Senzacionalna izjava katarskog princa: Griješili smo što smo podupirali islamske radikale u Siriji

 

Sada ta potpora radikalima poput bumeranga vraća i udara po samim arapskim monarhijama.

Vrlo zanimljiv intervju za američku televiziju PBS dao je katarski princ Hamad bin Jassim bin Jaber al-Thani, koji boravi u Washingtonu. Radi se o bivšem katarskom premijeru (2007.-2013.) i bivšem ministru vanjskih poslova te zemlje. Smatra se jednom od osoba koja je imala glavnu ulogu u početnoj fazi tzv. arapskog proljeća, glavnim scenaristom svrgavanja libijskog vođe Muammara Gaddafija, dolaska „Muslimanske braće“ na vlast u Egiptu, kao i destabilizacije sirijske vlade pod vodstvom Bashara al-Asada. Nakon 2014. godine i promjene vlade u Kataru, princ Hamad al-Thani ušao je u političku sjenu i posvetio se vođenju brige za katarske državne investicije.

Spomenuti politički intervju je prvo javno pojavljivanje tog bivšeg katarskog državnog dužnosnika u posljednje tri godine, što svjedoči o ozbiljnosti stanja i zabrinutosti katarskog državnog vrha nastalom krizom svojih odnosa sa susjednim arapskim monarhijama Perzijskog zaljeva i Egiptom.

Naravno, prvi cilj ovog intervjua je umanjiti pred američkim auditorijem katarsku krivnju za sponzoriranje terorizma, ali i demonstracija jedinstva katarskog političkog vrha u ovoj kriznoj situaciji tj, odbaciti bilo kakve spekulacije o raskolu tamošnje političke i društvene elite.

Međutim, najzanimljiviji dio intervjua svakako je onaj u kojem katarski princ priznaje greške proteklih godina, a koje se tiču potpore radikalnih islamističkih organizacija u Siriji, kazavši pritom (ono što Geopolitika.News postojano navodi od samog izbijanja katarske krize početkom lipnja o.g.), kako je iste greške činila i Saudijska Arabija. Katarski princ navodi kako se sada ta potpora radikalima poput bumeranga vraća i udara po samim arapskim monarhijama.

Jasno je kako katarski princ otvoreno aludira na izjednačavanje krivnje Dohe i Rijada u sponzoriranju islamističkog terorizma i da Katar neće dopustiti eskulpiranje Saudijaca na račun prebacivanja potpune krivice u toj prljavoj raboti isključivo na Katar. Već jučer je nešto slično učinio i katarski veleposlanik u Washingtonu, kada je optužio UAE za pružanje potpore teroristima koji su izvršili teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. godine.

Također treba primijetiti kako katarski princ u intervjuu američkoj TV niti jednom nije spomenuo politiku Katara u odnosu na Egipat i Libiju već samo Siriju. Čini se kako ta izjava za cilj može imati i daljnje zbližavanje Dohe i Teherana kojemu osim brige za Siriju, Egipat i Libija u geopolitičkom smislu ne znače ništa.

Također je važno spomenuti kako je princ u svom  intervjuu predskazao raspad Vijeća za suradnju arapskih zemalja Perzijskog zaljeva (pod dominacijom Rijada). „Neizvjesno je koliko će dugo opstati Vijeće za suradnju ako njegova najveća država (Saudijska Arabija, op. GN.) bude činila sve što hoće, bez osvrtanja na druge. To što se dogodilo s Katarom, može se dogoditi i bilo kojoj drugoj državi Zaljeva“, kazao je princ Hamad al-Thani.

Podsjećamo, nakon izbijanja katarske krize Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat zatražili su od Katara, kao preduvjet za pomirbu, ispunjavanje 10 ključnih točaka, koje se protežu – od prestanka sponzoriranja terorističkih organizacija, u prvom redu panislamskog pokreta „Muslimanska braća“, palestinskog HAMAS-a, izgona i izručenja njihovih političkih predstavnika u Dohi, ne poduzimanja bilo kakvih vanjskopolitičkih aktivnosti koje bi bile protivne interesima ostalih zemalja članica Vijeća za suradnju i Egipta, do prekida prijateljskih odnosa s Iranom i td. Drugim riječima, od Dohe se traži odustajanje od vođenja vlastite vanjske politike, a time i od katarskog suvereniteta te prihvaćanje regionalnog liderstva Saudijske Arabije.

Sadašnji saudijsko-katarski sukob u svojoj biti predstavlja smjenu bliskoistočnih geopolitičkih prioriteta, a također i smjenu vanjskopolitičkih prioriteta SAD-a. Ona se najbolje može vidjeti u potpori bivše Obamine administracije projektu „Velikog Bliskog istoka“ kroz smjenu diktatorskih režima i instalacijom na vlast „islamskih demokrata“, najprije iz redova spomenutog pokreta „Muslimanska braća“. S tim ciljem Washington se oslanjao upravo na Katar i u Dohi instalirane podružnice nositelja spomenute američke geostrateške politike u vidu organizacija RAND Corporation, Brookings Institute, CSID (Centar za izučavanje islama i demokracije), POMED i dr.

Nakon posijanog kaosa i teško-upravljivih kriza, u koje su u međuvremenu ušli i drugi izvanjski „teškaši“, poput Rusije, nova američka administracija pod vodstvom predsjednika Donalda Trumpa iz temelja mijenja američku vanjsku politiku u regiji. Od prethodne potpore „arapskoj revoluciji“, sadašnja administracija podupire „arapsku kontrarevoluciju“ koju predvodi Saudijska Arabija.

U takvim okolnostima za pretpostaviti je nastavak saudijsko-katarskog političkog sukoba (bez mogućnosti za saudijsku  vojnu intervenciju na tu zemlju kojoj se protivi i Washington nakon prošlotjednih potpisivanja unosnih vojnih i civilnih ugovora s Dohom), smanjivanje regionalne uloge Katara u novonastalim okolnostima i njegovo potiskivanje iz važnijih (američkih) geopolitčkih projekata. Međutim, daljnja radikalizacija tog sukoba i njegovo produljenje može imati i dalekosežnije geopolitičke posljedice u regiji, a koje su već i sada vidljive, ne samo kroz svrstavanje tamošnjih država u dva tabora (prosaudijski, većina, i „prokatarski“, Turska, Iran, Sirija), već i pojavi formalno neutralnih zemalja, poput Iraka, Omana, Kuvajta. Izvanjske sponzore svakom od tih tabora za sada nećemo spominjati.