Američko-ruska utrka u proizvodnji ugljena

Čini se kako je odlukom američkog predsjednika Donalda Trumpa za nepotpisivanje Pariške konvencije o klimatskim promjenama i „spuštanje ručne kočnice“ za pojačanu eksploataciju američkih zaliha ugljena, otpočela nova utrka u proizvodnji tog energenta između SAD-a i Rusije.

Jer nedugo nakon objave informacija o prodaji američkog ugljena Indiji, iako ta zemlja ima goleme vlastite zalihe tog energenta (i drugi je po veličini njegov proizvođač u svijetu), kao i ranijih najava o američkim isporukama ugljena Ukrajini (upravo je danas otpravljena prva pošiljka brodom iz Baltimorea prema ukrajinskoij luci Odesa), oglasio se i ruski zamjenik ministra energetike Anatoliy Yanovskiy.

On je danas, na „okruglom stolu“ održanom povodom 295. godišnjice ruske proizvodnje ugljena, izjavio, kako će ruske tvrtke za proizvodnju tog energenta morati uložiti dodatna sredstva za obnovu i modernizaciju proizvodnje radi njezine konkurentnosti, i privući 2-3 puta više investicija nego što je to sada slučaj.

Naime, potpuno je jasno kako nerazvijena infrastruktura i proizvodni procesi, neovisno o ruskom golemom bogatstvu tim energentom, ne mogu jamčiti konkurentnost u odnosu na američke i druge tvrtke koje se koriste suvremenom tehnologijom iskapanja.

Posljednjih mjeseci ruska industrija ugljena doživljava novi procvat povezan s povećanjem cijena ugljena na svjetskom tržištu. To otvara nove značajne  izvozne perspektive u toj pomalo zapostavljenoj grani ruske energetike. U prvih šest mjeseci ove godine, izvoz ruskog kamenog ugljena u Kinu (kao najvećeg uvoznika ugljena na svijetu) nadvisio je 13 milijuna tona, a cijena isporuka dosegnula je 1,17 milijardi dolara. Izvozna tonaža se u šest mjeseci povećala za ogromnih 53,8%, a prihod od izvoza za 2,7 puta.

Naravno kako Rusija, s obzirom na ukupan globalni razvoj energetskog tržišta  i „energentski miks“ u kojem ugljen i dalje zadržava važan položaj, želi održati dominaciju na kineskom tržištu jer Kina, za razliku od Indije, nema dovoljno vlastitih zaliha tog energenta (iako je upravo Kina vodeći svjetski proizvođač ugljena, dok je SAD na 3., a Rusija na 5. mjestu) koji sada zadovoljava gotovo dvije trećine ukupnih kineskih energetskih potreba. Ta će se razina, prema izvješću svjetske Agencije za nuklearnu energiju, postupno smanjivati  do 45% do 2050.g. u korist atomske energije, obnovljivih izvora energije i hidroenergije. Dakle, kinesko tržište će i dugoročno gledano biti vrlo isplativo za inozemne izvoznike ugljena, za kojim posljednjih godina naglo raste potražnja diljem svijeta.