Na Šangajskom forumu o međunarodnoj sigurnosti, koji se upravo održava u tom najvećem kineskom gradu, dominiraju vrlo oštre reakcije visokih predstavnika ruskih i kineskih oružanih snaga glede problema vezanih uz razmještaj američkog proturaketnog obrambenog sustava (PRO) oko ruskih i kineskih granica.
Američke namjere i prvi praktični potezi razmještaja elemenata Euro-PRO sustava u Srednjoj i Jugo-istočnoj Europi (Rumunjska, sljedeće godine Poljska, a moguće i Češka), već su odavno bili na udaru najviših ruskih političkih i vojnih krugova, koji tvrde, kako se tu ne radi o američkoj zaštiti Europe od sjeverno-korejskih i iranskih raketa već o ugrozi nacionalne sigurnosti Rusije, argumentirajući taj stav činjenicom kako Sjeverna Koreja Europu ne može ugroziti fizički, a da je nakon postizanja dogovora s Iranom oko razvoja njegovog nuklearnog programa, govoriti o ugrozi sa strane Irana besmisleno i licemjerno.
Iran i Zapad upravo sklapaju unosne energetske sporazume, ta se zemlja ovih dana vraća željenim predsankcijskim razinama dnevne proizvodnje nafte koju sve intenzivnije plasira na europsko tržište, a jučer, 11. listopada, je i britansko-nizozemski naftni gigant Shell izvjestio o potpisivanju suglasnosti s Nacionalnom naftnom kompanijom Irana (NPC) o ulasku na iransko tržište, pričemu nešto slično planira i britanski BP. Dakle, upozorenja o mogućim iranskim namjerama raketnih napada po Europi uistinu je teško braniti s racionalne točke gledišta, poglavito ako se imaju u vidu i nedavna ukidanja ograničenja američke administracije za tvrtku Boing kojima se omogućuje izvoz više od sto putničkih zrakoplova Iranu, nešto slično onome što namjerava realizirati i europski Airbus kroz već početkom ove godine potpisani ugovor s Teheranom.
Oštre reakcije Moskve i Pekinga na namjere Washingtona
Ovoljetne izjave Pentagona i južnokorejskog Ministarstva obrane o instaliranju elemenata najsuvremenijeg američkog PRO u toj zemlji već iduće godine (zbog ugroza od raketnih i nuklearnih napada na tu zemlju od strane njezinog sjevernog komunističkog susjeda), također je izazvao burne reakcije, u prvom redu kineskog a onda i ruskog političkog i vojnog vrha, koje ga smatraju ugrozom nacionalne sigurnosti i izvorom nove regionalne nestabilnosti kroz poremećaj postojeće ravnoteže snaga. Naime, planirano postavljanje radarske komponente tog sustava u Južnoj Koreji pokrivalo bi znatan dio kineskog priobalja i njihovih tamošnjih raketnih sustava i drugih objekata važnih za kinesku nacionalnu sigurnost.
O sve uvezanijim i koordiniranijim političkim i vojnim istupima Moskve i Pekinga svjedoče i jučer, 11. listopada, izrečene riječi zamjenika zapovjednika Združenog stožera Središnjeg vojnog zapovjedništva NR Kine general-bojnika Cai Juna, kada je na spomenutom Šangajskom forumu izjavio, kako razmještaj PRO sustava u Europi predstavlja neposrednu ugrozu sigurnosti Rusije, kao i to, da SAD nije dostavio pravna jamstva o nepostojanju namjera za korištenje tog sustava protiv te zemlje. Aktivnosti Washingtona „jačaju globalnu i regionalnu nazočnost SAD-a, povećavaju neravnotežu snaga u regiji… i usložnjavaju opće stanje u sferi sigurnosti“, kazao je kineski general.
Predstavnik ruskih OS na spomenutom Šangajskom forumu, zamjenik zapovjednika Glavnog stožera ruske vojske general-pukovnik Viktor Poznihir, iznio je prilično opširan i stručan presijek vojnih karakteristika američkog globalnog PRO sustava, kao i političkih ciljeva Washingtona povezanih s njegovim razmještajem.
Uništen satelit na visini od 250 kilometara
General Poznihir je zjavio, kako SAD posredstvom PRO žele polučiti mogućnost nanošenja nuklearnog napada na bilo koju točku svijeta, uključno Rusiju i Kinu, bez posljedica po njega samog. Osim što ne žele dati pravna jamstva o ne namjeravanju ugrožavanja Rusije, SAD i njegovi saveznici u Ženevi blokiraju i rusko-kineske inicijative o sprječavanju razmještaja naoružanja u svemiru. Na taj se način ne može vjerovati američkim izjavama o tome, kako se ruski i kineski sateliti na razmatraju u svojstvu ciljeva globalne PRO, izjavio je general Poznihir. Pritom je podsjetio na događaj iz 2008. godine, kada je s američkog razarača raketom „Standard -3“ modifikacije 1A, uništen američki satelit na visini od 250 kilometara. Suvremenija raketa „Standard SM-3“ modifikacije 2A omogućuje uništavanje ciljeva u još većem radijusu, jednako kao i još moćnija raketa GBI (Ground-Based Interceptor), što omogućuje uništenje svemirskih letjelica ruskih i kineskih orbitalnih grupacija, izjavio je na Šangajskom forumu ruski general.
Pod udarom je čitav europski dio Rusije
General Poznihir je također upozorio, kako kopneni lanseri američkog sustava PRO Mk-41, kakvi sada postoje u Rumunjskoj i Poljskoj, osim spomenutih raketa „Standard-3“ mogu lansirati i krstareće rakete Tomahawk dometa do 2500 kilometara, uz obavljanje jednostavnijih informatičkih i tehničkih modifikacija (ta je raketa primarno namjenjena lansiranju s brodova) koje se mogu izvršiti „u tišini i vrlo brzo“ i na taj ih se način osposobiti „za napade na naše države“, pričemu je bi u dosegu raketa Tomahawk bio praktički čitav europski dio Rusije. Na taj način, operativnošću kopnene i morske (brodske) komponente lansiranja raketa narušava se Ugovor o raketama malog i srednjeg dometa iz 1987. g., koji zabranjuje razmještaj kopnenih sustava s raketama dometa većeg od 500 kilometara, izjavio je general Poznihir.
Američkom koncepcijom „Prompt Global Strike“ nastoji se omogućiti nanošenje prvih napada na atomske potencijale drugih nuklearnih sila, uz istodobno onemogućavanje adekvatnog odgovora napadnute zemlje uništavanjem njihovih nuklearnih raketa ešalonima sustava PRO. Te namjere je spomenuti ruski general ocijenio „opasnom iluzijom“ jer će formirani osjećaj „nedodirljivosti stimulirati Washington na poduzimanje jednostranih koraka za riješavanje globalnih i regionalnih problema“, što može dovesti do „sniženja praga primjene atomskog oružja“. Izgradnjom globalnog sustava PRO Amerikanci žele postići vojnu nadmoć nad Rusijom i Kinom, a PRO sustav postaje sredstvo za stratešku dominaciju, naglasio je ruski general.
Do 2020. godine američki PRO sustav činit će oko 50, gore spomenutih proturaketa GBI (Ground-Based Interceptor), više od 200 proturaketa THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) i oko 700 SM-3 kopnenog i morskog baziranja. Više od 40 brodova sa sustavom PRO plovit će svjetskim oceanima i morima koji dodoruju obale Kine i Rusije.
General Poznihir je najavio kako su Rusija i Kina prinuđene poduzimati adekvatne mjere odgovora na takvu ugrozu, koja prijeti utjecati na postojeću ravnotežu snaga u sferi strateškog naoružanja. O kakvim mjerama je riječ, nije kazao, već je napomenuo, kako su dvije zemlje ove godine izvršile „zajedničke rusko-kineske informatičke zapovjedno-stožerne vježbe o proturaketnoj obrani … protiv uvjetnog protivnika koji je dislocirao grupaciju sredstava PRO u blizini naših granica“. Iste vojne vježbe Rusija i Kina provest će i 2017. godine.
Što će se dalje događati
Geopolitika.news smatra kako u ovom trenutku realne ugroze za poremećaj ravnoteže strateškog naoružanja između SAD-a i Rusije još uvjek nema, a pitanje je hoće li je uopće i biti. Jer neovisno o visokom stupnju učinkovitosti modernih proturaketnih sustava američkih OS, zapravo nitko od glavnih stručnjaka koji sudjeluju u njegovoj izradbi, kao i vodećih američkih vojnih analitičara sa sigurnošću ne mogu reći, u kolikom su stupnju one stvarno u stanju onesposobiti ukupni ruski vojni nuklearni potencijal. Naime, paralelno s američkim razvojem tog sustava, od početka 2000-tih godina teče i ruski razvoj novih proturaketnih sustava (radara i raketa) za prihvat i uništenje protivničkih nuklearnih i konvencionalnih raketa, a također i razvoj novih balističkih i interkontinentalnih raketa za koje se službeno tvrdi da mogu zaobići bilo koji trenutačno najmoderniji PRO sustav u svijetu. A u takvom međuodnosu snaga i egzistencijalo opasnom velikom broju ključnih nepoznanica, psihološki čimbenik igra presudnu ulogu, i nitko razuman (a takvi su ipak većina onih koji odlučuju o uporabi nuklearnog oružja od strane dviju velesila, ma što da se o tome pisalo ili govorilo) ne bi doveo u opasnost od totalnog uništenja i svoju zemlju i sebe samoga, a da bi poslje eventualno samostalno „gospodario“ radiokativnim pepelom na Zemlji u uvjetima post-nuklearne zime na planetu.
Puno je izglednije kako SAD, sukladno svojoj golemoj financijskoj snazi, razvojem globalnog PRO sustava provocira novu skupu utrku u naoružanju, s jasno izraženom željom iscrpljivanja financijske, a time i gospodarske snage protivnika. Međutim, u novonastalim geopolitičkim odnosima u svijetu, kada se u započetu „utakmicu“ o njegovom budućem ustroju otvoreno uključila i Kina, govoriti o nekakvom financijskom iscrpljivanju i ozbiljno računati na njega bez učitavanja posljedica sa sličanim učinkom i po sebe samoga (a, k tome, unaprijed znajući da se taj sustav PRO vjerojatno nikada niti neće upotrijebiti u realnim ratnim uvjetima), potpuno je iracionalno.
Ali bez obzira na to, već je sada posve izvjesno kako će američki strateški planeri nastaviti s razvojem i razmještajem globalnog PRO sustava, pričemu se oni vjerojatno primarno ne rukovode interesima američke i nacionalne sigurnosti njezinih europskih i azijskih savaznika, već u jednakoj mjeri (a vjerojatno i puno više) korporativno-financijskim interesima iz sfere američkog vojno-idnustrijskog kompleksa i s njim povezanog vojnog i političkog establišmenta u Washingtonu.
0 komentara