Vojno stanje u Siriji od 18.-25. studenog 2017. g.

Prošlog tjedna u Siriji su se najintenzivnije borbe vodile u dijelovima regija Aleppo, Damask, Homs i Deir-ez-Zour.

Ruski strateški bomberderi Tu-22M3 su 23. studenog izvodili napade na ciljeve „Islamske države“ u regiji Deir ez-Zor, pokraj naselja El-Qatia , a idućeg dana je šest tih istih streteških zrakoplova djelovalo pokraj naselja Abbas na zapadnoj obali rijeke Eufrat. Napadi su izvođeni i 25. studenog.

Turska je 19.11. kroz svoj zračni prostor počela propuštati ruske transportne zrakoplove koji lete za Siriju, a koji su do sada letjeli preko iranskog i iračkog zračnog prostora.

Sirijski zrakoplovi prošlog tjedna djelovali su po položajima terorista u regijama Hama i Deir ez-Zour.

19.11., na sjevero-istoku regije Hama, sirijska je vojska izbacila islamiste iz „Tahrir ash-Shama“ (bivša „Jabhat al-Nusra“) iz naselja Haran, a idućeg dana i iz niza drugih naselja u toj regiji, uključno i dominantnu uzvisinu Al-Balil blizu prometnice koja vodi u grad Abu Dali. U toj regiji su se vodile borbe i između džihadista iz „Islamske države“ i islamista iz „Tahrir ash-Shama“, u kojima su ISIL-ovci potisnuli „Tahrirovce“ iz čak 12 naselja i do 25.11. ovladali s čak 20 sela na granici regija Hama i Idlib.

Najzanimljivije stanje proteklih tjedana i mjeseci ipak je ono u najistočnijoj sirijskoj regiji Deir ez-Zour, bitnoj zbog ovladavanja sirijsko-iračkom granicom, a onda i tamošnjim nalazištima nafte. 19.11. vladine snage i konačno su u potpunosti uspostavile nadzor nad  strateški važnim gradom Abu-Kamalom, protjeravši i posljednje ISIL-ove snage koje su se skrivale u sjevernim i istočnim dijelovima grada.

24.11. sirijska vojska oslobodila je grad Vadi Abiad, smješten između spomenutog Abu-Kamala i ranije oslobođenog velikog ISIL-ovog uporišta Al-Mayadina. Na tom dijelu bojišnice sirijska vojska vodila je napadačke akcije i uzduž istočne obale Eufrata.

22.11. vladine su snage izbacile islamiste iz „Tahrir ash-Shama“ iz naselja Jabb i dominantnog vrha Al-Sheik Mohammad na jugo-istoku regije Aleppo. 24.11. sirijska vojska i njezini saveznici na terenu pokrenuli su borbe s namjerom izbijanja u zonu s koje je moguće početi napad na zračnu bazu „As-Zuzur“ u regiji Idlib.

Borbe su se 20.11. vodile i u Istočnoj Guti iako je ona proglašena zonom deeskalacije. Tamo su grupacije „Failah al-Rahnman“ i „Ahrar ash-Sham“ napale položaje sirijske vojske u gradu Harasta. Sirijska vojska je napad odbila pa čak krenula i u protunapad, pri čemu je, prema vladinim izvorima, likvidirano čak 200 islamističkih boraca. Na zapadu regije Damask, 21.11. sirijska je vojska zauzela zapovjedno središte bataljuna „Džund al-Faruk“.

U regiji Homs teroristi iz neutvrđene organizacije su 20.11. raketirali sjeverna predgrađa grada Homsa, uslijed čega je poginulo 7, a ranjene su 44 osobe. Sirijska vojska je za odmazdu otvorila snažnu raketnu i topničku vatru po položajima napadača.

Na zapadu regije Idlib 19.11. vodile su se borbe između organizacija „Tahrir ash-Sham“ i „Nureddin az-Zinki“. Potonja je u vrijeme Obamine administracije bila podupirana kao umjerena oporbena organizacija, sve do pojava snimaka i forografija na društvenim mrežama na kojima je vidljivo kako njezin borac odrubljuje glavu 14-ogodišnjem palestinskom dječaku i kako se njihovi borci u svom stožeru slikaju ispod zastava i amblema „Islamske države“. Nakon toga State Department je objavio kako više neće podupirati tu organizaciju. Tko danas stoji iza njezinih aktivnosti u regiji Idlib – nije poznato.

Zanimljiva vijest stigla je 20. studenog. Washington je, navodno, predložio pobunjeničkim postrojbama koje se nalaze u pograničnoj zoni At-Tanf (na tromeđi sirije, Iraka i Jordana), da te položaje predaju pod nadzor sirijske vojske i prebace se na sjever Sirije. Taj američki  zahtijev bio je odbačen od strane grupacija „Aswad al-Sharkia“ i „Qatiba Ahmad Abdu“. Postoji informacija o tome, da su se Moskva i Wshington, moguće, usuglasili o izvlačenju američkog vojnog osoblja iz zone At-Tanf. To nije nelogično budući da At-Tanf više po Amerikance ne predstavlja nikakvu stratešku važnost jer sirijska vojska već ionako izbila na sirijsko-iračku granicu sjevernije od toga grada, a najbitnije, u ključnoj bitci za spomenuti Abu-Kamal u regiji Deir ez-Zour. Osim toga, Amerikanci sada nastoje koncentrirati vlastite snage na sjevero-istoku Sirije, u kurdskim prostorima, kao i u regiji Hasaka na sjevero-istočnoj granici sirije i Iraka, gdje, realno, jedino mogu utjecati na stanje na sirijskom terenu i gdje već imaju nekoliko vlastitih vojnih baza.

Također je zanimljiv članak objavljen 23.11. u Washington Postu, koji svjedoči o proturječju u vrhu američke politike. Naime, novina piše kako Washington na planira povući svoju vojsku iz Sirije nakon uništenja „Islamske države“  i da za cilj ima uspostavu nove vlasti na sjeveru te zemlje. Međutim, ta vlast nije moguća bez suradnje sa sirijskim Kurdima, što znači da SAD i Turska neće  još tako brzo pronaći zajednički jezik po pitanju Sirije, a kako se to moglo isčitati iz Trumpovih riječi upućenih Erdoganu u petak tijekom njihovog telefonskog razgovora. Predsjednik Trump tada je turskom čelniku kazao da će SAD prestati vojno pomagati sirijske Kurde i da je spreman razmotriti isporuku Turskoj američkih proturaketnih sustava Patriot. Podsjećamo da je Pentagon, samo tjedan dana prije tog razgovora, objavio kako će još dugo nastaviti pomagati sirijske Kurde kao svoj jedini oslonac na sirijskom tlu.

24.11. postao je poznat točan broj američkih vojnika u Siriji. Ne radi se o 500 vojnika, kako se to do tada smatralo, već o njih 2000.

Na sastanku u Sočiju, održanom 21.11., zapovjednici oružanih snaga Rusije, Turske i Irana dogovorili su se o koracima koje će zajednički poduzimati glede likvidacije preostalih terorističkih snaga na sirijskom tlu – „Islamske države“ i „Tahrir ash-Shama“ (bivše „Jabhat al-Nusre“) u regiji Idlib, kao četvrtoj zoni deeskalacije, za koju je sigurnosnu odgovornost, sukladno Astanskim pregovorima, preuzela Ankara. Ruski zapovjednik OS general Valeriy Gerasimov pri tom je izjavio kako aktivna faza vojnih operacija u Siriji završava.

Sukladno svemu navedenom, za pretpostaviti je kako je neizbježno otvaranje nove bojišnice između vladinih snaga i ISIL-ovih boraca na sjevero-istoku regije Hama, ali i da se sirijska vojska učvršćuje na granicama regije Idlib, što ukazuje na neminovnost napada vladinih snaga na „Al-Nusru“ u toj regiji, barem u njezinim južnim i jugo-zapadnim dijelovima. Sjeverni dio Idliba je s političke točke gledišta puno kompliciraniji jer se tamo isprepliću interesi Turske i njoj odanih turkmenskih snaga unutar umjerene sirijske oporbe, s interesima sirijskih Kurda u njihovoj izoliranoj enklavi na krajnjem sjevero-zapadu Sirije – Afrin. U toj se enklavi kao promatraći nalaze i snage ruske vojne policije, koje, zapravo, sprječavaju da turska vojska brzom intervencijom tu kurdsku enklavu stavi pod svoj nadzor, a isto tako, i da kurdske vojne postrojbe ne izvode vojne akcije protiv proturskih snaga na sjeveru Idliba ili na susjedni pogranični turski teritorij.