Skine li Obama veo s tajnih spisa, Rijad iz SAD-a izvlači 750 milijardi dolara!

 

Odlazak američkog predsjednika Baracka Obame i ministra obrane Ashtona Cartera u Rijad pred prijestolje kralja Salmana ne koindicira samo s miniranjem primirja u Siriji i ženevskih mirovnih pregovora u izvedbi islamističkih milicija kao terenskih posrednika zapadne, saudijske i turske politike i OPEC-ovim obaranjem cijena nafte, nego i s događajima koji izranjaju iz duboke zone sumraka – saudijske uloge u terorističkim napadima na SAD 11. rujna 2001. godine.

A uoči samog posjeta američkih lidera Saudijska Arabija je preko svog ministra vanjskih poslova Adel Al-Jubeira zaprijetila Washingtonu će u slučaju da Kongres usvoji tzv. Schumerov zakon, nazvan po predlagatelju senatoru Chucku Schumeru, koji je u veljači jednoglasno usvojen u senatskom Odboru za pravosuđe, rasprodati svoju imovinu u SAD-u vrijednu 750 milijardi dolara trezorskih zapisa i investicija, što bi – prema procjeni ekonomskih stručnjaka – moglo destabilizirati, pa čak i ugroziti stabilnost dolara. Uostalom, Washington zna točan iznos divovskih saudijskih fondova koji se nalaze u zapadnim bankama,tako da bi svako preusmjeravanje tog novca bilo katastrofalno za SAD i europske saveznike. Tu su su i američke baze u Saudijskoj Arabiji i njoj bliskim zaljevskim monarhijama – Bahreinu, Kataru i Kuvajtu – u interesnoj zoni neprijateljskog Irana, koje jamče sigurnost energetskih izvora i pravaca njihova transporta prema zapadnom svijetu.

Zakon protiv kojeg će se Saudijci boriti svim sredstvima

Prema predloženom zakonu obiteljima poginulih u terorističkim napadima al-Qaide iz rujna 2001. godine omogućio bi se sudski progon saudijske države zbog umiješanosti u napade, a Rijad navodno prodajom imovine želi spriječiti njenu blokadu u eventualnom sudskom procesu.Traži se i skidanje oznake tajnosti s posljednjih 28 neobjavljenih stranica istrage o terorističkim napadima koji navodno kriju dokaze o povezanosti saudijskih službi i pojedinaca.Taj dio izvješća o istrazi je još uvijek – prema odluci bivšega američkog predsjednika Georga Busha – klasificiran jer sadrži imena saudijskih dužnosnika i članova kraljevske obitelji, pa bi njegova objava mogla „ugroziti interese nacionalne sigurnosti“.

Inače Istražno povjerenstvo za napade 9/11 u izvješću se precizno ograđuje od saudijske uloge u tom terorističkom aktu. Ono, naime, zaključuje: „Nismo pronašli dokaze da su saudijska vlada kao institucija ili viši saudijski dužnosnici pojedinačno financirali organizaciju“. I to je sve, sigurni su samo da vlada kao cjelina, institucija, nije financirala napade, ali nisu sigurni da ne postoji umiješanost njenih dijelova, pojedinih ministarstva, organizacija, obavještajnih i sigurnosnih agencija ili nižih dužnosnika. Spominje se samo financiranje, ali ne i organiziranje i vođenje terorističkih udara.Također je dvojbeno i vezanje nedostatka dokaza samo na više dužnosnike, kada se zna da je riječ o privatnoj državi s tisućama prinčeva u kojoj radi samo strana robovska radna snaga kojoj su oduzete putovnice, a „poslodavci“ ih mogu fizički kažnjavati ili čak likvidirati jednostavnom prijavom za bogohuljenje, nakon čega slijedi smrtna kazna.

Pola državljana su zapravo bogata elita i dužnosnici, jer faktički ne posotoji razdvojenost državnih poslova od privatnih poslova te elite. Takva država je – žalosno i morbidno – najveći američki i europski saveznik i konzument njihova oružja na Bliskom istoku, pa stoga nije neobično da član Povjerenstva 9/11 senator Bob Kerrey izjavljuje: “U principu povjerenstvo nije proučilo svaki detalj urote. Nismo. Nismo imali vremena, nismo imali resursa. Mi sigurno nismo slijedili cijelu crtu istrage u odnosu na Saudijsku Arabiju.“

No onda se otvara logično pitanje što je onda u onih tajnih 28 stranica Izvješća koji se zacijelo odnose na Saudijsku Arabiju sudeći barem po njenim reakcijama na samu mogućnost skidanja oznake tajnosti s tog dijela dokumenta i mogućnosti donošenja zakona koji bi omogućavao utuživanje saudijske države pred američkim sudovima. Predsjednik Obama do lipnja će odlučiti hoće li s dokumenata skinuti oznaku tajnosti i pustiti više svjetla na događaje koji su u smrt odveli gotovo tri tisuće ljudi. Iako je 15 od 19 terorista imalo saudijske putovnice, Rijad je uvijek negirao bilo kakvu vezu sa njima.

Bivši senator Bob Graham uvjeren je da će tajni dio izvješća razotkriti povezanost saudijskog režima s napadima al-Qaide na SAD koji su izmijenili sliku svijeta i otvorili vrata američkoj i europskoj vojnoj intervenciji na Bliskom istoku: “Saudijci znaju što su učinili – i mi znamo što su učinili“.

Trump za objavu tajnih dokumenata

I prema predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu odgovor o tome što se stvarno dogodilo leži u onih 28 tajnih stranica koje će on, ako postane predsjednik, odmah objaviti, kao i ostale strogo čuvanje tajne o napadima 9/11. Govoreći o promašajima američke vanjske politike tijekom kampanje u Blufftonu, Južna Carolina,Trump je u vezu s napadima 9/11 izravno doveo Saudijsku Arabiju: „Otišli smo nakon toga u Irak, iako oni nisu srušili World Trade Center. Iračani nisu bili ti koji su to učinili, a mi smo desetkovali i razorili tu zemlju pa smo je odjednom napustili i onda je tamo Iran proširio svoj utjecaj kakav nikad do tada nije imao. U redu. Ali ako nisu bili Iračani, tko je onda srušio World Trade Center? Istraga je bila tajna, ali u njoj ćete naći Saudijce. Ali i to ćete saznati.“

Još početkom 2013. International Business Times piše da su kongresmeni Walter B. Jones i Stephen Lynch kao dio Istražnog povjerenstva vidjeli kompletno istražno izvješće, uključujuči i „pristup datoteci od 28 stranica koja je rezultat istrage koju je FBI zaključio 2002. godine, a u njima su navedeni dokazi i povezanosti članova saudijske kraljevske obitelji s teroristima koji su odgovorni za napad 11. 09. 2001. godine“. IBT navodi da je grupa, članovi Kongresa, tada zatražila od predsjednika Obame da odmah skine oznaku tajne s dijelova istrage iz kojih nedvojbeno proizlazi „kako su otmičari i počinitelji napada na WTC i Pentagon bili u izravnoj vezi s vladom Saudijske Arabije“. Zbog prisege čuvanja tajne Jones i Lynch nisu smjeli medijima iznositi ništa iz sadržaja viđenih spisa, ali je Stephen Lynch za Boston Globe izjavio: „Te stranice sadrže informacije koje su od vitalnog značaja za potptuno razumijevanje događaja i okolnosti ove tragedije“.

State Department je tada odbio bilo što komentirati, a indikativno je da se Obamina administarcija i danas kada se pokušava donijeti zakon koji bi pred američkim sudovima omogućio vođenje postupaka protiv saudijske države grčevito opire i samom prijedlogu zakona i objavi zaštićenih dijelova istrage.

Bijela kuća za veto na objavu škakljive materije

Bijela kuća je u Kongresu lobirala protiv Prijedloga zakona, a ovih dana njezin tajnik za tisak Josh Earnest stavlja u izgled predsjednički veto na predloženi zakon: „Teško je zamisliti scenarij u kojem bi predsjednik potpisao taj zakon koji je u pripremi“. Još u veljači je državni tajnik John Kerry rekao senatorima da bi Prijedlog zakona mogao „stvoriti strašan presedan“,koji bi mogao pokrenuti tužbe protiv SAD od strane drugih država, a The Times izvještava da su državni vrh i Ministarstvo obrane na zatvorenom sastanku upozorili zastupnike da bi donošenje zakona moglo izložiti opasanosti američke vojnike i diplomate u inozemstvu.

Malo je vjerojatno da će Washington dopustiti objavu opasnih tajni događaja, na kojima se danas temelji njegov trajni rat protiv terorizma. To je inače rat bez kraja, koji se na Bliskom istoku još od 50-ih godina zasniva na uzastopnim ciklusima proizvodnje i stvaranja islamističkih ekstremista uz pomoć različitih regionalnih saveznika kao što su Pakistan i Saudijska Arabija, zlouporabe tog ekstremizma i njegove terorističke eskalacije u cilju postizanja američkih i europskih interesa i potom nakon njegova iskorištavanja pokretanje novog ciklusa rata protiv tako naraslog islamističkog terorizma. Masivna zlouporaba islamističkog ekstremizma započela je njegovim usmjeravanjem protiv sovjetske vojne intervencije u Afganistanu 80-ih godina (Operation Cyclone) iz koje se izrodila al-Qaida.

Benazir Bhutto o Frankensteinu – koji ju je i ubio

Pakistanska predsjednica Benazir Bhutto upozoravala je američkog predsjednika Georgea Busha starijeg da suradnjom s islamističkim ekstremistima stvara Frankensteina, ali slast jeftinih geopolitičkih probitaka bila je veća. CIA je na islamističke pobunjenike tijekom rata protiv sovjetske vojske u Afganistanu potrošila svega oko tri milijarde dolara, a procjenjuje se da je američka država ukupno potrošila oko 6-7 milijardi dolara. A golema ruska vojska pretrpjela je znatne gubitke i u konačnici je bila prisiljena na napuštanje Afganistana. Za usporedbu, Saudijska Arabija je na finaciranje neuspješnog rata Saddama Husseina protiv Irana potrošila oko 60 milijardi dolara. Cijeni iračkog ratovanja protiv Irana traba pribrojiti i iračke troškove, kao i troškove SAD-a i cijelog Zapada koji ga je podržavao vojno i finacijski. Frankenstein u obliku al-Qaide okrenuo se kasnije protiv svojih tvoraca, a tvrdnju Benazir Bhutto morbidno potvrdio u stvarnosti njenom likvidacijom u samoubilačkom atentatu.

Različiti i po svojim okolnostima izvršenja krajnje suspektni teroristički akti za koje su američke i savezničke obavještajne organizacije stvorile preduvjete i posredno ih nadzirale ili ih čak izravno kontrolirale služe kao okidač mobilizacije javnosti i opravdanje novog ratnog ciklusa.Teško se ne prisjetiti riječi pakistanskog geopolitičara Salmana Rafija Sheikha: „Neporeciva stvarnost je američka potreba za osiguranjem prevlasti u protoku energetskih resursa s Bliskog istoka na ostatak svijeta, uključujući i Europu, pri čemu su neprijatelji svi koji imaju potencijala osporiti tu hegemoniju. Ratovi koji se tamo vode posljednja tri desetljeća nisu i neće uspostaviti mir, jer oni su dizajnirani za stvaranje kaosa i nestabilnosti.“

Teroristički napadi na SAD 2001. godine otvorili su novi ciklus rata protiv islamističkog terorizma i potom promijenili svijet američkom i europskom izravnom vojnom intervencijom na bliskoistočnim prostorima. Međunarodna javnost je zbunjena masom novih islamističkih organizacija i neprijatelja i gotovo je zaboravila da je početni cilj bila od UN-a odobrena akcija u Afganistanu za slamanje al-Qaide, počinitelja pokolja napadom na World Trade Center i Pentagon. Uslijedili su Irak, Libija, Sirija, Jemen i rat protiv novostvorenog kalifata ISIL-a, a sve to vrijeme al-Qaida je preživjela. Naizgled neuspio rat, jer terorizam nije iskorijenjen, al-Qaida je preživjela, nastao je još okrutniji ISIL. Potpuno je sigurno da angloamerički i europski finacijski i politički vrh ne bi više uložio ni dolara u takav rat kojim bi samo gubio novac. Pravi cilj tih ratova je precizno objasnio citirani Salman Rafi Sheikh – i oni na svaki uloženi dolar donose prinose od 10 ili 100 dolara.

Eskalacija prijepora oko događaja koji je kamen temeljac višegodišnjeg američkog i savezničkog vojnog angažmana na Biliskom istoku ne odgovara ni Washingtonu ni Rijadu, posebice ako u tajnim dokumentima ustinu ima činjenica koje ukazuju na ulogu Saudijske Arabije u tragičnim događajima 9/11. U tom slučaju bi morala biti upletena i američka strana. Ne kaže senator Bob Graham bez razloga: „Mišljenja sam da je nerealno vjerovati da je 19 ljudi, od kojih većina nisu govorili engleski, od koji većina nikad prije nije bila u SAD-u, mnogi od njih bez srednjoškolskog obrazovanja, moglo provesti tako kompliciran zadatak bez podrške iz samog SAD-a“. Čini se da Amerikancima i Saudijcima iz ormara ispadaju kosturi zajedničkih akcija.

Obamina zadaća i saudijska prijetnja

Stoga se provode dva usporedna dogovorena zajednička pothvata. Saudijska prijetnja rasprodajom imovine u SAD-u, koja bi uistinu izazvala ekonomski potres, služi Obaminoj administraciji za odvraćanje Kongresa od usvajanja “Schumerova zakona“ i slabljenje pritiska za predsjedničkim skidanjem tajnosti s dijelova istražne dokumentacije 9/11. Sastanak u Rijadu u vrijeme nove serije zbivanja oko sirijskog rata nastavak je zajedničkog pothvata disolucije Sirije, fizičkog razaranja, uništenja, doslovnog porobljavanja i preseljenja njenog stanovništva kao dijela šireg paklenog plana nasilne geopolitičke transformacije Bliskog istoka i njegovog uklapanja u narastajuće carstvo Europske unije i transatlantskih integracija, koji više i ne skrivaju nego otvoreno i agresivno provode na terenu.

Po tko zna koji put u povijesti ono što su politički naivci ili pak licemjerni sljedbenici vladajućih politika posprdno nazivali teorijama urota opet postaje stvarnost. Sumnje u službenu istinu o događajima 11. rujna 2001. na stolovima su američkih političara, a na Bliskom istoku realizacija američke geopolitičke vizije stvaranja „Novog Bliskog istoka“ prekrajanjem državnih granica i stvaranjem novih državnih tvorevina odavno je postala krvava stvarnost.