Zoran Meter: EVO TKO U STVARNOSTI STOJI IZA FINANCIRANJA TERORISTA

Proteklih tjedana, s izbijanjem umjetno pokrenute katarske krize, kroz saudijsko-katarske međusobne optužbe i protuoptužbe za sponzororanje radikalnih i terorističkih organizacija na Bliskom istoku (čije aktivnosti, na žalost, već odavno izlaze i izvan okvira te regije) na vidjelo sve više izlaze prljavi potezi koje su u tom smislu godinama povlačile dvije glavne petro-monarhije ali i ne samo one.

Podsjetimo, nedavno je bivši katarski premijer i ministar vanjskih poslova princ Hamad bin Jassim bin Jaber al-Thani, u senzacionalnom intervjuu za američku televiziju PBS princ priznao katarske pogreške proteklih godina koje se tiču potpore radikalnim islamističkim organizacijama u Siriji, kazavši kako je iste greške činila i Saudijska Arabija. Pritom je izjavio kako se sada ta potpora poput bumeranga vraća i udara po samim arapskim monarhijama.

Važno je napomenuti kako se radi o bivšem katarskom visokom državnom dužnosniku i osobi koja je imala glavnu ulogu u početnoj fazi tzv. arapskog proljeća i bila sukreator svrgavanja libijskog vođe Muammara Gaddafija, dolaska  „Muslimanske braće“ na vlast u Egiptu, kao i destabilizacije sirijske vlade pod vodstvom Bashara al-Asada.

Jasno je kako katarski princ otvoreno aludira na izjednačavanje krivnje Dohe i Rijada u sponzoriranju islamističkog terorizma i da Katar neće dopustiti eskulpiranje Saudijaca na račun prebacivanja potpune krivice u toj prljavoj raboti isključivo na Katar. Nedavno je nešto slično učinio i katarski veleposlanik u Washingtonu, kada je optužio UAE za pružanje potpore teroristima koji su izvršili teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. godine.

Iz svega ovog jasno proizlazi kako su sve spomenute zemlje obilato sponzorirale (i to još uvjek čine) najpoznatije islamističke radikalne i terorističke organizacije u bliskoistočnoj regiji, koje su, na žalost, svoje aktivnosti već odavno proširile i na susjedne prostore Europe, Afrike i Azije. Zato, koliko god to grubo zvučalo, niti jedna od spomenutih zemalja koje se, k tome, najčešće prepiru koja je od njih „svetija“ i „pravovjernija“ po pitanju tumačenja islamske religije, da je prava i pravice – ne bi više postojala na geografskoj karti svijeta kao međunarodni politički subjekt.

Britansko izvješće o sponzorima terorizma

Ovom prigodom proanalizirat ćemo stavove Zapadnih institucija i medija koji su se proteklih godina doticali teme sponzoriranja radikalnih isalmističkih organizacija i pokreta, pričemu ću se primarno koristiti izvješćima britanske vlade i britanskih i američkih medija, kao tradicionalno najprisutnijih vanjskih izvjestitelja iz bliskoistočne regije koji imaju snažna informacijska uporišta u tamošnjim strukturama vlasti, kao i vojnim i obavještajnim krugovima. Pritom London i Washington nerijetko sudjeluju i u sukreiranju njihove vanjske i gospodarske politike.

Britanska vlada je 14. travnja ove godine objavila izvješće pod nazivom „2017 nacionalna procjena rizika pranja novca i financiranja terorizma“. Radi se, zapravo, o nastavku njihovog istoimenog izvješća od 15. listopada 2015. godine.

U novom izvješću se jasno pojašnjava kako terorističke organizacije poput „Islamske države“, „Al-Qaide“, „Boko Harama“ i „Al-Shababa“ dobivaju novce nužne za njihovu terorističku djelatnost.

Pojasnit ćemo načine pomoću koji se financira njihova teroristička aktivnost:

Jedan od načina dobivanja sredstava su bankovne prijevare. Različiti prevaranti i njihovi suradnici pomažu teroristima osigurati pristup bankovnim računima i kreditima. Narudžbe za prevarantske zajmove glavni su izvor sredstava za radikalne islamiste koji žele otići u Siriju i ratovati na strani „Islamske države“. Prema informacijama nedavno objavljenim u The New York Timesu vezano uz teroristički napad u Parizu, jedan od terorista je od banke ING Belgium dobio 15 tisuća eura. U spomenutom britanskom Izvješću navedeno je slijedeće: „Iskorištavanje bankarskog sektora od strane terorista ostaje ugroza, između ostalog i u kontekstu Sirije. Osobe mogu iskoristiti bankomate za slanje sredstava u susjedne zemlje gdje postoji službeni bankarski sektor, a odatle sredstva prebacivati u Siriju.“ Postoje dokazi o tome i da se sustav britanskih studentskih kredita koristio za financiranje terorizma. Izvješće navodi kako bankovni sustav studentskih kredita predstavlja „srednji“ rizik, a dobit koju teroristi polučuju na taj način ipak je relativno niska.

Slijedeći oblik financiranja terorizma je prodaja antikvarijata i artefakata. UNESCO je objavio kako je početkom 2017. godine utvrđeno da „Islamska država“ krade antikvarijate i artefakte u „industrijskim razmjerima“, a The Guardian navodi kako većina njih završava upravo na londonskom tržištu – jednom od najvećih međunarodnih tržišta rijetke antikvarne robe.

Glavna prednost „Islamske države“ u odnosu na ostale terorističke organizacije je njezin pristup nafti, nakon što je pod svoj nadzor stavila velike teritorije Iraka i Sirije skupa s brojnim naftnim nalazištima. Na taj način dobivenu naftu „Islamska država“ je izvozila cisternama kroz Tursku i dalje na svjetsko tržište. Ovdje mogu nadodati kako je Geopolitika.News već davno ranije pisala, kako je na taj način, osim za vlastito bogaćenje, „Islamska država“ utjecala na porast „crnog tržišta“ i ukupni pad cijena nafte, od čega su profitirale i pojedine velike i globalno poznate naftne tvrtke koje su preko svojih pomno odabranih posrednika kupovale jeftinu ISIL-ovu naftu (time izbjgavajući eventualne optužbe za suradnju s terorističkim organizacijama, kao i mogućnost podizanja tužbi od strane službenih vlada Iraka i Sirije koje su stvarni vlasnici ukradene nafte)  i dalje ju, kao svoju vlastitu, prodavale po tržišnim cijenama i ostvarivale enormni protupravni ekstra-profit.

I The Financial Times nedavno je proveo istraživanje po pitanju trgovine ISIL-ovom naftom, koje je dokazalo da je ta operacija gotovo identična „državnoj naftnoj kompaniji“ u kojoj rade inžinjeri, trejderi i menadžeri. Dobit koju je „Islamska država“ polučivala takvim transakcijama iznosila je oko 50 milijuna dolara mjesečno, što na godišnjoj razini iznosi nevjerojatnih 600 milijuna dolara!

Osim toga, „Islamska država“, za razliku od drugih terorističkih organizacija, prihode je skupljala i uspostavom klasičnog poreznog sustava. Tako je The New York Times u svom nedavnom istraživanju naveo, kako dobit, koju je na taj način od stanovnika i biznismena koji su živjeli na prostoru „Islamske države“ polučio „IS“, iznosi 900 milijuna dolara godišnje. Radi se o klasičnom poreznom sustavu u kojem „IS“ ubire poreze na izvoz roba, najam proizvodnih postrojenja, naplata kazni za narušavanje zakona, računa za komunalne usluge i td.

Terorističke organizacije koriste se i humanitarnim prilozima iz čitavog svijeta, a daleko najviše iz zemalja Perzijskog zaljeva, odakle pristižu životno važna sredstva za „Al-Qaidu“ kroz tzv. humanitarne priloge, kao temelj njezinih terorističkih aktivnosti. Ta golema sredstva prebacuju se preko punktova na kojima se u pravilu ne traže dokumenti niti imena osoba, ili posredstvom kurira koji ih prenose preko različitih granica.

Slijedeći oblik financiranja jest uzimanje talaca i traženje otkupnina. Na taj način, prema britanskom izvješću, „Islamska država“ je od rujna 2013. do rujna 2014. godine prikupila između 35 i 45 milijuna dolara, pričemu je, prema New York Timesu, „Al-Qaida“ u tom segmentu nadmašila „IS“.

Drugo – šokantno nevladino britansko izvješće

U izvješću britanskog analitičkog centra Henry Jackson Society, kojeg je nedavno objavio BBC, navodi se kako je Saudijska Arabija glavni inozemni pokrovitelj islamskog ekstremizma u Velikoj Britaniji. Autori izvješća upozoravaju na veliki utjecaj koje na rasprostranjenje islamskog ekstremizma i aktivnosti radikalnih propovjednika i džihadističkih grupa u Velikoj Britaniji ima financiranje iz inozemstva.

Navedeni analitički centar već je pozvao na provođenje javne istrage o pretpostavljenoj vezi Saudijske Arabije i drugih država Perzijskog zaljeva s ekstremistima u V. Britaniji.

U izvješću se navodi kako sunitske države Perzijskog zaljeva i Iran pružaju financijsku potporu džamijama i islamskim obrazovnim organizacijama koje su u svoje redove primale ekstremističke propovjednike i bile povezane s distribucijom ekstremističkog, propagandističkog materijala.

Na vrhu tog spiska nalazi se Saudijska Arabija – jedna od najvećih britanskih saveznika na Bliskom istoku i njezin najveći gospodarski partner.

U izvješću se egzaktno prikazuje kako privatne osobe i organizacije sudjeluju u promicanju „neliberalne, fanatične ideologije vahabizma“.

Saudijsko veleposlanstvo u Velikoj Britaniji reagiralo je riječima, kako su bilo koje optužbe da je Kraljevstvo utjecalo na radikalizaciju „nevelikog broja ljudi, neutemeljene i za njih nema vjerodostojnih dokaza“ i da se Rijad neće smiriti „dok ti nenormalni ljudi i njihove organizacije ne budu uništeni“.

Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je komentirati izvješće analitičkog centra Henry Jackson Society. A zašto i bi, ukoliko znamo koliko milijardi dolara vrijednog oružja Ujedinjeno Kraljevstvo isporučuje Rijadu usprkos njegovom dramatičnom kršenju ljudskih prava unutar svoje zemlje, kao i u ratovima koje Saudijska Arabija vodi neposredno (Jemen) ili „tuđim rukama“ – najčešće rukama klasičnih džihadista.

Američka uloga

U tijeku je smjena američkih bliskoistočnih geopolitičkih prioriteta, kao i smjena njezinih vanjskopolitičkih prioriteta općenito, što je najbolje razvidno umjetnim pokretanjem katarske krize. Smjena prioriteta se najbolje može vidjeti ukoliko promotrimo  potporu bivše Obamine administracije projektu „Velikog Bliskog istoka“ kroz smjenu diktatorskih režima i instalacijom na vlast „islamskih demokrata“, najviše iz redova radikalnog panislamskog pokreta „Muslimanska braća“. S tim ciljem Washington se oslanjao upravo na Katar i u Dohi instalirane podružnice nositelja spomenute američke geostrateške politike u vidu organizacija RAND Corporation, Brookings Institute, CSID (Centar za izučavanje islama i demokracije), POMED i dr.

Nakon posijanog kaosa i teško-upravljivih kriza, u koje su u međuvremenu ušli i drugi izvanjski „teškaši“, poput Rusije, pa i Kine, nova američka administracija pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa iz temelja mijenja američku vanjsku politiku u regiji. Od prethodne potpore „arapskoj revoluciji“, sadašnja administracija podupire „arapsku kontrarevoluciju“ koju predvodi Saudijska Arabija.

U takvim okolnostima za pretpostaviti je smanjivanje regionalne uloge Katara u novonastalim okolnostima i njegovo potiskivanje iz američkih geopolitčkih projekata. Međutim, daljnja radikalizacija tog sukoba i njegovo produljenje može imati i dalekosežnije geopolitičke posljedice u regiji, a koje su već i sada vidljive, ne samo kroz svrstavanje tamošnjih država u dva tabora (prosaudijski, većina, i „prokatarski“, Turska, Iran, Sirija), već i pojavi formalno neutralnih zemalja, poput Iraka, Omana, Kuvajta, od kojih svaki tabor ima i svoje vanjske sponzore.

Zlo se proždire samo, ali ono se nalazi i u našim redovima

Kao što sam gore rekao, mnoge od petro-monarhija ne zaslužuju opstanak na političkoj i geografskoj karti svijeta zbog podle politike potpore terorizmu i zlouporabe vjere i vjerskih osjećaja ljudi s ciljem vlastitog bogaćenja i širenja svojih partikularnih utjecaja i interesa. One se sada međusobno glođu, optužuju jedna drugu za prljave rabote u kojim su glave izgubili (ili su im životi posve razoreni) milijuni ljudi.

S pravom bismo rekli – Zlo se proždire samo. Ali u ovom slučaju Zlo se, na žalost, prostire i daleko izvan krugova islamskih, bliskoistočnih zemalja – među pojedincima i raznim monopolističkim i elitističkim političkim i  pseudopolitičkim udruženjima i organizacijama čiji su članovi bezobrazno dobro plaćeni upravo tim „krvavim“ novcem, od kojih je njihov nemali broj i neposredno involviran u izvršne vlasti moćnih europskih i prekooceanskih država. Njih, naravno, nije ni malo briga za sudbine naroda i država iz kojih potječu i u kojima djeluju, a kamo li za one druge.