Razvidno jačanje nuklearne napetosti između Rusije i SAD-a na europskim prostorima već godinama se provodi obostranim razvojem i stavljanjem u operativnu uporabu novog sofisticiranog ofenzivnog raketnog oružja malog i srednjeg dometa sposobnog za nošenje nuklearnih bojnih glava.
Američki sustavi LRSO za uporabu sa zrakoplova i ruske krstareće rakete srednjeg dometa 3M-54 „Klub“ (Kalibr) i balističke rakete 9K720 „Iskander“ kratkog dometa do 500 kilometara kao oružja europskog ograničenog nuklarnog rata, na koji su spremne obje strane, na samoj granici odredbi još uvijek važećeg Sporazuma o uklanjanju i uništavanju raketa kratkog i srednjeg dometa (The Intermediate-Range Nuclear Forces Treaty – INF) između SAD-a i SSSR-a iz prosinca 1987. godine. Sporazum – koji nakon propasti Sovjetskog carstava i dalje pored SAD-a obvezuje i Rusiju, kao i sve države nastale raspadom SSSR-a – zabranjuje raspoređivanje raketa kratkog i srednjeg dometa (500 do 5500 km) koje se lansiraju s kopna. Stoga su američki LRSO sustavi predviđeni za uporabu sa zrakoplova, ruski „Kalibr“, kao za prezentacije u Siriji, lansira se s ratnih brodova i podmornica, a za balističke rakete „Iskander“ Rusi tvrde da im je domet, eto baš, 480 km na samoj granici koji dopušta sporazum.
No, aktiviranje jednog primarno obrambenog oružnog sustava – sekcije američkog raketnog štita u Rumunjskoj – radikalno je promijenilo dosadašnje nadigravanje oko odredbi sporazuma INF i zaprijetilo njegovom konačnom uništenju, koje bi pak posljedično otvorilo put neograničenom gomilanju snaga i nuklearnom nadmetanju na europskim prostorima. Izglednost takve opcije automatizmom je odmah podigla nuklearno sučeljavanje Rusije sa SAD-om i njenim europskim saveznicima na sasvim novu razinu.
Pogled preko nišana
Po prvi put nakon hladnog rata na djelu je izravno sučeljavanje američkih i ruskih vojnih potencijala i njihovih nuklearnih arsenala. Američke presretačke rakete Standard SM-3 Block 1B i radar AN/SPY-1 kao dio sustava proturaketne obrane Aegis Ashore Missile Defense System (AAMDS) u rumunjskom selu Deveselu i ruske konvencionalne i nuklearne snage sada su doslovno u borbenom kontaktu i gledaju se preko nišana. Stoga je sve što sve što se događa oko europskog raketnog štita u samom središtu globalnog sukoba Zapada i Rusije na europskom tlu, europskog nuklearnog nadmetanja i europske sigurnosti. U ovom trenutku eskalirajuće napetosti, kada se u Poljskoj pred nosom Rusima održavaju najveće NATO-ove vojne vježbe od hladnog rata “Anaconda 2016“, u kojima sudjeluje 31 tisuća vojnika i tisuće borbenih vozila, ipak ništa nema veći krizni potencijal od pokretanja famoznog raketnog štita. Izravni dodir sukobljenih američki i ruskih vojnih potencijala na europskom tlu preko raketnog štita za Europu je daleko veća ugroza od ukrajinske krize,europskog posredničkog ratovanja na Bliskom istoku sa programiranom imigracijom ili pak unutarnje nestabilnosti Europske unije.
Ništa nema takvu moć eskalacije kao američke rakete u rumunjskom selu, jer Rusi sasvim otvoreno poručuju da je prijeđena neka njihova crvena crta i da će morati neutralizirati prijetnju koju im predstavlja NATO-ov raketni štit.
Odmah nakon svečanog pokretanja u operativni rad raketnog pogona u Deveselu sredinom svibnja na kojem je glavi tajnik NATO-a Jens Stoltenberg ponovo ustvrdio da raketni štit nije prijetnja nikome rekavši: “Proturaketna obrana služi za obranu. Ona je obrambenog karaktera. Ona ne potkopava niti slabi rusko strateško nuklearno odvraćanje“ – ruska strana žestoko je reagirala.
Putinov odgovor Stoltenbergu
„Sada kada su elementi proturaketne obranje NATO-a operativni u Europi moramo naći načina kako otkloniti prijetnje za rusku nacionalnu sigurnost koju oni predstavljaju. Imamo sposobnosti za odgovor. Cijeli svijet je vidio što su sposobne učiniti naše rakete srednjeg dometa lansirane s mora u Siriji. Naše rakete ‘Iskander’ također su se pokazale odličnima“ – upozorio je ruski predsjednik Vladimir Putin nakon sastanka s ruskim vojnim vrhom. “Ovo nije obrambeni sustav, ovo je dio strateškog nuklearnog potencijala SAD-a, rapoređenog na periferiji, u Istočnoj Europi“, dodao je Putin ustvrdivši da SAD stvara uvjete za kršenje sporazuma SAD-a i Rusije INF o raketama srednjeg dometa iz 1987. godine.
Na istom tragu bila je i glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova, koja je pak bez oklijevanja ustvrdila da je SAD već de iure prekršio taj sporazum: “Mi držimo da je implementiranje takvih kopnenih lansirnih platformi protivno ključnim odredbama Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa. SAD je sada otvoreno prekršio taj sporazum i to se mora otvoreno kazati, bez diplomatskih ograda“.
Po vojnom analitičaru Pavelu Felgenhaueru, poznatom po insajderskim izvorima u ruskim vojnim vrhovima, “glavna prijetnja rumunjske baze uopće se ne odnosi na proturaketnu obranu i raketne sustave koji su njoj namijenjeni. Mislim da je to samo pokriće i da će ova baza u odgovarajućem trenutku, kada se ukaže potreba, dobiti i koristiti ofenzivne nuklearno sposobne rakete srednjeg dometa. To je baza za prve uništavajuće nuklearne udare po ruskim ciljevima. Postoji stoga zabrinutost da će Moskva rasporediti naoružanje srednjeg dometa koje može razoriti ovu NATO-ovu bazu u Rumunjskoj prije nego što se iz nje lansira ijedna raketa. Time bi se u potpunosti prekršio Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa“. Njegovo masovno kršenje od strane SAD-a i Rusije i naposljetku njegovo dokidanje moglo bi rasplamsati novu utrku u nuklarnom naoružanju na europskom tlu. Felgenhauer dalje navodi da bi sada možda ipak bio pravi trenutak da se Rusija povuče iz Ugovora o raketama srednjeg dometa „jer taj sporazum u sadašnjoj situaciji postaje za Rusiju opterećenje. Znam da će ovakav prijedlog izazavati različite reakcije u javnosti i vojnim krugovima. Ali, s druge strane, kako reagirati na postavljanje američkog sustava proturaketne obrane u Rununjskoj i Poljskoj? Na Zapadu se više nitko i ne trudi skriti činjenicu da je taj sustav usmjeren protiv Rusije. Čime možemo kompezirati takvu prijetnju, a da pritom izbjegnemo novu utrku u naoružanju i uništenje svog gospodarstva?“
Rusija istupa iz INF sporazuma o raketama srednjeg dometa?
Po Felgenhaueru, jedini način je koristiti ono što Rusija već ima – raketne sustave malog i srednjeg dometa „Iskander“ i „Kalibr“ kojega treba modificirati u kopnenu varijantu. To bi pak značilo da Rusija istupa iz INF sporazuma o raketama srednjeg dometa. “Ako takav korak u novim okolnostima odgovara nacionalnim interesima Rusije i jačanju njene sigurnosti mišljenja sam da je to potrebno učiniti“, zaključuje Felgenhauer najvjerojatnije prenoseći poruke ruskog vojnog i političkog vrha.
Felgenhauer pravilno zaključuje da je američko- ruskom nuklearnom nadigravanju po rubu INF-ovim ugovorom zabranjene zone definitivno došao kraj, jer su Amerikanci odigrali lukavi potez na koji Rusi mogu odgovoriti samo raskidanjem sporazuma. Uostalom to je tajna želja obje strane, ali nijedna nije htjela pred međunarodnom javnošću ispasti krivcem propasti INF-a, koji se tako našao na putu otvaranja nove runde nuklarnog nadmetanja oružjem kratkog i srednjeg dometa na europskim prostorima i uskrsnulih agendi ograničenog nuklarnog rata i preventivnog nuklarnog udara.
Povratak na staze prije 1987. godine?
Sporazumom koji su 1987. potpisali Ronald Reagan i Mihail Gorbačov, a stupio je na snagu 1. lipnja 1988. godine, strane su se obvezale povući s položaja i uništiti sve svoje balističke i krstareće rakete kopnenog baziranja kratkog dometa od 500 do tisuću kilometara i srednjeg dometa od tisuću do 5500 kilometara. Tijekom sljedećih godina to je uistinu učinjeno. Iz Europe su povučene američke balističke rakete “Pershing-1A”, “Pershing-2” i krstareće rakete BGM-109G „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama u čijem je dometu bio čitav europski dio Sovjetskog carstva sve do Arhangelska, Gorkog i Batumija. Te rakete su do Moskve mogle stići za svega 10-12 minuta.
S druge strane Rusija je povukla balističke rakete srednjeg dometa RSD-10 Pioneer (SS-20 Saber), R-12 (SS-4 Sandal), R-14 (SS-5 Skean) i krstareće rakete srednjeg dometa Novator RK-55 (Granat) te balističke kratkog dometa OTR-22 (SS-12 Scaleboard) i OTR-23 Oka (SS-23 Spider), koje su svojim nuklearnim bojevim glavama mogle ugroziti cijelu Europu sve do Atlantika, pa je 90-ih godina prošlog stoljeća nuklarna napetost između Washingtona i Moskve svedena na minimum i osjetno je podignut prag mogućeg nuklearnog sukoba.
Sporazum se odnosi isključivo na raketna oružja sposobna nositi nuklearne bojne glave, koja se baziraju na kopnu i s njega se lansiraju, pa se u promijenjenom geostrateškom okviru nakon dolaska na vlast u Rusiji političkog kruga oko predsjednika Putina, posebice nakon otvaranja ukrajinske krize, s obje strane obnavlja razvoj novih nuklearno sposobnih raketnih sustava srednjeg i kratkog dometa koji se koriste sa zrakoplova i ratnih brodova, ali ne i s kopnenih platformi kako se ne bi prekršile odredbe INF sporazuma. Međusobna optuživanja o kršenju sporazuma traju godinama. Amerikanci tvrde da su ruske rakete kopnenog baziranja Iskander-K zapravo krstareće rakete srednjeg dometa koje se kriju iza istog imena i istog vozila lansera kao i Iskander-M, koji je balistička raketa nominalnog dometa 480 km. Njegov domet je također po američkim spoznajama suspektan i procjenjuje se da debelo prelazi donju granicu INF sporazuma od 500 kilometara. S druge strane Rusi godinama tvrde da su Amerikanci zadržali pojedine sekcije sustava „Pershing“, prikazujući ih kao mete za vježbovna gađanja protuzračnim raketama. Također smatraju američke naoružane bespilotne letjelice kakve se koriste u borbi pritiv terorističkih organizacija krsterećim raketama kopnenog baziranja s potencijalnim nuklearnim kapacitetima.
Tajna američkog jakog poteza
I sada je operativnim pokretanjem primarno obrambenog raketnog štita (Aegis Ashore Missile Defense System – AAMDS) u rumunjskom Deveselu nadmudrivanju oko odredbi sporazuma došao kraj. Tajna odigranog jakog američkog poteza nije u raketama SM-3 Block 1B, koje čak nemaju ni klasičnu eksplozivnu bojnu glavu nego nose kinetičku glavu bez eksploziva (Lightweight Exo-Atmospheric Projectile -LEAP) koja uništava balističke projektile kratkog i srednjeg dometa u njihovoj srednjoj fazi leta, izvan atmosfere izravnim sudarom. Inače projektili SM-3 Block 1B raketnog štita nisu u stanju uništavati strateške interkontinentalne balističke projektile (ICBM), a tek će planirane buduće verzije imati ograničene sposobnosti njihova presretanja. Tajna se ne krije ni u instaliranom radaru AN/SPY-1D koji prati ciljeve za rakete, nego u ugrađenim okomitom lanserima za ispaljvanje raketa Mk41 VLS (Mark 41 Vertical Launch System).
U bazi Deveselu ugrađeni su lanseri napadne „strike“ verzije sustava antiraketne obrane Aegis dužine 7,7 metara koji pored raketa SM-3 mogu ispaljivati i krstareće rakete BGM-109 „Tomahawk“ s nuklearnim bojevim glavama, koje s dometom od oko 2500 kilometara lako mogu iz Deveselua prodrijeti duboko u Rusiju, sve do Moskve. Isti lanseri s mogućnošću ispaljivanja „Tomahawka“ bit će do 2018. instalirani i u poljskoj sekciji raketnog štita u Redzikowu, na obali Baltičkog mora. Formalno-pravno ugovor o raketama srednjeg dometa INF prekršen je već kopnenim baziranjem samog lansera zabranjenih raketa, ali tko može izričito tvrditi da je to lanser Mk41. On je jednostavno univerzalni lanser prvotno predviđen za ugradnju na ratne brodove koji može ispaljivati različite projektile – protuzrakoplovne, protubrodske, protupodmorničke, protubalističke SM-3 i krstareće rakete „Tomahawk“. Lanser Mk41 samo ima potencijal lansiranja ugovorom INF zabranjenog oružja, a Amerikanci tvrde da ga za to ni u kojem slučaju ne misle koristiti i da je namijenjen isključivo lansiranju antibalističkih raketa SM-3. Rusi pak tvrde da je ugovor prekršen jer je to lanser „Tomahawka“. Amerikanci i dalje tvrde da je to univerzalni lanser i da bi tek pojava samih projektila „Tomahawk“ u bazi Deveselu bilo kršenje sporazuma.
U svakom slučaju Rusi nemaju izbora nego računati da su u Rumunjskoj raspoređene američke krstareće rakete „Tomahawk“ i da će do 2018. godine biti raspoređene i u Poljskoj. Stoga za njihovu strategiju u situaciji kada moraju računati na prijetnju kojoj moraju prilagoditi svoj nuklearni sustav, a ne mogu je dokazati, sam ugovor INF iz 1987. nema više nikakvog smisla. Amerikanci pokušavaju iznuditi rusko povlačenje iz INF ugovora i njegovo potpuno dokidanje, koje bi otvorilo prostor planiranom ponovnom dovlačenju američkog nuklearnog oružja kopnenog baziranja na europsko tlo.
Inače sam raketni štit sustava Aegis Ashore za sada ima ograničene mogućnosti djelovanja na ruski globalni nuklearni potencijal. Eventualni strateški nuklearni udari prema SAD-u interkontinetalnim balističkim projektlima išli bi putanjama preko Arktika nedostižnim raketama SM-3. Njihova uloga ograničena je na europsku nuklearnu pozornicu gdje postaju središnja točka nove nuklearne utrke na europskim prostorima pritiskom na ruski arsenal srednjeg dometa, vlastitom prijetnjom ofenzivnog djelovanja nuklearnim oružjem srednjeg dometa prema ruskim ciljevima koja se temelji na sposobnosti korištenja projektila BGM-109 „Tomahawk“, snižavanjem nuklearnog praga i mogućim rušenjem sporazuma INF o raketama srednjeg dometa. To bi omogućilo ponovno dovlačenje američkog raketnog nuklarno sposobnog oružja srednjeg dometa kopnenog baziranja na europsko tlo i izravno sučeljavanje novih američkih i ruskih strateških koncepcija ograničenog nuklearnog sukoba u Europi. Sam raketni štit nije i nikada neće biti sposoban zaštiti europske prostore od potencijalnih ruskih nuklaernih udara, a proklamirani cilj zaštite od raketa tehnološki inferiornih država s područja Bliskog istoka je tehnički moguć, ali je logički besmislen, jer sva zbivanja na bliskoistočnim prostorima apsolutno kontrolira američka i europska saveznička politika. Ništa se tamo ne događa mimo njihova znanja, volje i kontrole, a najmanje nekakvo nuklearno granatiranje Europe.
Mornarički sustav proturaketne obrane sustava Aegis Ballistic Missile Defense System (Aegis BMD ili ABMD) prilagođen kopnenom baziranju kao Aegis Ashore Missile Defense System- AAMDS u Rumunjskoj i Poljskoj sa moćnim radarom AN/TPY-2 u Turskoj,zapovjedništvom u Ramsteinu u Njemačkoj i pomorskom komponentom od 4 razarača američke 6.flote sa identičnim naoružanjem svi zajedno uvezani u američki antibalistički sustav (Ground-Based Midcourse Defense -GMD) pod kontrolom američke agencije raketne obrane (U.S. Missile Defense Agency -MDA) dio je masivnog preustroja američkog nuklearnog arsenala i njegove sposobnosti vođenja ograničenog nuklarnog rata na europskim prostorima. Posljedično famozni raketni štit postao je prva crta nuklearnog sudara SAD-a i Rusije na europskom tlu.
0 komentara