Ulaganjem veta 29. rujna na odluku predsjednika Obame o zabrani primjene zakona JASTA („Pravosuđe protiv sponzora tetorističkog čina“), američki Kongres je učinio presedan, stvorivši pravosudne uvjete za podizanje tužbi na američkim sudovima od strane žrtava (ili njihove rodbine) terorističkih napada 9/11 protiv država koje su umješane u potporu terorizmu. Od samog početka je bilo jasno kako se taj zakon najviše odnosi na Saudijsku Arabiju jer su od 19 sudionika terorističkih napada na SAD 2001. g. njih 15 bili Saudijci.
Teško se oteti dojmu kako je Rijad ostao zatečen ovakvim obratom unutar američkih državnih struktura jer, osim što škodi interesima najvažnijeg američkog partnera u arapskom svijetu, on predstavlja i „šamar“ predsjedniku Obami kojem je Kongres ovim potezom jasno dao do znanja da je njegovo vrijeme prošlo.
Već 30. rujna stiglo je priopćenje saudijskog Ministarstva vanjskih poslova, u kojem se navodi, kako je zakon JASTA „izazvao zabrinutost država koje istupaju protiv linije podrivanja načela suverenog imuniteta, koji već stotine godina određuje međunarodne odnose“. On će, kaže se dalje, „negativno utjecati na mnoge zemlje, uključno i sam SAD“. U priopćenju saudijske novinske agencije koja je prenjela izjavu nadležnog ministarstva, navodi se, kako su mnoge zemlje svijeta, kao i mnogi vodeći američki političari protiv tog zakona. Zato Saudijci izražavaju „nadu da će prevladati mudrost i da će američki Kongres usvojiti nužne mjere kako bi isključio opasne posljedice primjene tog zakona“.
Ovdje valja napomenuti kako su negativne reakcije na ovaj američki zakon stigle iz arapskih država Perzijskog zaljeva, Europske unije i parlamenata pojedinih njezinih članica, pojedinih američkih političara i visokih vojnih dužnosnika, Turske, a također i ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Na trenutak ćemo se osvrnuti na ove posljednje. Naime, iako pojedini ruski analitičari tvrde kako je priklanjanje Moskve Rijadu po ovom pitanju jasan znak mogućeg „zbližavanja“ dviju država, Geopolitika.news ipak smatra kako do toga neće doći, barem ne u nekom obliku bliskom strateškoj suradnji, i to iz jednostavnog razloga – dijametralno suprotnih stavova dviju strana po pitanju ključne zemlje Bliskog istoka – Sirije.
Odluka nije ishitrena
Međutim, ne treba gajiti iluzije o tome da je odluka američkog Kongresa o skidanju uloženog veta od strane predsjednika Obame (prvi put u njegovom osmogodišnjem mandatu) bila nepromišljena i ishitrena, jer dvotrećinska većina postignuta u oba doma Kongresa ipak to onemogućuje. U Kongresu sjede predstavnici obiju vodećih američkih političkih stranaka, od kojih su mnogi ujedno i lobisti najsnažnijih američkih interesnih grupacija, između ostalih – onih u vojno-industrijskom i naftnom sektoru. Dakle, usvajanje zakona je dobro promišljeno, a sasvim sigurno učitava i realne rizike i posljedice koje on po američke interese može imati.
A da je upravo tako, svjedoči i malo dublja analiza saudijske reakcije, koja je ipak puno slabija od one koja bi se, s obzirom na njezinu financijsku snagu i položaj i ugled u regiji ali i prethodnu retoriku mogla očekivati. Reakcije Saudijske Arabije možemo podijeliti na dva dijela: žestoku i spontanu reakciju „ulice“ („ulica“ se u stvarnosti odnosi na komentare građana i blogera na tamošnjim društvenim mrežama); i umjerenu reakciju spomenutog nadležnog ministarstva u Rijadu.
Tako su društvene mreže preplavljene komentarima koji odišu povrjeđenim ponosom Saudijaca, prijetnjama snažnim financijskim i gospodarskim udarom Rijada po interesima SAD-a, „povlačenja milijardi dolara iz američkog gospodarstva“, u čemu će Saudijskoj Arabiji potporu pružiti njezini saveznici iz Vijeća za suradnju arapskih država Perzijskog zaljeva koje također mogu razvrgnuti odnose s SAD-om i „zadaviti Ameriku“, pa sve do onih, kako Rijad i zemlje Zaljeva „moraju razmotriti svoje sudjelovanje u protuterorističkoj koaliciji“ i „onemogućiti američko daljnje korištenje vojnih baza“ i td.
Ali blogeri i povrjeđeni ponos su jedno, a životna realnost nešto sasvim drugo, o čemu ćemo nešto više reči kasnije u tekstu, a sada pogledajmo što je sve Rijad do sada činio u propagandnom smislu, da sa sebe odbaci odgovornost za terorističke napade na SAD, i ne samo za njih.
Propaganda Rijada pomješana s prijetnjama nije polučila uspjeh
Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir početkom ove godine upozorio je, makar i „samo“ privatnom a ne službenom izjavom, kako će usvajanje JASTA-e dovesti Rijad u položaj za povlačenje saudijskih aktiva iz američkog gospodarstva, koje su se tada procjenjivale na golemih 750 milijardi dolara. Međutim, nakon što je američko Ministarstvo financija u svibnju ove godine objavilo podatak, da saudijska ulaganja u „riznicu“ SAD iznose puno skromnijih 117 milijardi dolara (13. mjesto od svih država koje ulažu u američke državne obveznice), stvari su postale puno jasnije i po Rijad neugodnije. Međutim puno agresivniji i po SAD opasniji oblik saudijske propagande protiv JASTA-e bio je onaj protuiranski, jer je američki politički establišment upravo kretao u postizanje dogovora s Teheranom oko njegovog nuklearnog programa. Rijad je implicirao svekoliku iransku potporu islamističkom i međunarodnom terorizmu, uključno čak i spomenuti napad na SAD. Pritom je vješto igrao na izraelske emocije, spominjući u kontekstu uloge Irana i libanonski „Hezbollah“ i šijtske milicije diljem regije, a sve je to, prema tadašnjim izjavama Rijada, nanosilo štetu saudijsko-američkom prijateljstvu.
Saudijska Arabija je odmah nakon terorističkih napada 9/11 pokrenula široku propagandno-političku kampanju za dokazivanje svoje „nedužnosti“, zbog koje se činilo kako je gotovo i sam Rijad postao metom napada povampirenih islamista, uključno i „Islamske države“. Saudijske vlasti su u svrhu dokazivanja svoje odanosti borbi protiv terorizma javno potencirale svoj ulazak u međunarodnu protuterorističku koaliciju pod vodstvom SAD-a (gotovo da razine da su je oni sami i inicirali), pokrenule proces formiranja sveislamske protuterorističke koalicije (težeći uključivanju svih sunitskih zemalja svijeta u borbu protiv terorizma, ali de facto samo onog iranskog i šijtskog), objavile vlastiti „crni spisak“ terorističkih organizacija (uključno „IS“, „Al-Qaidu“ i „Jabhat al-Nusru“), plaćale skupe oglase u Zapadnim medijima, u kojima su obznanjivane mjere koje Rijad provodi za sprječavanje financiranja terorističkih organizacija, nadzor države nad različitim fondovima i sl.
Međutim, kako je vidljivo, ni politički pritisci ni propaganda na kraju nisu dali željeni rezultat – američki zakon je usvojen i čini se da su grijesi saudijskih državnih struktura konačno stigli na naplatu. Jer nitko, tko je imalo upoznat s funkcioniranjem islamističkih radikalnih i terorističkih organizacija, ne može imati predodžbu o nepostojanju snažnog utjecaja Rijada na njihovu egzistenciju i djelovanje. Posve je druga stvar, koliku ulogu u tome imaju i američke obavještajne i vojne strukture (to u biti ne umanjuje negativnu ulogu Rijada u „prljavim poslovima“, a jedino može govoriti o naivnosti i lakovjernosti saudijskih vlasti u odnosu na Washington i njegove interese koji su, k tome, vrlo kompatibilni s Izraelom). A sve dok SAD-u odgovara suradnja s nekom zemljom po pojedinim pitanjima on će je i održavati, a kada tog interesa više nema, ili čak suradnja po SAD postane kontraproduktivna, sve se na kraju svodi na poznati američki pragmatizam u kojem nema mjesta emocijama i istinskom prijateljstvu.
Rijad ne može učiniti ništa konkretno
O prvim naznakama većih gospodarskih problema Saudijske Arabije Geopolitika.news pisala je jučer (poveznica: http://geopolitika.news/analize/saudijska-arabija-velikim-problemima/), a tome treba pridodati i velike, složene i vrlo neizvjesene geopolitičke igre u regiji, kao i neprijateljski odnosi saudijskog Kraljevstva sa svojim glavnim regionalnim suparnikom Iranom.
U takvim okolnostima Rijad je daleko od položaja kada je 1973. g., nakon arapsko-izraelskog rata primjenio „naftno oružje“ protiv SAD-a i Nizozemske. U sličnom položaju je i spomenuto Vijeće za suradnju arapskih zemalja Perzijskog zaljeva čiji je glavni izvanregionalni sponzor upravo SAD. Od svih članica Vijeća, samo je bahreinski ministar vanjskih poslova bio vrlo oštar i jasno stao na stranu Saudijske Arabije (ali i on samo na svom Twitteru), kazavši, kako je „napravivši strijelu protiv vlastite države“ Kongres dokazao kako „u njemu nema niti jednog razumnog muškarca“. Oštar stav Bahreina je razumljiv s obzirom na religijsku strukturu njegovog stanovništva u kojoj prevladava šijtska komponenta, a članovi dvora i vladajuće elite su suniti – o svemu ovisni upravo o Saudijskoj Arabiji. Iran je već odavno kritičan prema bahreinskoj vlasti i otvoreno govori o svojim namjerama zaštite tamošnjeg većinski šijtskog stanovništva koje je u mnogome „drugog reda“ u odnosu na manjinske sunite. U takvim okolonostima službena Manama se sigurno neće odlučiti na bilo kakvo oštrije poduzimanje praktičnih mjera protiv SAD-a, a najmanje onih usmjerenih na otkazivanje dobrodošlice u Bahreinu bazirane američke V. flote koja patrolira Perzijskim zaljevom i zapravo je najjača zaštita te zemlje od iranskih pretenzija.
Prilično mlak stav imao je i drugi član Vijeće i najvažniji saudijski saveznik u ratu protiv Jemena, UAE. I tamošnji ministar vanjskih poslova Anwar Gargash izjavio je kako je američka odluka „opasni presedan koji baca izazov međunarodnom pravu“, ali je rekao i to, kako, kao odgovor SAD-u, ne treba odmah djelovati na pravnoj osnovi i investicijskoj razini, već da treba djelovati zajednički i da uvjek pobjeđuju razum i logika. Druge članice Vijeća za suradnju arapskih država Perzijskog zaljeva još se nisu službeno niti oglasile, a što sve skupa gledano, definitivno zatvara mogućnost ostvarivanja saudijskih namjera da se od „Vijeća“ jednom formira klasični „savez“.
U takvim okolnostima Rijadu ne preostaje ništa drugo nego nastaviti dosadašnju suradnju s Washingtonom, kao svojim najvažnijim vanjskopolitičkim i strateškim partnerom, i to će on nedvojbeno činiti, neovisno o novim strateškim partnerstvima Rijada s Kinom, Indijom, Japanom ili Turskom.
A vezano uz posljedice primjene američkog zakona JASTA, Rijad će morati strpljivo snositi financijske posljedice koje će nedvojbeno stizati na naplatu kao rezultat odluka američkih sudova koje će biti u korist žrtava terorističkih napada 9/11. U međuvremenu, Saudijskoj Arabiji ostaje samo nada, da će iduća garnitura vlasti u Washingtonu i neki drugi saziv Kongresa taj zakon ukinuti ili barem u nj ugraditi po Rijad neke olakotne elemente.
Odvjetnici već počinju zadovoljno trljati ruke
I na kraju, ne treba isključiti ni bumerang efekt po interese samog SAD-a, ali nikako ne od strane Saudijske Arabije već nekih drugih država, koje su preživjele pokušaje uvođenja „demokratizacije“ i „sloboda“ u njihova društva kroz zaglušujuću buku američkih tenkova i vojnih zrakoplova – poput Afganistana, Libije ili Iraka (naravno, ako uopće prežive kao suverene i cjelovite države). Primjerice, broj tzv. kolateralnih žrtava američkih i savezničkih (većinom britanskih) napada među civilnim stanovništvom samo u Iraku se procjenjuje na između nekoliko stotina tisuća, pa čak do jednog milijuna. Pritom ne smjemo ne uzeti u obzir i proljetno izvješće britanske komisije o pravnoj neutemeljenosti napada na Irak, gdje je inplicite kazano, kako su svi dokazi o postojanju kemijskog naoružanja (koje je bilo glavni službeni povod za agresiju na tu zemlju jer dozvole VS UN-a za intervenciju nije bilo) bili lažni i falsificirani, u čemu se neposredno optužuje i samog tadašnjeg premijera Tonija Blera. Prije nekoliko dana istražna komisija Velike Britanije slično izvješće donjela je i u svezi napada na Libiju i rušenja režima pukovnika Gaddafija. Dakle, elemenata za tužbe i financijska obeštećenja bit će itekako dovoljno, a najbolje će u svemu tome nedvojbeno proći odvjetnici, koji će, čini se, imati pune ruke posla.
0 komentara