Vojno-strateški čimbenici

Jedno od „bojišnica“ budućnosti svakako je i svemirsko prostranstvo. Sve tri najveće vojne sile (SAD, Rusija i Kina) ovom pitanju posvećuju sve veću pozornost, a za razvoj svojih svemirskih programa izdvajaju velike količine novca. Nadzor svemira osigurava i nadzor cjelokupnih komunikacija posredstvom civilnih ili vojnih satelita, navođenje suvremene vojne tehnologije i precizno pozicioniranje svih točaka Zemlje. Militarizacija svemira više nije budućnost. Ona je u tijeku kroz razvoj tehnološki supersofisticiranih oružja koja će u srednjoročnom razdoblju prouzročiti revolucionarne promjene onoga što danas nazivamo suvremene oružane snage.

Završetkom Hladnog rata nije završila i blokovska podjela svijeta. Danas mnoge države koje nemaju ozbiljan vojni potencijal teže ulasku u regionalne ili globalne vojne saveze, koji im omogućuju sigurnost temeljem pravila o zajedničkoj zaštiti bilo koje napadnute zemlje-članice. Osim toga, između država – vojnih saveznica lakše se ostvaruju političke i gospodarske veze, a snižavaju se i međusobne napetosti između pojedinih država članica saveza, koje su do ulaska u vojni savez bile u  neprijateljskim odnosima, a nerjetko su međusobno i ratovale.

Atomsko (nuklearno) naoružanje ima puno veću političku nego vojnu ulogu, koja se  primarno ogleda kroz čimbenik odvraćanja od potencijalne agresije. Vojni nuklearni potencijal omogućava državama koje ga posjeduju sudjelovanje u radu VS UN-a, određivanju modaliteta i uvijeta miješanja u unutarnje stvari drugih zemalja, te daje mogućnost za formiranje vojnih blokova. Danas je jedna od važnijih zadaća nuklearnih sila usmjerena prema zabrani proširenja nuklearnog naoružanja izvan kruga „velike petorke“, kojoj su se u međuvremenu pridružili Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja (a gotovo sigurno i Izrael, iako to službeno nikada nije potvrđeno).

Pomorske i zračno-desantne snage imaju sve veći, a ponekad i odlučujući značaj u vojnom sukobu. Karakterizira ih visoka mobilnost i obučenost koje im omogućuju brzo ubacivanje u bilo koju točku sukoba i uspostavu trenutačne sigurnosti perimetra. Poglavito su pogodne za intervencije u malim državama, zauzimanje strateški važnih položaja i objekata, kao i za rušenje vlada.

Ima vrlo važnu ulogu koja može značajno umanjiti učinkovitost potencijalne agresije vojno-nadmoćne države. Danas je glavna geostrateška zadaća oružanih snaga izgradnja suvremenih protuzračnih raketnih sustava, poglavito stacionarnog tipa, srednjeg i velikog radijusa djelovanja. U najnovije vrijeme sve je veći značaj mobilnih raketnih sustava zbog velike brzine i jednostavnosti operativnog razmještaja na nove lokacije.

U vojnim sukobima srednjeg i višeg intenziteta vrlo važnu ulogu ima vojni pričuvni sastav, sposoban u rukama držati oružje. Iz tog razloga, osim ustroja profesionalnih  vojnih postrojbi, u uvjetima rastućih globalnih nestabilnosti važno je razvijati i koncept obveznog služenja vojnog roka, kojeg su se mnoge zemlje Zapada u međuvremenu odrekle, uglavnom ga smatrajući zastarjelim ali i financijski opterećujućim. Ljudski čimbenik na vojnom terenu i dalje je odlučujući, bez obzira na sva tehnološka dostignuća.

Sile koje nastoje osigurati vlastite interese na globalnoj razini (što se poglavito ogleda u njihovoj nazočnosti na svjetskim morima i oceanima), razvijaju moćnu vojno-pomorsku flotu i na takav način osiguravaju sigurnost trgovačkih komunikacija i obalnih linija. Vojno-pomorska flota osigurava nanošenje udara po državama koje navedene aktivnosti ugrožavaju, a njezin razvoj danas predstavlja prioritet svjetskih sila, od kojih mnoge upravo na pomorskoj floti zasnivaju i ukupnu vojnu strategiju.

Iako ratno zrakoplovstvo ne predstavlja odlučni čimbenik za osiguranje političkih ciljeva „tvrdom silom“, osigurava nanošenje snažnih udara neprijateljskim vojnim i infrastrukturnim objektima, uz minimalne vlastite gubitke. Naravno,  to se odnosi na najsuvremenije vrste zrakoplova, poglavito one 5. generacije koji su puno više „neranjivi“ u odnosu na one tehnološki zastarjele. Nadzor nad nebom daje realnu šansu rušenja gospodarstava i obrambenih sustava čitavih država, i to u vrlo kratkom vremenu.