Geografski čimbenici

Borba za obnovljive i neobnovljive prirodne resurse, u 21. stoljeću poprimit će intenzivniji karakter više nego ikada ranije. Zbog toga se države bogate prirodnim resursima javljaju ili kao aktivni ili pasivni čimbenik visoke geopolitike. Poglavito se to odnosi na energentima bogate zemlje (nafta, plin, uran). Ukoliko takva država nema odgovarajuću oružanu silu, financijska sredstva ili politički utjecaj, ona prestaje biti subjekt međunarodnih odnosa i pretvara se u njihov objekt – gotovo redovito kao izvorište krize.

Veće površine prekrivene pijeskom ili kamenjem, nepogodne za kvalitetan život ili ljudski život uopće, a zbog čega ne predstavljaju interes za ekspanziju, osim u slučaju velikog prirodnog bogatstva koje u sebi kriju (nafta, plin, …), kada izazivaju ozbiljne sukobe. Obično se većina pustinja niti ne demarkira već same po sebi obavljaju funkciju prirodnih granica.

Obalne države imaju olakšanu obranu granice, a historijski gledano, sklonije su trgovačkoj ekspanziji. One od njih, koje imaju dugu kontinentalnu granicu, ipak teže ka kontinentalnom tipu obrambene strategije. Poglavito, ukoliko klimatski i drugi čimbenici osiguravaju uvjete za masovnu turističku industriju (kojoj vojne baze i različite fortifikacije ne idu u prilog razvoju).

Ukoliko poluotok zbog demografske gustoće i različitog nacionalnog sastava čine zasebne države, one obično imaju svoje specifične težnje i oblike suradnje (poput Skandinavskog poluotoka). Poneke velike države koje samostalno vladaju čitavim poluotokom imaju veliki geostrateški značaj, poput Italije.

Otočni položaj državi osigurava sigurnost i smanjenje obrambenih rashoda jer nema potrebe za zaštitom kopnene grnice. Nadzor nad otocima u blizini kopnenih obala stvara dodatnu mogućnost osiguranja strateške vojne nazočnosti u regiji, a time i političkih, gospodarskih i dr. interesa. S druge strane, države teritorijalno sačinjene od više otoka imaju otežavajući kohezioni i funkcionalni čimbenik.

Kopnene zone izrazito pokrivene drvećem, koje državama bogatim šumom osigurava gospodarski potencijal. Šume su danas puno većeg ekološkog ili rekreaciono-turističkog, nego geopolitičkog značaja. Šumske pogranične zone je puno teže štititi i nadzirati, poglavito u rijetko naseljenim područjima.

Prirodne granice između pojedinih država ili barijere unutarnjeg razvoja pojedine države zbog otežane komunikacije između njezinih regija (otežana izgradnja prometnica, željeznica, plinovoda, naftovoda i td.). Planinske države obično nisu sklone teritorijalnoj ekspanziji već su više u poziciji obrambenih utvrda. Njima je pojeftinjen sustav granične zaštite. Nadzor nad geostrateškim uzvisinama za svaku zemlju ima veliki značaj, koji omogućuje kvalitetniji obavještajni i vojni nadzor susjednog teritorija.

Umjetne tvorevine koje povezuju oceane, mora ili rijeke. Velikog su strateškog značaja kao dio globalnih, regionalnih ili lokalnih komunikacija koje u pravilu skraćuju i time pojeftinjuju samu plovidbu ili negiraju potrebu za uvođenjem skupljih oblika transporta ljudi i roba. Unutarnji kanali nemaju vanjskopolitički značaj već primarno državi osiguravaju strukturizaciju njezinog gospodarstva uz izgrađene plovne putove i povezivanje gospodarskih zona u jedinstvenu regiju.

Vanjska i unutarnja. Vanjska imaju međunarodni položaj, po njima prolaze važne transportne komunikacije i ponekad bivaju predmet sporova između država. Unutarnja jezera, ukoliko nisu velikog komunikacijskog značaja, ne predstavljaju geopolitički interes.

Osnovne funkcije rijeka su državno i administrativno razgraničenje, kao i transportna komunikacija. Rijeke koje teku kroz više država imaju tendenciju postati čimbenik uzajamne gospodarske integracije (trgovinska razmjena, turizam, transport). Rijeke koje izviru u jednoj državi i teku u druge, prve stavljaju u povoljniji položaj i mogu biti izvor ugroza nacionalne sigurnosti nizvodnih zemalja zbog manipulacija riječnim tokovima i  nadzora vodenih resursa, a što može imati ozbiljne demografske i gospodarske posljedice.