Zoran Meter: TRUMPOV „DIPLOMATSKI SKANDAL“ PRODUBIO KRIZU – PAKISTAN KLIZI U ZAGRLJAJ KINE

Kina je u Pakistanu počela gradnju pomorske i zrakoplovne baze, blizu zone strateški važnog Hormuškog tjesnaca.

Odnosi SAD-a i njihovog, donedavno ključnog srednjoazijskog partnera, Pakistana, nastavljaju se pogoršavati. Proces zahladnjenja započeo je početkom 2016.g. bivši predsjednik SAD-a Barak Obama, objavom svoje nove strategije o Afganistanu, kojom je želio isključiti Pakistan iz odlučivanja o afganistanskoj političkoj budućnosti, optuživši ga za koketiranje s „Al-Qaidom“ i talibanima (iz tog razloga Obama je smanjio godišnju vojnu pomoć Pakistanu za čak jednu trećinu). Donald Trump je tijekom predizborne kampanje vrlo često oštro kritizirao taj Obamin potez, ukazujući na važnost Pakistana po američke interese u regiji ali i još više, bojeći se još većeg zbližavanja Islamabada s Kinom i Rusijom, ali i s Iranom (što je do nedavno bilo ravno znanstvenoj fantastici s obzirom na strateško savezništvo Pakistana i Saudijske Arabije). Tako je odmah nakon pobjede na izborima, prvi Trumpov telefonski poziv nekom od državnih čelnika bio upravo onaj pakistanskom premijeru. Međutim, od nove idile očito nije bilo ništa jer je u nedavno objavljenoj novoj  Trumpovoj strategiji po Afganistanu, koja uključuje znatno povećanje kontingenta američkih snaga u toj zemlji, Islamabad iznova ostao „izvan igre“, a Washington je u nju, umjesto na terenu utjecajnog Pakistana uključio njegovog velikog konkurenta – Indiju. Je li time SAD želio „kazniti“ donedavnog partnera i, ako je, koliko će u tome uspjeti, teško je reći s obzirom da Indija nema gotovo nikakav utjecaj na afganistanskom terenu, a, osim toga, Pakistan se time još samo više gura u zagrljaj Americi neugodnih globalnih suparnika, što može nepovoljno utjecati na uspjeh već ionako vrlo duge i skupe američke vojne misije u Afganistanu.

„Sjedinjene države poražene su u Afganistanu“

Već složene američko-pakistanske odnose ovih je dana dodatno zaoštrio  predsjednik Trump svojim prvim ovogodišnjm „tvitom“, koji prijeti velikim diplomatskim skandalom između Washingtona i Islamabada. Trump je u njemu otvoreno optužio Pakistan za „laži i obmane“ i izjavio kako su vlasti te države sve američke predsjednike smatrali „glupanima“, imajući pri tom u vidu američku vojnu pomoć toj zemlji za borbu protiv terorizma. Prema Trumpovim riječima, posljednjih 15 godina Pakistan je od SAD-a dobio 33 milijarde dolara, najviše za suzbijanje terorističkih ugroza iz Afganistana i na samom pakistanskom teritoriju, a sada se s tom pomoći prekida. Kao odgovor na Trumpove teške optužbe, pakistanski ministar vanjskih poslova Khawaja Asif je za pakistansku Geo TV izjavio, ni manje ni više, nego da je Trump razočaran „porazom Sjedinjenih Država u Afganistanu“ i da zato kritizira Islamabad, optužujući ga za davanje utočišta teroristima. Također je kritizirao Sjedinjene Države za slanje novog vojnog kontingenta u Afganistan, čime „kompenziraju svoju propast, a moguće je jedino miroljubivo riješenje“.

Pakistan bi, sukladno planu iz 2016.g. trabao primiti 225 milijuna dolara vojne pomoći, od koje, ako je vjerovati Trumpu, sada neće biti ništa. Zato je pakistanski ministar vanjskih poslova izjavio kako će „otvoriti sve detalje o američkoj pomoći“, iz kojih je vidljivo da su ta sredstva uključivala i američko korištenje pakistanske infrastrukture u vojne svrhe.

Trumpovo zaoštravanje odnosa s Islamabadom potpuno je nelogično s gledišta da NATO snage (uključno i one američke) nakon izbijanja ukrajinske krize više ne koriste blagodat ruskog zračnog prostora za svoje logističke akcije u Afganistanu. Ukoliko bi se to sprječilo i od strane Pakistana, nastao bi veliki problem. Zapadno od Afganistana je Iran, istočno Pakistan i Kina, sjeverno srednjoazijske države koje su, uz iznimku izoliranog Turkmenistana, gotovo sve vrlo bliske s Rusijom, a sve su (uz izuzetak Uzbekistana koji je član Šangajske organizacije), čak i u vojnom savezu s Moskvom. S tim u svezi, navodi pakistanskog ministra o američkom vojnom korištenju njihove infrastrukture sigurno nije bilo slučajno. Zato se s pravom postavlja pitanje, zbog čega se Trump tako opasno poigrava s jednom od ključnih regionalnih država?





Sve ove oštre izjave stigle su svega tjedan dana nakon navodnog uspjeha prvog zasjedanja trostranog formata Kina-Afganistan-Pakistan po pitanju unutarafganistanskog riješenja krize, održanog u Pekingu. Tri strane pri tom su postigle potpuni konsenzus (!) glede borbe protiv terorizma i dogovorile nastavak suradnje po tom pitanju (info: kinesko MVP). I afganistanski i pakistanski predstavnici suglasni su kako prema teroristima mora biti primjenjena nulta tolerancija i da će se vršiti napadi na bilo kakve pojave ekstremizma. Ipak, Geopolitika.News vrlo je skeptična prema izjavama tipa „potpuni konsenzus“ kada je u pitanju Afganistan, jer takvog konsenzusa nema čak niti između Washingtona i njegovih saveznika u Kabulu, a kamo li između Kabula i Islamabada. Tako je, primjerice, u opisanom „skandalu“ vezanom uz spomenuti Trumpov „tvit“, afganistanski veleposlanik u Washingtonu odmah stao na stranu Trumpa, potvrđujući njegove teze o Pakistanu kao potpuno ispravne. Općenito gledano, nikakav konstruktivan dijalog između svih spomenutih strana nije moguć iz jednog jedinog razloga: nazočnosti stranih vojnih snaga na afganistanskom tlu! To je ono čemu se godinama protive ne samo talibani već i druge radikalne organizacije ali i veliki dio afganistanskog stanovništva koji povijesno ne trpi „stranu čizmu“, bila ona britanska, sovjetska, američka ili bilo čija druga. A upravo po takvom stavu Afganistancima je najbliži Islamabad, koji, također, kao temeljni uvjet riješenja sukoba zahtijeva povlačenje inozemnih snaga iz te zemlje. Drugi uvjet Pakistana (ali i Kine) upućen SAD-u, je bezuvjetno odbacivanje sudjelovanja Indije u rješavanju afganistanskog pitanja, a treći je demarkacija pakistansko-afganistanske granice. Uvjeta ima još ali su oni znatno manje važnosti u odnosu na tri spomenuta. Naravno, ne treba zaboraviti kako Islamabad traži i inkorporaciju propakistanskog krila talibana u buduću afganistansku vladu bez čega nije moguća stabilnost u toj zemlji, a čemu se oštro protive Washington (poglavito u svojoj novoj strategiji o toj zemlji) i Kabul, smatrajući to destabilizacijskim čimbenikom za budućnost Afganistana.

Trumpov potez čudan je i glede činjenice da je Pakistan i nuklearna sila, a znatan dio američke pomoći Islamabadu išao je upravo na zaštitu njegovih nuklearnih kapaciteta i onemogućavanja prelaska  oružja masovnog uništenja u ruke „loših dečki“.

Kina širi svoju vojnu nazočnost u Pakistanu





Zanimljivo je pogledati u posebno izvješće američkog Pentagona, posvećeno širenju kineske vojne nazočnosti (njezinih pomorskih i zračnih snaga) u Pakistanu, u zonama bliskim strateški važnom Hormuškom tjesnacu – vratima u Perzijski zaljev. U njemu se navodi,  kako je u prosincu 2017.g. delegacija visokih kineskih vojnih dužnosnika, u pratnji njihovih pakistanskih kolega boravila u luci Jiwani (distrikt Gwadar) na jugu regije Baludžistan.

Foto: pakistanska luka Jiwani

Smatra se kako su pregovori Islamabada i Pekinga o otvaranju dviju kineskih pomorskih baza počeli 2011.g., ali da je tada pakistanska vlada u njima bila suzdržana zbog financijske potpore koju je dobivala iz Washingtona. Ali poradi događaja iz posljednjih godinu dana (koje smo gore spomenuli), Islamabad uviđa nužnost kineske vojne i gospodarske nazočnosti u Pakistanu. Američki obavještajci smatraju kako se između dviju strana razmatrala izgradnja kineske pomorske baze u zaljevu Jiwani (Kinezi su zakupili 2281 hektar zemljišta u zoni luke Gwadar na rok od 40 godina, op. ZM.), kao i proširenje postojeće zračne luke i izgradnja kineske zrakoplovne baze, koja bi špijunskim i transportnim zrakoplovima dviju država omogućila djelovanje u više smjerova:

–          jugo-zapad: UAE, Katar, Saudijska Arabija, Džibuti (gdje je Kina nedavno otvorila svoju prvu vojnu bazu u Africi), Tanzaniji, Mozambiku i JAR;

–          jugo-istok: otok Diego Garsia u središnjem dijelu Indijskog oceana, površine 22 km2 (za obavještajne zadaće);

–          istok: Indija;

–          zapad: Irak, Iran

U analizi je navedeno kako kineski vojni obavještajci planiraju povisiti nadzor nad aktivnostima američkih zračnih i pomorskih snaga na Bliskom istoku i Indijskom oceanu, a nova zračna baza omogućit će im smanjenje trajanja letova do Irana i njegove zaštite od ugroza koje mu stižu s Arapskog poluotoka. Baze će Kinezima omogućiti zaštitu prijevoza roba i dragocijenih i strateški važnih kovina s juga afričkog kontinenta kojima on obiluje, ali i baziranje većeg broja brodovlja u zapadnom dijelu Indijskog oceana, strateški važnog za osiguranje sigurnosti pomorskih putva (Omanski zaljev i Crveno more) u svezi mega-projekta „Morski put svile XXI. stoljeća“.

Pentagonovom izvješću možemo dadati kako, trenutačno, kineske građevinske tvrtke operacionaliziraju projekt modernizacije zračne luke grada Gwadar tj. njezinog proširenja i produljenja uzletno-slijetne staze, kao i stajanki za teške transportne zrakoplove.

Amerikanci smatraju kako će kineska pomorska baza Jiwani (čije izrazito povoljne hidrološke karakteristike kineskoj inžinjeriji omogućuju nužne zahvate s ciljem minimaliziranja opasnosti od diverzantskih akcija protiv same baze) omogućiti Kini pružanje vojne pomoći Iranu i zaštiti njegove najjužnije luke Chabahar, a istodobno će Pakistanu omogućiti baziranje njegovih novih dizel-podmornica čija se proizvodnja već zahuktala.

Potrebno je spomenuti i kako je Kina već uložila 57 milijardi dolara za izgradnju objekata „Kinesko-pakistanskog gospodarskog koridora“ i da će taj iznos u iduće dvije godine porasti na 65 milijardi dolara.

Iz svega navedenog možemo zaključiti kako Pakistan velikom brzinom „klizi“ iz pragmatične orbite američkih nacionalnih interesa u čvrsti zagrljaj Kine, koja mu je i geografski bliska (zapravo, dvije su zemlje susjedi) i čiji su vanjskopolitički i gospodarski prioriteti Pakistanu puno bliži od onih američkih. Islamabad zna kako on ne smije ispustiti svoja utjecaj na afganistanska zbivanja zbog paštunskog stanovništva u svojim regijama koje graniče s Afdganistanom i opasnosti od prelijevanja terorizma i na pakistanski teritorij, čemu dovoljno često i svjedočimo. Kineski mega-gospodarski projekti, uz stabilizaciju stanja u Afganistanu,  mogu stvoriti povoljno okruženje za razvoj Pakistana koji već desetljećima stagnira, zbog čega je Islamabad izgubio povjerenje u SAD kao jamca stabilnosti, a onda i razvoja tog dijela svijeta. Pakistanu bi u tom slučaju ostali složeni sigurnosni odnosi jedino s Indijom ali i po tom se pitanju nastoje pokrenuti stvari, poput zajedničkog pakistanskog i indijskog ulaska u Šangajsku organizaciju. Jer bez obzira što Indija prihvaća biti strateški američki partner u regiji, ona je dovoljno velika i snažna zemlja da vodi samostalnu vanjsku politiku u stvarima koje su od njezinog nacionalnog interesa. A rat s Pakistanom ili Kinom to joj sigurno nisu.

Po pitanju Pakistana Washington sada malo toga ozbiljnog može učiniti. Glede spomenutih Trumpovih optužbi, u Islamabadu je nedavno sazvano i Vijeće za nacionalnu sigurnost poradi „odabira adekvatnih odgovora“, a jedan od većih dostignuća tog zasjedanja bila je konstatacija o „solidarnoj poziciji“ civilnog i vojnog segmenta društva i javnosti prema „izazovima“ iz Washingtona (što je posebno zanimljivo s obzirom na česte sporove između civilne i vojne vlasti te zemlje). Činjenica važna s pozicije diplomacije je da je Pakistan odreagirao na američke teze neovisno o tome, planira li Islamabad odustati od svoje sadašnje strategije ili ne. U završnom priopćenju sa sjednice Vijeća, naglasak je stavljen na žrtve koje je Pakistan podnio u borbi protiv terorizma, a izražena je i zabrinutost glede Trumpovih izjava.

Iz svega ovog sa sigurnošću se može zaključiti kako Pakistan neće odustati od svoje strategije riješavanja afganistanskog sukoba, što može imati negativne posljedice po planiranu povećanu američku vojnu nazočnost u toj zemlji. Štoviše, Islamabad će, osim razvoja strateškog partnerstva s Pekingom, nastojatii razvijati odnose i sa Teheranom i sa Moskvom. A što se tiče prekida američke financijske pomoći, ona može vrlo lako i velikom brzinom dovesti do gubitka upravljačkih poluga po Washington u odnosu na procese koji se odvijaju u regiji. Ne treba sumnjati da će u nastali (financijski) „vakuum“ vrlo rado uskočiti Kina, a pomoć će Islamabad nesumnjivo dobiti i od  još uvijek savezničke Saudijske Arabije, a tu su još UAE, Katar i Turska. Pakistan sigurno neće ostati gladan bez 225 milijuna američkih dolara planiranih za ovu godinu, a koliko je ovakav scenarij koristan Sjedinjenim Državama u ovom trenutku globalnih geopolitičkih odnosa, prosudite sami.

BORBA ZA NADZOR TALIBANA IZMEĐU KATARA I PAKISTANA

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like