Turski mediji o suradnji s Rusijom

Iako u ovo vrijeme obično objavljujemo tjednu analizu najznačajnijih događaja na prostoru Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, danas ćemo učiniti iznimku s obzirom na povišenu aktualnost unutarturskih odnosa i političkih procesa započetih nakon neuspjelog vojnog puča u noći 15. srpnja. Poglavito su u žiži interesa svjetskih analitičara dramatični pomaci u odnosima na relaciji Ankara-Moskva za koje nitko sa sigurnošću ne zna na kojoj razini će se zaustaviti nakon njihovog ubrzanog „odleđivanja“ poslje isprike predsjednika Erdogana Rusiji zbog prošlojesenskog rušenja njihovog bombardera, ali još i više, nakon ruskog pružanja ruke pomoći aktualnoj vladi u Ankari u vrijeme dok je Zapad oko toga oklijevao pa čak i javno kalkulirao.

Zato ćemo danas objaviti analizu sadržaja turskih medija iz prošloga tjedna koji se odnose na tu temu. Mediji, sada već u velikoj većini pod nadzorom turskih vlasti ili, u najboljem slučaju, u uvjetima proglašenog izvanrednog stanja nekritički prema vlastima, itekako mogu ukazati na tendencije kuda ide današnja Turska. Tu se, naravno, moraju imati u vidu dvije funkcije koju današnji turski mediji mogu ostvarivati: prva je ona propagandistička – usmjerena k zaštiti vlade – koja „ispuštanjem probnih balona“ osluškuje reakcije domaće i svjetske javnosti i sukladno njima modelira po Tursku najbolje političke poteze; i druga funkcija, medijsko prepariranje turske javnosti za lakše prihvaćanje dramatičnih odluka koje je turska vlast odlučila provesti, a kako bi se izbjegao efekt šoka i zadobila nužna potpora naroda. Prije same analize, moramo dodati i vijest koja je upravo pristigla iz Ankare, a u kojoj se kaže kako će turski predsjednik Erdogan 9. kolovoza (kako je Geopolitika.news već ranije objavila najavljujući posjet u „prvoj dekadi kolovoza“) otputovati u ruski Sankt Peterburg. Odabir ruskog grada za taj susret, koji se do danas držao u tajnosti, i više je nego simboličan: radi se o rodnom gradu ruskog predsjednika Putina koji je za njega emotivno vezan, nešto slično kao i g. Erdogan za Istambul u odnosu na tursku prijestolnicu Ankaru. A to znači i da se odnosi dvojice predsjednika namjeravaju iznova izdići s razine kurtoaznih političkih posjeta (što bi formalno predstavljao njihov susret u Moskvi u okružju ruskih državnih institucija i krutog državničkog protokola) na intimniju i prijateljsku razinu kakva je do rušenja ruskog zrakoplova i bila u odnosima dvaju čelnika. Ne treba uopće sumnjati kako dvojica autoritativnih i čvrstih državnika, što je danas rijetka osobina kod političkih vođa Zapadnoga svijeta, upravo zbog toga jedan drugoga osobno itekako uvažavaju, pričemu su, naravno, državni interesi ipak nešto sasvim drugo.

Analiza turskih medija od 18.-24. srpnja

Novine Sabah i Milliyet 18.7. izvjestile su kako je odmah iza neuspjelog puča ruski predsjednik Putin nazvao predsjednika Erdogana i izrazio punu potporu turskoj vladi. Također navode kako su se dvojica vođa dogovorili oko osobnog susreta u prvoj polovici kolovoza.

Portal Odatv.com 19.7. piše o pokušaju puča upravo nakon početka procesa normalizacije rusko-turskih odnosa. Autor vuče paralelu s vojnim udarom od 27. svibnja 1960. g. i svrgavanja premijera Adnana Menderasa koji se spremao uzeti kredit od SSSR-a i planirao uspostaviti umjerene odnose s „crvenom ugrozom“ .

Turski medij Yeni Çağ 19.07., pozivajući se na agenciju AFP, priopćio je kako se među uhićenim osobama nakon pokušaja puča nalaze i „piloti koji su srušili ruski zrakoplov 24. studenog 2015. godine i koji su krivi za razbuktavanje krize u odnosima između dviju država“. Novina dalje navodi kako su ti piloti, pretpostavlja se povezani s „Gülenovim Džamahatom“, djelovali s umišljajem (tj. samostalno, bez zapovjedi nadležnih vojnih ili državnih struktura, op. ZM.).

Novine Türkiye i Zaman 20.07. pozornost pridaju činjenici prema kojoj je nekoliko sati prije početka puča Tursku posjetio „posebni povjerenik ruskog predsjednika Vladimira Putina“ Aleksandar Dugin, koji je sudjelovao u radu konferencije na temu „Turska-Rusija: novo razdoblje“. Također je naglašena pretpostavka kako iza incidenta oko obaranja ruskog zrakoplova, koji je odnose dviju zemalja doveo na granicu potpunog razdora, stoji teroristička struktura FETÖ (teroristička organizacija Fethullaha Gülena) unutar turskih oružanih snaga.

I novina Milli gazete 21. srpnja pozornost pridaje posjetu posebnog Putinovog izaslanika Ankari gdje je on obavio važne susrete u kojima se naglasak stavljao na čimbenik SAD-a i NATO-a u rusko-turskim odnosima, kao i na Euroazijski savez (političko-gospodarska organizacija pojedinih država ex SSSR-a pod vodstvom Moskve, op. ZM.), kao novu adresu u tome smjeru. Autor novine zaključuje: prevrat u Turskoj rezultat je zabrinutosti povodom normalizacije rusko-turskih odnosa i bio je signal adresiran prema Rusiji.

Novina Hürriyet 20.07. piše kako je ruski Su-24 bio oboren od strane „gulenista“ koji su bili sudionici puča. Istražitelj, koji vodi slučaj Alpaslana Çelika koji je, kako se sumnja, sa zemlje pucao i ubio katapultiranog ruskog pilota, donio je odluku o proširenju istrage i tražit će od Glavnog stožera spisak osoba koje su se na dan obaranja ruskog zrakoplova nalazile u službi. Novinar je podsjetio i na izjavu bivšeg turskog premijera Ahemta Davutoglua o tome, kako je on osobno izdao naredbu o uništenju ruskog zrakoplova, a u svezi čega je postavio pitanje: je li i Davatoglu tajni suradnik FETÖ-a?

Komentator novine Yeni Şafak 20.7. kaže, kako svaki napad „gulenista“ u Turskoj dolazi u onom trenutku kada se interesi SAD-a nalaze pod ugrozom, a to je bilo i u svezi puča od 15. srpnja. Novina dalje navodi, kako je 15 dana prije pokušaja puča obavljen telefonski razgovor predsjednika Putina i Erdogana, nakon čega je započela normalizacija odnosa između dviju zemalja. 17. srpnja g. Putin je ponovo nazvao g. Erdogana i izrazio mu punu potporu, u vrijeme kada su Zapadne države, uključno i SAD, pozvale na čekanje daljnjeg razvoja stanja. Moskva i Ankara, kaže se dalje, čine sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi uspostavile odnose koji mogu imati strateški karakter.

Milliyet 20.7. piše kako je potpora ruskog vođe turskoj vladi u uvjetima raskola između Turske i Zapada uistinu višeznačajan događaj. Autor zaključuje kako Moskva stremi iskorištavanju problema izniklih između Turske i Zapada i želi privući Ankaru na svoju stranu.

Komentator novine Cumhuriyet 20.07. piše, kako prijelaz Turske na „proeuroazijsku“ stranu predstavlja visoku „stratešku“ vrijednost za Rusiju, pričemu će Turskoj, duboko integriranoj u globalni (Zapadni, op. ZM.) gospodarski sustav, trebati platiti visoku cijenu. Osim toga, „uspostava“ odnosa Turske i Rusije traži od Ankare i unos izmjena u njezinoj politici prema Siriji i Bliskom istoku.

Medij Haber7, 21.7. piše kako je razlog turskog pokušaja puča „povratak turskog čelništva na stranu Euroazije“, a Washington, kao i 1960. godine, nije sretan poboljšanjem rusko-turskih odnosa.

Odatv.com 21.07. prenio je izjavu glasnogovornice ruskog MVP Marije Zaharove, o tome, kako se umjesto upozorenja o potencijalnoj ugrozi puča u Turskoj, NATO bavio raspirivanjem „ruske ugroze“ Europi i svijetu. Novina je izvela zaključak: Rusija je stala u zaštitu Turske umjesto NATO-a.

Novina Habertürk 22.7. piše: „Danas, kada se s novom silom rasplamsava turski gnjev prema SAD-u, EU prestala biti privlačno središte, Bliski istok zahvaćen ideologijskim silama, snaga Turske podrivana, njezin prestiž rastakan, a njezina nerealističnost postala povod za izrugivanje, neki krugovi u Turskoj iznova smatraju Rusiju gravitacijskim središtem.“ Novina pritom obraća pozornost na „visoku dozu antiamerikanizma“, dominirajućeg u vladinim krugovima i provladinim medijima. Sve to može gurnuti Tursku prema zbližavanju s Rusijom pa čak i izgradnji strateškog saveza s njom, iako to, s obzirom na interese dviju država po pitanju Sirije, Istočnog Sredozemlja i Kavkaza, može biti vrlo teško.

22.7. komentator T24 se pita: „Kako je došlo do toga da je Putin, koji je odmah poslje incidenta s rušenjem zrakoplova davao krajnje oštre izjave na adresu Erdogana i teško ga optuživao i čak odbacivao sve kontakte na visokoj razini „dok se vlast ne promjeni“, odjednom postao prijatelj?“ Potom je pojasnio kako Rusija ima razloge stremljenja prema završetku napetosti u odnosima s Turskom, a sada je iznikla još jedna posebna šansa: kao odjek na propali puč Erdogan zauzima oštar smjer prema SAD-u i EU. A između vodećih međunarodnih snaga, kojima se može obratiti Turska koja se od Zapada udaljuje, u prvi plan izlazi Rusija. Autor naglašava kako se, u slučaju da se Ankara približi Moskvi po sirijskoj krizi, mnoge suprotnosti mogu prevladati: Kremlj može zaustaviti „istragu o suradnji Turske s ISIL-om“ na dugo vrijeme, razmotriti svoj položaj u odnosu na sirijske i turske kurde u korist Ankare, otvoriti Turskoj vrata u euroazijske organizacije, poput EAES i ŠOS. Države također mogu dosegnuti ozbiljan napredak u realizaciji važnih projekata poput prve turske atomske centrale „Akkuyu“ i plinovoda „Turski tok“, suradnju u borbi protiv ISIL-a u Siriji i td.

Yeni Asya 22.07. piše o ubrzanoj uspostavi gospodarskih odnosa Rusije i Turske, a medij Vatan 24.7. piše o pripremi samita rusko-turskih vođa.

Milliyet 23.7. piše, kako zahvaljujući tom koraku dolazi do porasta turskih prihoda u sferi turizma i građevinarstva, a također se povećava i obujam izvoza turskih poljoprivrednih proizvoda.

Cumhuriyet 24.07. pozornost pridaje informaciji iranske agencije Fars, prema kojoj je rusko Ministarstvo obrane upozorilo turske sigurnosne službe o pripremi prevrata nekoliko sati prije njegovog početka i kaže: „Čini se kako se u ruskim vojnim snagama stacioniranim u Siriji nalaze sustavi sposobni hvatati signale unutarnje komunikacije turskih oružanih snaga i dekodirati ih.“ Polazeći od izjave spomenute Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog MVP, o tome da bi svrgavanje zakonito izabrane turske vlasti dovelo do tragedije u toj zemlji, kao i još većoj destabilizaciji čitave regije, autor teksta zaključuje kako Rusija ne želi da Tursku zahvati plamen Bliskog istoka i u njoj se rasplamsa unutarnji sukob. Također navodi kako je Rusija puno ranije od Turske shvatila da je „Gulenov Džamahat“ – američki projekt orijentiran na islamski svijet i, poglavito muslimansko stanovništvo u Rusiji i turkofonim republikama Srednje Azije, kao i samu Tursku. „Dok su različite turske vlade, tako i one od (Erdoganove, op. ZM.) Stranke pravde i razvoja, presijecale vrpce pri otvaranju „gulenističkih“ škola diljem svijeta, Putinov režim je 2003. godine zatvorio 16 takvih škola u Rusiji s obrazloženjem njihovog propagiranja radikalnog islama, a 2006. godine iz Rusije su u Tursku deportirana 52 emisara Džamahata pod optužbom „pripreme etničkog ustanka na teritoriji Rusije u interesu inozemnih špijunskih organizacija“, piše autor turskog medija Cumhuriyet.

U svezi današnjeg prvog posjeta Rusiji turske delegacije na ministarskoj razini od prošlojesenskog zahladnjenja međusobnih odnosa, turska novina Zaman, 24. srpnja, razmotrila je predstojeći (današnji) posjet potpredsjednika turske vlade Nurettina Caniklija i ministra gospodarstva Nihata Zeybekcija Moskvi. Navedeno je, kako se na pregovorima očekuje razmatranje konkretnih koraka usmjerenih k normalizaciji odnosa, prije svega u gospodarskoj sferi, a također i vezanih uz događaje oko propalog vojnog prevrata i spomenute terorističke organizacije FETÖ.