TERORISTIČKI NAPAD U ANKARI KAO ALIBI ZA TURSKU INTERVENCIJU U SIRIJI

Nakon sinoćnjeg terorističkog napada u središtu Ankare, u kojem je poginulo 28 osoba a više od 60 ih je ranjeno, turski premijer Ahmet Davatoglu izjavio je, kako je potpuno jasno tko stoji iza tog napada. Napad su, kaže on, organizirali predstavnici Radničke stranke Kurdistana koji su iz Sirije došli u Tursku, kao i predstavnici YPG („Postrojbe narodne samozaštite“ sirijskih Kurda) tj. njihovo vojno krilo PYD.

„Teroristički napad izveo je Salih Nejar, koji se rodio 1992. g. u gradu Amuda u sjevernoj Siriji“, a utvrđena je njegova direktna veza s organizacijom YPG pričemu je uhićeno još 9 osoba, izjavio je turski premijer a prenjela agencija Anadolu. Davatoglu nije zaboravio optužiti za taj gnjusni čin i službene sirijske vlasti, izjavivši, kako su YPG „pijuni sirijskog režima“ koji je „neposredno odgovoran“ za teroristički napad u Ankari, a što Turskoj daje pravo poduzeti sve mjere u odnosu prema sirijskom režimu.

Čini se kako je najnoviji teroristički napad turskoj vlasti došao u „pravo vrijeme“. Najave o ulasku turske vojske na sirijski teritorij poslje poraza od Ankare sponzoriranih islamističkih boraca na sjeveru te zemlje (često slušane proteklih dana i tjedana), nakon ovog čina postaju realnije nego ikad.

Sinoćnji teroristički napad (i drugi, nedugo potom izvršen na konvoj turske vojske na jugoistoku zemlje) daje mogućnost i za nastavak grubog vojno-policijskog obračuna službene Ankare s turskim Kurdima. Također, odabrano mjesto eksplozije (u neposrednoj blizini turskog Glavnog stožera) i pogibije turskih vojnika, ostavlja predsjedniku Erdoganu veću mogućnost „zatvaranja usta“ vodećim generalima turske vojske koji se opiru invaziji na Siriju bez prethodne odluke VS UN-a. Tome u prilog ide i svojevrsno amenovanje moguće turske vojne avanture u Siriju od strane Erdogana, izrečeno u njegovom današnjem izvanrednom obraćanju turskom narodu: „Mi nećemo skrenuti s puta borbe s terorizmom i produžit ćemo je, kako u Turskoj tako i izvan nje“, dodavši, kako žrtve koje podnosi Turska „preljevaju čašu strpljenja“.

Ukoliko razmotrimo činjenicu, da su se i priješnji veliki teroristički napadi u Turskoj događali pred za tu zemlju važne događaje od nacionalnog interesa i za koje nisu otkriveni počinitelji (poput onog krvavog, izvedenog u prošlu jesen neposredno prije parlamentarnih izbora, kada je bomba eksplodirala na pacifističkom prokurdskom mitingu i za što je Ankara najprije osumnjičila Radničku stranku Kurdistana, a potom ISIL, a istraga do danas nije završena), brza identifikacija počinitelja i organizatora najnovijeg zločina u Ankari ne može ne izazvati sumnje. Poglavito s obzirom na vrlo neugodnu situaciju u kojoj se Turska našla nakon ovih dana polučenih velikih uspjeha kurdskih postrojbi i vladinih snaga na sjevero-zapadu Sirije, poglavito sjeverno od grada Aleppa prema granici s Turskom.

Sumnja je tim veća jer niti jedna organizacija još nije preuzela odgovornost za sam napad (a što je inače uobičajena praksa jer se postavlja logično pitanje – koja je onda svrha terorističkih napada, imajući u vidu činjenicu da je fenomen terorizma samo produžena ruka nečije političke borbe, poglavito u uvjetima potpune inferiornosti njihove vojne i političke moći u odnosu na vladajuću strukturu).

Formalne osude Turske od strane glavnih čimbenika međunarodne zajednice zbog prekograničnih topničkih granatiranja njezine vojske (intenzivirane u proteklih pet dana) po položajima sirijskih Kurda, nakon sinoćnjeg terorističkog napada naglo su zašutile i transformirale su se u oštru osudu počinitelja (ma tko on bio) i solidarnost s turskom vladom i narodom. Drugim riječima, takva pozicija ostavila dovoljno prostora Ankari za poduzimanje još radikalnijih protusirijskih vojnih aktivnosti, a sada je samo pitanje o kojim mjerama će se raditi i kada će one biti primjenjene.

U tom se smislu već sa znatnom sigurnošću može reći, da je u prošli petak postignuti munchenski dogovor o početku primirja u Siriji (koje bi od sutra u toj zemlji trebalo stupiti na snagu) ostalo još samo „mrtvo slovo na papiru“.

Ukoliko svemu ovome dodamo i današnje priopćenje iz ruskog Ministarstva vanjskih poslova (neovisno o izrazima sućuti upućenih iz Moskve Turskoj zbog terorističkog napada u Ankari), koje oštro osuđuje tursku snažnu proturusku retoriku, u posljednje vrijeme usmjerenu prema osudi Rusije za „bombardiranje bolnica“ i civilnih objekata u Siriji i „namjerno pojačavanje“ izbjegličke krize s ciljem daljnjeg jačanja pritiska na Tursku, stvari ne izgledaju nimalo dobro. Tome treba pridodati i izjavu ruskog MVP prema kojoj će, bilo kakva vanjska intervencija u Siriji značiti propast mirovnog procesa. A ako mirovni proces propadne, jedino što preostaje je rat.

Ali neovisno o vrhuncu napetosti i dalje mislim kako do intervencije turske vojske još neće doći i to iz više razloga (o kojima sam nedavno govorio u ovoj kolumni) i da se sve to još uvijek zadržava u okvirima psihološko-propagandnog rata u sklopu mirovnih pregovora. Međutim, totalni sukob i kaos bliži su nego ikad te izbijanje šireg vojnog sukoba nikoga ne bi posebno iznenadilo. U Siriji – zemlji golemih uloga, u kojima je sve drugo nemjerljivo važnije od sudbine samog sirijskog naroda, uključno i njezinog čelnika Assada.

Ali kako ne bi izgledalo da Ankara previše solira po pitanju sirijske krize, pobrinuo se danas predsjednik Erdogan. U njegovom telefonskom razgovoru sa saudijskim kraljem Salmanom, dvojica čelnika potvrdili su svoju privrženost rušenju sirijskog režima Bashara al-Assada jer je, uprotivnom, primirje nemoguće postići. Pritom su ukazali na nužnost obustave zračnih napada „na mirne građane“ i deblokadu svih naselja. Dvojica vođa razmotrili su i „napade kurdskih boraca na grad Aazaz“ (sjeverno od Aleppa, 20-ak kilometara od turske granice, op.a.) i „odgovor“ turskog topništva na njih (info: Reuters).

I dok se Turska i Saudijska Arabija dogovaraju o Siriji i čude Assadovoj „nedemokratičnosti“ i „diktaturi“ koju provodi prema vlastitom narodu (neovisno o turskom brutalnom vojnom obračunavanju s vlastitim Kurdima koje je upravo u tijeku i na koje svijet ne reagira, i saudijskoj rigidnoj srednjovjekovnoj monarhiji koja s demokracijom nema previše dodirnih točaka), egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sissi ima potpuno drukčiji stav.

On je danas izjavio kako se njegova zemlja zalaže za političko riješenje sukoba u Siriji, da se ne želi miješati u unutarnje stvari te arapske republike i da se Egipat zalaže za teritorijalnu cjelovitost Sirije (info: Kuwait News Agenci – KUNA).

Erdoganov sin u Italiji osumnjičen za pranje novca

Talijanski mediji priopćavaju, kako je tužiteljstvo grada Bolognia započelo istražne radnje s ciljem utvrđivanja osnova sumnje je li Bilal Erdogan, sin aktualnog turskog predsjednika, došao u Italiju s „velikim iznosom novaca“ i s predumišljajem „pranja“ istog. Istraga je započeta temeljem prijave turskog biznismena i oporbenog političara Murata Hakana Huzana koji je izbjegao u Francusku (info: Corriere della Sera).

Bilal Erdogan se od jeseni prošle godine nalazi s obitelji u talijanskoj Emiliii, navodno radi izrade doktorata. U ovoj priči treba naglasiti kako su još prošle godine ruske vlasti podastrle javne dokaze o umješanosti Bilala u šverc ISIL-ove nafte, ukradene s iračkih i sirijskih naftnih bušotina, pa čak pokazale i snimke porinuća novog tankera izgrađenog u tu svrhu, s Bilalovim „kumstvom“. Radi se, navodno, o milijardama dolara vrijednom ilegalnom biznisu na vrlo visokim razinama, u kojoj su Bilal i turska vlast „samo“ posrednici. Bilal je za talijansku novinu La Stampa izjavio, kako se on u Italiji nalazi isključivo zbog rada na doktoratu i da će se, kada doktorira, sigurno vratiti u Tursku, a što će se dogoditi „za godinu i pol do dvije“.

Sirijska vojska ostvarila još jedan uspjeh

Sirijska vojska uspostavila je nadzor nad gradom Kensaba na krajnjem sjeveru regije Latakija, blizu turske granice. Radi se o jednom od posljednjih i najvećih uporišta terorista u toj regiji, izvjestila je libanonska televizija Al-Mayadeen. U tijeku je čišćenje grada od islamističkih boraca od kojih su većina bili primorani bježati u smjeru grada Bidama, smještenog na zapadu susjedne regije Idlib, čiji veći dio već duže vrijeme nadziru različite islamističke grupacije.

Kensaba ima strateški važan značaj, a njegov nadzor od strane vladine vojske omogućuje joj širok i masovan napad na spomenutu susjednu regiju Idlib.

Prošli tjedan vladine snage uspostavile su nadzor nad velikim dijelom granice s Turskom u regiji Latakija, a puni nadzor granice spada u prioritete djelovanja sirijske vojske jer će na taj način spriječiti opskrbu islamističkih snaga iz smjera Turske.