Erdogan suglasan s Obaminim prijedlogom za zajedničkim oslobođenjem Rakke

Turska je spremna prihvatiti američki prijedlog o zajedničkoj operaciji za oslobođenje sirijskog grada Rakke (tzv. prijestolnice „Islamske države“), izjavio je turski predjsednik Erdogan.

Najvažnije središte „IS“ je Rakka. Obama mi je rekao kako želi da zajedno s nama nešto učini s Rakkom. Mi smo odgovorili kako s naše strane nema nikakvih problema. Predložili smo, da se naši vojni zapovjednici susretnu i razmotre pitanje, na koji način to napraviti“, izjavio je g. Erdogan novinarima u zrakoplovu pri povratku sa samita G20, održanog u Kini. Riječi turskog čelnika prenio je tamošnji medij Hurriyet.

Turski predsjednik je izjavio kako Turska „mora pokazati da postoji u regiji“ i kako nema pravo „učiniti korak natrag“. Dodao je kako Ankara nema problem s Washingtonom u provedbi svoje vojne operacije na sjeveru Sirije, pod nazivom „Štit Eufrata“. U sklopu nje, turska vojska je, uz potporu sirijskih oporbenih snaga, oslobodila grad Džarablus i 91 kilometar dug koridor uz granicu sa Sirijom do grada Aazaza. Na taj je način presjekla mogućnost spajanja kurdskog kantona Efrim sa samoproglašenom Rožavom istočno od rijeke Eufrat, u jedinstvenu i kompaktnu teritorijalnu cjelinu, čemu se Ankara od samog početka oštro protivila i javno izjavljivala kako će taj kurdski pokušaj spriječiti svim sredstvima i pod svaku cijenu.

Što se tiče Rakke, većinski sunitskog grada na sjevero-istoku Sirije, ona je pod nadzorom terorista još od 2013. godine. Džihadisti su tamo ustrojili upravna tijela „kalifata“ i proglasili Rakku svojim glavnim gradom.

Akciju oslobođenja grada, na inicijativu i uz potporu SAD-a, vode „Sirijske demokratske snage“ (SDS) čiji kostur čine kurdske oružane postrojbe YPG. Pomoć im pružaju zrakoplovi međunarodne koalicije. Akcija traje još od proljeća ove godine ali bez značajnijih rezultata, zbog čega se kasnije prešlo na oslobađanje grada Manjiba zapadno od rijeke Eufrat, koji je služio kao tranzitno i opskrbno središte za islamističke borce u Rakki. Grad su prije tri tjedna oslobodile kurdske postrojbe, koje se nakon toga nisu povukle iz grada i prešle na lijevu obalu Eufrata iako je to, navodno, bilo dogovoreno s Amerikancima. Upravo je ta činjenica i dala povoda za otpočinjanje turske vojne akcije na sjeveru Sirije.

Oslobađanje Rakke Amerikanci su prvotno željeli izvršiti kurdskim snagama unutar „SDS“-a, koje ne bi ulazile u sam grad već bi se to u završnoj fazi prepustilo postrojbama lokalnih sunitskih arapskih plemena uključenih u „SDS“. Međutim te arapske snage su još uvjek slabe i nedovoljno motivirane za borbu protiv sunitskih boraca unutar „IS“.

Sadašnja turska intervencija, koja je prije svega usmjerena na blokadu Kurda, otvara niz pitanja oko budućeg kurdskog sudjelovanja u borbama za Rakku. Naime, mnogima nije prihvatljivo, a niti je moralno, zahtjevati od Kurda da svojim životima oslobađaju tuđe gradove za tuđe interese, a da nakon toga te iste gradove odmah moraju i napustiti, kako je to slučaj i sa Manjibom.

Najnoviji američki prijedlog upućen Turskoj ukazuje i na veliku žurnost koju Washington pridaje oslobađanju Rakke. Radi se, u prvom redu, o psihološko-propagandnom učinku koji bi uspješna provedba te akcije proizvela, prije svega na američko biračko tijelo, gdje bi se onda američka „pobjeda“ nad „Islamskom državom“ u Siriji usmjerila u korist demokratske kanditatkinje Hillary Clinton.

Inače, sam grad Rakka ima puno veću simboličku nego li stratešku važnost. Zbog te činjenice njegovo oslobađanje ni u kom slučaju neće značiti i konačan poraz te terorističke organizacije.

S obzirom na aktualne rusko-turske pregovore, kao i prije dva dana održane razgovore turskog čelnika Erdogana i ruskog predsjednika Putina u Kini (između ostalog i o sirijskom sukobu), ovaj američki prijedlog, ukoliko ga Ankara s Washingtonom uspije iskoordinirati (u što ne bi trebalo sumnjati) ima vjerojatnu suglasnost i od strane Moskve. Naime, u Kini su o temi Sirije međusobno razgovarali i ruski i američki predsjednici te, odvojeno, njihovi ministri vanjskih poslova. Pa iako službeno nije potvrđeno postizanje dogovora dviju zemalja već samo približavanje njihovih stavova po nekim bitnim pitanjima, posredan način djelovanja (preko Ankare) može ukazivati, da se Rusi neće protiviti američko-turskoj operaciji u Rakki (bez obzira na stav Damaska koji će se ionako tomu morati prilagoditi). S druge strane zato je za očekivati i ustupak SAD u odnosu na ruske interese u toj zemlji, a u ovom trenutku to je jedino moguće učiniti kroz predaju Aleppa službenim sirijskim snagama.

Naime, upravo svjedočimo ponovnom opkoljavanju islamista u istočnom Aleppu od strane sirijske vojske, a navodno je u taj grad prošlog tjedna ušao i prvi kontingent ruskih marinaca s oklopnim vozilima. Istodobno se islamističke snage sustavno bombardiraju od strane ruskih i sirijskih zrakoplova.

Naravno, radi se samo o pretpostavkama jer u sirijskom sukobu samo je jedno sigurno, a to je – da ništa nije sigurno i da se svaki sporazum može vrlo brzo prekinuti a sukobi nastaviti.