Šok iz američkog Senata: PRIPREMA SE TEREN ZA UKIDANJE SANKCIJA RUSIJI

Jedan vrlo važan događaj zbio se ovih dana u Washingtonu. Naime, neovisno o tome što je Obamina administracija jučer iznova produljila gospodarske i financijske sankcije protiv Rusije na još šest mjeseci (a isto je ovih dana učinila i Europska komisija), Gornji dom američkog Kongresa (Senat) nije usvojio akt o „Potpori stabilnosti i demokraciji u Ukrajini“. Preciznije – blokirali su ga lobisti naftnog giganta ExxonMobil, čiji je izvršni direktor Rex Tillerson prošli tjedan od strane budućeg predsjednika Donalda Trumpa predložen za državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država. Na taj način g. Trump imat će mogućnost ukinuti sankcije Rusiji jednim potezom pera.

O tome piše američki medij Politico, navodeći, kako je trenutačna administracija namjeravala progurati ovaj akt kroz Kogres, čime bi ukaz predsjednika Baraka Obame o proturuskim sankcijama postao zakon s rokom važenja od pet godina. Na taj bi način budućem američkom predsjedniku bilo teško zakon ukinuti ili ga promijeniti.

Ovakav potez lobista ExxonMobila nije iznenađenje jer se zna kako ta gigantska privatna naftna tvrtka trpi velike gubitke zbog proturuskih sankcija, a njezin čelnik g. Tillerson otvoreno se protivio njihovom uvođenju 2014. godine (poveznica: http://geopolitika.news/analize/sto-stoji-iza-kontroverznog-trumpovog-prijedloga-drzavnog-tajnika-ultra-menadzer-rex-tillerson-primio-je-najvisi-ruski-orden-od-predsjednika-putina/). Ti se gubitci, prema različitim procjenama, kreću od jedne do više milijardi dolara. Osim toga, budući državni tajnik je izjavljivao kako će ograničenja, koja je Obamina administracija uvela za američke naftne tvrtke koje posluju u Rusiji, dati prednost njihovoj konkurenciji iz drugih država.

U ExxonMobilu ne komentiraju blokadu spomenutog akta „O Ukrajini“, međutim, glasnogovornik tvrtke Alan Jeffers dao je izjavu o tome, kako je ExxonMobil prethodno vlastima predao informaciju o svojim poslovima u Rusiji i Ukrajini, kao i priopćio podatke o svojim lobistima sukladno američkom zakonu. „Mi smo odgovorili na sve upite Kongresa koje smo dobivali uglavnom u prvoj polovici 2014. godine“, kazao je glasnogovornik Jeffers.

Podsjećamo, kako ta privatna naftna tvrtka ima goleme poslove s ruskim Rosneftom na području Ruske Federacije – od Crnog mora, preko Sibira i Dalekog istoka, do ruskog Arktika.

Prema mišljenju 55% stručnjaka, koji su obuhvaćeni u ispitivanju provedenom od strane američkog Bloomberga, Washington će 2017. godine umanjiti sankcije protiv Rusije uvedene zbog događaja u Ukrajini i Krimu 2014. godine. Još ih 40% smatra kako će odluku Sjedinjenih Američkih Država slijediti i Europska unija, zbog čega će rusko gospodarstvo sljedeće godine dodatno porasti za 0,2%, a u 2018. g. za 0,5%.

Blokada akta „O Ukrajini“ od strane republikanskih senatora bila je šok za predstavnike Demokratske stranke koja još nadzire Bijelu kuću, piše Politico.

Američki medij navodi i sljedeće:„Potpora Ukrajini protiv Rusije bila je veliki posao za obje stranke. Sada su republikanci iščezli, izjavio je savjetnik jednog senatora iz Demokratske stranke. To zabrinjava. Gdje su oni otišli i zašto? Je li to povezano s Donaldom Trumpom? Upravo takoi izgleda.“

Demokratska stranka, piše Politico, boji se kako će Sjedinjene Američke Države slijediti Europska unija. Prema informacijama Istraživačke službe američkog Kongresa, 2013. godine više od 50% izvoza ruskih roba plasiralo se na tržište Europske unije. Pritom je poznato kako SAD i Rusija nisu veliki trgovinski partneri, zbog čega američko gospodarstvo općenito gledano niti ne trpi bitnije posljedice proturuske sankcijske politike, za razliku od EU.

Još se jednom potvrđuju prognoze analiza Geopolitike.news, kako proturuske sankcije neće dovesti do željenog cilja koji su postavili njihovi inicijatori. Sankcije su svakako otežale gospodarsko i socijalno stanje u toj zemlji ali nikako u onoj mjeri koja se očekivala, i koja je trebala dovesti do korjenitih političkih promjena u ruskom društvu, provedenih bilo klasičnom revolucijom „obojenog tipa“, bilo na parlamentarnim ili predsjedničkim izborima. Danas se svi relevantni ekonomski stručnjaci Zapada slažu u tome da je rusko gospodarstvo preživjelo najveću krizu i da počinje rasti, a osim toga snažno jača i investicijski impuls inozemnog kapitala, uključno, i prije svega, i onog zapadnog, zbog najviših dividendi koje danas u svijetu investitori mogu polučiti upravo na ruskom tržištu, prije svega zbog slabog rublja.

U tom smislu procjenjujemo kako će nadolazeća administracija ići prema ublažavanju, a nešto kasnije i potpunom ukidanju sankcija Rusiji, kao anakronog i u suvremenom svijetu zastarjelog i neučinkovitog mehanizma političkog pritiska.

Nastali nagomilani i vrlo veliki problemi između dviju država iz doba dviju Obaminih administracija (poglavito ove druge), riješavat će se, ponekad teškim pa i mučnim, ali ipak političkim i diplomatskim razgovorima iza kojih će prije svega stajati gospodarski i korporativni interesi. To je logična zakonitost koja proizlazi iz temeljne funkcije same politike, a sve suprotno je njezina degradacija.

Zato sam u više navrata i tvrdio kako, dok traje sukob najvećih, mudri državnici šute i čekaju jer će na kraju dvije najjače države sjesti za pregovarački stol i glavne probleme dogovorom riješiti. One pritom neće razgovarati niti s jednom Ukrajinom o stvarima koje se tiču njezine „kože“, a kamoli s naglo izniklim umišljenim veličinama diljem svijeta čije su elite posljednjih godina okusile miris novca koji im je Obamina administracija dala u zamjenu za slijepu poslušnost. Jer zdrava logika nas upućuje (iako se ponekad čini da je nema), kako ni Moskva ni Washington ne žele ni najmanji međusobni rat na bilo kom području, a kamoli totalni sukob i globalno uništenje. Zato su se svi dramatični događaji proteklih godina u svijetu i svodili na jednu veliku psihološku bitku ili globalnu partiju šaha, u kojoj, ako su oba igrača podjednako snažna pobjednika ne može biti.

Svi oni koji to nisu mogli ili nisu htjeli razumjeti unutar svog poltronskog mentalnog sklopa, obilato motiviranog osobnim interesima i probitcima (a takvih je, na žalost, najviše upravo u Europskoj uniji), svoje su države diletantskom politikom sada doveli u neugodan položaj iščekivanja i promišljanja o posljedicama kratkovidnih poteza njihovih pseudo-državnika.

A u kolektivno zamračenom umu i medijskoj epidemiji mržnje i predrasuda upregnutih u psihološko-propagandni stroj neviđen i u vrijeme Hladnog rata, na vidjelo izlazi zapanjujuće velik broj onih koji se protive i samoj naznaci politike novog detanta tj. popuštanja napetosti između vojnih supersila. Oni će se danas radije groziti Trumpovog „lika i djela“ koji odudara od konvencionalne (čitaj: prljave i do srži iskvarene) politike, nego što će se bojati novog gomilanja opasnog oružja, uključno i onog nuklearnog, na europskom tlu ili u blizini njegovih granica.

Padu Berlinskog zida i prestanku Hladnog rata iskreno su se veselili i na Istoku i na Zapadu, a mogućem sutrašnjem padu novopodignutog „berlinskog“ zida (ovog puta, treba biti iskren i reći, na zapadnim ruskim granicama) danas se malo tko raduje. Upravo suprotno, kao da se zlurado i iracionalno iščekuje nekakva globalna kataklizma – sukob titana, koji će zauvjek uništiti mrskog neprijatelja, a svijet uvesti u novo doba mira i sveopće ljubavi, skrojenog prema mjerilima onih koji pojam demokracije shvaćaju kao vladavinu američkog naroda.