SAD vabi Indiju i Vijetnam u svoje krilo, za ‘boj’ s Kinom na globalnoj razini

Nakon trodnevnog posjeta Njemačkoj, gdje je pozivom na jedinstvo SAD-a i EU-a simbolički poručio da Amerika ne napušta europske saveznike, Obama je odlaskom u Vijetnam i Japan stigao na prve crte globalnog sučeljavanja s Kinom i stvarnu gravitacijsku točku američke vanjske politike. Podvukavši crtu pod dosadašnje učinke američkog strateškog odmaka od Europe i Bliskog istoka prema azijsko-pacifičkoj regiji iskazao je čvrstu i bezuvjetnu podršku ključnim azijskim saveznicima, Japanu i Južnoj Koreji i najavio nastavak američkog strateškog angažmana u Aziji i na Pacifiku.

Dok je posjet Japanu izrazio potporu dostignutim američkim i savezničkim pozicijama po azijsko-pacifičkoj geostrateškoj agendi, posjet Vijetnamu najavio je oštru američku borbu za nova regionalna savezništva.

Američki stratezi procijenili su da učinkoviti nastavak projekcije američke geogospodarske i geopolitičke moći na azijskoj prvoj crti epskog globalnog sudara s Kinom ovisi s jedne strane o stabilnosti odnosa s ključnim saveznicima, Japanom i Južnom Korejom, a s druge strane o mogućnosti stvaranja i širenja mreže regionalnih partnera od država koje s Kinom imaju neriješena politička ili teritorijalna pitanja ili kojima jednostavno ne odgovara kineska gospodarska i vojna ekspanzija. Prije svih to su države koje se s Kinom spore oko otočja Paracel i Spratleys u Južnom kineskom moru, Malezija, Brunej, Filipini,Tajvan i Vijetnam te moćna Indija kojoj nije u interesu širenje kineske gospodarske i vojne moći na prostorima Indijskog oceana i Južne Azije. Kako većina tih država, posebice Filipini, sa SAD-om imaju bliske odnose, u fokusu američkog interesa su Vijetnam i Indija, koji su gospodarskim i vojnim ugovorima povezani s Kinom i Rusijom i već minimalna promjena njihovog pozicioniranja rezultirat će geopolitičkim preslagivanjem regije.

Novo miješanje karata, promjena klijenata

Indija je zajedno s Rusijom i Kinom punopravna članica BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju (SCO), te dioničar u Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci (AIIB) na čelu s Kinom. Vijetnam je pak tradicionalni ruski gospodarski i vojni klijent.

Iako su do sada Vijetnam i Indija imali u odnosima s Rusijom i Kinom „crvene crte“ koje nisu željeli prelaziti, brze i oštre promjene regionalnih geopolitičkih postavki koje pokreću pojačana američka i kineska diplomatska aktivnost i sve otvorenija projekcija vojne moći jedne i druge strane neizbježno će dovesti do regionalnog geopolitičkog preslagivanja u američku i savezničku korist. Nesumnjiva kineska, prije svega pomorska, ekspanzija vrlo vjerojatno će rasplamsati prigušene sukobe Vijetnama i Indije s Kinom i u manjoj ili većoj mjeri ih povezati s američkim regionalnim opcijama. Te veze čak i ne moraju biti formalizirane sklapanjem vojnih i sigurnosnih ugovora, ali će se osjetiti na regionalnoj pozornici.





Duga povijest sukobljavanja s Kinom

Uostalom sukobljavanje, pa i ratovanje Vijetnama i Indije s Kinom ima dugu povijest. Vijetnam je početkom 1979. godine s Kinom vodio rat u kojem je poginulo više tisuća vijetnamskih vojnika i oko sedam tisuća kineskih. Kineska vojska uspjela se probiti na 120 kilometara od Hanoja, nakon čega je zbog velikih gubitaka i katastrofalne logistike bila prisiljena na povlačenje. Vijetnam je tada raspolagao sa stotinjak modernih američkih zrakoplova Northrop F-5A/B/C i Freedom Fighter i Northrop F-5E Tiger II s raketama zrak-zrak, koje je preuzeo od poražene vojske bivšeg Južnog Vijetnama. Rastjerani iskusni južnovijetnamski ratni piloti koje su obučili Amerikanci ponovo su okupljeni i primljeni u službu, pa su zajedno s jednako iskusnim nekada protivničkim pilotima ruskih Mig-21 i Mig-17 u šahu držali kinesko zrakoplovstvo s pet tisuća zrakoplova, koje je nakon početnih gubitaka ostalo prizemljeno po odluci kineskog glavnog stožera. Slična situacija bila je i na kopnu, gdje je također uz pretežito rusko iskorišteno i moderno američko oružje i obučeni časnici preuzeti od bivše južnovijetnamske vojske. Nakon kineskog povlačenja pogranični sukobi su trajali sve do 1989. godine, a sporazum o prekidu sukoba potpisan je 1999. godine. Granična crta konačno je uređena tek sporazumom iz 2009. godine.

Indija je pak od 60-ih godina do danas s Kinom vodila čak tri rata. Prvi iz 1962. godine završio je pobjedom Kine, u drugom ratu 1967. godine pobjedu je odnijela indijska strana i osigurala kontrolu nad pograničnom regijom Sikkim. Kina je tu regiju 2003. priznala sastavnim dijelom Indije u zamjenu za indijsko priznanje Tibeta kao dijela Kine. Treći ratni sukob koji je izbio je 1987. oko doline Sumdorong Chu ubrzo je okončan primirjem i pregovorima, jer su obje strane spoznale da bi završio eskalacijom s nepredvidljivim posljedicama. U sljedećim desetljećima bilo je više manjih pograničnih sukoba, a granični sporovi su i dalje otvoreni. Odnose opterećuje i otvorena kineska politička, gospodarska i posebice vojna suradnja s Indiji neprijateljskim Pakistanom. Odnosi u trokutu New Delhi, Islamabad, Peking bit će jedna od varijabli neizbježnih regionalnih preslagivanja pozicija.





Američki stratezi ne očekuju da će Obaminim posjetom Hanoju odmah stvoriti novog saveznika protiv Kine, ali drže da je postupno približavanje interesa država koje su međusobno ratovale od 1955. do 1975. godine neizbježno realpolitičkom principu da je „neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj“.

Gomilanje vojske u Južnom kineskom moru

Sukob vijetnamskih i kineskih aspiracija u Južnom kineskom moru naraslom vojnom ekspanzijom Kine, koja na spornim otocima gradi mornaričku infrastrukturu i raspoređuje borbene zrakoplove, protuzračne i protubrodske raketne sustave, uistinu prelazi u novu opasnu dimenziju. Vijetnam stoga ubrzano modernizira vojsku i nabavlja moderno naoružanje kako bi parirao Kini, ali i drugim akterima budućeg regionalnog preslagivanja moći. Hanoj je u Rusiji nabavio šest suvremenih diesel električnih podmornica tipa „Kilo“ naoružanih izvoznim verzijama krstarećih raketa 3M-54 Klub (Kalibr), dvije fregate tipa „Gepard“ i korvete tipa „Molniya“ naoružane protubrodskim raketama Kh-35 Uran-E dometa 130 km. Ukupno je naručeno 50 krstarećih raketa „Kalibr“ i oko 400 projektila Kh-35 Uran-E. Za potrebe protuzračne obrane kupljeno je više bitnica ruskog raketnog sustava S-300 i sofisticirani izraelski radarski sustavi za rano upozorenje ELM-2288 AD-STAR sposobni detektirati i balističke projektile. Obalna obrana modernizirana je kupnjom ruskih pokretnih raketnih sustava Bastion K-300P s protubrodskim krstarećim raketama P-800 Oniks (Yakhont) dometa 300 km. Vijetnamsko zrakoplovstvo raspolaže s 30 ruskih višenamjenskih borbenih zrakoplova Su-30MK2 i jednom eskadrilom starijih Su-27. Procjenjuje se da je uvođenjem u uporabu tih oružnih sustava vijetnamska ratna mornarica proširila radijus djelovanja i postala sposobna donekle ugroziti i ometati kineske vojne aktivnosti u Južnom kineskom moru.

Vijetnam žudi za modernim američkim oružjem

No,Vijetnamu je zbog kineske brojčane nadmoći potrebno još modernije i sposobnije i, što je najvažnije, kineskom protivniku nepoznato američko i zapadno oružje. Hanoj želi otkloniti gorak okus činjenice da sve oružje kojim raspolaže ima i druga strana, koja poznaje sve njegove karakteristike. Hanoj želi kupiti američke borbene zrakoplove, helikoptere i patrolne mornaričke zrakoplove velikog akcionog radijusa. Vijetnamski zamjenik ministra obrane general Nguyen Chi Vinh otvoreno kaže da je prepreka bližim američko-vijetnamskim odnosima nedostatak suradnje na vojnom području i da Hanoj želi da mu SAD “isporuči suvremenu, prikladnu i prilagodljivu tehnologiju“.

U zamjenu, Amerikanci bi trebali dobiti pristup velikoj vijetnamskoj pomorskoj i zrakoplovnoj bazi Cam Ranh Bay, koju je nekada koristila sovjetska flota. Amerikanci ne očekuju da im Vijetnam ustupi Cam Ranh Bay, nego samo omogući pristup toj bazi čime bi osigurali strateško pozicioniranje na zapadnoj granici Južnog kineskog mora i kineske geostrateške ishodišne točke. Izraz “omogućavanje pristupa“ može značiti svašta, od povremene opskrbe brodova do operativnog korištenja pogona i u konačnici mogao bi značiti isto što i ustupanje baze na korištenje. Takva formulacija očito se namjerno upotrebljava da bi se izbjegao zaključak da se pregovora o ustupanju baze u zamjenu za pristup američkoj vrhunskoj američkoj vojnoj tehnologiji.

Vijetnam će biti oprezan, neće prelaziti crvene crte s Kinom

Ravnatelj utjecajnog think-tanka Asia-Pacific Security Program at the Center for a New American Security (CNAS), dr. Patrick M. Cronin objašnjava: “Vijetnam će biti vrlo oprezan da ne prijeđe crvene crte s Kinom. SAD će to poštovati. Mi se nećemo bazirati u Cam Ranh Bayu. Mi ne tražimo bilo kakve nove baze. Mi smo u potrazi za pristupnim aranžmanima, ali pristupni dogovori dolaze u svim oblicima i razmjerima i samo su neki od njih u javnosti.“

Ulozi u pregovorima su, dakle, omogućavanje pristupa Cam Ranh Bayu, što god to značilo, i isporuka Vijetnamu sofisticiranog američkog naoružanja.

Preduvjet interesne transakcije je potpuno ukidanje američkog embarga na izvoz oružja Vijetnamu koji se veže uz stanje ljudskih prava. Embargo je ublažen 2014., a ovih dana usporedno s pregovorima u Hanoju se odvija i monitoring ljudskih prava koji provodi američki izaslanik za ljudska prava Tom Malinowski. Konačna odluka donijet će se nakon Obamina posjeta Vijetnamu. Kako je ipak riječ o geopolitičkim interesima na najvažnijoj američkoj bojišnici ljudska prava su sporedno pitanje i javnosti će se prikazati kao prepreka samo ako pregovori na poveznici američkih i vijetnamskih interesa ne uspiju.

Usporedno s posjetom američkog predsjednika Obame Vijetnamu i Japanu i američko-vijetnamskim pregovorima o Cam Ranh Bayu i transferu američke vojne tehnologije po principu pristup infrastrukturi u zamjenu za pristup tehnologiji po istom uzorku odvijaju se američko-indijski razgovori.

Američko-indijski pregovori i dogovori

Prema priopćenju indijskog ministarstva vanjskih poslova u New Delhiu su 16. svibnja američki i indijski dužnosnici raspravljali o „stanju pomorske sigurnosti u azijsko-pacifičkoj regiji i Indijskom oceanu, kao i izgledima za jačanje suradnje između Indije i SAD-a na tom planu“. Iza bizarne formulacije kriju se pripreme za formaliziranje povijesnog sporazuma Washingtona i New Delhia o vojnoj suradnji pod nazivom „Sporazum o logističkoj podršci“ ( Logistics Support Agreement – LSA). Sporazum će omogućiti američkim i indijskim oružanim snagama uzajamno korištenje kopnenih, zračnih i pomorskih baza SAD-a i Indije u svrhu opskrbe, održavanja opreme i provođenja operacija. Navodno su pregovori u završnoj fazi, a ako ugovor bude potpisan podignut će suradnju američke i indijske vojske de facto na razinu savezničkih odnosa. Admiral Harry B. Harris Jr., zapovjednik United States Pacific Command (CDRUSPACOM) u veljači je izvijestio američki Kongres da SAD i Indija osim o sporazumu LSA pregovaraju i o ugovorima Communication and Information Security Memorandum of Agreement (CISMOA) i the Basic Exchange and Cooperation Agreement (BECA), koji trebaju osigurati sigurnu komunikaciju kada vojske rade zajedno i razmjenu topografskih pomorskih i zrakoplovnih podataka. “Nismo još stigli do točke potpisivanja, ali mislim da smo blizu“, izjavio je pred kongresnim odborom admiral Harris. Ugovori su bili glavna tema razgovora američkog ministra obrane Ashton Carter s indijskim dužnosnicima za posjeta Njew Delhiu u travnju.

“Tajnik Carter i ja načelno smo se dogovorili da se memorandumi o suglasnosti oko logističkih sporazuma dovrše slijedećih mjeseci“, izjavio je tada indijski ministar obrane Manohar Parrikar. Sklapanjem ugovora, posebice LSA ugovora, Washington bi postigao isto što se nada postići sporazumom s Vijetnamom oko baze Cam Ranh Bay – pristup pomorskoj i zrakoplovnoj infrastrukturi u zamjenu za vojnu tehnologiju. U indijskom slučaju ne postoje nikakve zapreke prijenosu vojne i sigurnosne tehnologije i ona se kontinuirano odvija po ranije dogovorenom programu Defense Technology and Trade Initiative (DTTI) koji predviđa tehnološku suradnju, jačanje poslovnih veza između vojnih industrija i transfer obrambene tehnologije. Tako je primjerice tijekom Carterova posjeta u travnju razmatrana mogućnost sudjelovanja američke vojne industrije u opremanju budućeg indijskog nuklearnog nosača zrakoplova INS „Vishal“, temeljem DTTI programa, a nedavno je objavljeno da je Indija s američkim proizvođačem „Raytheon“ sklopila ugovor za isporuku 245 raketa zrak -zrak tipa „Stinger“ za svoje nove borbene helikoptere, što je samo dio 3,1 milijardu dolara vrijednog sporazuma sa SAD-om o isporuci američkih borbenih helikoptera, oružnih sustava, radara i paketa za elektroničko ratovanje.

U lipnju, po prvi put, SAD, Indija i Japan će održati zajedničku pomorsku vježbu „Malabar“ u vodama blizu Okinave.

Američka politika svjesna je indijske regionalne geopolitičke moći i pokušava je pridobiti za svoje sučeljavanje s Kinom na globalnoj razini. Indija zahvaljujući moćnoj mornarici s dvije udarne grupe nosača zrakoplova i mnoštvom razarača i fregata ima sposobnost projekcije svoje vojne moći diljem Indijskog oceana. Kina to još uvijek nije u stanju, niti će biti u sljedećih nekoliko godina, dok ne učvrsti pozicije u Južnom kineskom moru. Tijekom 2015. godine 83 posto kineskog uvoza nafte prošlo je rutama Indijskog oceana koje kontrolira indijska vojna sila. Preko svojih Andamanskih i Nikobarskih otoka u Indijskom oceanu na prilazima Južnom kineskom moru Indija može s osloncem na Malajski prolaz blokirati ulaz u Južno kinesko more i zaustaviti dotok kineske nafte. Procjenjuje se da bi Kina bez te dostavne rute za tjedan dana doživjela energetski slom.

Jačanje kineskih pozicija u azijsko-pacifičkoj regiji i borba za donaciju nad otočnim skupinama u Južnom kineskom moru koje Kina želi koristiti kao odskočnu dasku za projekciju svoje pomorske moći prema Indijskom oceanu silom geopolitičke logike izaziva otpor susjeda – posebice Japana, Vijetnama, Indije i Filipina – i otvara novo preslagivanje regionalnih pozicija u korist američkih geopolitičkih opcija. Indija i Vijetnam sve više gravitiraju američkim regionalnim interesima, a američka politika koristi situaciju i pokušava okupiti što širi krug saveznika i partnera u svojoj velikoj strategiji sučeljavanja s Kinom.

Kako napetosti rastu, novi savezi se počinju formirati. Vijetnam je predvidljiv, ali ostaje za vidjeti kako će moćna i samosvjesna Indija odigrati rasplet regionalnog preslagivanja.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like