Sirijsko bombardiranje Kurda ukazuje na rađanje regionalnog „trojnog pakta“

Prvi put nakon pet godina građanskog rata sirijski vojni zrakoplovi izvršili su napad na dijelove grada El-Hasaka na sjevero-istoku zemlje, koji se nalaze pod nadzorom kurdskih snaga, izjavio je predstavnik kurdskih oružanih postrojbi YPG Redur Xelil.

Zrakoplovi su djelovali u četvrtak, 18. kolovoza, po kurdskim sigurnosnim snagama „Asaish“, a u napadu ima mrtvih i ranjenih.

Taj čin je nemoguće promatrati izdvojeno od procesa normalizacije rusko-turskih odnosa, o čemu je Geopolitika.news govorila više puta. Radi se o vjerojatnom tihom dogovoru oko pokušaja riješavanja sirijske krize unutar trokuta Rusija-Turska-Iran, pričemu Rusiji pripada uloga odlučujućeg čimbenika koji utječe na službeni Damask. Kako je jedno od ključnih pitanja za uspjeh tog novog regionalnog „trojnog pakta“ i riješavanje kurdskog pitanja na po Tursku zadovoljavajući način (zanajući pritom kako se Ankara pod svaku cijenu opire bilo kakvoj mogućnosti uspostave suverenog kurdskog teritorija na sjeveru Sirije uz pogranični pojas između dviju zemalja), nije teško izvući određene zaključke. Čini se kako je Damask dobio službeni signal da se vojnim putom razriješe sve dileme oko eventualnog teritorijalnog osamostaljenja Kurda na sjevero-istoku Sirije.

Nedavno su o tome govorili i pojedini kurdski predstavnici u inozemstvu, navodeći, kako je političko i vojno vodstvo sirijskih Kurda svjesno da ne može biti govora o dobivanju nekakvog, u većem ili manjem stupnju neovisnog političko-teritorijalnog statusa unutar Sirije. Poznato je kako je i Damask, poput Ankare (ali i svih arapskih država i Irana) uvjek oštro istupao protiv mogućnosti uspostave kurdske države ali je, pritisnut izdajom turskog predsjednika Erdogana koji je podupirao protuasadove sirijske oporbene grupacije, bio primoran „zatvarati oči“ pa čak i aktivno podupirati kurdske vojne postrojbe na sjeveru zemlje koje su se borile protiv zajedničkog neprijatelja – „Islamske države“ i sunitskih ekstremističkih organizacija koje su podupirale Ankara, Rijad i Doha. Sada se samo može postaviti pitanje, je li današnji zračni napad sirijske vojske dovoljno jasan signal Kurdima do koje granice u svojim zahtjevima oni smiju ići. Osim toga, ovakav razvoj stanja u perspektivi može demoralizirati kurdske vojne aktivnosti u sklopu američkih nastojanja za oslobođenjem grada Rakke (za što su kurdske postrojbe od presudne važnosti), u koji, opet (zbog protivljenja Ankare) kurdske snage ne smiju ući već bi to morale učiniti isključivo postrojbe na brzinu sastavljene od lokalnog arapskog stanovništva (Rakka je čisto sunitski grad i Kurdi tamo nemaju što tražiti, stav je turskih vojnih dužnosnika). Itako se iznova može ponoviti toliko puta povijesno viđen scenarij, u kojem Kurdi krvare za račun tuđih interesa, a sve na tragu obećanja svjetskih silnica o dobivanju vlastite države od koje na kraju nema ničega.

Današnji prvi napad vladinih snaga na sirijske Kurde također se mora promatrati u svjetlu predstojećeg posjeta turskog čelnika Erdogana Iranu sljedećeg tjedna. Tamo će se, između ostalog (kako je jučer priopćila iranska agencija Fars) razgovarati o uspostavi koalicije tj. saveza između Teherana, Moskve i Ankare za riješavanje sirijskog sukoba u idućih šest mjeseci. Geopolitika.news u svojim analizama na ovu temu već je govorila i o mogućim ustupcima Asada, prema kojima bi on morao omogućiti ulazak određenog broja proturskih kadrova u buduće vladine strukture, a što bi uz obračun sa sirijskim kurdskim separatizmom svakako bila solidna osnovica za postizanje širokog koalicijskog dogovora dosadašnjih ljutih protivnika, a ranije velikih prijatelja Erdogana i Asada. Protiv takvog riješenja ni Moskva ni Teheran ne bi imali ništa jer bi i njihovi strateški interesi bili očuvani. Sve to je upravo potkrjepljeno sporazumom Moskve i Teherana o korištenju iranske zrakoplovne baze za ruske bombardere koji djeluju u Siriji.

A da se u Siriji stanje dramatično mijenja, ukazuje i upravo prispjela vijest o novom bombardiranju islamista u Siriji od strane ruskih strateških bombardera Tu-22M3 i bomberdera Su-34, koji su poletjeli s baze u Iranu gdje su dislocirani od utorka temeljem sporazuma između Moskve i Teherana.

Oni su danas djelovali po objektima „Islamske države“ u regiji Deir ez-Zour na istoku zemlje,pričemu je uništeno pet velikih skladišta oružja, šest zapovjednih točaka, veliki broj boraca ISIL-a te topnički položaji i oklopna mehanizacija (info, rusko MO).

Oba današnja napada svjedoče o tome kako je politički cilj Moskve, Irana i Damaska (a vjerojatno i Ankare) sada uokviren i vojnim djelovanjima. A kako se ona intenziviraju, osim sjevero-zapada i juga, i u smjerovima krajnjeg sjevero-istoka i istoka zemlje, čini se kako je politički cilj vojne kampanje i konačno usmjeren na očuvanje teritorijalne cjelovitosti Sirije. Ukoliko to i nije, u svakom slučaju će omogućiti povoljnije startne pregovaračke pozicije Damaska i njezinih saveznika u budućim dogovornim procesima koji će prije ili kasnije morati usljediti. Ipak, vjerojatnijom nam se čini prva opcija, prema kojoj se ide na očuvanje sirijske državnosti. Sadašnji razvoj stanja iz temelja remeti američke planove po pitanju Sirije koji su nakon ruskog ulaska u „igru“ ionako konfuzni i nedorečeni, oslonjeni na donošenje ad-hoc mjera i uglavnom usmjereni na iznalaženje „umjerenih“ snaga kojima je za bilo kakav značajniji uspjeh nužna potpora „umjerenih“ država poput Saudijske Arabije, Katara i, očito, donedavno Turske, koja će sada aktivnom samostalnom politikom pokušati skrojiti bliže okružje vodeći se primarno vlastitim nacionalnim interesima koji nužno uključuju i kompromise.