Iz svijeta biznisa

Indija i Rusija završile su pregovore o cijeni isporuka ruskog PZO i PRO sustava S-400 „Triumf“ za indijske zračne snage. Cijena koju će New Delhi platiti za taj posao iznosi 400 milijardi rupija (5,93 milijarde dolara po jučerašnjem tečaju). O tome je izvjestio indijski medij The Economic Times, s pozivom na izvor iz državne službe.

„Pregovori koji se odnose na posao s raketnim sustavima završeni su. Financijski dio je zaključen“, izjavio je visokopozicionirani državni službenik koji je sudjelovao u pregovorima. Prema njegovim riječima, Indija i Rusija će o ovom poslu objaviti informacije uoči susreta premijera Nerandre Modija i predsjednika Vladimira Putina. Obje strane sada nastoje pronaći način za izbjegavanje američkih sankcija, koje daju za pravo kažnjavati države i tvrtke koje surađuju s ruskim obrambenim i obavještajnim strukturama. U Indiji sve veću zabrinutost izazivaju američke sankcije protiv velikih ruskih tvrtki, između kojih i „Rosoboroneksport“-a, jer sankcijske mjere Washingtona mogu utjecati na višemilijardi dolara vrijedne vojne poslove Indije s Rusijom.

Prema navodima indijskog medija, 2017.g. u SAD-u je usvojen zakon „O suprostavljanju protivnicima Amerike posredstvom sankcija“ (CAATSA), koji omogućuje uvođenje sankcija protiv Moskve zbog njezinog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016.g. Zakon je stupio na snagu u siječnju ove godine.

Treba naglasiti, kako je ranije, William Thornberry, predsjednik odbora za oružane snage Predstavničkog doma američkog Kongresa, izjavio, kako je Washington razočaran odlukom Indije za kupnju ruskog sustava S-400 „Triumf“, ali je, svejedno, uvođenje sankcija protiv Indije u ovom slučaju vrlo malo vjerojatno. Indija je trenutačno vrlo važan američki partner, na koju Washington aktivno računa kao na protutežu kineskoj ekspanziji ali i po pitanju stabiliziranja stanja u Afganistanu.

Indija, uz Kinu, Alžir i Irak, tradicionalno predstavlja najveće izvozno tržište za rusko naoružanje, a dvije zemlje aktivno surađuju i na zajedničkim programima proizvodnje pojedinih tipova naoružanja.

 

Hrvatski mediji, na žalost, vrlo malo pozornosti posvetili su jednom važnom događaju – prošlotjednom Međunarodnom gospodarskom forumu u Sankt Peterburgu (SPIEF), iako se radilo o jednoj od najvećih svjetskih manifestacija toga tipa, na kojoj se okupila krema svjetskog biznisa i brojni visoki državni dužnosnici iz čitavog svijeta. Za razliku od švicarskog Davosa koji je „forum bogatih“, „ruski Davos“, kako nazivaju forum u Sankt Peterburgu, ugošćuje političare i poslovne osobe iz velikog broja svjetskih zemalja. Ove godine bilo ih je čak iz 143 zemlje svijeta – od obiju Amerika, EU, preko Bliskog istoka do Azije. Paradoksalno, usprkos činjenici da Rusija i SAD prolaze kroz svoje najlošije odnose još od vremena hladnog rata, najbrojnija delegacija biznismena stigla je upravo iz te zemlje, a o kakvoj se razini poslovnjaka radi dovoljno govori činjenica da je u američkoj delegaciji bio i čelnik zrakoplovnog diva – Boeinga, a npr. na forum je stigao i šef globalnog energetskog diva BP-a, usprkos svim poznatim opstrukcijama britanske vlade, vezanim ne samo uz nedavnu „aferu Skripal“. Istodobno, na panelima na kojima je održan susret ruskog predsjednika Vladimira Putina s čelnicima svjetskih država, poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, japanskog premijera Shinzo Abea (te su dvije države bile ovogodišnje zemlje-partnerice SPIEF) i indijskog premijera Narendre Modija, ruski čelnik je briljirao, odgovarajući na brojna pitanja moderatora – uglednih novinara američkog Bloomberga i tamošnjih drugih utjecajnih medija, koji su ga gotovo redovito „častili“ provokativnim  pitanjima tipa onih „o ruskoj umješanosti u američke izbore“. Moderator iz Bloomberga je pritom iskazao i visoku dozu humora, pitavši Putina, tko snosi najveću zaslugu za ovogodišnji „bum“ sanktpeterburškog gospodarskog foruma i dolazak brojnih državnika Putinu pod noge, da bi odmah i sam dao odgovor – Donald Trump.

Ali ostavimo šalu na stranu i pogledajmo konkretne brojeve i izjave ključnih sudionika, koji još više primoravaju na postavljanje pitanja, a gdje su u svemu ovome bili Hrvatska i njezini poslovni interesi?

Kao što smo kazali, u Sankt Peterburg su stigle političke i poslovne delegacije iz 143 zemlje, a u radu Foruma sudjelovalo je 17 tisuća ljudi, kao i 4100 novinara.  Osim državnih delegacija, u radu su sudjelovali i predstavnici UN-a, kao i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na čelu s direktoricom Christine Legarde. Najbrojnija delegacija bila je ona iz Sjedinjenih Država, a podsjetimo kako je još prije svega dvije godine američki State Department pozvao američke tvrtke na bojkot Foruma u Sankt Peterburgu, da bi ove godine njihova delegacija po brojnosti oborila rekord – došlo je čak 550 američkih poslovnih ljudi! Između ostalih, na Forumu je bio i novi američki veleposlanik u Rusiji John Huntsman, koji je prethodno pozvao američke tvrtke da u što većem broju dođu u Sankt Peterburg!

Nakon američke, po brojnosti su slijedile delegacije iz Francuske i Japana. Još i  prije formalnog završetka foruma, potpisano je, više nego ikada ranije u povijesti te manifestacije, čak 550 velikih sporazuma, onih koji nisu „pokriveni velom tajne“, vrijednosti od 2 trilijuna 365 milijardi dolara (2 365 000 000 000), izjavio je savjetnik ruskog predsjednika Anton Kobyakov na upriličenoj konferenciji za medije. Brojni govornici na Forumu, uključno i oni iz UN-a, MMF-a i svjetskog biznisa i politike, govorili su o tome, kako se svijet počeo mijenjati, kineski predstavnik govorio je o „pojavi nade“, japanski premijer o tome da „treba živjeti u jedinstvenom ekonomskom prostoru i pronalaziti točke povezivanja“. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je biznismene iz svoje zemlje na udvostručenje ulaganja u Rusiju, i to usprkos poziva britanske vlade na „nastavak pritisaka na Rusiju uz pomoć usvojenih sankcija EU“. U nazočnosti Macrona i Putina čelnik najveće francuske i jedne od vodećih svjetskih energetskih tvrtki „Total“, potpisao je s čelnikom ruske energetske tvrtk NOVATEK sporazum o sudjelovanju u projektu „Arktik LNG-2“, koji će „Total-u“ osigurati 10%-tni udio u tom projektu, uz mogućnost povećanja njegovog udjela za dodatnih 5% ukoliko NOVATEK smanji svoj udio s planiranih 60%. Vrijednost projekta kreće se oko 25,5 milijardi dolara, a za svoj udio „Total“ će platiti 2,55 milijardi dolara. Toliko o sankcijama i ruskoj političkoj i financijskoj izolaciji. Pri tom su bile zanimljive riječi Antona Kobyakova o tome, kako je pored službeno nazočnih, na sanktpeterburški gospodarski forum inkognito došlo i „nekoliko predsjednika, koji su molili da se o njihovom sudjelovanju ne govori“. Svi su se oni susreli s predsjednikom Putinom i predstavnicima biznisa.

Treba ukazati i na riječi šefice MMF-a Christine Legarde, koja je u Sankt Peterburgu izjavila kako je u prošlih godinu i pol dana gospodarstvo Rusije izdržalo vanjske ekonomske barijere i da je Rusija postala lider u mnogim područjima.

 

 

Turski medij Yeni Safak objavio je jučer informaciju, pozivajući se na svoje izvore, kako Turska može kupiti ruske lovačke zrakoplove 5. generacije Su-57, umjesto američkih F-35.

To se može dogoditi ukoliko Sjedinjene Države blokiraju dogovorene isporuke svojih F-35 Turskoj zbog kupovine ruskih PZO i PRO sustava S-400.

„Ankara ne namjerava odustati od svog prava na zrakoplove, koje mora dobiti u lipnju“, navodi se u članku turskog medija.

Podsjećamo: u prosincu 2017.g. Turska i Rusija potpisali su kreditni sporazum o isporuci dviju baterija S-400. Također je dogovorena tehnička suradnja oko pokretanja proizvodnje S-400 u Turskoj. Sjedinjene Države i predstavnici NATO saveza u više su navrata iskazivali svoje nezadovoljstvo i zabrinutost tom turskom odlukom. Nedavno su se u Kongresu pojavile i prve inicijative o uvođenju sankcija protv Turske u slučaju operacionalizacije tog ugovora s Rusijom, a jedan od prijedloga iz vrha State Departmenta odnosio se na spomenutu blokadu isporuka američkih F-35. Na tu prijetnju odgovorio je šef turske diplomacije Mevlut Cavushoglu, obećavši, kako će Ankara u tom slučaju odgovoriti potezima protiv Washingtona.

Upravo u tom smjeru treba sagledavati i ovu vijest turskog medija. Ona ne znači kako će  se Ankara sada stvarno odlučiti na  kupnju ruskih zrakoplova. Radi se, prije svega, o njezinom jasanom signalu Washingtonu da ona ima alternativu. Jer teško je vjerovati kako bi Rusija propustila takvu prigodu ne samo u gospodarskom smislu (jer taj bi posao financijski bio vrlo unosan), već i po svoj prestiž, koji bi se ogledao u tome, da je u uvjetima svojih nikad lošijih odnosa sa SAD-om Moskva u stanju prodavati najsuvremenije oružje jednoj od ključnih članica NATO saveza.

Turski signal SAD-u zato je jasan i ozbiljan. Podsjetimo se i kako je malo tko vjerovao da će Rusija s Turskom ikada potpisati  ugovor o S-400, a  to se dogodilo. Zato pretpostavljamo kako Amerikanci dalje od svoje verbalne prijetnje blokadom isporuka F-35 Turskoj neće ići.

 

U okviru Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu, najveća francuska i jedna od vodećih svjetskih energetskih tvrtki „Total“, potpisala je s ruskom energetskom tvrtkom NOVATEK sporazum o sudjelovanju u projektu „Arktik LNG-2“, koji će „Total“ osigurati 10%-tni udio u tom projektu, uz mogućnost povećanja njegovog udjela za dodatnih 5% ukoliko NOVATEK smanji svoj udio s planiranih 60%.

Vrijednost projekta kreće se oko 25,5 milijardi dolara, a za svoj udio „Total“ će platiti 2,55 milijardi dolara.

Precizirano je, kako će čitav financijski posao oko tog projekta biti dogovoren najkasnije do 31. ožujka 2019. godine.

„Arktik LNG-2“ je projekt koji će se operacionalizirati na poluotoku Gydan. Postrojenje za proizvodnju LNG-a planira se otovriti 2023.g., a u punom kapacitetu trebao bi proraditi do 2026.g. Tri proizvodne linije tog postrojenja proizvodit će 18 milijuna tona ukapljenog plina godišnje. Pričuve na tom nalazištu, prema procjenama iz prosinca 2017.g., iznose 1,582 trilijuna m3 prirodnog plina.

Ovdje je potrebno povući paralelu s globalnim geopolitičkim stanjem i primijetiti nešto neobično. Naime, „Total“ je nedavno objavio svoju namjeru o povlačenju iz unosnih poslova s iranskih energetskih nalazišta zbog sankcijskog pritiska od strane američke administracije nakon jednostranog povlačenja SAD-a iz iranskog nuklearnog sporazuma („Total“ ima unosan biznis na velikom američkom tržištu i po tom pitanju, očito, ne želi ništa riskirati). Međutim, zanimljivo je kako se „Total“ danas odlučio na novi sporazum o učešću u jednom ruskom energetskom projektu, ukoliko znamo kako su prošlog ljeta Sjedinjene Države objavile sankcije i protiv europskih tvrtki koje budu sudjelovale u novim ruskim energetskim projektima izvoznog karaktera. A „Arktik LNG-2“ je upravo to!

 

 

Najveća svjetska tvrtka za pomorski kontejnerski prijevoz Moller-Maersk priopćila je o svom planu „završetka biznisa s Iranom“ pod prijetnjom sankcijskog udara sa strane SAD-a. O tome je, u razgovoru za Reuters, izjavio šef te tvrtke Soren Skou.

„Sa sankcijama, koje šire Amerikanci, vi ne možete voditi biznis u Iranu, ukoliko želite sačuvati svoje poslove u SAD-u“, kazao je Skou. „Meni je teško kazati precizne rokove, ali uvjeren sam kako se mi krećemo prema zatvaranju biznisa (s Iranom)“, izjavio je čelnik Moller-Maerska.

Podsjećamo: Europska unija izrazila je spremnost da u slučaju nužde primjeni tzv. blokirajući zakon za zaštitu europskih tvrtki, ukoliko američka administracija obnovi sankcije protiv Irana. To je u srijedu,16. svibnja, izjavio EU povjerenik za unutarnje poslove Dimitris Avramopulos. On je kazao kako je Europska komisija dan ranije raspravljala o načinu očuvanja iranskog nuklearnog sporazuma nakon američkog jednostranog povlačenja.

Europska komisija samo je jednom u svojoj povijesti primijenila taj zakon – u studenom 1996.g., kao odgovor na eksteritorijalne sankcije SAD-a protiv Kube. Ta mjera omogućuje europskim tvrtkama nepodčinjenost odlukama Washingtona o sankcijama. Osim toga, tvrtke njome mogu polučiti kompenzacije zbog prouzročenih šteta.

Očito je kako „vruća“ trgovinsko-sankcijska igra dvaju prekoatlantskih saveznika postupno ulazi u kulminacijsku fazu i svojevrsnu „igru živaca“ uz pregršt propagandnih poteza i blefova s jedne i druge strane. U svakom slučaju neće trebati čekati još dugo kako bismo spozanali konačan rezultat tog sukoba, neugodnog prije svega po interese Europske unije. Radi se o tjednima, najviše mjesecima, s obzirom da SAD 4. studenog želi pokrenuti novi val protuiranskih sankcija, koji bi se proširio i na one tvrtke i zemlje koje s Iranom budu surađivale po sektorima, tvrtkama ili osobama koje će sankcijama biti zahvaćene.

Ukoliko je ova vijest točna, ona najbolje svjedoči o stvarnoj „snazi“ Europske unije u odnosu na Sjedinjene Države. Naime, ruska agencija RIA Novosti maloprije je objavila vijest, pozivajući se na diplomatski izvor u Bruxellessu, kako je Europska komisija predložila povećanje uvoza američkog ukapljenog (LNG) plina i proširenje odgovarajuće infrastrukture, u zamjenu za američko ukidanje carina na uvoz europskog čelika i aluminija.

Sinoć se o stanju vezanom uz trgovinu između EU i SAD-a raspravljalo i na neformalnoj večeri 28 šefova zemalja Unije u Sofiji. Prema riječima predsjednika EK Jean-Claude Junckera, nove američke carine ne smije se pravdati američkom nacionalnom sigurnošću, te dodao, kako će EK primijeniti „odlučne mjere“ za zaštitu interesa Europske unije.

Međutim, ukoliko se radi o mjerama poput gore spomenute, uvoza veće količine skupljeg američkog LNG plina, o kakvoj se „odlučnosti“ EK u zaštiti interesa Europske unije uopće može govoriti? Otvara se pitanje, koje će sve to zemlje morati uvoziti skuplji američki plin (sve ili samo neke), poglavito ukoliko se zna kako izvoz čelika i aluminija u SAD najviše ostvaruju Njemačka i Nizozemska, a većina članica EU s tom vrstom biznisa nema ama baš nikakvog dodira. U spomenutom prijedlogu EK američkoj strani uopće se ne radi o „trgovanju interesima“ u smislu „ti ćeš nešto dati meni, a ja tebi“ (makar i u određenom nesrazmjeru što se tiče krajnjeg zadovoljstva nakon postignutog dogovora). Radi se isključivo o pristajanju na ucjenu, pokušaju saniranja štete prihvaćanjem manje štete, u čemu profitira jedino SAD. Dakle – čista kapitualacija Bruxellessa. Jer Europska unija tim prijedlogom ne dobiva ama baš ništa osim vlastite štete: ona (ukoliko SAD uopće pristane na taj prijedlog EK, a nema razloga da to ne učini) samo zadržava ono što je imala i ranije vezano za izvoz čelika i aluminija na američko tržište, ali zauzvrat mora prihvatiti nešto što joj u financijskom smislu ne odgovara, jer da joj je odgovaralo, američki LNG plin uvozila bi i ranije. Toliko o Junckerovim „odlučnim mjerama“ i „zaštiti interesa EU“. Ukoliko na sličan način Bruxelless bude „štitio“ EU interese kroz zaštitu postojećeg nuklearnog sporazuma s Iranom, teško da će od tog sporazuma na kraju što ostati.

Mudri narod bi jednostavno rekao: „S rogatim se nemoj bosti ako i ti nemaš rog!“

Američko Ministarstvo financija objavilo je u utorak, 8. svibnja, kako će opozvati izvozne licence za tvrtke Boeing i Airbus koje se odnose na izvoz civilnih zrakolpova u Iran.

Licence su tim tvrtkama izdane ranije, nakon sklapanja Sporazuma o iranskom nuklearnom programu u srpnju 2015.g , u vrijeme Obamine administracije. Ministar financija SAD-a, Steven Mnuchin, izjavio je kao će licence „biti opozvane“.

Podsjećamo: iranska državna zračna tvrtka IranAir naručila je 200 putničkih zrakoplova u vrijednosti od 38,3 milijarde dolara. 100 zrakoplova naručeno je od europskog konzorcija Airbus, 80 od američkog Boeinga i 20 od ATR-a. Svi ti poslovi ovise o američkim licencama zbog korištenja određenih komponenti za proizvodnju zrakoplova koje se proizvode u SAD-u. Prema informacijama televizije CNBC, posao Boeinga s Iranom procjenjuje se na cca 20 milijardi dolara.

Za prekid poslova s Iranom američki ministar financija proizvođačima je dao 90 dana.

Jučer je predsjednik Donald Trump objavio američko povlačenje iz nuklearnog sporazuma s Iranom i najavio ponovno uvođenje sankcija toj državi – kako onih prijašnjih, zamrznutih nakon potpisivanja Sporazuma, tako i novih i još strožih. EU i njezine članice, supotpisnice Sporazuma, izrazile su žaljenje zbog Trumpove odluke. Kina i Rusija su najavile potporu postojećem Sporazumu, dok je iranski predsjednih Hassan Rouhani naložio svom Ministrastvu vanjskih poslova da tijekom idućih tjedana obavi konzultacije sa svih 5 preostalih supotpisnica Sporazuma (Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska i Njemačka) u smislu potvrde kako će se one u buduće odnositi prema postojećem Sporazumu, nakon čega će Iran objaviti svoj konačni stav po tom pitanju.