I Kina podupire ulazak Irana u Šangajsku organizaciju

Peking pozdravlja i podupire namjeru Teherana da Iran postane punopravni član Šangajske organizacije, izjavio je u utorak pomoćnik kineskog ministra vanjskih poslova Li Huilai, uoči predstojećeg samita ŠO koji će se 8. i 9. lipnja održati u kazahstanskoj prijestolnici Astani i na kojem će sudjelovati i kineski predsjednik Xi Jinping.

Li Huilai je izjavio slijedeće: „Ja mislim kako će na samitu u Astani sve države-članice pozorno razmotriti pitanje članstva Irana u ŠO na temelju odgovarajućih pravila i konsenzusa svih članica.“

Podsjećamo, 2016. godine na samitu ŠO u Traškentu, Iran, koji ima status promatrača u toj organizaciji (koja je pod neformalnim patronatom Moskve i Pekinga), službeno je postavio pitanje o mogućnosti dobivanja statusa punopravnog člana. Međutim, neovisno o tadašnjoj potpori sa strane Rusije, ostale države članice ŠO bile su suzdržane i Iran je ostao u statusu promatrača. Promijenjeni stav Kine zapravo bi mogao jamčiti pozitivan odgovor Iranu već na predstojećem samitu jer je teško vjerovati kako bi se neka od članica suprostavila sinkroniziranij volji Moskve i Pekinga po tom pitanju, iako je, naravno, u politici sve moguće. Pritom napominjemo kako su odnosi Kine i Irana u posljednje dvije godine izdignuti na još višu razinu, poglavito u sferi atomske energetike i gospodarske suradnje u cjelini.

Primjetno je također kako Peking blagonaklono gleda i na inicijativu Ankare o turskom pristupu Šangajskoj organizaciji, usprkos nekim do nedavno prilično opterećujućim pitanjima u odnosima između dviju zemalja, najviše vezanih uz tursku potporu manjinskom muslimanskom narodu Ujguri koji živi na zapadu Kine, a čiji ekstremniji dio ima separatističke tendencije i otovreno koketira s islamističkim terorizmom, uključno i „Islamskom državom“. Eventualni turski ulazak u ŠO, o čemu je predsjednik Erdogan ne tako davno posve otvoreno govorio, imao bi dalekosežne posljedice jer se radi o zemlji članici NATO saveza, a što je, kada je Rusija u pitanju, bila i glavna prepreka turskog ulaska u tu organizacju koju Zapad i NATO vide kao posve realnu ugrozu njihovoj političkoj i vojnoj dominaciji na širem azijskom prostoru. Nrijetko se ŠO u kuloarima i naziva rusko-kineskim pandamom NATO savezu, iako ŠO ne predstavlja strukturirani vojni savez ili blok. Međutim, intenzivirana tendencija uske vojne suradnje i izvođenja čak i velikih zajedničkih vojnih vježbi, ukazuje na potencijalni smjer organizacijskog kretanja ŠO i prema možebitnom vojnom savezu, što se opravdava zajedničkom borbom protiv međunarodnog terorizma i separatizma na azijskim prostorima. U tom su cilju i ustrojene zajedničke organizacijske strukture za koordinaciju djelovanja po gospodarskim, vojnim, sigurnosnim i mnogim drugim pitanjima.

Inače, Šangajska organizacija osnovana je 2001. godine od strane tadašnjih vođa Kine, Rusije, Kazahstana, Uzbekistana, Kirgistana i Tadžikistana, a 2015. godine organizaciji su pristupile i Indija i Pakistan (iako međusobno često u vrlo napetim odnosima), što je ŠO dalo posve novu dimenziju. Osim Irana, nije tajna kako ŠO namjerava u svoje redove privući i Siriju čime bi ona dobila i izlaz na Sredozemno more, a da ne govorimo koliki geopolitički potres bi izazvao i eventualni budući ulazak Turske (koja za sada, vjerojatno, takvu mogućnost ipak primarno koristi kao dodatni pritisak na Zapad u svrhu ostvarivanja vlastitih nacionalnih interesa, a ne stvarne želje za priključenje u ŠO) u tu organizaciju. Bilo kako bilo, sve će biti puno jasnije već za nekoliko idućih dana.