Energetika

Francuski i svjetski energetski div „Total“, iako još nije u potpunosti napustio iransko tržište, pesimistično gleda na perspektivu poslova s Iranom u kontekstu američkih sankcija.

„Total“ je s Iranom sklopio sporazum o eksploataciji najvećeg svjetskog nalazišta plina Južni Pars, u Perzijskom zaljevu, nakon što je 2015.g. međunarodna zajednica (tzv. šestorica) s tom državom sklopila sporazum o njezinom nuklearnom programu i posljedičnog ukidanja protuiranskih sankcija od strane UN-a.

(Francuski gigant „Total“ u lipnju 2017. g. s Iranom sklopio sporazum o namjeri investiranja u najveće iransko i svjetsko plinsko nalazište Južni Pars, vrijedan ogromnih 4,5 milijardi dolara. Iranski ministar za naftu Bijan Zangeneh (inače, lobist „Total“-a) je 17. svibnja izjavio kako će izgubljeno mjesto Total-a na tom nalazištu zauzeti kineski državni energetski div CNPC. Taj je sporazum bio izrazito povoljan za francusku tvrtku jer je njime Iran po prvi put dozvolio nekoj stranoj tvrtci udio u projektu veći od 40%. U projektu Južni Pars Total je dobio  50,1% udjela, kineski CNBC – 30%,  a brazilski „Petrobras“ 19,9%. Info: Zoran Meter: EU se povlači pred Trumpom: KONFORMIZAM VAŽNIJI OD SUVERENITETA).

Međutim, „Total“ se sada priprema na povlačenje iz tog projekta, ukoliko Sjedinjene Države tu tvrtku ne oslobode od sankcija, kojima prijete svim domaćim i inozemnim tvrtkama koje nastave poslovati s Teheranom nakon 4. studenog ove godine.

Podsjećamo da je američki predsjednik Donald Trump 8. ožujka objavio odluku o jednostranom američkom povlačenju iz nuklearnog sporazuma s Iranom i obećao protiv te zemlje uvesti nikada strože sankcije u povijesti. Pri tom je europskim tvrtkama dao rok od 90 do 180 dana za odustajanje od investicija u toj zemlji, inače im slijede sankcije.

Predsjednik „Totala“ Patrick Jean Pouyanné je u četvrtak, 21. lipnja, na seminaru OPEC-a u Beču, za televiziju CNBC izjavio, kako „nema niti jedne međunarodne tvrtke, slične „Totalu“ , koja bi mogla raditi u bilo kojoj zemlji s drugim (po redu) sankcijama. Ja na to nemam pravo. To je jednostavno svjetska realnost.“

Podsjećamo: Europska komisija je u svibnju odlučila početi proces primjene zakona koji zabranjuje europskim tvrtkama pridržavanje američkih sankcija protiv Irana i ne priznaje bilo kakve sudske odluke koje osiguravaju primjenu američkih sankcija. Ta se mjera koristi po prvi put nakon više od dva desetljeća i američkog jednostranog  uvođenja sankcija protiv stranih tvrtki koje posluju s Kubom.

„Mi smo također odlučili dozvoliti Europskoj investicijskoj banci surađivati u investicijama europskih tvrtki u Iranu. I sama EK nastavit će svoju suradnju s Iranom“, izjavio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nakon sastanka s čelnicima članica EU.

Šef francuskog „Totala“ kazao je, kako se, vjerojatno, njegova pozicija ne razmatra dovoljno dobro od strane čelnika EU, koji žele spasiti nuklearni sporazum. Dodao je i da on mora biti pragmatičan i gledati u lice stvarnosti.

„Istina je u tome, da je glavni grad svijeta danas u SAD-u. Je li pravilno da u tom svijetu SAD to iskorištava…, kako bi uspostavio nekakva pravila za druge zemlje? To je sporno pitanje“, izjavio je Patrick Jean Pouyanné. „SAD bi mogle odlučiti da ja ne mogu imati pristup financiranju iz SAD-a. Dozvolite mi pojasniti: nemoguće je voditi međunarodnu tvrtku, kao „Total“, bez pristupa američkom financiranju“, kazao je predsjednik najveće francuske energetske tvrtke.

„Total“ izvješćuje kako američke banke sudjeluju u oko 90% financijskih operacija tvrtke, a da udjel američkih investitora  iznosi više od 30% njezinih dionica.

Zoran Meter: EU se povlači pred Trumpom: KONFORMIZAM VAŽNIJI OD SUVERENITETA

 

 

Sjedinjene Države pripremaju udar na OPEC, optužujući kartel za manipulacije tržištem. Na koji način SAD žele promijeniti situaciju?

Krajem svibnja u Kongres je na razmatranje upućen zakonski prijedlog „Protiv kartela u proizvodnji i izvozu nafte“, koji je pripremljen već prije 18 godina. Njime se izvan zakona stavljaju kartelski dogovori na tržištu „crnog zlata“ i predlaže proširenje ovlasti antimonopolnog Shermanovog akta i na OPEC (Sherman Antitrust Act koristi se  već više od 100 godina kako bi se „razmrvilo“ naftno carstvo Johna Rockefellera).

Prijedlog zakona već je prošao prvo čitanje: prošli tjedan odobrio ga je odbor za pravosuđe Predstavničkog doma Kongresa. Od 2000. godine kongresmeni su u više navrata nastojali usvojiti ovaj zakon, međutim, predsjednici George Bush i Barack Obama prijetili su uvođenjem veta.

2007. g.  taj su prijedlog zakona odobrili i Senat i Zastupnički dom, ali ga je predsjednik odbio potpisati. Međutim, s Donaldom Trumpom stvar je posve drugačija. Upravo on već više od 30 godina aktivno kritizira OPEC u svojim knjigama i javnim nastupima, tvrdeći kako kartel „krade američke građane“. Osim toga, Trump je već povukao radikalne poteze, poput otpočinjanja „trgovinskog rata“ s Kinom, EU i drugim zemljama, što sve ukazuje na visoku vjerojatnost za usvajanje prijedloga o proširenju ovlasti ovog zakona i na OPEC.

Članice OPEC+ (relativno novi format iz 2017.g., kojeg čine stalne članice OPEC plus ostale najveće zemlje proizvođači nafte izvan kartela, poput Rusije), na predstojećem sastanku 22. i 23. lipnja u Beču neće se uspjeti dogovoriti o povećanju proizvodnje nafte, smatra iranski ministar energetike Bijan Zanganeh, čemu će se, osim Irana, suprostaviti i Irak i Venezuela. On također smatra kako visoke cijene nafte podupire američki predsjednik Trump, koji uvodi sankcije protiv Irana i Venezuele.

Visoka cijena nafte korisna je za proizvođače iz škriljevca, ali ta je situacija na tržištu isprovocirala porast cijena benzina, između ostalog i u SAD-u. S tim u svezi Trump se obratio OPEC-u s molbom za povećanje proizvodnje za milijun barela dnevno. Zanganeh smatra nedopustivim takav potez američkog predsjednika. „OPEC nije organizacija koja mora dobivati instrukcije od predsjednika Trumpa i slijediti ih“, navodi iranski ministar energetike.

Podsjećamo: nedavno se pojavila vijest kako će se Saudijska Arabija i Rusija na sastanku u Beču zalagati za povećanje proizvodnje u III. kvartalu za 1,5 milijuna barela dnevno. Međutim, kasnije je Bloomberg priopćio kako se niz država OPEC+ ne slaže s rusko-saudijskim razmišljanjem i predlažu povećanje proizvodnje za svega 600 tisuća barela.

Sinoć je i kuvajtski ministar za naftu, vodene resurse i električnu energiju Bahit al-Rashid, izjavio, kako članice dogovora OPEC+ još uvijek nisu postigle konsenzus o proizvodnim kvotama (info: kuvajtska agencija KUNA). „Na sastanku u Beču bit će usvojena odluka koja će odgovarati interesima proizvođača i stabilnosti svjetskih tržišta“, kazao je kuvajtski ministar.

Shermanov anti-monopolni zakon iz 1890.g.

Radi se o zakonu koji štiti trgovinu i trgovinsku djelatnost od protuzakonitih ograničenja i monopola. Zakon je usmjeren na borbu protiv monopola i neutemeljenim ograničenjima slobodne konkurencije. Usvojen je 1890.g. od strane američkog Kongresa. Njegov autor bio je senator John Sherman. Zakon zabranjuje:

– suglasnosti, ujedinjavanja i tajne dogovore o ograničavanju trgovine;

– monopol i nastojanja za tajne dogovore o monopolizaciji. Osobe koje sudjeluju u takvim poslovima podvrgavaju se novčanoj ili zatvorskoj kazni ne većoj od jedne godine, ili jednom i drugom, već prema odluci suda.
Prema tom zakonu, tvrtka koja kontrolira više od 65% tržišta može biti optužena za želju za monopolom.

Usprkos iranskom protivljenju, Rusija će na sastanku OPEC+ predložiti povećanje proizvodnje nafte

 

Cijena nafte sada je uravnotežena, a tržišta mirno reagiraju na vijesti o mogućem povećanju proizvodnje u okviru OPEC+, izjavio je novinarima ruski ministar energetike Aleksandar Novak.

„Ja mislim kako su cijene sada dovoljno uravnotežene. Vi vidite kako, čak i neovisno o tome što se ta informacija već davno nalazi u medijima, kako će se to pitanje razmatrati, tržište dostatno mirno reagira. I cijena – plus-minus dva dolara – zadržava se na razini  74-75 dolara“, kazao je ruski ministar odgovarajući na pitanje može li cijena nafte pasti u slučaju odluke o povećanju proizvodnje.

Na predstojećem sastanku OPEC+, koji će se održati 22. i 23. lipnja u Beču, Rusija će predložiti povećanje dnevne proizvodnje za 1,5 milijuna barela. Tržište i potražnja za naftom rastu, kazao je Novak.

Pri tom nije želio govorio o saudijskom stavu po tom pitanju, kazavši kako će njihov ministar sam govoriti, ali je ipak dodao kako je o tome razgovarao sa saudijskim ministrom energetike i da on također smatra kako ima prostora za povišenje proizvodnih kvota. Također nije kazao koliko bi Rusija mogla povećati proizvodnju nafte u odnosu na predloženih ukupnih 1,5 milijna barela, napomenuvši, kako će se o tome razgovarati nakon odluke OPEC+ i da će to ovisiti o mogućnostima svake od naftnih tvrkti koje sudjeluju na tržištu.

Podsjećamo: prije nekoliko dana pisali smo kako  je iranski predstavnik u OPEC-u Hossein Kazempour Ardebili, u svom nedavnom intervjuu za Bloomberg izjavio, kako „tri osnivača OPEC-a (Iran, Irak i Venezuela) namjeravaju blokirati“ želju  Rusije i Saudijske Arabije za povećanje proizvodnje „za što treba postići jednoglasje“. „Ako te dvije zemlje žele djelovati zasebno, to će predstavljati kršenje sporazuma o suradnji“, kazao je Ardebili.

Također smo naveli kako se između Rusije i Saudijske Arabije proteklih dana i tjedana odigravaju vrlo zanimljivi i intenzivni kontakti u sferi eneretike, prije svega oko usuglašavanja politike u proizvodnji nafte. Ovih je dana, po prvi put u povijesti dviju zemalja dogovoreno osnivanje izvjesnog zajedničkog tijela (s dobrom perspektivom da postane stalnog, a ne situacijskog karaktera) vezanog uz tu tematiku, što dvijema zemljama (ranije vrlo često na suprotnim stranama „barikada“ kada se radilo o proizvodnji nafte) omogućuje perspektivu za postizanje visokog stupnja utjecaja na sve zemlje proizvođače (i unutar OPEC-a i izvan njega, uključno i one brzo rastuće, poput SAD-a) ne samo po pitanju proizvodnje i cijena nafte, već i cijene plina koja se u glavnini formira u odnosu na cijenu nafte.

Problemi u OPEC-u: Saudijska Arabija i Rusija žele povećati proizvodnju nafte. Iran, Irak i Venezuela protiv?

 

 

 

Kineska vlada priprema mjere protiv američke administracije, između ostalog i uvođenje carina od 25% na uvoz energeneta iz SAD-a.

Kinesko Ministarstvo financija objavilo je spisak od 114 američkih roba, uključno sirovu naftu i dizelsko gorivo. Medij The Financial Times navodi, kako je ugroza od uvođenja carina na isporuke nafte, naftnih proizvoda i ugljena od strane Pekinga stvarna i da je „Kina u potpunosti spremna ostati bez američke nafte“.

Posljednjih godina količine uvezene američke nafte, plina i ugljena u Kinu osjetno su poprasle, a energetika je jedna od malobrojnih segmenata unutar bilateralne trgovine u kojoj SAD ostvaruje trgovinski suficit u odnosu na Kinu.

Prema informacijama Ureda za energetske informacije (EIA) pri američkom Ministarstvu energetike, u prva tri mjeseca ove godine, količina uvoza američke nafte od strane Kine u prosjeku je iznosila 358 tisuća barela dnevno.

U slučaju uvođenja carina u visini od 25% Kina može zamijeniti navedenu količinu na račun drugih izvoznika. Također, SAD može pronaći druge kupce, ali će u tom slučaju američkim izvoznicima biti potrebno novim kupcima predložiti dodatne popuste. Tako će gubitak kineskog tržišta, kao najvećeg svjetskog uvoznika energeneta, za SAD biti prilično osjetan.

Najveći izvoznik plina u jugo-istočnu Australiju, američka korporacija ExxonMobil Corp, razmatra mogućnost izvoza LNG plina u tu zemlju, kako bi joj pomogla prebroditi vjerojatni deficit plina od 2021.g. ali i zaštitila svoj udio na plinskom tržištu.

AGL Energy, drugi po veličini prodavač energenata u Australiji, planira početi uvoz ukapljenog plina. On će s japanskom tvrtkom JERA s uvozom početi od 2020. godine.

ExxonMobil također će aktivirati poslove u istraživanju potencijalnih nalazišta na obali australske države Victoria, a razmatra i mogućnost pokretanja proizvodnje na nalazištu West Barracouta, uz ona već postojeća.

Američka tvrtka odbila je komentirati procjenu analitičara Macquarie University iz Sydneya, prema kojoj bi ona mogla izgraditi infrastrukturne objekte za uvoz plina za iznos od cca 100 milijuna australskih dolara ($74 milijuna).

plinsko nalazište Gippsland

Podsjećamo: brojni analitičari prognoziraju kako će Australija krajem ove ili tijekom slijedeće godine prestići Katar – svjetskog lidera u izvozu ukapljenog plina. Međutim, lokalni australijski dobavljači pod ugrozom su zbog smanjenja proizvodnje, kao i dugoročnih izvoznih ugovora. Tako je u ožujku australijski operator za energetsko tržište, upozorio, kako se država Victoria, koja je najveći potrošač plina u zemlji, može suočiti s deficitom plina od sredine 2021.g. zbog ubrzanog pada isporuka s nalazišta Gippsland Basin Joint Venture, koje je u nadležnosti ExxonMobil-a i australskog BHP Billiton-a. Očekuje se da se količina dobivenog plina iz bazena Gippsland uz obalu Victorie, koji je bio njezin glavni izvor plina u posljednjih 50 godina, do 2022.g. smanji čak dva puta u odnosu na razinu iz 2018.g.

 

Iran je izjavio kako će se Venezuela i Irak pridružiti njegovim stavovima o blokadi prijedloga koji se odnose na povećanje proizvodnje nafte, o čemu će se razgovarati na idućem sastanku OPEC-a 22. i 23. lipnja u Beču. Na njemu će se pokušati dogovoriti o tome, treba li povećati proizvodnju ili očuvati postignuti dogovor o njezinom ograničenju (tzv. OPEC+), kojim se stabilizirala cijena nafte na svjetskim tržištima i dosegla ona razina koja zadovoljava i interese samih proizvođača (nakon strmoglavljenih cijena nafte u 2014.g.). Tim se dogovorom postigla određena ravnoteža ponude i potražnje na svjetskim tržištima „crnog zlata“. Naime, nije toliko problem u samom iznosu cijene nafte koliko u njezinom neprestanom kolebanju i neizvjesnosti koju to ima po svjetsko gospodarstvo, bilo kod investitora ili banaka koje ih prate kreditnim aranžmanima. Zbog nestabilnih cijena njima je nemoguće prognozirati stanje i određivati financijske konstrukcije za svoje aktivnosti, što može dovesti do usporavanja svjetskog gospodarstva.

Sastanak u Beču održat će se u formatu OPEC+ tj. osim članica OPEC-a njemu će nazočiti i najveći proizvođači nafte izvan te organizacije, prije svih Rusija – uz Saudijsku Arabiju najveći svjetski proizvođač nafte. Ovaj bečki sastanak mogao bi biti jedan od najsloženijih posljednjih godina, jer postoje različiti interesi i zahtjevi njegovih sudionika. Osim toga, njegove odluke mogu imati dalekosežne ekonomske i geopolitičke posljedice, o čemu više nešto niže u tekstu.

Iranski predstavnik u OPEC-u Hossein Kazempour Ardebili, u nedjeljnom intervjuu za Bloomberg izjavio je kako „tri osnivača OPEC-a namjeravaju blokirati“ želju  Rusije i Saudijske Arabije za povećanje proizvodnje „za što treba postići jednoglasje“. „Ako te dvije zemlje žele djelovati zasebno, to će predstavljati kršenje sporazuma o suradnji“, kazao je Ardebili.

U vrijeme kada Saudijska Arabija i Rusija imaju rezervne mogućnosti, mnogim članicama OPEC-a, uključno Iran i Venezuelu, bit će teško povećati proizvodnju, čak i u slučaju dogovorenog povišenja proizvodnih kvota.
OPEC i njegovi saveznici mogli bi razmotriti mogućnost povećanja proizvodnje za 1,5 milijuna barela dnevno, izjavio je u četvrtak ruski ministar energetike Aleksandar Novak. To bi bilo dovoljno za kompenzaciju gubitaka od smanjenja isporuka iz Venezuele i Irana, što prognozira Međunarodna agencija za energetiku (IEA). Saudijska Arabija sada razmatra različite scenarije, koji bi omogućili povećanje proizvodnje za 0,5 do 1 milijun barela dnevno, prenosi Bloomberg riječi svog izvora upoznatog s predmetnom tematikom.

Treba naglasiti i to, da američki predsjednik Donald Trump nastavlja kritizirati OPEC kroz svoje objave na Twitteru. Bojeći se povećanja cijena benzina i njihovog utjecaja na predstojeće izbore za Kongres, koji će se održati u studenom ove godine, Trumpova administracija uporno lobira za povećanje proizvodnje.

Iranski predstavnik u OPEC-u Ardebili, tim je povodom izjavio slijedeće: „Pozivamo našu braću u OPEC-u i Rusiju da ne podilaze Trumpu, koji primjenjuje sankcije protiv dvaju osnivača OPEC-a, kao i Rusije. Na tržištu je dostatna količina ponude i OPEC se mora pridržavati svoje odluke (o ograničenju proizvodnje, op. ZM.) do kraja godine.“

Podsjećamo: prošli tjedan IEA je izjavila kako će potražnja za naftom postojano rasti u 2019. godini zahvaljujući čvrstoći globalne ekonomije, ali da se svijet može suočiti s velikim deficitom nafte krajem iduće godine. Naime, Iran i Venezuela mogu izgubiti gotovo 30% svoje proizvodnje nafte slijedeće godine (Iran, u svakom slučaju zbog američkih sankcija, koje će se od 4. studenog primjenjivati i na tvrtke i iz drugih zemalja koje budu surađivale s Teheranom u energetskoj sferi i posljedičnog očekivanog smanjenja uvoza iranske nafte od strane njezinih najvećih kupaca na azijskom i europskom tržištu). Manjak nafte iz tih dviju zemalja na svjetskom tržištu trebao  bi se kompenzirati povećanjem isporuka ostalih proizvođača.

U čitavoj ovoj priči, osim ekonomskog, itekako je prisutan i geopolitički element. Amerikanci protuiranskim sankcijama žele primarno oslabiti iranski energetski sektor – tog nositelja sveukupnog razvoja iranskog društva, umanjiti snagu iranske vojske, povećati unutarnje nezadovoljstvo pogoršanjem socijalnog stanja stanovništva, a što bi, sve skupa, prema američkim planovima, moralo dovesti do sloma političkog režima u Teheranu. Međutim, ti su planovi na vrlo „klimavim nogama“ budući da je Iran več desetljećima bio izložen oštrim međunarodnim sankcijama i da Teheran ima veliko iskustvo u funkcioniranju svog gospodarstava u takvim složenim uvjetima (i pored dugotrajnih sankcija Iran je jačao svoju obrambenu moć, čak i razvijao nuklearni program do te mjere da je on zabrinuo međunarodnu zajednicu, što je i rezultiralo potpisivanjem sporazuma iz srpnja 2015.g. i ukidanjem sankcija protiv Teherana), a osim toga, sigurno će dovesti do iranske protureakcije što će samo dodatno destabilizirati ionako teško stanje u bliskoistočnoj regiji i šire. Možemo podsjetiti i na malo poznati podatak, da je uoči donošenja konačne Trumpove odluke o iranskom nuklearnom sporazumu u Washingtonu boravio saudijski prijestolonasljednik i ministar obrane Muhammed bin Salman. Tada je Trumpa i njegove savjetnike primarno zanimalo hoće li Saudijska Arabija nakon američkog izlaska iz sporazuma i uvođenja sankcija protiv Irana povećati proizvodnju nafte i time kompenzirati njezin manjak na tržištu i posljedično povećanje cijena (procjenjuje se kako će od starta protuiranskih sankcija na tržištu dnevno nedostajati najmanje 500 tisuća barela iranske nafte). Što je konkretno u Washingtonu dogovoreno ne zna se, ali s obzirom na zajednički oštri protuiranski stav dviju država nije teško zaključiti da je Muhammed bin-Salman pristao na Trumpov zahtjev. Pri tom, ipak, moramo naglasiti kako saudijska strana negira bilo kakve kontekte sa Sjedinjenim Državama po tom pitanju, uključno i ove spomenute iz Washingtona. To je i jasno budući da bi se Rijad time doveo u neugodnu poziciju unutar OPEC-a, čiji je de facto predvodnik.

Također traba kazati kako se između Rusije i Saudijske Arabije proteklih dana i tjedana odigravaju vrlo zanimljivi i intenzivni kontakti u sferi eneretike, prije svega oko usuglašavanja politike u proizvodnji nafte. Ovih je dana, po prvi put u povijesti dviju zemalja dogovoreno osnivanje izvjesnog zajedničkog tijela (s dobrom perspektivom da postane stalnog, a ne situacijskog karaktera) vezanog uz tu tematiku, što dvijema zemljama (ranije vrlo često na suprotnim stranama „barikada“ kada se radilo o proizvodnji nafte) omogućuje perspektivu za postizanje visokog stupnja utjecaja na sve zemlje proizvođače (i unutar OPEC-a i izvan njega, uključno i one brzo rastuće, poput SAD-a) ne samo po pitanju proizvodnje i cijena nafte, već i cijene plina koja se u glavnini formira u odnosu na cijenu nafte. To će, svakako, biti jedna od zasebnih tema naših predstojećih analiza.

Iz svih ovih razloga potpuno se slažemo s ocjenama da će sastanak OPEC+ idućeg tjedna u Beču biti jedan od najsloženijih sastanaka te organizacije u zadnjih nekoliko godina.

Japanski SoftBank Group Corp odlučio je investirati 60-100 milijardi dolara u proizvodnju sunčeve energije u Indiji, izvijestila je japanska televizija NHK.

SoftBank i indijska vlada, kako se očekuje, zaključit će službeni sporazum odmah nakon što se postigne konačni dogovor.

Očekuje se kako će japanska tvrtka sredstva uložiti kroz fond kojeg podupire Saudijska Arabija, izvjestio je NHK. Saudijska Arabija najveći je investitor u SoftBank Vision Fund, koji je utemeljen u studenom 2016.g., a prošle godine privukao je više od 93 milijarde dolara.

SoftBank je 2015.g. obećao investirati 20 milijardi dolara u indijske solarne projekte s ukupnom snagom od 20 gigawata, u svojstvu glavnog partnera u zajedničkim projektima s indijskim Bharti Enterprises-om i tajvanskim Foxconn-om.

U travnju je postalo poznato kako SoftBank i kineski GCL System Integration Technology Co Ltd u Indiji planiraju osnovati zajedničku tvrtku za proizvodnju sunčeve energije. Ukupan iznos investicije iznosit će 930 milijuna dolara.

U okviru strategije indijskog premijera Narendre Modija o iskorištavanju obnovljivih izvora energije, Indija je pred sebe postavila cilj povećanja snage iskorištavanja sunčeve energije do 100 gigawata do 2022.g., što za pet puta nadvisuje sadašnju razinu.

Podsjećamo: u ožujku ove godine Saudijska Arabija i SoftBank potpisali su memorandum o razumijevanju, kojim se planira razvoj najvećeg svjetskog projekta u sferi sunčeve energije na tlu Saudijske Arabije. Ukupna snaga iznosit će čak 200 gigawata. Ukupna investicija dosegnut će, prema očekivanju, 200 milijardi dolara.

Predsjednik SoftBanka Masayoshi Son nada se kako će taj projekt, koji će uključivati čitav spektar elemenata za proizvodnju električne energije – do proizvodnje solarnih panela i opreme, omogućiti otvaranje 100 tisuća radnih mjesta i smanjiti troškove električne energije za 40 milijardi dolara. Projekt će dostići maksimalnu snagu do 2030. godine.

 

 

Rusija je bugarskom gradu Beleneu, u kojem je, prema ugovoru, trebala graditi atomsku centralu, izgradila i svu potrebnu infrastrukturu, uključno i stambene zgrade za tisuće zaposlenika koji bi tamo bili zaposleni. Današnja priča grada Belenea slična je mnogim istočnoeuropskim, uključno i hrvatskim: gospodarstvo je zamrlo, iz grada se u svijet iselio veliki broj ljudi, poglavito onih mladih, ali se zato u njemu nalazi izgrađeno novo nogometno igralište nad kojim se ponosno vijori stijeg Europske unije, kao njegovog investitora.

Nedavno je u Rusiji boravio bugarski premijer Boiko Borisov, koji je, uz javno izraženo kajanje pred ruskim čelnikom Vladimirom Putinom i TV kamerama (navodeći pritom i svoju osobnu krivicu) zbog propasti već gotovo počete izgradnje plinovoda „Južni tok“ od kojeg bi najveće dividende imala upravo Bugarska, senzacionalno zamolio ruskog predsjednika da jedan krak plinovoda „Turski tok“ usmjeri na Bugarsku (a odatle bi on išao i na druge zemlje JI i Srednje Europe). Putin mu je otvoreno dao do znanja kako je Bugarska propustila svoju veliku priliku (ali, što je još važnije, i izgubila status vjerodostojnog pregovarača) i da se oko tog Borisovljevog prijedloga može razgovarati tek ukoliko Bruxelless prethodno za njega Moskvi ispostavi sva potrebna jamstva, uključno i ona financijska.

Sofiji, koja je donedavno predsjedala EU,  postalo je jasno kako se Bugarskoj njezina kooperativnost, u prvom redu sa Sjedinjenim Državama koje su i izvršile najveći pritisak na Borisova 2014.g. za odustajanje od plinovoda „Južni tok“, obila o glavu i da ona, umjesto najvažnijeg EU tranzitera ruskog plina (p)ostaje europsko energetsko „slijepo crijevo“. Sofiju još više razdražuje činjenica kako ostale velike europske zemlje, kao i Turska (također članica NATO saveza) aktivno nastavljaju energetsku suradnju s Rusijom (plinovodi „Sjeverni tok 2“ i „Turski tok“). Štoviše, pod pritiskom Zapada Sofija je stopirala i izgradnju svoje atomske centrale Belene koju je trebala graditi Rusija, za što je već sve bilo i spremno, a Moskva je u tu svrhu u tom bugarskom gradiću izgradila i svu potrebnu infrastrukturu, uključno i stambene zgrade za tisuće zaposlenika koji bi tamo bili zaposleni. Današnja slika i priča grada Belenea slična je mnogim istočnoeuropskim, uključno i hrvatskim: gospodarstvo je zamrlo, iz grada se u svijet iselio veliki broj ljudi, poglavito onih  mladih, ali se zato u njemu nalazi izgrađeno novo nogometno igralište nad kojim se ponosno vijori stijeg Europske unije, kao njegovog investitora. Premijer Borisov Putinu je također predložio ponovo razmatranje realizacije projekta izgradnje te bugarske nuklearke.

Ali vratimo se naslovnoj vijesti, nedvojbeno povezanom s ovim komentarom.

„Sada za Zapadni Balkan interes može predstavljati još jedan novi projekt – „Turski tok“. I o tome, da smo mi spremni surađivati po tom projektu, mi smo više puta govorili. Ukoliko su države EU zainteresirane za to da plin kroz taj plinovod dođe na teritorij EU, nužna su nam stopostotna jamstva od strane Europske komisije, i općenito od Europske unije“, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov. U protivnom je Lavrov pozvao EU da se „ne miješa u procese već usuglašenog tog i drugih projekata, kako je to bilo s „Južnim tokom“.

Što se tiče suradnje Rusije s državama Zapadnog Balkana u sferi energetike, „ti planovi u potpunosti ovise o onim sporazumima, postignutim s tim zemljama. „Ukoliko one imaju interes za razvoj energetske suradnje, mi ćemo na to odgovoriti pozitivno. I pri takvom političkom interesu, također je važno usuglasiti i ekonomske parametre“, kazao je Lavrov.

Podsjećamo: projekt „Turski tok“ uključuje izgradnju plinovoda s dvije cijevi, kapaciteta 15,75 milijardi m3 plina godišnje svaka. Prva cijev namjenjena je potrebama turskog tržišta, a njezina dovršetak njezine izgradnje planiran je do kraja 2018.g. Završetak izgradnje druge cijevi, namjenjene Južnoj i Jugo-istočnoj Europi, predviđa se za 2019.g.
Ruski Gazprom razmatra varijante njezinog produžetka u EU kroz Grčku i Italiju, ili kroz Bugarsku i Srbiju. Ali bilo kakve radove u tom smislu neće počimati bez čvrstih i konkretnih jamstava službenog Bruxellessa.

 

 

Švedska vlada odobrila je molbu tvrtke Nord Stream 2 AG za izgradnju plinovoda „Sjeverni tok 2“, priopćio je u četvrtak, 7. lipnja, švedski ministar industrije i inovacija Mikael Damberg na konferenciji za medije. Molba je predana u travnju prošle godine.

Radi se o plinovodu koji povezuje Rusiju i Njemačku dnom Baltičkog mora.

Tvrtka operater Nord Stream 2 AG priopćila je kako će pripreme za početak izgradnje početi idućih mijeseci

Švedska je postala treća zemlje koja je dala dozvolu za izgradnju tog plinovoda. Prije nje to su učinile Njemačka i Finska. Dozvole za izgradnju još moraju dati Rusija i Danska.

Plinovod „Sjeverni tok 2“ imat će dvije cijevi, ukupnog kapaciteta od 55 milijardi m3 plina godišnje. Trebao bi se graditi dnom Baltičkog mora, uz već postojeći i operativni plinovod „Sjeverni tok“.

 

 

Ruski predsjednik Vladimir Putin završio je posjet Austriji, povodom obilježavanja 50. godišnjice potpisivanja prvog ugovora za isporuke plina iz SSSR-a u tu zemlju.

Putin se u Austriji sastao s predsjednikom Alexanderom Van der Bellennom, kancelarom Sebastianom Kurzom i austrijskim poslovnim ljudima.

Nakon razgovora Putin je izjavio kako je Rusija ostala otvorena za suradnju s europskim državama. Pri tom je naglasio kako su sankcije i bilo koja politička ograničenja, kao i protekcionizam, štetni za svih pa tako i za njihove inicijatore.

Rusija i Austrija ojačat će bilateralne odnose. Rusija je sada drugi investitor u austrijsko gospodarstvo nakon SR Njemačke. Dobrom dinamikom raste robna razmjena i energetska suradnja, kazao je Putin.

Austrija 1.srpnja preuzima predsjedanje EU i upravo je zbog tog razloga pitanje proturuskih sankcija dominiralo u razgovorima Vladimira Putina s njegovim austrijskim domaćinima.

„Dijalog s Rusijom je vrlo važan ne samo za Austriju, već i za EU. Rusija je stvarni dio Europe“, kazao je austrijski predsjednik. Glede toga ukazao je i na svoj osobni stav i osjećaj, budući da su njegovi predci u Rusiji živjeli od kraja 17. do početka 20. stoljeća. Istodobno je napomenuo kako će se Austrija pridržavati linije EU po pitanju proturuskih sankcija. „Živimo u vrijeme porasle napetosti. Austrija je dužna dati doprinos u njezinom smanjivanju. Ali treba reći i kako se Austrija po pitanju sankcija pridržava linije EU“, kazao je austrijski čelnik.

Sličan stav iznio je i kancelar Kurz, izrazivši pritom nadu, kako će napredak u ispunjenju sporazuma iz Minska o riješenju ukrajinskog problema omogućiti ukidanje sankcija „korak po korak“. Kazao je kako čitav kontinent ne želi međusobne sukobe,  već suradnju.

Putin je sa svoje strane uvjerio Kurza u rusku otvorenost za suradnju s Europom i naglasio kako je do nedavno dijelovao čitav niz instrumenata i mehanizama za međusobnu suradnju ali da su oni jednostrano pokidani, ne ruskom inicijativom. „Postupno se taj rad ponovo uspostavlja, mi to vidimo. Vode se konzultacije i dijalog s predstavnicima iz Bruxellessa po nizu smjerova. I oni se odvijaju, prema mom mišljenju, vrlo konstruktivno, iako ne jednostavno“, kazao je ruski čelnik.

Gospodarske veze:

Austrijska energetska tvrtka OMV i ruski Gazprom potpisali su sporazum o isporukama ruskog plina do 2040. godine. Dokument je potpisan tijekom razgovora Kurz-Putin u Beču.

Rusija je važno tržište za Austriju i ima golemi potencijal za proširenje ekonomskih veza, kazao je premijer Kurz.

Putin je kazao kako su „austrijski partneri investirali gotovo 4 milijarde eura“ i da „u Rusiji radi više od 500 austrijskih tvrtki“. To se tržište može i proširiti zahvaljujući Euroazijskom ekonomskom savezu (Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Armenija, Kirgistan), koji raste brzom dinamikom, kazao je Putin.

Plin:

Austrija se, zahvaljujući plinskim ugovorima još iz vremena SSSR-a, pretvorila u europski energetski hub.

Austrijski predsjednik je suradnju dviju zemalja u sferi plinskih isporuka nazvao primjerom „moguće suradnje“, i dodao, kako ne vidi smisao u zamjeni ruskog plina skupljim američkim ukapljenim plinom, što Europi nameću pojedini američki političari.

„Često se ne razmatra kako je američki  LNG dva, ako ne i tri puta skuplji od ruskog plina. S tim u svezi, već čisto s ekonomskog gledišta nema smisla mijenjati ruski plin američkim ukapljenim plinom“, kazao je predsjednik Van der Bellen.

Ruski predsjednik podsjetio je na kontinuirane i nikada ne prekidane isporuke plina kroz Austriju namjenjenog i za druge europske zemlje u posljednjih pola stoljeća.
„Zbog toga neće biti preuveličano ako kažemo, kako zajedničkim naporima Rusija i Austrija daju poseban doprinos u osiguranju energetske sigurnosti za čitav europski kontinent“, kazao je Putin.

Dodao je i kako se „nastavlja realizacija projekta „Sjeverni tok 2“ i da je „austrijski kancelar pozitivno ocijenio taj projekt kao čisto gospodarski“.

Na susretu s predstavnicima austrijskog biznisa, Putin je naglasio kako su Gazprom i OMV spremni za realizaciju projekta „Sjeverni tok 2“, koji će omogućiti minimalizaciju tranzitnih rizika i osigurati europskom gospodarstvu dodatne količine plina u iznosu od 55 milijardi m3 godišnje.

 

Slovenija i Gazprom sklopili ugovor o uvozu plina do 2023.g.