Zoran Meter: PRIJETI LI ESKALACIJA STANJA U SIRIJI I AKTIVNI ULAZAK IZRAELA U SUKOB

Iako su izraelske rakete „Delilah“ osnažene visokotočnim, inteligentnim sustavom navođenja, zapanjuje činjenica kako su sve bile uništene sirijskim proturaketnim sustavima, što je neprijatno iznenadilo izraelske vojne stručnjake i predstavnike tamošnjeg vojno-industrijskog kompleksa, koji su bili uvjereni kako rakete „Delilah“ mogu izbjeći tamošnju PRO zaštitu, temeljenu na starim sustavima sovjetske ili ruske proizvodnje.

Kod većeg dijela i ono malo hrvatskih analitičara koji se danas usude dublje ulaziti u problematiku Bliskog istoka,  poglavito sirijskog „gordijskog čvora“, nerjetko nedostaje znanja, a možemo reći i hrabrosti za dublje pronicanje u složenu zbilju tamošnjih političkih i vojnih procesa. Oni se glavninom zadovoljavaju zadržavanjem u okvirima više-manje općepoznatih činjenica, poput onih o isprepletenosti velikog broja regionalnih i globalnih silnica u toj složenoj igri, opasnosti od eskalacije sukoba i td. Takav, slobodno ću ga nazvati površan pristup ovoj problematici, koji može biti svojstven komentatorima a nikako analitičarima, iza sebe ostavlja više pitanja i dvojbi nego što daje odgovora o tome, na koji će se način stanje dalje razvijati i što se može očekivati u sigurnosnom, političkom, gospodarskom i svakom drugom smislu. Osim širu javnost – sve više željnu kvalitetnih informacija – takav pristup ne može zadovoljiti niti političke i poslovne krugove, kojima je nužan jasan i pouzdan uvid u stanje na terenu i prosudba njegovog daljnjeg razvoja, zbog čega, uostalom, anlitičke službe i institucije primarno postoje i čemu služe. Ali to je još samo jedan od specifičnih hrvatskih fenomena, koji ipak nije tema današnje analize iako to sigurno zaslužuje.

Ali vratimo se sada ozbiljnijim stvarima. Jučerašnju top vijest domaćih i svjetskih medija – obaranje izraelskog vojnog zrakoplova F-16 u sirijskom zračnom prostoru i izraelske zračne napade u dubini sirijskog teritorija, proanalizirat ćemo kroz dva aspekta: vojni i politički.

Vojni aspekt:

U noći 7. veljače, dakle, tri dana prije spomenutog jučerašnjeg incidenta, četiri izraelska lovca F-16I „Sufa“ izvršila su napad krstarećim raketama „Delilah“ na informacijsko-istražni centar Qaraiya u Damasku, kojeg, prema izraelskim obavještajnim saznanjima, sirijski i iranski stručnjaci koriste za istraživanje i konstrukcijsku razradu novih inteligentnih oružja, višecjevnih raketnih sustava i operativno-taktičkih raketa namjenjenih za napad na izraelski teritorij. To je ključni objekt u vojno-tehničkoj suradnji između Damaska i Teherana, a bitno je naglasiti kako ovo nije prvi takav napad izraelskih zrakoplova na njega. Iako su rakete „Delilah“ osnažene visokotočnim, inteligentnim sustavom navođenja (GPS, infracrveni sustavi za noćno djelovanje i televizijska oprema visoke rezolucije), zapanjuje činjenica kako su sve te rakete bile uništene proturaketnim sustavima namjenjenim za zaštitu spomenutog istraživačkog centra, što je neprijatno iznenadilo izraelske vojne stručnjake i predstavnike tamošnjeg vojno-industrijskog kompleksa, koji su bili uvjereni kako rakete „Delilah“ mogu izbjeći sirijsku PRO, temeljenu na starijim sustavima sovjetske ili ruske proizvodnje, ili samo minimalno moderniziranim, prije svih sustavima S-200 i „Buk“. To je tim više čudo, budući da krstareće rakete „Delilah“ imaju radijus od 200 kilometara, što zrakoplovima omogućuje djelovanje izvan zone radarskih sustava sirijske PZO.

Prema informacijama kineskih vojnih i obavještajnih stručnjaka, koji pozorno motre sve aktivnosti izraelskih zračnih snaga ne samo na sirijskom teatru vojnih zbivanja, 9. veljače izraelski su zrakoplovi izvršili novi napad na iranske objekte na sirijskom teritoriju, uz jednako slab učinak zbog djelovanja sirijske PRO. Naime, trenutačno se na sirijskom tlu nalazi oko 9 tisuća iranskih vojnika i dragovoljaca, a ukoliko im se pribroje i Damasku savezničke postrojbe iz Libanona, Iraka i Afganistana, njihov ukupan broj penje se na oko 70 tisuća boraca (bez pribrijavanja sirijske vojske). Takav broj proiranskih boraca Izrael čini zabrinutim, a po njihovim procjenama, na sirijskom terenu sada postoji 12 iranskih vojnih objekata za kopnene postrojbe, kao i za izviđačke bespilotne letjelice, o kojima izraelska vojna obavještajna služba posjeduje foto snimke.





I sada dolazimo do jučerašnjeg događaja. Kao odgovor na spomenute izraelske zračne napade, 10. veljače iranski vojnici sa sirijskog tla, oko 4:30 sati u jutro, šalju svoju izviđačku bespilotnu letjelicu prema Golanskoj visoravni, tj. sirijsko-izraelskoj granici. Letjelica je uočena izraelskim radarskim sustavom, što je Izraelcima omogućilo utvrditi njezin smjer leta i izvršiti analizu signala i pravodobno označiti zračnu uzbunu. Kad se dron približio izraelskom teritoriju, podignut je jurišni helikopter AH-64D, koji ga je i uništio.

Kao odgovor na taj čin, izraelska vojska opet je poslala četiri zrakoplova F-16I „Sufa“ i dva lovca-bombardera F-15I Raam, koji su napali tri raketna sustava sirijske PRO i četiri iranska vojna objekta, pri čemu je po tim zrakoplovima opet djelovala sirijska PZO, koristeći ruske sustave S-125 „Neva“, i S-200V „Vega“ i „BukM2“. Pri tom su izraelski zrakoplovi za let koristili istu rutu kao i tri mjeseca ranije, što je vjerojatno i pomoglo sirijskoj PZO da ih na vrijeme uoči.

Kao rezultat djelovanja sirijske PZO srušen je jedan F-16I „Sufa“, čiji su se pilot i kopilot uspjeli spasiti katapultiranjem nad izraelskim teritorijem. Radi se o drugom izraelskom gubitku zrakoplova toga tipa u zadnjih šest godina, a u međuvremenu su samo u Siriji izvršili više od 100 napada. Osim obaranja F-16I „Sufa“, čini se kako je sirijska PZO jučer oštetila i jedan izraelski F-15I Raam, koji se, ipak, s jednim aktivnim motorom uspio vratiti u matičnu zračnu bazu. Izraelske vojne stručnjake zabrinjava činjenica o gubitku skupog zrakoplova ali još i više da je on uništen zastarjelim PZO sustavima koji još uvjek predstavljaju glavninu sirijske zračne obrane, kao i činjenicom da se sirijska vojska, sada već posve otvoreno, odlučila na njihovo korištenje protiv izraelskih zrakoplova, što je Damask do sada većinom izbjegavao, ne želeći eskalaciju sukoba s Izraelom u vrijeme dok se na svom tlu bori protiv islamističkih i džihadističkih snaga.





Politički aspekt:

Ove izraelske vojne poteze treba promatrati u kontesktu novih i brzih političkih promjena na bliskoistočnom prostoru, koji se mogu sagledati kroz novi američki protuiranski smjer vanjske politike, snažnu rusku penetraciju u regiji ali i skrivene geoekonomske interese, o kojima najbolje svjedoči i najnovija eskalacija sigurnsonog stanja na izraelsko-libanonskoj granici i oštra politička retorika između vlade u Bejrutu i izraelske vlade (o čemu ćemo vrlo brzo detaljnije izvjestiti), u čijoj se pozadini, zapravo, kriju pretenzije na plinska bogatstva pripadajućeg dijela Sredozemnog mora. Međutim, što se tiče današnje Sirije, svima je potpuno jasno, neovisno o snažnijoj američkoj vojnoj aktivnosti u toj zemlji (poput prošlotjednog bombardiranja provladinih (najvjerojatnije šijtskih) snaga na istoku Sirije od strane koalicijskih (američkih) zrakoplova, ili vojnog ulaska Turske u većinski kurdsku enklavu Afrin, da je Rusija ona zemlja koju se u konačnici pita do koje se granice može ići u suprostavljanju vladinim ili proiranskim snagama u toj zemlji.

A da je to tako, svjedoči i jučerašnji telefonski razgovor između ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nedugo nakon izraelskih raketnih napada po sirijskom tlu. Ukoliko odstranimo uobičajene fraze iz ureda ruskog predsjednika (nakon tog razgovora), o nužnosti smanjenja napetosti i suzdržavanja obiju strana od opasnih poteza „koji bi mogli dovesti do nove opasnosti po čitavu regiju“, kao i Netanjahuove izjave o nastavku „koordinacije između naših vojski“, pozornost treba obratiti na dvije stvari:

Prvo, premijer Netanjahu  je u razgovoru s ruskim čelnikom kazao kako „Izrael ima pravo i obvezu štititi se od napada sa sirijskog teritorija“. Dakle, „zaštititi“ se, a ne „napadati“, ključne su riječi premijera, koji je prije dva tjedna, u vrijeme svog boravka u Moskvi, upozoren na moguće neprijatnosti ukoliko se nastavi praksa  izraelskih samoinicijativnih napada na sirijski teritorij. Jer izraelsku stranu zabrinjava i činjenica kako sirijska vlada teži dobivanju ruskih suvremenih PRO sustava S-400 (što ona od Moskve traži već odavno ali Rusija je po tom pitanju uvažavala izraelski stav). Te sustave Siriji može isporučiti Iran (prije S-300 ili modernizirani „Buk“ ili „Pancir“). Premijer Netanjahu je u jučerašnjem razgovoru s predsjednikom Putinom „zaboravio“ kazati o izraelskim samoinicijativnim raketnim i zračnim napadima na sirijske objekte i preko libanonskog zračnog prostora.

Sada je potpuno vidljivo kako takva praksa počinje razdraživati Moskvu, a da o Teheranu i Damasku i ne govorimo. O tome najbolje svjedoči jučerašnja izjava ruskog Ministarstva vanjskih poslova, kako Moskva smatra „apsolutno nedopustivim stvaranje ugroza za život i sigurnost ruskih vojnika koji se nalaze u Siriji na zakonitoj osnovi tj. pozivu službene sirijske vlade za borbu protiv terorizma“ (prisjetimo se naše analize od 18. siječnja o navodnim ruskim gubitcima usljed izraelskih zračnih napada, čiji se podatci dostavljaju ruskom čelniku Putinu).

Rusko MVP je posebno zabrinuto, kako su naveli, da izraelski napadi mogu dovesti do jačanja sukoba u sirijskim zonama deeskalacije, pri čemu je rečeno kako sirijska vojska ispunjava sve obveze oko osiguranja mira na jugo-zapadu zemlje (tj. u pograničnoj zoni s Izraelom, op. ZM.). Ukoliko ovaj diplomatski jezik prevedemo na hrvatski, jasno se uviđa kako Moskva upozorava Izrael da je on u svojoj protuiranskoj borbi prekršio prethodne sporazume o granicama svojih preventivnih napada. Štoviše, Moskva smatra kako izraelsko bombardiranje zone glavnog grada Damaska predstavlja nastojanje Tel Aviva za obuzdavanjem sirijske vojne operacije protiv islamista u enklavi Istočna Guta, a tako ocjenjuje i sve izraelske napade u dubini sirijskog teritorija, koji nemaju nikakvu stvarnu povezanost s neposrednom zaštitom izraelskog pograničnog prostora (s  kojom se Rusija na početku svoje vojne kampanje u Siriji, u listopadu 2015.g., s Izraelom i usuglasila).

Ukoliko Izrael neće čuti ove jasne ruske signale, Moskva sasvim sigurno u buduće neće sprječavati sirijsku vojsku i proiranske snage za korištenje njihovih PZO snaga u punom obujmu, ali, što je još važnije, niti jamčiti da izraelski teritorij neće biti napadan sa sirijskog teritorija od strane sirijske vojske ili proiranskih snaga. Tako je danas i tajnik iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamkhani, izjavio, kako je završilo „doba napada bez kazne“ na sirijski teritorij. Ne treba zaboraviti kako je Rusija u vrlo kratko vrijeme trajanja njezine sirijske kampanje uspjela modernizirati sirijske sustave S-300 koji sada mogu predstavljati stvarnu opasnost po izraelske zračne snage, puno više od spomenutih starijih sustava S-200 ili „Buk“. Naravno, sve bi to moglo dovesti do potpune eskalacije sukoba , u koji Izrael, to treba odmah jasno reći, uistinu ne želi biti uvučen i riskirati svoje daljnje zaoštravanje odnosa s arapskim svijetom i Turskom, ionako pogoršanim nakon Trumpovog  priznanja Jeruzalema. A političkim maskiranjem svojih vojnih akcija u Siriji naglašavanjem iranske prijetnje, Izrael teško može uvjeriti Rusiju i međunarodnu zajednicu u opravdanost takvih rizičnih postupaka. Jer Teheran je, ne samo od nedavno, već i od prvog mandata umjerenog predsjednika Hassana Rouhanija, odbacio prijašnju ratobornu retoriku predsjednika Ahmadinedžada o „uništenju izraelske države“ i sveo je na „zaštitu iranskih nacionalnih interesa i regije od terorističkih aktivnosti i miješanja drugih država (među njima i Izraela) u unutarnje stvari ostalih zemalja“. Osim toga, Teheran je sada zaokupljen uvjeravanjem europskih država o tome, kako nikom dobronamjernom ne prijeti opasnost od razvoja njegovog balističkog raketnog programa koji ima obrambenu svrhu, a što je po Iran posebno bitno zbog snažnog pritiska Washingtona da europske supotpisnice Sporazuma o iranskom nuklearnom programu uvedu od SAD-a tražene izmjene u njegov sadržaj ili se čak iz njega povuku i Teheranu uvedu sankcije. Dakle, Iranu nikakvi raketni udari po izraelskom teritoriju sada nisu potrebni. Osim toga, da Iran želi da „Hezbollah“ napadne Izrael on bi mu vrlo lako dostavio potrebne komponente za sastavljanje potencijalno opasnih raketa, bez opasnosti da dostavu spriječe izraelske snage sigurnosti. Dovoljno je znati kako zračnu luku u Bejrutu u potpunosti nadziru tamošnji šijti.

Zbog svega ovog se čini kako je jučerašnja izjava premijera Netanjahua da će Izrael i Rusija i dalje nastaviti svoju vojnu suradnju po pitanju Sirije, jasan znak njegovog iščitavanja ruskih poruka.

Jer teško je vjerovati kako bi Izrael sada mogao pokrenuti neku veliku vojnu operaciju u Siriji, nadajući se kako će ga u tome vojno podržati Sjedinjene Države, iako su danas Bijela kuća, Pentagon i State Department pružile punu potporu jučerašnjoj akciji Tel Aviva i podržale njegovo pravo na obranu od napada sirijskih i iranskih snaga, pri tom odbacivši bilo kakve optužbe o američkoj umješanosti u taj incident. Tel Aviv (ili, ako hoćete, Jeruzalem) jako dobro zna kako SAD ni za koga nikada neće ratovati (pa tako ni za Izrael), a pružanje američke potpore u oružju i nekakvoj drugoj logistici, kao i na mađunarodnom političkom polju, Izraelu sigurno nije dovoljno za upuštanje u rizične ratne operacije na trusnom arapskom tlu, u blizini takvih suparnika kao što su Iran, pa i Turska, a da o ruskoj vojnoj nazočnosti u Siriji i ne govorimo. Međutim, nekakvu izraelsku vojnu odmazdu za jučerašnje rušenje svog modernog zrakoplova F-16 na sirijskom tlu (taj čin više udara po njegov ugled nego što predstavlja neku štetu),  ne bi se moglo u potpunosti isključiti. Ali ukoliko do njega i dođe, on ionako neće imati nikakav učinak na daljnji tijek vojnih zbivanja na sirijskom terenu.

Zoran Meter: KINESKI ANALITIČARI: IZRAEL RISKIRA NAPADIMA U KOJIMA POGIBAJU RUSKI VOJNICI

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like