Zoran Meter: SAUDIJSKA ARABIJA I IRAN U VRTLOGU NOVE GLOBALNE GEOPOLITIKE (Video)

Prošlog tjedna najviši saudijski državni vrh paralelno je obavio dva inozemna posjeta, od kojih jedan sasvim sigurno predstavlja novi element u svjetskoj geopolitičkoj arhitekturi. S druge strane, za dva dana predstoji službeni posjet iranskog predsjednika Rusiji,  kojeg iranski mediji već nazivaju povijesnim (o njemu više u drugom dijelu teksta).

Na međunarodnoj političkoj areni prošli tjedan obilježio je posjet saudijskog princa i ministra obrane Muhammeda ben Salmana SAD-u (14. ožujka);  kao i istovremena azijska  turneja saudijskog kralja Salmana tijekom koje je posjetio Maleziju, Indoneziju, Bruneje, Japan i Kinu. A upravo ovoj posljednjoj – kraljevom posjetu Kini – posvetit ćemo najviše pozornosti nakon prvotne analize američko-saudijskih razgovora u Bijeloj kući.

Razgovori princa i ministra obrane saudijskog Kraljevstva Ben Salmana s njegovim američkim domaćinom predsjednikom Donaldom Trumpom, potvrdili su novi smjer američke politike u odnosu prema Saudijskoj Arabiji. Dvojica dužnosnika razgovarali su o međusobnim odnosima njihovih zemalja u sferi gospodarske, političke i vojne suradnje, a naravno, razgovaralo se i o ukupnom stanju na Bliskom istoku. Obje strane izrazile su važnost u poduzimanju „protumjera destabilizacijskim aktivnostima Irana u regiji“. Trump je iskazao „čvrstu želju“ za postizanjem poštenog riješenja izraelsko-palestinskog sukoba, a bilo je riječi i o zajedničkoj borbi protiv terorizma kojeg provode različite transnacionalne radikalne organizacije, kao i „Islamska država“. I Trump i Ben Salman su potvrdili kako vlade dviju država izučavaju mogućnost poduzimanja dodatnih koraka koji bi odnose SAD-a i Saudijske Arabije izdigli na novu stratešku razinu. Dogovorili su se raditi i na proširenju suradnje u energetskom sektoru ali i o dogovoranju konkretnih dvostranih programa gospodarske suradnje u okviru opširnog Rijadovog plana reformi „Strategija Saudijske Arabije – 2030“. Saudijski princ u Washingtonu je razgovarao i sa šefom Pentagona generalom Jamesom Mattisom, o „nastavku zajedničke bliske suradnje“.

Saudijski sporazumi s Kinom imaju dalekosežne posljedice

Istodobno kada i nasljedni princ u Americi, saudijski kralj Salman boravio je na azijskoj turneji i pritom posjetio Maleziju, Indoneziju, Brumeje, Japan i Kinu. Glavni cilj tih posjeta bila je diverzifikacija saudijskog gospodarstva sukladno gore spomenutom reformskom planu. Rijad i Tokio usvojili su odluku o osnutku zajedničke posebne gospodarske zone, a što se tiče Malezije i Indonezije, osim jačanja gospodarske, primjetno je i nastojanje Rijada za jačanjem međusobne vojne i političke suradnje..

Ali nas prije svega interesiraju saudijsko-kineski odnosi jer je vidljivo kako Rijad veliku vanjskopolitičku pozornost stavlja upravo na njih. Koliko se tu radi o više puta spominjanoj želji saudijskog državnog vrha za diverzifikacijom  njegove vanjske i gospodarske politike i skretanja njezinog težišta sa Zapada, u prvom redu SAD-a, na Istok (prije svega Kinu), još je teško reći s obzirom na golemu težinu američko-saudijskih odnosa. Međutim, gotovo je sigurno da je pomak (i to veliki) u tom smjeru upravo učinjen. Kina, kao što smo više puta spominjali, vodi mudru vanjsku politiku, koja se temelji na izgradnji partnerskih pa i strateških odnosa s državama Bliskog istoka, uključno i Iran i Saudijsku Arabiju kao međusobne antagoniste i ljute regionalne suparnike. Kroz tu prizmu je i najzanimljivije analizirati odnose Peking-Rijad i sporazume koje su delegacije dviju zemalja – predvođene njihovim državnim vrhom – sklopile tijekom prošlotjednog sastanka u Pekingu.





A sklopljeno je ukupno 14 sporazuma vrijednih čak 65 milijardi dolara, koji se odnose na investicije i suradnju u energetskom sektoru, infrastrukturnim projektima, svemirskom istraživanju, vojno-tehničkoj suradnji i td.

U svrhu analize posjeta saudijskog kralja Aziji (prije svega Kini) poslužit ćemo se informacijama kineskih analitičara. Oni navode kako je kralj Salman Maleziji i Indoneziji ponudio kredite u iznosu od 7 i 6 milijardi dolara za izgradnju tamošnjih rafinerija.

Što se tiče posjeta Pekingu, kineski analitičari najprije ukazuju na golemi razmjer i grandioznost koja je pratila  saudijsku delegaciju. Nju je činilo čak 1500 osoba i 506 tona tereta koji su prevezeni zrakoplovima saudijske državne kompanije Saudi Arabian. Prevezene su i specijalne verzije limuzina Mercedes S600, a Kinezi navode, kako su Saudijci unajmili i gotovo sve automobile marke Mercedes koji postoje u pekinškim rent-a-car trgovinama, za prijevoz njihovih delegacija na različite službeno organizirane skupove i manifestacije.





Kinezi smatraju kako je kralj Salman odlučio posjetiti Kinu nakon američkih predsjedničkih izbora, smatrajući kako će s novom američkom administracijom uspjeti usuglasiti stavove. Kineski analitičari smatraju kako će Rijad posjet Kini iskoristiti i u svojim odnosima s SAD-om.

U razgovorima sa svojim domaćinom, predsjednikom Xi Jinpingom, kralj Salman ouhvatio je teme o Siriji i Jemenu, a obje strane su izrazile uvjerenje o nužnom političkom riješenju sukoba u tim državama.

Na zasjedanju kinesko-saudijskog investicijskog foruma, kineski ministar trgovine iznio je informacije, da je 2016. g. trgovinska razmjena dvijju država iznosila 42,4 milijarde dolara, a da više od 100 velikih kineskih korporacija uspješno razvija svoje projekte u Saudijskoj Arabiji.
Tijekom susreta sklopljeni su sporazumi o nizu ogromnih infrastrukturnih, energetskih i drugih projekata (izgradnja više rafinerija i postrojenja za naftno-kemijsku preradu u Kini, izgradnja i opskrba logističkog čvorišta u saudijskoj luci Yanbu, izgradnja autoceste i željezničke pruge u saudijskom Kraljevstvu, izvoz kineske pameti za izgradnju saudijskog lunarnog modula, izgradnja kineske tvornice u S. Arabiji za izgradnju bespilotnih letjelica tipa „Pterodaktil 1“, razvoj atomskih tehnologija u S. Arabiji, zajednička eksploatacija nalazišta urana, sporazumi o kulturnoj suradnji između dviju država i td.). Dvije zemlje u sferi svemirske tehnologije radit će i na stvaranju novog globalnog sustava pozicioniranja, što je od velike važnosti za Saudijsku Arabiju u slučaju započinjanja velikih ratnih sukoba u regiji.

Što se tiče vojne suradnje, pretpostavlja se kako je upravo kineski koncern za oružje NORINKO u potpunoj tajnosti izvršio dostavu balističkih raketa srednjeg dometa „Dongfeng 21“ (DF-21) u Saudijsku Arabiju, koje su Rijadu prijeko potrebne u slučaju vojnog sukoba s Iranom. Te rakete su sposobne probiti temeljni sustav protuzračne obrane koji Teheran namjerava uspostaviti korištenjem ruskih i vlastitih PRO sustava.

Osim toga, saudijske investicije mogu ubrzati završetak (do razine bojne gotovosti) kineskog lakog lovca V. generacije FC-31 „Orao“, a taj projekt zahtijeva dopunsko financiranje oko iznalaženja riješenja za niz složenih tehničkih zadaća. U taj projekt kineski vojni stručnjaci polažu velike nade i nazivaju ga najkompaktnijim dvomotornim lovačkim zrakoplovom na svijetu, koji koristi ruske motore RD-93.

Što se tiče spomenute modernizacije saudijske pomorske luke Yanbu i i izgradnje tamošnje industrijske zone, taj projekt u potpunosti zadovoljava kineske interese vezane za gospodarski mega-projekt „Jedan pojas, jedan put“ (kolokvijalno – „Put svile“ – njegova morska inačica).

Možemo bez ikakvog pretjerivanja zaključiti, kako posjet saudijskog kralja Kini predstavlja novi element u  svjetskoj geopolitičkoj arhitekturi.

Iranski odgovor

Iran, kome je Kina glavni strateški partner u gospodarskim odnosima, a uz Rusiju i glavni saveznik na globalnoj političkoj razini, sigurno neće biti zadovoljan dramatičnim povećanjem kinesko-saudijske suradnje. Međutim, i Teheran, kao uostalom i sve druge bliskoistočne prijestolnice, dobro je upoznat s metodama kineske političke i gospodarske diplomacije, koja, za razliku od Zapadne i ruske, svoj utjecaj gradi na uzajamno korisnim bilateralnim odnosima temeljenim na međusobnom poštovanju, a ne pokazivanju gole vojne sile i dominacije. Zbog toga Teheran Pekingu sigurno neće upućivati bilo kakve političko-diplomatske signale u smislu izražavanja svoje zabrinutosti, negodovanja i sl. On za to (sve i da hoće) jednostavno nema niti dovoljno snage niti manevarskog prostora. Međutim, ono što će Teheran učiniti i što, barem formalno, nema nikakve veze s posjetom saudijskog kralja Kini, jest dugo i pomno planirani posjet iranskog predsjednika Hasana Rohanija Rusiji tj. osobno predsjedniku Vladimiru Putinu. Posjet će se održati 27. i 28. ožujka, a iranski mediji mu pridaju veliku – gotovo povijesnu važnost.

Osim predsjednika Rohanija, u Moskvu će doputovati i brojna iranska politička i gospodarska delegacija – ministri i državni službenici. Spominje se mogućnost da dvije države u okviru tog posjeta potpišu desetke sporazuma koji zahvaćaju čitav niz rusko-iranskih odnosa. On bi trebao biti kruna svih dosadašnjih međusobnih susreta dvojice državnika, a bilo ih je ukupno devet.

Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova po pitanju Azije Ibrahim Rahimpur, u intervjuu državnoj televiziji IRIB, kaže, kako je ovaj posjet u sadašnjoj geopolitičkoj konjukturi vrlo važan: „Iran i Rusija se nalaze na vrhuncu svojih odnosa i put Hasana Rohanija u Moskvu gledano iz svih kutova – gospodarskih, političkih i regionalnih, gotovo do uspostavljenog mira u Siriji, vrlo je važan.“

Pojedini iranski visoki državni dužnosnici naglašavaju važnost zajedničke iransko-ruske borbe protiv terorizma u regiji, kao i zajedništva  u iznalaženju  načina postizanja konačnog riješenja sirijskog sukoba. Pojedini mediji, poput portala donya-e-eqtesad.com, pišu i o uspostavi rusko-iranskih strateških odnosa.

A evo što je za iransku novinsku agenciju IRNA izjavio iranski veleposlanik u Moskvi Mehdi Sanai: „Čvrsti politički, godpodarski, znanstveni, obrazovni, odnosi u atomskoj tehnologiji, zajednički interesi na Bliskom istoku, Srednjoj Aziji, Kaspijskom moru, zbližili su Rusiju i Iran više nego ikada prije u prošlosti.“

Iran, prema ocjenama gotovo svih tamošnjih medija, visoko cijeni partnestvo s Rusijom i tu zemlju promatra kao svog ključnog saveznika na međunarodnoj areni, a svoj razvoj u mnogomu povezuje s daljnjim razvojem suradnje s Rusijom.

To je i razumljivo, jer u uvjetima jačanja pritiska na Teheran sa strane nove američke administracije na čelu s Donaldom Trumpom i njezinih namjera za stvaranje zajedničke arapsko-izraelsko-američke platforme za suzbijanje širenja iranskog regionalnog utjecaja, Teheran i nema previše izbora nego tražiti široku suradnju i zaštitu svog najvećeg međunarodnog pokrovitelja – Rusije, koja, k tome, za razliku od prema svima širokogrudne Kine, nema pretjerano dobre odnose s najvećim iranskim rivalom Saudijskom Arabijom ali zato ima itekako veliki utjecaj na američkog glavnog regionalnog saveznika – Izrael, a po pitanju Sirije (ne manje važno) i na Tursku.

Na taj način postalo je posve jasno kako su i Saudijska Arabija i Iran (kao i od prije nekoliko godina Ukrajina) uvučene u veliki globalni geopolitički vrtlog koji je posljednjih godina zahvatio svijet i koji će ga u konačnici preobraziti u jednan posve drukčiji oblik i model funkcioniranja.

Napomena: O rezultatima predstojećeg posjeta predsjednika Rohanija Rusiji detaljnije ćemo izvjestiti u narednim danima.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like