Zoran Meter: SPREMA SE POTPUNI BLISKOISTOČNI KAOS S KURDIMA U GLAVNOJ ULOZI

Šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost, Ali Shamhani, izjavio  je jučer kako će Iran u slučaju provedbe kurdskog referenduma raskinuti sve sporazume postignute s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom koji se tiču međusobne granice. Također je najavio iransku vojnu intervenciju ukoliko rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjevero-zapadnog Irana (naseljenog Kurdima).Iran neće dopustiti stvaranje „druge izraelske države“!

Nakon subotnjih optužbi od strane američkog Pentagona, da su ruske zračne snage napale prokurdske postrojbe SDF (koje podržavaju Sjedinjene Države) istočno od rijeke Eufrat, u blizini grada Deir ez-Zoura, stigla je reakcija ruskog Ministarstva obrane o tome, da ruske snage nisu izvršile taj napad. Međutim, rusko MO je objavilo, kako će se na inicijativu američke strane uskoro obaviti telefonski razgovor zapovjednika američkih oružanih snaga, generala Josepha Dunforda, i zapovjednika Glavnog stožera ruske vojske, generala Valeria Gerasimova. Također je rečeno, kako je Rusija već ranije pravodobno izvjestila sve strane, uključno i SAD, kako će, u sklopu borbe protiv „Islamske države“ i u sklopu vojne operacije za oslobođenje Deir ez-Zoura, rusko zrakoplovstvo djelovati po njihovim ciljevima zapadno i istočno od rijeke Eufrat.

Upravo taj segment, izvođenje ruskih bojevih akcija istočno od Eufrata, za američku stranu i jest sporan. Naime, dvije vojne supersile imaju sporazum o izbjegavanju incidenata zapadno od rijeke Eufrata, međutim, teritorij istočno od te rijeke uopće nije spomenut u dosadašnjim razgovorima, zbog čega se povećavaju rizici od izbijanja međusobnih incidenata, prije svega između sirijske vojske i SDF-a, iza čijih operacija one stoje. Osim toga, nije tajna kako Amerikanci koriste svoje štićenike iz prokurdskih snaga SDF-a da se uključe u borbu za oslobođenje  sirijskog teritorija istočno od Eufrata od strane ISIL-a, ne toliko zbog tamošnjih najvećih sirijskih nalazišta nafte, koliko zbog onemogućavanja prometne komunikacije Damaska s Irakom, a time i njihove veze s Iranom. O tome koliku važnost SAD pridaje toj zadaći (na kojoj inzistira i Izrael, koji se boji širenja iranskog vojnog utjecaja u Siriji i pretvaranje te zemlje u „šijtsko uporište“ po obrascu Libanona), svjedoči i činjenica da prokurdski SDF još nije slomio otpor „Islamske države“ niti u njihovoj „prijestolnici“ Rakki, a da se snage SDF-a žurno prebacuju prema Deir ez-Zouru niz istočnu obalu rijeke Eufrat. Međutim, pod pretpostavkom da su točne američke informacije o ruskim zračnim napadima na SDF (a gotovo sigurno jesu, što potvrđuju i riječi ruskog MO o namjeri izvođenja vojnih operacija i istočno od Eufrata), teško je očekivati kako će se Moskva s takvim američkim namjerama složiti. Osim toga, Teheran, kao njezin ključni saveznik po pitanju Sirije, na takav scenarij sigurno ne bi pristao. Upravo je to sada temeljno pitanje i problem kojeg je nužno riješiti, također u kontekstu predstojećeg referenduma o nezavisnosti Iračkog Kurdistana koji može imati dalekosežne posljedice ukoliko se stvari ne svedu u zadovoljavajuće okvire nadzora.

Ovaj naš poduži uvod posljedica je sinoć objavljene informacije američkog The Washington Posta, o tome, da Sjedinjene Države računaju na učvršćenje suradnje s ruskom vojskom na sirijskom nebu

WP piše, kako je međunarodna koalicija za borbu protiv „Islamske države“, na čelu s SAD-om, „u subotu optužila Rusiju za napad na položaje arapsko-kurdskih postrojbi SDF“. Pritom je ranjeno 6 boraca te oružane organizacije koju podupire SAD, izvjestili su kurdski izvori.

„Pentagon poduzima dodatne korake za osiguranje neposredne komunikacije američkih i ruskih zapovjednika na terenu, nakon što su napadima bili izvrgnuti američki saveznici u zoni Deir ez-Zoura“, navodi WP, pozivajući se na zapovjednika američkih oružanih snaga, generala Josepha Dunforda.  Dunford je, navodi se dalje, izjavio kako „kanal za sprječavanje konfliktnih situacija (između vojski Rusije i SAD-a) nije radio“ kada su sirijski i ruski zrakoplovi bombardirali snage sirijske oporbe koje podupiru SAD, istočno od rijeke Eufrat“. General Dunford je kazao, kako je tijekom telefonskog razgovora sa šefom ruskog Glavnog stožera Valeriem Gerasimovom predložio, kako vojni zapovjednici mogu koristiti taj kanal veze „za dojave o tome, da se neprijatelj slobodno kreće u zoni Eufrata“. Dodao je također, kako je državni tajnik Rex Tillerson o ovoj situaciji razgovarao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.





WP dalje piše, kako vojske SAD-a i Rusije tradicionalno koriste rijeku Eufrat kao razdjelnu crtu. Tako, navodi dalje američki medij, „ruske i sirijske vladine snage napadaju ciljeve na zapadu, a postrojbe koje podupire SAD – na istoku (od Eufrata, op. GN.)“. „Međutim, u prošlom tjednu, mnogobrojne ofanzivne akcije od strane kako SAD-a tako i Rusije, praktički presijecaju jedna drugu“, navodi WP.

„Sprječavanje sukoba u toj zoni postalo je složenije nego prije nekoliko mjeseci. Mi nismo riješili sva pitanja“, izjavio je američki general Joseph Dunford.

Geopolitika.News trenutačna zbivanja na istoku Sirije razmatra u znatno širem kontekstu nego što se to može iščitati iz američkih i ruskih službenih izvješća, pričemu  posebno naglašavamo stupanj opasnosti zbog nepostojanja dogovora između SAD-a i Rusije oko tog dijela Sirije (kasnije ćemo obrazložiti i zašto tog dogovora nema), kao i američkog korištenja prokurdskih snaga južno od njihovih etničkih teritorija na sjeveru Sirije. Ovome  se svakako mora pridodati i sve veća nervoza od strane Ankare, Teherana i Bagdada, poglavito u svezi referenduma o nezavisnosti Iračkog Kurdistana koji se održava 25. rujna.





Jučer je šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani, izjavio, kako će Iran, u slučaju provedbe referenduma, raskinuti sve sporazume postignute s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom koji se tiču međusobne granice. Također je najavio iransku vojnu intervenciju ukoliko rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjevero-zapadnog Irana. Podsjećamo, Teheran je nedavno objavio kako će nezavisni Irački Kurdistan smatrati drugom izraelskom državom, što neće dopustiti. Stanje usložnjava i turska pozicija. Ankara je jučer na granicu sa Sirijom poslala dodatne oklopno-mehanizirane snage (80  vozila), navodno u sklopu dogovora s Rusijom i Iranom u Astani glede uspostave sigurnosnih zona u Siriji. Osim toga, danas, 18. rujna, turska je vojska počela s izvođenjem velikih vojnih vježbi na granici s Irakom, pokraj graničnog prijelaza „Habur“. Pritom treba podsjetiti kako je tursko MVP 14. rujna izdalo priopćenje vladi Iračkog Kurdistana, o tome, da će „platiti viskou cijenu u slučaju provedbe referenduma“. Ankaru, kao i Bagdad, poglavito brine grad i regija Kirkuk, naftom najbogatija iračka regija koja ne spada u administrativne okvire autonimije Iračkog Kurdistana  vlada u Erbilu i njih namjerava uključiti u svoj referendum. U Kirkuku živi oko polovice kurdskog stanovništva ali ostala polovica su etnički Turkmeni zbog čega Turska najavljuje oštar odgovor, kao i vlada u Bagdadu koja se ne želi odreći svog teritorija i svojih prirodnih bogastava. S druge strane, Izrael je prije nekoliko dana objavio kako podupire stvaranje nezavisne kurdske države, a nju navodno podupiru i Saudijska Arabija i ključne Zaljevske monarhije, poput UAE (sve što ima potencijal protuiranskog djelovanja njima je a priori prihvatljivo,  neovisno o tome što su se u prošlosti i same oštro pritivile i najmanjim kurdskim naznakama za željom ostvarivanja svoje državnosti), dok joj se od bitnih arapskih zemalja protive Egipat i Jordan.

Sve ovo stvara visoki potencijal za izbijanje novog velikog bliskoistočnog sukoba, s potpuno nepredvidljivim posljedicama. Važno je naglasiti kako Sjedninjene Države službeno zahtjevaju od vlade u Erbilu zaustavljanje referenduma i njegovu provedbu u nekim kasnijim vremenima zbog visoke razine destabilizirajućih elemenata koje on u ovom trenutku u sebi nosi. Međutim, Kurdi su definitivno odlučili (neovisno o tome imaju li oni zakulisnu američku potporu ili ne): oni jednostavno shvaćaju kako je za njihove državotvorne ciljeve došao odlučni trenutak, i ako ga sada ne iskoriste, čitava priča se odgađa, možda i na rok „zauvjek“. S druge strane, to je vrlo rizičan potez, prije svega po njih same jer niti Izrael, niti SAD, a potpuno sigurno niti Saudijska Arabija neće se uključiti u neposrednu vojnu pomoć Kurdima u slučaju njihovog rata s okolnim zemljama kao i iračkim snagama.

Te zemlje pomoć će im moći pružati kroz isporuke oružja i plaćenika ali jedino uz uvjet da SAD-u podređene snage sirijske oporbe ovladaju istokom Sirije tj. spomenutim teritorijem istočno od rijeke Eufrat. Tada se stvara poveznica od jordansko-sirijsko-iračke granice do Kurda na sjeveru Sirije, a od tamo je onda otvoren put do Iračkog Kurdistana. U takvoj konstelaciji odnosa, sirijsko-rusko-iransko-iračka koalicija bila bi dovedena u težak položaj jer bi, osim s radikalnim sunitskim organizacijama, de facto ratovala i protiv Kurda koji su sve bolje naoružani, a o motivaciji za stvaranje vlastite države nije potrebno niti govoriti. Zato se sadašnji tijek vojnih aktivnosti oko Deir ez-Zoura i s pravom smatra utrkom Rusije i SAD-a, svojevrsnom novom „bitkom za Berlin“, ali i mjestom najrazvidnijeg međusobnog  strateškog sukoba Moskve i Washingtona.

A najveći problem po SAD u ovom trenutku je oštro protivljenje Turske, kao najvažnije članice NATO saveza scenariju stvaranja kurdske države i, općenito, američkoj potpori sirijskim Kurdima, ali jednako tako i turski „bijeg iz krletke“ američkog utjecaja (kako je to prošli tjedan napisao turski provladin medij „Sabah“). Jer spomenuta rusko-iransko-iračka koalicija nije ista sa i bez Turske u svom sastavu.  A nedavne riječi turskog čelnika Erdogana kako se Turska, bez obzira tko bio na njezinom čelu, nikada neće pomiriti s nastankom bilo kakve kurdske države i da će to spriječiti svim silama, kao i zahtjevi pojedinih američkih kongresmena da se Turskoj uvedu sankcije nakon ugovora o kupnji ruskog PRO sustava S-400, jasno ukazuju o kolikom se problemu ovdje radi i da, zapravo, Asad i Sirija postaju posve drugorazredna tema u odnosu na problem bliskoistočnih Kurda.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like