Zoran Meter: EKSKLUZIVNI INTERVJU S RUSKIM VELEPOSLANIKOM U RH G. ANVAROM AZIMOVOM

 „Rusija želi uspostaviti uzajamno korisnu suradnju s Hrvatskom.“

–          Obnovit ćemo rad međuvladine komisije

–          Puna potpora hrvatskoj predsjednici

–          Riješiti problem rafinerije u Bosanskom Brodu

–          U Moskvi park Grada Zagreba i spomenik Jurju Križaniću, u Zagrebu izložba muzeja Ermitaž

–          Spremni poduprijeti hrvatski entitet u BiH ako…





–          EU nema alternative ruskom plinu

O aktualnim odnosima između Hrvatske i Rusije, složenom stanju u regiji i američko-ruskim odnosima, s veleposlanikom Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, njegovom ekselencijom Anvarom Azimovom, 2. ožujka razgovarao je urednik portala Geopolitika.News i vanjskopolitički kolumnist nacionalnog tjednika 7Dnevno Zoran Meter.

Zoran Meter: Vaša ekselencijo! Najprije Vam se želim  zahvaliti u ime redakcije tjednika 7Dnevno, portala Geopolitika.News i u svoje osobno ime, što ste me primili i pristali na ovaj razgovor i davanje ekskluzivnog intervjua za naša dva medija.





HRVATSKO-RUSKI ODNOSI:

Zoran Meter: Nedavno je u zagrebačkom hotelu Westin svečano obilježena 25. godišnjica ruskog priznanja Republike Hrvatske, kao samostalne države. Odnosi između dviju zemalja imali su svoje uspone i padove ali vjerojatno nikada nisu bili na tako niskim granama kao sada. Iako je grešaka, vjerojatno, bilo s obje strane, osobno mislim kako su glavni uzrok tome ipak nekonzistentnost i lutanja hrvatske vanjske politike, koja, za razliku od mnogih zemalja s kojima Hrvatska dijeli članstvo u Zapadnim političkim i vojnim integracijama, prečesto misli kako se najprije mora brinuti za zajedničke, opće strategije, a tek onda za svoje nacionalne interese. U tom smislu sam ne jednom pisao o tome, kako Zapad, u svrhu svojih geopolitičkih interesa, već duže vremena preko „hrvatskih kostiju“  i hrvatskih nacionalnih interesa Srbiji želi omogućiti dobivanje dijela onoga što nije uspjela dobiti u svom ratnom pohodu 90-ih godina i na taj je način (politikom „mrkve“) „isčupati“ iz ruske sfere utjecaja i uvući u euro-atlantske integracije. Slažete li se sa mnom, ekselencijo, da je Hrvatska žrtva svoje prevelike poslušnosti njezinim saveznicima i da se to reflektira i na odnose Zagreba i Moskve? I kako Vi, općenito, ocjenjujete današnje hrvatsko-ruske odnose?

Ne bih želio da Hrvatska gleda Rusiju kroz prizmu Srbije. Rusko-srpski odnosi imaju svoju samostalnu vrijednost. Srbija je na Balkanu jedan od naših najvećih partnera. Međutim, za nas odnosi s Hrvatskom znače posebnu vrijednost i mi ih nikada ne promatramo kroz prizmu naših odnosa sa Srbijom. Rusija je vrlo zainteresirana da Hrvatska ima stabilne odnose sa susjedima. To će svakako pridonjeti još boljoj suradnji između naše dvije zemlje. Glavna zadaća je izvući naše odnose u svim sferama iz nastale stagnacije, a to mi zajedno možemo učiniti. Uvjeren sam, kako su razni djelovi hrvatskog društva razočarani sadašnjom razinom rusko-hrvatskih odnosa koji ne odgovaraju mogućnostima. Ja vidim kako Rusiju u Hrvatskoj vole i uvažavaju, a mi se u Rusiji na isti način odnosimo prema Hrvatskoj i Hrvatima. Za nas Hrvati čine samostalnu vrijednost, neovisno o bilo kome drugom. U ovoj godini naši napori će biti usmjereni  davanju impulsa političkim kontaktima. Planirani posjet vašeg ministra g. Stiera Moskvi tempirali smo za 25. svibnja, kada su i uspostavljeni odnosi između naše dvije zemlje. Za taj dan veleposlanstvo se aktivno priprema i bit će organizirana velika svečana proslava, a organizirat ćemo i festival ruske kulture. Kako posjet g. Stiera Moskvi ne bi bio „prazan“, pripremili smo 5-6 prethodno usuglašenih projekata koje treba dovesti do faze konačnog potpisivanja. U vrijeme mogućeg posjeta ministra u Moskvu, mogli bismo potpisati program o kulturnoj suradnji za 2017. i 2018. g. koji smo već davno predali hrvatskoj strani, koja dosta sporo reagira.

Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, ja, kao veleposlanik, ne mogu govoriti kako politika Zagreba, kada su u pitanju hrvatski odnosi s Rusijom, ovisi o politici Bruxellessa ili Washingtona. Međutim, čini mi se kako hrvatsko vodstvo sve više shvaća nužnost davanja veće pozornosti Rusiji. Uvjeren sam kako će hrvatski dužnosnici, osim što primarno gledaju na Zapad, biti zainteresirani i za  razvoj  odnosa s Rusijom ali i s takvim gigantima poput Kine i Indije, unutar formata BRIKS i Šangajske organizacije. Osobno bih želio da hrvatski prioritet budu odnosi s Rusijom ali sam realist i znam da je vaš primaran cilj razvoj odnosa s SAD-om i EU, iako oni ne mogu zamijeniti važnost rusko-hrvatskih odnosa. Rusija Hrvatskoj ne nameće ništa. Spremni smo surađivati onoliko koliko to odgovara hrvatskim nacionalnim interesima. Mi nemamo nikakvih geopolitičkih interesa ni u Hrvatskoj ni na Balkanu. Što se tiče Balkana, Rusija je već davno naglasak stavila na razvoj dvostranih odnosa, prije svega kroz gospodarsku suradnju i razvoj kulturnih sveza do razine koja, što se tiče Hrvatske, odgovara hrvatskim nacionalnim interesima. Rusija ne želi  Hrvatsku vaditi iz EU ili NATO-a.

Što se tiče rusko-hrvatskih odnosa, oni imaju bogatu povijest i korijeni naše suradnje sežu u daleku prošlost. Mi smo dva slavenska naroda, bliski jedan drugome i duhovno i kulturno. Rusija je bila jedna od prvih zemalja koja je priznala Republiku Hrvatsku i to je bio naš svjesni, a ne uvjetovani čin. Mi smo razumijeli stvarnost i znali kako je jedinstveni put izlaska iz složenog stanja između tadašnjih republika bivše Jugoslavije bila nezavisnost Hrvatske. I tadašnji predsjednik SSSR-a Gorbačov jasno je shvatio, u listopadu 1991. g., vodeći pregovore s predsjednicima Tuđmanom i Miloševićem, kako je jedina alternativa priznanje nezavisne Hrvatske. Nakon hrvatske nazavisnosti Rusija aktivno razvija svestrane kontakte s Hrvatskom. Kronološki i statistički gledano, a što pokazuju brojke, najveći razvoj rusko-hrvatskih odnosa dosegnut je u vrijeme predsjednikovanja Stjepana Mesića. Tada su uspostavljeni politički kontakti između šefova država, dinamično su se razvijali gospodarski odnosi, trgovinska razmjena dosegnula je više od 2 milijarde dolara, Rusija je dostavljala mnogobrojne narudžbe za izgradnju brodova u hrvatska brodogradilišta, čiji se broj kretao oko 55 brodova, tankera i td., što je predstavljalo veliko dostignuće. I u sadašnje vrijeme, neovisno o određenim preprekama u razvoju naših gospodarskih odnosa, koje su prije svega povezane s hrvatskim članstvom u EU i njezinim viznim sustavom u odnosu na Rusiju, suradnja s vašim brodogradilištima uspješno se nastavlja. Narudžbi nije puno ali one svaku godinu iznose više od 100 milijuna eura.

U svezi proturuskih sankcija, Rusija sve više zamjenjuje negdašnje uvozne proizvode svojim vlastitim. Mi smo u stanju samostalno graditi brodove ali kako s vama  imamo starije povjesne oblike poslovnih odnosa, nastojimo ih održavati i dalje, koliko je to moguće, s novim narudžbama jer Hrvatska ima visoko-kvalificiranu radnu snagu i visoku tehničku razinu proizvodnje.

Objektivno, nakon vašeg stupanja u NATO, a potom i u EU, kada je smjer hrvatske vanjske politike potpuno opredjeljen, mi smo se suočili s određenim poteškoćama i okvir suradnje s Rusijom počeo se sužavati. Od 2010. g., naši, prije svega gospodarski odnosi, počeli su stagnirati, a razlog  tome nije bila kriza. Mi ne dovodimo u pitanje vaše članstvo u euro-atlanskim organizacijama, za nas je to svršen čin, ali smo duboko uvjereni kako ono ne može biti prepreka za snažnu suradnju i razvoj prijateljskih odnosa. Na žalost, od 2010. g. usporeni su i naši politički kontakti – nužni za razvoj odnosa u svim smjerovima. Čak i u uvjetima sankcija Rusija želi da se ti kontakti neometano razvijaju. Tek 2013. g. održan je zadnji politički kontakt na visokoj razini, kada se naš ministar vanjskih poslova g. Lavrov na Munchenskoj konferenciji susreo s vašim bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem. Naglašavam, svi dosadašnji hrvatski predsjednici, počevši od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, dali su svoj doprinos razvoju odnosa naših dviju zemalja.

U vrijeme kada se svijet i međunarodni odnosi mijenjaju, vakuum u našim kontaktima nanosi veliku štetu. Upravo se sada, neovisno o prvim teškoćama,  otvaraju nove perspektive za razvoj rusko-američkih odnosa. Polazimo od toga, kako se poboljšanje odnosa s SAD-om treba odraziti i na poboljšanje ruskih odnosa s EU, a time i Hrvatskom. Čini mi se kako hrvatsko rukovodstvo ovu tendenciju shvaća i zato smo uložili maksimalne napore, da bi se na Munchenskoj konferenciji, u veljači, održao sastanak između ministra Lavrova i hrvatske predsjednice K. G. Kitarović i ministra vanjskih poslova g. Stiera.

Zoran Meter: Želio bih se još malo osvrnuti na spomenuti sastanak hrvatske predsjednice K. G. Kitarović i ruskog ministra Lavrova. Naime, osim kraćeg službenog priopćenja, koje se odnosilo na lijepe želje za razvoj suradnje, kao i naglasak na konačno riješenje nedopustivo dugog vakuuma na mjestu hrvatskog veleposlanika u Moskvi, detalje razgovora ne znamo. Biste li nam Vi, ekselencijo, nešto više mogli reći o tom susretu i najvaljenom posjetu ruskog ministra Lavrova Hrvatskoj?

Naš ministar Lavrov tradicionalno održava veze s hrvatskim političkim dužnosnicima i s velikim se uvažavanjem odnosi prema Hrvatskoj. Tijekom tog susreta, na kojem se raspravljalo i o međunarodnim problemima i o bilateraalnim odnosima, glavni zaključak je bio, da se moramo kretati naprijed i dati novu energiju daljnjem razvoju naših odnosa. Mi s Hrvatskom nemamo ozbiljnijih razlika po pitanju većine međunarodnih problema. Znamo kako je i za Hrvatsku veliki problem opasnost od terorizma, problemi s izbjeglicama i sl. i mi smo po tim pitanjima spremni na suradnju. Jako se dobro ostvaruje dijalog između naših ministarstava vanjskih poslova: uspostavili smo plan političkih konzultacija i tijekom ove godine bit će održavani sastanci na kojima će se razmjenjivati različita gledišta po pojedinim pitanjima. Jako smo zadovoljni da se konačno riješilo i pitanje  vašeg novog veleposlanika u Moskvi. Vjerujem kako taj jednoipolgodišnji vakuum nije bio rezultat politike ili neke krize u našim odnosima, već prije svega političke nestabilnosti u samoj Hrvatskoj u predizborno vrijeme. Već sam imao sastanak s novim veleposlanikom RH u Rusiji Tončijem Staničićem, tijekom kojeg sam zaključio kako će Hrvatska imati jako dobrog i učinkovitog veleposlanika. Mi ćemo s njim koordinirati naše poteze, usuglašavati se i pomagati jedni drugima na održavanju boljih kontakata po različitim sferama. Napominjem kako je Rusija g. Staničiću već dala agreman. Moram naglasiti, kako je i u vrijeme spomenutog vakuuma hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi dobro radilo i u tom smislu želim visoko ocijeniti rad vaše privremene otpravnice poslova Rine Eterović.

U svezi 25. godišnjice uspostave odnosa između dviju zemalja otkrili smo u Zagrebu spomenik ruskom pjesniku A. Puškinu i prvom čovjeku koji je poletio u svemir J. Gagarinu. U skoro vrijeme planiramo s gradonačelnikom Zagreba g. Milanom Bandićem postaviti spomen-bistu S. Jesenjinu, a tijekom ove godine, u Moskvi će se jedan od gradskih parkova nazvati po gradu Zagrebu. Tamo će se biti, nadam se već ove godine, podignut spomenik poznatom hrvatskom velikanu, svećeniku i teologu Jurju Križaniću, koji je ostavio veliki trag i u duhovnom razvoju Rusije. U ovoj godini namjeravamo dovesti i nove baletne ansamble, kao i sinfonijski i komorni orkestar. Veliku važnost u našim odnosima ima i faktor pobratimljenja naših gradova. Gradonačelnik Bandić je uspio uspostaviti izvanredne odnose Zagreba s Moskvom i Sankt Peterburgom. Očekujemo i dolazak u Zagreb  gradonačelnika dvaju najvećih ruskih gradova. Tijekom 2018. g., kada će biti 50 godina od  pobratimljenja Zagreba i Sankt Peterburga, po prvi put će se, u Klovićevim dvorima na Gornjem gradu, otvoriti  izložba čuvenog muzeja Ermitaž iz Sankt Peterburga. Želio bih pohvaliti aktivnosti gradonačelnika Bandića, ne samo u razvoju kulturne suradnje, već i u razvoju gospodarskih odnosa između Zagreba i dva najveća ruska grada.

GOSPODARSKI ODNOSI IZMEĐU HRVATSKE I RUSIJE

Zoran Meter: Kako ocjenjujete hrvatsko-ruske gospodarske odnose i kakva je Vaša procjena njihove perspektive s obzirom da je biznis, kao nikada ranije, postao toliko ovisan o (geo)politici?

Glavne zadaće vodećih političara jedne i druge države  odnose se na prevladavanje zastoja u našim odnosima. Primjerice, ukupna trgovinska razmjena, na žalost, naglo pada. Na svom vrhuncu ona je iznosila 2,5  milijardi,  pa 2 milijarde, a sada, u svezi s padom cijena nafte i sankcija, iznosi manje od milijarde dolara.

Moja zadaća kao veleposlanika je, neovisno o opisanim teškoćama, dati novi impuls razvoju gospodarske suradnje. Ali glavnu ulogu u tome moraju odigrati međuvladine komisije, poglavito u odnosu na gospodarsku i kulturnu suradnju. Na žalost, posljednji susret rusko-hrvatske međuvladine komisije održan je još 2010. godine. Poduzet ćemo sve da se ove godine, nakon 7 godina pauze, održi novi susret iste komisije i odredi novi smjer naše suradnje u sferi gospodarstva, energetike, turizma.

Rusija dobro zna za prekrasne mogućnosti hrvatskih proizvođača kada je u pitanju njihov izvoz u Rusiju. Susrećemo se, na žalost, s teškoćama kada je u pitanju rast interesa ruskih investitora za hrvatsko tržište. Sada investicije iznose više od 500 milijuna eura, a po mom mišljenju mogu iznositi barem milijardu eura. Sadašnja razina gospodarskih odnosa ne odgovara njihovim potencijalnim mogućnostima. Na našem tržištu radi desetak hrvatskih tvrtki – farmaceutskih, kozmetičkih, dobro radi Podravka, AD-plastik i brodograđevne tvrtke. Čim budu ukinute sankcije, a mi ih nismo  uvodili i na nama nije da ih ukidamo jer se radilo o politici EU pod pritiskom SAD-a, otvorit će se dobre mogućnosti za vaše tvrtke, ponajprije one iz sfere poljoprivrede, čiji  proizvodi imaju visoku kvalitetu. Ali Rusija je morala uvesti protusankcije, također i na poljoprivredne proizvode. Uvjeren sam kako će Zapad shvatiti svu besperspektivnost i štetnost sankcija i spoznati kako one nanose više štete njemu nego Rusiji, iako Rusija također jako puno gubi.

Zoran Meter: Proteklih tjedana bilo je puno govora o hrvatskim tvrtkama koje posluju ili im je zabranjeno poslovati u Ruskoj Federaciji zbog Zapadno-ruskih sankcija odnosno protusankcija. U svezi toga bilo je i podosta pogrešnih medijskih interpretacija, koje su dodatno uvodile zbrku u ovo ionako osjetljivo i bitno pitanje. Zato Vas, ekselencijo, molim, da još jednom ukratko ponovite, kakav je stav Rusije po pitanju poslovanja hrvatskih tvrtki (i onih koje su tamo već nazočne ali i onih koje bi to željele)?

Mi vidimo učinkovitost i korist djelovanja hrvatskih tvrtki na ruskom tržištu. Na žalost, prošle godine nismo mogli provesti rusko-hrvatski gospodarski forum, a što je bilo povezano s predizbornim stanjem i političkom nestabilnosti koja je tada bila u Hrvatskoj. Međutim, mi imamo u vidu organizaciju tog foruma. Zainteresirani smo za aktivnu suradnju između naših gospodarskih komora, a rad vaše komore ocjenjujemo odličnim. Štoviše, mislim kako bi ruska gospodarska komora mogla još dosta učiti od vaše, u smislu, kako djelovati u interesu svoje države. Već samo rekao kako u Rusiji radi 10-ak većih hrvatskih tvrtki i još njih 10-ak koje ne mogu raditi zbog sankcija već od 1-3 godine. Zato je bila i donešena odluka nadležnog ruskog državnog tijela, da se tim tvrtkama ukinu licence. Ali u sadašnje vrijeme, zahvaljujući naporima, između ostalog i ruskog veleposlanstva, uspjeli smo ishodovati ukidanje riješenja o gubitku licenci pa će te hrvatske tvrtke, čim sankcije budu ukinute (a radi se prije svega o  poljoprivrednim proizvođačima), imati mogućnost izvoziti svoje proizvode u Rusiju. Ali to će im biti jako teško jer je njihov prostor u vrijeme sankcija popunjen proizvodima iz drugih država, čak onima i iz vašeg susjedstva, prije svega Srbije.

Pogledajte samo, kako se neovisno o sankcijama uspješno razvijaju ruski gospodarski odnosi sa Slovenijom, Mađarskom, Slovačkom. Još veći prostor zauzimaju države poput Turske, Egipta, Maroka, Kine i Latinske Amerike. Ali najprije su za oslobođeni prostor ruskog tržišta šansu dobile države članice našeg Euroazijskog ekonomskog saveza (Bjelorusija, Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan), koje od toga imaju veliku korist. Kada sankcije budu ukinute, s jedne strane neće biti problema za izvoz hrvatskih proizvoda u Rusiju, ali, s druge strane, one će se morati boriti za novo mjesto na tržištu i trebat će vremena i napora da se vrati prijašnje stanje. Ja ću, kao veleposlanik,  učiniti sve da Hrvatska bude dostojno predstavljena na ruskom tržištu.

ENERGETIKA:

Zoran Meter: Kada je riječ o energetici, u Hrvatskoj upravo svjedočimo najavljenom poskupljenju plina i nastojanju Vlade RH da se poskupljenje ne primjeni na kućanstva. Osim plina, gotovo sigurno će poskupiti i električna energija. Pa čak i da se ta poskupljenja ne budu odnosila na građane (što je optimistička varijanta), poskupljenje energenata za industrijski sektor uvjek vuče negativne posljedice, u smislu sniženja njegove konkurentnosti u odnosu na zemlje s nižim cijenama energije. Što Vi, ekselencijo, smatrate uzrokom ovih poskupljenja, i ima li ono (poglavito za plin) veze s proklamiranom politikom EU, koje se mora pridržavati i Hrvatska, o diversifikaciji dobavljača i smanjenju europske ovisnosti o ruskom plinu, koji sada podmiruje oko 30 % potreba EU?

U ukupnom ruskom izvozu u Hrvatsku, na udio nafte i plina otpada 97%. Mi izvozimo 600 milijuna m3 plina na hrvatsko tržište, najvećim dijelom preko vaše tvrtke PPD (Prvo plinarsko društvo, op. ZM.) koja uspješno surađuje s Gazpromom. Postoji mogućnost za povećanje izvoza ruskog plina u interesu Hrvatske, do milijun m3. Rusija, kao i u prošla vremena, ima mogućnost i za isporuku milijun tona nafte i naftnih derivata Hrvatskoj. Mogu vas uvjeriti kako drugih perspektiva u energetskom sektoru osim Rusije nema ni za EU ni za Hrvatsku. Čak i u razdoblju sankcija, Rusija ni u jednom trenutku nije dovela u nepriliku ni jednog dobavljača. Mogućnosti za povećanje našeg izvoza ima i za naftu i za plin, ali mi razumijemo hrvatsku želju za diversifikacijom dobavljača. Međutim, u isto vrijeme treba trezveno gledati na stvari i na svoje mogućnosti, i shvatiti, kako i u kratkoročnoj i u dugoročnoj perspektivi bez ruskog plina i nafte Europa ne može.

Žao mi je što se nije mogao realizirati projekt „Južni tok“, koji bi bezuvjetno donio veliku korist i Hrvatskoj i našim međusobnim odnosima. Ali Rusija se nije do kraja odrekla ideje o njegovoj izgradnji, pa se, ako države EU na projekt „Južni tok“ počmu pozitivno gledati, ona njemu spremna i vratiti. U sadašnje vrijeme preko Turske se aktivno realizira projekt „Turski tok“, kao i „Sjeverni tok-2“ za Njemačku. Htio bih naglasiti kako s nama blisko radi vaša tvrtka PPD, koja ima veliki autoritet. Vodstvo našeg Gazproma i dalje namjerava povećavati suradnju upravo s PPD-om, kao ključnim partnerom u plinskoj sferi.

Što se tiče izvoza nafte i naftnih derivata, različite hrvatske tvrtke ih kupuju iz Rusije. Istaknuo bih i djelatnost na hrvatskom tržištu potpuno privatne ruske tvrtke Lukoil, koja u Hrvatskoj ima 50-ak benziskih crpki. Ta tvrtka donosi veliku korist Hrvatskoj i rusko-hrvatskim odnosima. Ako bude mogućnosti i narudžbi sa strane Hrvatske, Rusija je spremna privući i druge naftne tvrtke, prije svih Rosneft. U svakom slučaju, na čitavom međunarodnom tržištu najveći udio zauzimaju ruska nafta i ruski plin. Rusija se ponaša prema svakom svom dobavljaču transparentno i pošteno i mi ćemo produžiti suradnju u onolikoj mjeri, u kolikoj će za to biti zainteresirane države EU, tako i Hrvatska. A mislim kako je Hrvatska zainteresirana za povećanje uvoza ruske nafte i plina, prvo, zbog njegove kvalitete; i drugo, zbog dobro osmišljenog sustava koji su razradile naše tvrtke  Gazprom, Gazprom-export i Rosneft.

Itekako razumjemo da Hrvatska mora provoditi energetsku politiku EU u okviru svoje energetske politike, i mi se ni u kojoj mjeri nećemo naljutiti na hrvatsku vladu. Ali još jednom želim kazati, kako u sferi energetike tako i u svim drugim, Rusija želi biti korisna Hrvatskoj točno onoliko koliko to odgovara hrvatskim nacionalnim interesima.

Zoran Meter: Amerikanci žele na tržište EU plasirati svoj ukapljeni plin koji bi dostavljali brodovima. Kako Rusija gleda na planiranu izgradnju LNG terminala na otoku Krku i ulogu koju bi trebao imati u opskrbi pojedinih zemalja Srednje Europe?

To je hrvatska unutarnja stvar, kao i stvar EU. Međutim,  ja jako dobro znam kako je izvoz ukapljenog plina vrlo skupa stvar. Rusija ni u kom slučaju neće ometati taj projekt. Želim istaknuti, a ovo je temelj ruske trgovinske politike – radit ćemo točno onoliko koliko to odgovara hrvatskim nacionalnim interesima. Za nas terminal Krk nije konkurent. Mi imamo jako velike dostave nafte i plina u Europu i u Hrvatsku, ali naš je  najveći napor trenutačno usmjeren na dostavu energenata Kini – zemlji koja zauzima poseban položaj na ruskom tržištu. LNG terminal na Krku je normalna konkurencija i na nj gledamo s poštovanjem i ako počme aktivno raditi, nećemo poduzimati ništa u smislu ometanja njegovog poslovanja. Ali istodobno ćemo ulagati napore za još veći izvoz ruskog plina, nafte i naftnih derivata u Hrvatsku. Jedna od glavnih linija ruske politike: mi se, za razliku od drugih, nikada ne mješamo u unutarnje stvari druge države, pa se tako i s poštovanjem odnosimo prema odlukama vaše Vlade i vaših tvrtki glede diversifikacije dobavljača. Dakle, glede spomenutog  projekta smo potpuno mirni jer Rusija ima golemo izvozno tržište i jer znamo, da to što može napraviti Rusija malo tko može.

Zoran Meter: Pitanje rafinerije nafte u Bosanskom Brodu i njezinog opasnog zagađenja zraka koje je već godinama veliki problem u Slavonskom Brodu, vrlo je aktualno. Ne samo tamošnja javnost, s pravom negoduje i pita, kada će se konačno riješiti taj veliki problem po zdravlje stanovnika tog hrvatskog grada. Iako se ne radi o ruskoj državnoj tvrtci već privatnom vlasniku rafinerije, taj problem itekako opterećuje odnose dviju zemalja, a bit ću slobodan reći, kako on, na žalost, šteti i imidžu Rusije u široj hrvatskoj javnosti. Možete li nam, ekselencijo, reći nešto više o tome, namjerava li Rusija po tom pitanju poduzeti nešto konkretnije, barem u smislu pojačavanja pritiska na privatnog vlasnika rafinerije u Bosanskom Brodu čije je sjedište na teritoriju RF, da konačno samostalno ili  kroz dogovor s Vladom RH, poduzme nužne mjere modernizacije proizvodnje, što je u interesu odnosa dviju zemalja?

Ruska strana je spremna za konstruktivni dijalog  s hrvatskom Vladom u smislu pronalaska obostrano prihvatljivih riješenja o pitanju minimalizacije negativnih posljedica izazvanih radom rafinerije „Brod“, na području Slavonskog Broda. Aktivno sudjelujemo i u zasjedanjima hrvatsko-bosanskohercegovačkih Radnih grupa po pitanjima zaštite okoliša, na kojima se također razmatra tema zagađenja okoliša od strane rafinerije „Brod“ i mogući načini rješavanja nastalog problema. Osim toga, u rafineriji „Brod“ se poduzimaju mjere za smanjivanje emisije štetnih tvari u atmosferu (zamjenjuju se filteri, izvode radovi na rekonstrukciji i modernizaciji postrojenja rafinerije), što djelomično pomaže odstranjenju visokog sadržaja štetnih tvari ali, na žalost, taj se problem još ne može u potpunosti riješiti. Prema mišljenju ruske strane, jedini način izlaska iz tog stanja je plinifikacija rafinerije „Brod“, poglavito izgradnjom plinovoda. Na taj bi se način omogućilo minimiziranje sadržaja štetnih tvari koje odlaze u atmosferu, što bi odgovaralo europskim standardima i ekološkim normama. Rusija je zainteresirana za riješenje tog problema i spremna je razmotriti sve načine glede moguće plinifikacije rafinerije „Brod“ u slučaju spremnosti hrvatske strane za zajednički rad po tom pitanju.

Zoran Meter: Upravo je, uoči svog današnjeg puta u Moskvu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio, kako Hrvatska prenaglašava problem rafinerije nafte u Bosanskom Brodu i da je hrvatska predsjednica pogrešno informirala ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova o tom problemu. Kako onda možemo očekivati da se problem riješi, ukoliko se dvije strane ne slažu niti oko njegovog postojanja ili njegove težine?

Želim naglasiti kako je Rusija uistinu zainteresirana za riješenje tog problema i da visoko cijeni napore vaše predsjednice gđe. Kitarović koji idu u tom smjeru. Ona je postavila taj problem pred našeg ministra Lavrova, a on je prosljedio zadaće pred rusku tvrtku Zarubezhneft, koja je vlasnik brodske rafinerije. Rusija će svoj dio puta odraditi i donjeti nužne tehničke mjere glede modernizacije rafinerije. Ali taj problem trebaju zajedno riješavati Hrvatska, BiH i Republika Srpska, poglavito po pitanju plinifikacije. Bez plinifikacije, na žalost, problem se neće riješiti. Rusija zna kako je po ekološkim normama RS s rafinerijom sve u redu ali s točke gledišta EU one se narušavaju. Ne jednom sam bio i u Slavonskom Brodu, i s ljudskog stajališta vrlo  dobro razumijem zabrinutost tamošnjih ljudi i zato se iskreno nadam brzom riješenju tog problema između tri strane. Hoće li plinovod biti magistralni, nemagistralni i td. treba biti riješeno konsenzusom i prema takvoj odluci Rusija će se odnositi s uvažavanjem.

REGIONALNA PROBLEMATIKA:

Zoran Meter: Prijeđimo malo na regionalnu tematiku. Bosna i Hercegovina i Kosovo, kako se čini, postaju novi-stari potencijalni detonatori izbijenja sukoba nesagledivih posljedica, a nestabilno je i političko stanje u Makedoniji, u kojoj se nikako ne uspjeva formirati vlada. Sve su tri države idealan poligon za velike geopolitičke igre najjačih igrača na Balkanu, gdje, osim SAD-a (Zapada, općenito) i Turske, i Rusija tradicionalno ima veliki utjecaj i posljednjih godina jasno daje do znanja da na njega nije zaboravila. U sve tri spomenute zemlje jača i islamistički faktor i s njim povezane prijetnje terorizmom. Hrvatsku prije svega zanima BiH, s obzirom da s tom državom dijeli gotovo tisuću kilometara dugu granicu, a isto tako i zbog položaja tamošnjih Hrvata koji imaju status konstitutivnog naroda i o kojima se hrvatska država prema Ustavu RH mora brinuti. Kako, Vaša ekselencijo, ocjenjujete daljnji razvoj stanja u BiH, poglavito u sjeni jednostranog nastojanja bošnjačkog dijela vlasti za revizijom presude Haaškog suda o genocidu Srbije u toj zemlji tijekom rata 90-ih godina, i može li to dovesti do potpune paralize funkcioniranja državnog i političkog sustava BiH, a onda i do oružanih sukoba između triju naroda?

Rusija je zainteresirana za održavanje stabilnosti i sigurnosti na Balkanu. To je temelj temelja naše politike. Stabilnost u BiH, Makedoniji, dobri odnosi između Hrvatske i Srbije, kao i Hrvatske i Slovenije, omogućit će da Balkan uistinu postane regija mira, sigurnosti i stabilnosti.

Što se tiče BiH mi podržavamo Dejtonski sporazum kao temelj njezinog unutarnjeg ustrojstva i nećemo podržavati bilo kakve tendencije koje bi podrivale njegov duh, suverenitet i integritet BiH. Zalažemo se za decentralizirani način donošenja odluka, harmonične odnose između tri konstitutivnih naroda na temelju  konsenzusa, kompromisa i ravnopravnosti, kako bi se svi s uvažavanjem odnosili i prema hrvatskom narodu u BiH. I sam sam više puta bio u Mostaru, radio sam u OHR-u 2000-2002. godine i bavio se smanjivanjem religioznih, međuetničkih i ostalih nesuglasica između različitih zajednica i puno sam za njih učinio.

Zainteresirani smo i za stabilizaciju stanja u Makedoniji, isto tako i na Kosovu. Što se tiče Kosova, naš stav je jasan. Rusija ne priznaje nezavisnost Kosova i u mnogome će se po tom pitanju orijentirati na srpsku politiku. Ne samo Rusija, već i neke zemlje EU nisu priznale kosovsku nezavisnost. Mi ne bismo htjeli da se na Balkanu pojave nove napetosti i uvjeren sam kako postoje dobre mogućnosti da Rusija i SAD, ali i Bruxelles, mogu koordinirati svoje poteze, kako bi spriječili bilo kakave negativne tendencije u regiji i jačati njezinu stabilnost i sigurnost, kao i razvoj dobrih međususjedskih odnosa. Mislim kako hrvatsko vodstvo u tom procesu igra pozitivnu ulogu. Ja sve vjerujem kako će prevladati zdravi razum i da će Balkan ostati regija mira i stabilnosti, a ruska vanjska politika  usmjerena je upravo k tom cilju. Rusija ovdje ne želi bilo kakve nove sukobe, a oni nisu nužni ni tamošnjim državama kao ni međunarodnoj zajednici. K tome teži i današnja politika Republike Hrvatske.

Zoran Meter: Sve ste lijepo rekli s pozicije diplomacije, ali lijepe riječi i realnost na BiH terenu nešto su posve različito. U toj zemlji je već duže vrijeme na djelu opća islamizacija. Samo u Sarajevo se posljednjih godina doselilo oko 40 tisuća Arapa, najvećim dijelom vahabističke ideolopke orjentacije. U tom je smislu najteži položaj BiH Hrvata, koji su posve nezaštićeni i lako preglasavani u tijelima Federacije BiH od većinskog bošnjačkog naroda. Ako mi možete odgovoriti, kako gledate na ne jednom izražene tendencije o potrebi osnivanja trećeg – hrvatskog entiteta u toj zemlji, kao jedinog stvarnog instrumenta zaštite prava Hrvata i njihove jednakopravnosti s druga dva većinska naroda?

Ako se tri naroda sami dogovore, njihov izbor  će Rusija uvažiti. Na kraju krajeva oni žive na toj zemlji. Ne bismo željeli pojavu elementa destabilizacije i u tom se smislu s uvažavanjem odnosim prema politici Hrvatske koja pokazuje zabrinutost položajem hrvatskog naroda u BiH. Pitanje o novom, trećem entitetu je pitanje triju tamošnjih naroda. Ja mislim kako SAD i Rusija, kao jamci Dejtonskog sporazuma, ipak žele očuvati njegov status koji je opravdao očekivanja. Ali ponavljam, ako to bude volja tamošnjih naroda mi ćemo uistinu i to podržati kao njihov izbor. Ali oni prije svega moraju misliti dalekosežno i ne dozvoliti nove nestabilnosti i sukobe.

MEĐUNARODNI ODNOSI:

Zoran Meter: I za kraj, svijet već predugo strahuje od globalnog ratnog sukoba između Rusije i Zapada. Iako osobno mislim kako do njega nikada neće doći, mnogi ne dijele takvo mišljenje. Dolaskom na vlast nove američke administracije na čelu s g. Donaldom Trumpom, američko-ruski odnosi se nisu previše pomakli s „mrtve točke“, najviše zbog unutarnjih problema s kojima se novi predsjednik suočava, između ostalog, i prljavih medijskih podmetanja o njegovoj „ruskoj vezi“. Time mu se zapravo „vežu ruke“, a upravo svjedočimo i nastojanjima za zakonskim institucionaliziranjem američkih sankcija protiv Rusije unutar američkog Kongresa na rok „zauvjek“. Na to je, kao na realnost,  ruski narod jučer upozorio i vaš premijer Medvedev. Što će, po Vama, to značiti i kako uopće procjenjujete budućnost rusko-američkih odnosa?

Rusija je zainteresirana da ne bude nikakvih problema u odnosima Istoka i Zapada. Rusija ne predstavlja ugrozu ni za NATO, ni za Zapad, ni za SAD. Mi želimo odnose sa Zapadom dovesti do partnerske suradnje. Da, još uvjek ne vidimo pozitivnih pomaka u rusko-američkim odnosima, najviše zbog unutarnjih američkih prilika i čimbenika koji to sprječavaju. Ali duboko vjerujem kako će na površinu isplivati zdravi razum i da ćemo resetirati naše odnose. Obje zemlje imaju najveću odgovornost, ponajprije u borbi s terorizmom, poglavito „Islamskom državom“, i po tom pitanju bismo željeli u bliže vrijeme uspostaviti usku koordinaciju. Međutim, mi nećemo nikoga moliti i nijedan od naših dužnosnika ne postavlja pitanje o ukidanju sankcija. Mi ih nismo uveli i nije na nama da ih ukinemo i po tom pitanju smo vrlo mirni. Politika sankcija je politika prošlosti i Hladnog rata. Sankcije mogu proglasiti jedino UN, a sve ostale su pravno nevažeće. Uvjeren sam kako će doći do sastanka dvojice predsjednika – Putina i Trumpa, i da će se oni dogovoriti o oblicima suradnje. Obje države moraju poći od činjenice da je današnji svijet drugačiji, višepolarni. Nužno je uvažavati interese jednih prema drugima. Rusija teži uspostavi strateškog partnerstva s EU jer smo uvjereni kako Rusija i EU moraju izgraditi jedinstven gospodarski i društveni prostor. Iz niza razloga Rusija ne može bit član EU, npr. zbog svoje veličine, geografske rasprostranjenosti, broja stanovnika. Ali Rusija nije samo dio Azije već i dio Europe. I zato za nas nema drugog izlaza nego surađivati s EU u svim smjerovima.

Treba tražiti ravnotežu interesa. Nikakvog oblika novog Hladnog rata neće biti. Bez zajedničkog djelovanja Rusije, SAD-a i EU današnji poredak i mir u svijetu nije moguće održati. Ali pritom moramo uvažavati i druga središta, kao što su Kina, Indija, Brazil i Južna Afrika. Ja samo optimist. Naši državnici su spremni za resetiranje odnosa ali za to treba vremena. Vremena – da bi predizborna obećanja g. Trumpa bila prenesena u sferu prakse.

Zoran Meter: Vaša ekselencijo! Još jednom Vam se zahvaljujem na ovom intervjuu i želim Vam uspješan nastavak Vaše diplomatske karijere.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like