Zoran Meter: TURSKU OPERACIJU „MASLINOVA GRANA“ PROTIV KURDA ODOBRILA RUSIJA?

Agencija Rudaw navodi da su kurdski borci iz postrojbi YPG objavili priopćenje, kako se napadi turskih zračnih snaga izvode „uz odobrenje Rusije“, zbog čega i ona snosi odgovornost za pogibiju civilnog stanovništva u Afrinu.

U sirijsku sjeverozapadnu enklavu Afrin, na granici s Turskom, koju nadziru kurdske oružane postrojbe YPG, u nedjelju su ušli turski tenkovi. Istodobno su mediji javili kako turski vojnici još nisu uspjeli ući u istoimeni grad zbog snažnog otpora kurdskih snaga.

Turski premijer Binali Yildirim potvrdio je da je turska vojska pokrenula kopnenu operaciju „Maslinova grana“ u Afrinu, koja će se provoditi u 4 faze, s ciljem „osnivanja 30-kilometarske zone sigurnosti, koja će biti očišćena od terorista“, kao i to, da u dosadašnjem tijeku operacije nema stradalih turskih vojnika (info: turska televizija NTV).

Sirijska vlada turske vojne aktivnosti smatra posezanjem na sirijski državni suverenitet, a prije dva dana sirijsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je kako će taj turski potez smatrati činom agresije i da će sirijska PZO djelovati po turskim zrakoplovima koji uđu u sirijski zračni prostor. Međutim, Ankara održava kontakte s vladom u Damasku uz posredništvo Moskve, a rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je kako su postrojbe ruske vojne policije koje su bile razmještene u Afrinu na vrijeme premiještene na sigurno.

Agencija Rudaw (u vlasništvu Iračkog Kurdistana), objavila je kako za turske zračne napade po kantonu Afrin odgovornost, uz Tursku, ravnopravno snosi i Rusija. Agencija navodi da su kurdski borci iz postrojbi YPG objavili priopćenje, kako se napadi turskih zračnih snaga izvode „uz odobrenje Rusije“, zbog čega i ona snosi odgovornost za pogibiju civilnog stanovništva u Afrinu. Prethodno su kurdski predstavnici javili o pogibiji najmanje 10 osoba, od kojih i jednog djeteta, tijekom turskog bombardiranja položaja kurdskih boraca u tom kantonu.

Podsjećamo: prvi zamjenik ruskog Vijeća Federacije za obranu i sigurnost Franc Klincevich, izjavio je kako se Rusija „neće miješati vojnim putom“ u razriješenje tursko-kurdskog sukoba. Kazao je kako će Rusija Siriji nastaviti pružati diplomatsku pomoć i da će u UN-u podupirati zahtjeve da Turska prekine svoju operaciju koja grubo narušava sirijski suverenitet. Rusko Ministarstvo obrane potvrdilo je vijest o premještaju ruskih vojnika iz kantona Afrin u zonu Tell-Fifat.

Napominjemo kako je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u petak objavo vijest o početku vojne operacije u Afrinu, koja je počela 20. siječnja u posljepodnevnim satima. Naziv operacije je „Maslinova grana“, a usmjerena je protiv kurdskih postrojbi YPG koje Ankara smatra teroristima, povezanim sa zabranjenom Radničkom strankom Kurdistana. Te kurdske snage, poput onih unutar postrojbi SDF-a, sudjelovale su u borbama protiv „Islamske države“ u Siriji i Iraku na strani proameričke međunarodne koalicije i dobivale su vojnu i političku potporu od strane Washingtona. Američki State Department je prije dva dana izjavio kako se Turska mora suzdržati od vojne operacije na sjevero-zapadu Sirije. A od toga očito nije bilo ništa. Uoči početka napada na Afrin, zapovjednik turskog Glavnog stožera oružanih snaga, general Hulusi Ankar, telefonski je razgovarao sa zapovjednikom ruskih OS generalom Valeriem Gerasimovom i zapovjednikom američkog Združenog stožera OS generalom Josephom Dunfordom te ih izvjestio o početku operacije „Maslinova grana“.

Zanimljivo je kako je rusko Ministarstvo obrane izjavilo da je Turska svoju vojnu operaciju u Afrinu počela nakon provokativnih koraka SAD-a vezano uz teritorije s kurdskim stanovništvom na sjeveru Sirije i nekontroliranih isporuka oružja od strane Pentagona proameričkim kurdskim postrojbama.

Sve ovo potvrđuje ranije prosudbe Geopolitika.Newsa o tome, kako  postoji velika vjerojatnost da će Rusija po ovom pitanju formalno zauzeti „neutralan stav“, što u stvarnosti znači davanje „zelenog svjetla“ Turskoj za start njezine vojne operacije. Moskva više nema pretjeranog razloga štititi postrojbe sirijskih Kurda od Turske jer su ovi ionako „u rukama“ američkih interesa i pod kontrolom američkih vojnih instruktora tj. Pentagona, o čemu su najbolje svjedočili nedavni povremeni incidenti između ruskih i sirijskih vojnih snaga s jedne, i većinski kurdskih postrojbi SDF s druge strane, prilikom operacija sirijske vojske protiv ISIL-a istočno od rijeke Eufrat, u regiji Deir ez-Zour. Tada su, naime, Kurdima redovito „leđa čuvali“ upravo američki vojni zrakoplovi.

Osim toga, Rusija sigurno nije badave zauzela „neutralan stav“. Ona s Turskom i Iranom aktivno surađuje unutar Astanskog pregovaračkog procesa po pitanju završetka sukoba u Siriji. Osim toga, upravo na dan početka operacije „Maslinova grana“, stigla je vijest, kako su se Rusija, Iran i Turska konačno usuglasili o spisku sudionika predstojećeg Kongresa sirijskog nacionalnog dijaloga koji se krajem siječnja, na rusku inicijativu, održava u Sočiju. Podsjećamo da se Ankara dugo opirala upućivanju poziva i predstavnicima sirijskih Kurda za sudjelovanje u njegovom radu, a Moskva i Teheran su inzistirali na dolasku i kurdskih predstavnika jer se status Kurda u budućoj Siriji također mora politički riješiti. Za sada nema informacija o kakvom se točno „usuglašavanju“ konačnog spiska radi tj. koja je od dviju strana popustila. Međutim, s obzirom na sve gore navedeno, pretpostavljamo da je ipak popustila Ankara. Ovome se slobodno može pridodati i vijest, kako je prije dva dana turska vlada konačno dala i posljednje nužne dozvole ruskoj energetskoj tvrtci Gazprom za početak izgradnje i druge cijevi plinovoda „Turski tok“, od ruskog crnomorskog grada Anape do turskog teritorija. Ankara je također potvrdila vijest o početku gradnje prihvatnog terminala za plin iz „Turskog toka“ na turskom teritoriju, koji će se nalaziti pokraj mjesta Kiykoy, 100-tinjak kilometara zapadno od Istanbula.

Da bi sve ovo moglo biti dio velikog rusko-turskog dogovora, svjedoče i informacije o ofanzivi sirijske vojske na strateške točke na jugu i jugo-istoku regije Idlib (čemu se donedavno Turska oštro protivila), te posljednje zone deeskalacije u Siriji „zasićene“ islamistima svih boja, koju bi, prema sporazumu iz Astane morala pacificirati upravo Turska, koja, međutim, po tom pitanju do sada ništa konkretno nije poduzela. Sirijska vojska  i njezini terenski saveznici upravo od postrojbi terorističke organizacije „Jabhat al-Nusra“ oslobađaju  strateški važnu zračnu bazu Abu-Duhur, koja je od 2015.g. u rukama islamista, nakon čega će vladine snage biti udaljene svega 40 kilometara do istoimenog administartivnog središta te regije – grada Idliba.

Dakle, usuđujemo se reći kako je Turska dobila „tihu“ dozvolu Rusije (i Irana, što je u ovom slučaju manje bitno) za pokretanje svoje vojne operacije u Afrinu. Hoće li nakon ovog turskog poteza doći do sveopće kurdske mobilizacije na sirijskom tlu (a podsjećamo da su kurdski čelnici proteklih tjedana najavljivali prebacivanje svih svojih raspoloživih snaga unutar SDF-a i YPG s istoka Sirje u Afrin u slučaju turske invazije), još nije poznato. Eventualni kurdski potez takve prirode u potpunosti bi omeo američke planove na sirijskom istoku, gdje SAD na terenu nema nikakvog drugog vojnog utjecaja osim na spomenute kurdske snage, a što im je vrlo važno zbog namjere obuzdavanja „izgradnje“ iranskog „mosta“, koji bi od sirijske granice s Irakom Iran de facto teritorijalno povezao sa Sredozemnim morem. Također je upitno, hoće li se sada, i ako hoće na koji način realizirati američki planovi o osnutku svojevrsne „vojske sjevera“ (činili bi je glavninom kurdski borci iz YPG i SDF, a turski predsjednik Erdogan odmah ju je prozvao “vojskom terorista”) na sjeveru Sirije, naseljenim kurdskim stanovništvom, kao svojevrsnih sigurnosnih snaga za nadzor granice s Turskom. Te američke namjere prošli tjedan izazvale su nikad oštrije reakcije turskog državnog vrha protiv SAD-a i sasvim su sigurno bile glavni „okidač“ za pokretanje operacije u Afrinu, neovisno što je Pentagon kasnije opovrgnuo namjeru stvaranja spomenute kurdske vojske. Ankara Washingtonu više ne vjeruje jer se isporuka američkog oružja sirijskim Kurdima i dalje nastavlja usprkos njenom protivljenju i smatra, kako se turski nacionalni interesi ne uvažavaju od strane te ključne zemlje u NATO savezu čiji je Turska ponajvažniji član, i koja pruža vojnu pomoć organizacijama koje Turska smatra terorističkim, što je potpuno apsurdno.

Koliko je američka politika oslanjanja na sirijske Kurde korisna po američke nacionalne interese vrlo je upitno, kao što je upitno, koliko i sami sirijski Kurdi mogu profitirati oslanjajući se isključivo na SAD s obzirom na sudbinu njihove subraće u Iračkom Kurdistanu i propale referendumske avanture službenog Erbila (prvotno poticane i od strane SAD-a) usmjerene na stvaranje vlastite države i razbijanje Iraka. Jer ne zaboravimo, Kurda u Siriji je svega  oko 2 milijuna, a u Iraku, ipak respektabilnijih, oko 6 milijuna.