Tajni sastanak direktora ruske obavještajne službe u Teheranu

Geopolitika.News je proteklih dana i tjedana analitički razmatrala varijante utjecaja i posljedica usvajanja novih američkih proturuskih (i protuiranskih i protusjevernokorejskih) sankcija, kako u odnosu prema samoj Rusiji, tako i prema interesima Europske unije ali i Irana. O implikacijama takve američke sankcijske politike pisali smo i danas, prenoseći izjavu njemačke ministrice gospodarstva Brigitte Zypries, o protupravnosti američkih sankcija u odnosu na međunarodne zakone.

Da se nešto dramatično odvija u pozadini američko-ruskog političkog sukoba, a u stvari sukoba oko dvaju geopolitičkih koncepata budućeg globalnog ustroja svijeta, od kojih je jedan (unipolarni) temeljen na pokušaju osiguranja nastavka američke političke, gospodarske i vojne dominacije, a drugi na uspostavi svojevrsne ravnoteže snaga i interesa između više svjetskih središta moći (multipolarni ili policentrični koncept, predvođen Rusijom i Kinom), ukazuje i slijedeća vijest:

Prema vrlo šturim informacijama objavljenim od strane svega nekolicine iranskih i ruskih medija bliskih državnim strukturama, 25. srpnja, u Teheran je, u radni posjet stigao direktor ruske Vanjske obavještajne službe Sergey Narishkin, a razgovori s iranskim kolegama i visokim političkim dužnosnicima, od kojih je jedino spomenuto ime šefa iranskog parlamenta Alija Larijanija, obavljeni su u potpunoj tajnosti.

Tajming ovog susreta je i više nego indikativan: izglasavanje novih proturuskih i protuiranskih sankcija od strane američkog Kongresa. Pritom je svakom ozbiljnijem analitičaru potpuno jasno, kako posjet direktora ruske Vanjske obavještajne službe Iranu ne može biti deklarativnog karaktera i sveden na puku razmjenu mišljenja, jer se takve stvari odvijaju na nižim razinama obavještajnih  i diplomatskih struktura. Ovdje se prije svega radi o razgovoru o vojno-političkoj suradnji Rusije i Irana, službeno započetoj još 2014. godine zajedničkim osnivanjem Koordinacijskog vojno-informacijskog središta u Bagdadu za borbu protiv terorizma (u koji su, osim tih dviju zemalja, uključeni i obavještajni i vojni časnici Iraka i Sirije). Rat protiv „Islamske države“ i u Siriji i u Iraku ulazi u završnu fazu te je po Moskvu i Teheran neobično važno koordinirati daljnje vojne aktivnosti ali i pripremati platformu za političko riješenje završetka rata i budućeg državno-pravnog ustroja Sirije i Iraka. A sve to u kontekstu američko-ruskog neformalnog plana o ustroju sigurnosnih zona na jugu Sirije, kojeg se Iran pribojava u smislu da bi eventualno mogao biti „zaboravljen“ od strane Rusije, kao nekakav zalog za poboljšanje američko-ruskih odnosa. Naravno da od tog „zaborava“ neće biti ništa, ne samo zbog postojeće loše klime u odnosima Moskve i Washingtona, već puno više zato što Rusija (izuzev svog najbližeg okružja) zapravo u svijetu danas nema pravog saveznika u punom smislu te riječi, i kockati se s povjerenjem i suradnjom njoj sada privrženih zemalja sigurno joj ne pada na pamet. A jedna od tih zemalja i to ona ponajvažnija, svakako je Iran.

Na spomenutom teheranskom sastanku, osim o međusobnoj suradnji, razgovaralo se o širim regionalnim problemima, od zakavkazja do Srednje Azije i Afganistana (informacija pojedinih iranskih medija), a koji se neposredno tiču nacionalnih interesa Rusije i Irana i na koje one imaju snažan utjecaj.

Međutim, u svemu ovome treba naglasiti (iako se radi o tajmingu posjete glavnog ruskog vanjskog obavještajca podudarnog s izglasavnanjem američkih sankcija), kako se odnosi Rusije i Irana i više-manje zatvoreni sastanci šefova njihovih obavještajnih i vojnih struktura provode još od ranije. Ovom prigodom ćemo podsjetiti na moskovski sastanak od 24. svibnja, održan između tajnika ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolaya Patrusheva (bivši direktor ruske Federalne službe sigurnosti – FSB) i šefa iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Alija Shamhanija. Njih su dvojica, nakon završenog sastanka u podmoskovskom selu Zavidovo, izjavili, kako su postignuti sveobuhvatni „sporazumi po pitanju sigurnosti između dviju država“.

Osim sigurnosne suradnje, aktivno se priprema i osnivanje zajedničke rusko-iranske vojne tvrtke za proizvodnju bespilotnih letjelica i još podosta toga što se neće svidjeti Pentagonu i njegovim bliskoistočnim partnerima.

U svemu ovom je potpuno jasno kako će Moskva jačati isporuke suvremenog naoružanja Iranu, sukladno dinamici i obujmu tog posla od strane Washingtona u odnosu prema Ukrajini, o čemu smo danas također pisali u kontekstu pripremljenog zajedničkog plana od strane Pentagona i State Departmenta za naoružavanje Ukrajine, a koji još treba odobriti Bijela kuća.

Jer, kao što je poznato, Moskva se otvoreno protivi američkim isporukama suvremenog naoružanja Ukrajini, smatrajući to neposrednom ugrozom ruske nacionalne sigurnosti, kao što se Washington otvoreno suprostavlja naoružavanju Irana suvremenim tipovima oružja, smatrajući to ugrozom američkih i interesa njegovih partnera u bliskoistočnoj regiji, usprkos postignutom sporazumu međunarodne zajednice (tzv. šestorice) s Teheranom oko iranskog nuklearnog programa u vrijeme Obamine administracije. Taj je sporazum „trn u oku“ Trumpove administracije i Izraela, a Washington je najavio unilateralno sankcijsko kažnjavanje Irana, što je upravo učinio (iako time, prema mišljenju pojedinih analitičara krši odredbe spomenutog sporazuma), neovisno što se tome protive i čemu se neće prikloniti  vodeće zemlje Europske unije koje su s postsankcijskim Teheranom već počele potpisivati unosne – više milijardi eura vrijedne sporazume i ugovore po različitim gospodarskim sektorima, uključno i onaj najvažniji – energetski.