Foreign Policy: AMERIČKA POLITIKA O RUSIJI DOŽIVJELA FIJASKO

Geopolitika.news već duže vremena upozorava na pogrešnu politiku koju SAD posljednjih godina vodi u odnosu na Rusku Federaciju, ukazujući na to, kako ona ne samo da neće ostvariti očekivane geopolitičke učinke po Washington u smislu zadržavanja i učvršćenja njegove globalne dominacije, nego će dovesti do produbljavanja ukupnih gospodarskih problema (daleko izvan granica same Rusije), i, što je još gore, do podizanja stupnja globalne nestabilnosti i porasta opasnosti od izbijanja oružanih sukoba između predvodnika međusobno suprostavljenih koncepcija budućeg ustroja svijeta, kolokvijalno kazano, sukoba Istok-Zapad.

U posebno teškom položaju pri ustrajavanju na opisanoj američkoj politici naći će se Europska unija, koja se već sada suočava s nizom političkih, gospodarskih i sigurnosnih izazova, o kojima do prije četiri godine nitko od europljana nije mogao niti sanjati (islamistički ekstremizam i terorizam, nepresušni emigrantski val muslimanskog stanovništva, ukrajinski sukob, hladni, skoro pa neprijateljski odnosi s Rusijom i još podosta toga što iz memorije europskih naroda ubrzano briše sjećanja na ne tako davno doba europske sigurnosti i socijalnog i gospodarskog blagostanja). Da se stvari po EU ne kreću u pravom smjeru uvidio je i britanski financijsko-politički establišment (nedvojbeno, uz Washington, i sam u velikoj mjeri sukreator takvog stanja) koji je u britanskom društvu omogućio stvaranje političko-pravnih pretpostavki za Brexit, znajući, kako će Velika Britanija svojom samostalnošću, dostatnom gospodarskom snagom i velikim vanjsko-političkim utjecajem, bez većih problema iza sebe ostaviti sve EU dubioze i nepoznanice koje realno prijete jačanju unutareuropskih konflikata i općom stagnacijom kontinentalne Europe.

Američki medij „bez dlake na jeziku“

O iracionalnoj politici Washingtona na Zapadu se još uvjek piše rijetko i bojažljivo ali je ipak primjetan sve snažniji otklon pojedinih (čak i utjecajnih) medija od agitirajućeg i od profesionalnog načina izvješćivanja miljama udaljenog propagandističkog načina prikazivanja i iskrivljavanja činjenica, poglavito u odnosu na Rusiju i, prije svih, njezinog predsjednika Putina, čije blaćenje na osobnoj razini europskim i američkim građanima postaje sve više degutantno.

O kardinalnim pogreškama glavnih stratega Obamine administracije koja je na odlasku (a radikalizacija američkih odnosa prema Rusiji intenzivirala se upravo sa startom drugog mandata predsjednika Obame, iako su zacrtane geostrateške smjernice i planovi vanjsko-političkog djelovanja Washingtona osmišljeni još davno prije), u četvrtak je pisao i američki medij Foreign Policy (poveznica: http://foreignpolicy.com/2016/10/13/americas-russia-policy-has-failed-clinton-trump-putin-ukraine-syria-how-to-fix/), a autori članka su ugledni američki analitičari Thomas Graham i Matthew Rojansky (podatke o njima vidi ispod teksta).

Oni navode, kako Rusija, neovisno o pokušajima Washingtona da ju izolira uz pomoć međunarodnih sankcija, baca izazov američkim interesima po širokom krugu pitanja, i da je, sudeći po svim pokazateljima, smjer Bijele kuće u odnosima s Moskvom doživio fijasko. Uspostava novog modela odnosa s Rusijom mora postati jedna od prioritetnih zadaća nadolazeće američke administracije i budućeg predsjednika SAD-a. Međutim, varijante koje predlažu sadašnji kandidati ne sagledavaju stvarno stanje stvari. Hillary Clinton Rusijom se izruguje „karikaturnom zloćom“, a Donald Trump tvrdi, kako SAD i Rusija mogu postati saveznici, navodi se u tekstu američkog medija.

Tijekom posljednjih 30 godina američki politički smjer u odnosu prema Rusiji temeljio se na nadi o njezinom potpunom porazu, ili na željama da ju se prebaci na svoju stranu. Ali Rusija je snažna država, i novom (američkom) predsjedniku će trebati postati jasno, kako u uvjetima višepolarnog svijeta i globalizacije Moskvu ne treba pobijediti ili blokirati, namećući joj drugorazrednu ulogu. S njom se mora uspostavljati konstruktivni dijalog, temeljen na ravnoteži suradnje i suparništva, naglašava Foreign Policy.

Washington će morati ići na ustupke u nekim drugostupanjskim pitanjima, kako bi stvorio preduvjete za moguće rješavanje važnih problema. Ukoliko se izbor bude odnosio između suradnje u sferi ne širenja atomskog naoružanja i potpore prozapadnim političkim promjenama u državama ruskog susjedstva, može se učiniti taktički uzmak po drugom pitanju, kako bi se ostvarila važnija pobjeda o kontroli naoružanja, navodi se dalje u članku. „Prije svega, novi američki smjer ne smije biti poraz ili preoblikovanje Rusije, već suradnja s njom ovakvom kakva je ona danas“, zaključuje FP.
A da američki medij kroz navedeni članak pravilno sagledava stvari, ukazuje i informacija o današnjem sastanku zemalja članica skupine BRIKS, u indijskoj zapadnoj saveznij državi Goi. U susretu ruskog predsjednika Putina i kineskog čelnika Xi Jinpinga, dvojica državnika razmatrala su niz glavnih svjetskih kriznih žarišta, od Sirije, do Dalekog istoka i Korejskog poluotoka, o kojima imaju vrlo bliske ili identične stavove. Osim toga, po pitanju država Srednje Azije, obojica čelnika su izjavila kako je u tom prostoru „nedopustivo miješanje bilo kakvih sila izvana“. Na sastanku ruskog i indijskog čelnika Modija dvojica državnika potpisali su niz dokumenata o suradnji u vojno-industrijskoj sferi. Između ostalog, potpisali su sporazum o ruskoj isporuci Indiji PRO i PZO sustava S-400 „Triumph“ (Indija je druga država, nakon Kine prošle godine, kojoj će Rusija isporučiti te moderne sustave koji su u uporabi ruskih OS od 2007. godine), izgradnji brodova za indijsku pomorsku flotu iz prijekta 11365, i osnivanju indijsko-ruske tvrtke za proizvodnju helikoptera Ka-226T, kao i niz sporazuma iz sfere energetike i gospodarstva.
Sve ovo potvrđuje prethodno navedene riječi, kako američki pokušaj međunarodne izolacije Rusije nije uspio. Štoviše, on je samo još više učvrstio njezin međunarodni položaj kao države bez koje se niti jedno važno globalno pitanje ne može riješiti. A gospodarsko iscrpljivanje, u smislu tko će prvi pasti i od drugog tražiti oprost, ne može dovesti ni do čega doli produbljavanja ukupne svjetske gospodarske krize jer se ovdje više ne radi o sukobu dviju ekonomskih koncepcija razvoja (one socijalističke i one kapitalističke), već su sve države (uključno i Kinu i Rusiju) snažno umrežene u svjetski financijski i gospodarski krvotok i međusobno ovisne više nego ikada ranije u povijesti.

 

*Thomas Graham is a managing director at Kissinger Associates and a senior fellow at the Jackson Institute for Global Affairs at Yale University. He was previously the senior director for Russia on the National Security Council staff from 2004-2007.

*Matthew Rojansky is the director of the Wilson Center’s Kennan Institute. He is an adjunct professor at Johns Hopkins School of Advanced International Studies and the U.S. executive secretary of the Dartmouth Conference, a track-two U.S.-Russian conflict resolution initiative begun in 1960.