U povijesti ratovanja nije rijetkost da zaraćene strane koriste neprijateljsko oružje pribavljeno ratnim plijenom ili posljeratnim reparacijama. Štoviše, to se u ratovima i redovito događa. Njemački Wehrmacht tako je, tijekom 2. svjetskog rata, pri ratovanju u zapadnoj Europi koristio ranije zarobljeno čehoslovačko naoružanje, uključujući i masu čehoslovačkih tenkova, koji su činili veliki udio u njemačkim oklopnim postrojbama. Potom je zarobljeno francusko i britansko naoružanje, zajedno s čehoslovačkim, masovno koristio na istočnom ratištu protiv SSSR-a. Tijekom arapsko-izraelskih ratova Izrael je koristio više stotina zarobljenih egipatskih i sirijskih tenkova T-54 i T-55.
No, kada jedna država ponovo pokreće proizvodnju oružja poraženog protivnika godinama nakon rata, nije uobičajna pojava. Ona svjedoči, ili o kvaliteti borbenog sredstva koje se ponovo uvodi u proizvodnju i kojemu se daje novi život, ili o žurnoj potrebi jačanja oružanih snaga te države provjerenim oružjem, koje je od ranije imalo na raspolaganju temeljem ratnog plijena.
Jedno od rijetkih oružja koje je doživjelo ponovno rađanje i novi život je, na svim ratištima 2. svjetskog rata proslavljeni njemački oklopni transporter polugusjeničar Sd.Kfz.251 (Sonderkraftfahrzeug 251).
Na bezbroj fotografija i filmova iz 2. svjetskog rata koji prikazuju njemačke tenkove u napadu ili obrani, uz njih se redovito uočavaju i Hanomagovi polugusjeničari Sd.Kfz.251 s ukrcanim mehaniziranim pješaštvom. Uz američki oklopni transporter M3 Halftrack, također polugusjeničar, njemački Sd.Kfz.251 je prvi masovno korišteni oklopni transporter. U naoružanje njemačke vojske uveden je 1939. godine i korišten je sve do kraja 2. svjetskoga rata. Ukupno je proizvedeno oko 15 250 vozila, što je bilo daleko ispod razine potreba njemačkih oružanih snaga. U svim fazama rata uvjek ih je nedostajalo, a njemačke oklopne divizije u svom sastavu nikada nisu imale predviđeni broj tih pouzdanih i kvalitetnih borbenih vozila, pa je i dio pješaštva oklopnih divizija bio prevožen do bojišta kamionima. Izrađivani su u tvorničkim pogonima Hanomaga, Adlerwerkea, Horcha, Borgwarda i čehoslovačke Škode. Odmah po okupaciji Čehoslovačke 1938. godine, Nijemci su češku i slovačku vojnu industriju iskoristili za potrebe svog naoružanja, pa je Sd.Kfz.251 tijekom cijelog 2. svjetskog rata izrađivan u pogonima Škode u Pilsenu.
Po završetku 2. svjetskog rata, obnovljena čehoslovačka vojska u svoje naoružanje prihvatila je veliki broj u njihovim tvornicama proizvedenih njemačkih borbenih vozila, a posebice su bili impresionirani kvalitetom i borbenim sposobnostima Sd.Kfz.251. Stoga su svi proizvedeni i zarobljeni primjerci pod tvorničkom oznakom HKL-6 uvedeni u naoružanje čehoslovačke vojske, gdje su dobili nadimak „Hakl“. Ukupno je do 1951. godine u naoružanju ostalo 736 tih vozila, a do 1957. godine još uvijek se koristilo čak 630 tih vozila.
Čehoslovačka vojska i dalje je trebala veliki broj oklopnih transportera. Glavninu naoružanja za svoje oklopne postrojbe pribavljala je iz sovjetskih izvora. No s oklopnim transporterima je uvjek bilo problema pri isporuci, jer ih je nedostajalo i za samu sovjetsku vojsku budući je sovjetskim oružjem ubrzano naoružavan cijeli tadašnji Varšavski pakt. Kraj 50. godina prošlog stoljeća bilo je vrijeme masovne mehanizacije pješaštva i intenzivnog uvođenja oklopnih transportera u pješačke postrojbe.
Iako je Sd.Kfz.251 u međuvremenu pregazilo vrijeme, čehoslovački vojni i politički vrh krajem 50. godina donio je odluku, da se u čehoslovačkim tvornicama ponovo pokrene proizvodnja tog njemačkog oklopnog transportera, modificiranog ugradnjom diesel motora i preradom oklopnog tijela pod tipskom oznakom OT-810.
Tako je glasoviti njemački transporter iz 2. svjetskog rata dobio novi život. Za razliku od njemačkog originala, čehoslovački OT-810 bio je potpuno zatvorene konstrukcije i s ugrađenim otvorima za streljačko naoružanje na bokovima. Najlakše ih je i razlikovati po tome što je njemački transporter imao otvoreni krov, a čehoslovački zatvoreni kako bi se osigurala kemijsko-biološka zaštita vozila. Umjesto orginalnog njemačkog benzinskog motora Maybach od 74 kW ili 99 KS, ugrađen je diesel motor proizvođača Tatra od 130 KS, čime je povećana maksimalna brzina vozila na cesti do 60 km na sat i akcijski radijus s 300 km na čak 600 km. No ugradnjom snažnijeg diesel motora otežan je prednji dio vozila, čime je, prema nekim izvorima, narušena upravljivost vozila i smanjen unutarnji korisni prostor. Oklopni transporteri OT-810 u Čehoslovačkoj su izrađivani od 1958. do 1962. godine, a ukupno ih je proizvedeno oko 1500. Ta kopija njemačkog transportera iz vremena drugog svjetskog rata, u Čehoslovačkoj vojsci korištena je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a iz naoružanja je izbačeno tek početkom osamdesetih godina. Za to vrijeme, diljem svijeta korišteni su oklopni transporteri u potpunoj gusjeničnoj konfiguraciji ili pak na kotačima. Polugusjeničare, osim Čehoslovačke, koristio je još samo Čile, a u ratnim operacijama tijekom arapsko-izraelskih ratova Izrael je masovno koristio američke polugusjeničare Halftrackove M3, pribavljene sa svih strana svijeta. Posljednji put su od strane izraelskih snaga u velikom broju korišteni tijekom operacije „Mir za Galileju“, odnosno vojne intervencije u Libanonu 1982. godine.
Oklopni transporter OT–810 uobičajno je bio naoružan češkom strojnicom Uk vz. 59 (češ. Univerzální kulomet vzor 59) kalibra 7,62 mm, montiranoj na krovnom otvoru. Postojale su i verzije zapovjednog i sanitetskog vozila kao i verzija na kojoj je glavno naoružanje bio čehoslovački bestrzajni top od 82 mm tipa BZK Vz.59, s mogućnošću nošenja 30 granata. Pri kraju karijere na transportere OT-810 montirane su strojnice kalibra 12,7 mm.
Zbog izvršenih preinaka na orginalnoj konstrukciji, prije svega zatvaranja oklopnoga tijela, ugradnje težeg, snažnijeg i većeg motora, povećanje kapaciteta rezervoara goriva i inzistiranja da se u njemu standardno prevozi deset vojnika s punim naoružanjem i opremom, uz vozača i zapovjednika vozila, OT-810 nije bio nimalo omiljen među čehoslovačkim vojnicima koji su se u njemu morali stiskati i znojiti, pa su ga stoga i prozvali“ Hitlerovom osvetom“ (Hitlerova pomsta).
Istovremeno dok je prozvodila i koristila modificirani arhaični njemački oklopni transporter iz 2. svjetskog rata, čehoslovačka vojna industrija je u razdoblju od 1958. do 1966. godine po sovjetskoj licenci proizvela ukupno 2700 tada suvremenih tenkova T-54, a u razdoblju od 1964. do 1983. godine prozvela je ukupno 8300 tenkova T-55 i T-55A, od kojih su mnogi bili prodani inozemnim naručiteljima.
U čehoslovačkoj vojsci transportere OT-810 s vremenom su počeli zamjenjivati oklopni transporteri također čehoslovačke proizvodnje, gusjeničar OT-62 TOPAS, koji je bio modificirana varijanta sovjetskog BTR-50PK i, kasnije, OT-64 na kotačima.
Proslavljeni njemački oklopni transporter Sd.Kfz.251, tako je, zahvaljujući svojoj neospornoj kvaliteti i upotrebljivosti na bojištu, stjecajem povijesnih okolnosti imao dva života u dvije različite državne tvorevine i dva različita društvena i politička sustava.
0 komentara