Prvi put zajedno: KINESKI I RUSKI BRODOVI UZNEMIRILI JAPANSKOG PREMIJERA

en.wikipedia.org

U sveopćoj medijskoj fokusiranosti na Tursku i njezine unutarnje procese koji su u tijeku nakon propasti pokušaja izvođenja državnog udara, na trenutak ćemo učiniti otklon od te zemlje i usmjeriti se na problematiku Dalekog istoka i tamošnjih vrlo složenih odnosa između glavnih regionalnih i globalnih igrača i incidenata koji mogu eskalirati i rezultirati dramatičnim posljedicama. Jedan od takvih zbio se prije nešto više od mjesec dana i ostao nepoznat široj svjetskoj javnosti iako zaslužuje pojačanu pozornost. Ne toliko zbog razine opasnosti koju je u sebi nosio (ona nije bila visoka), koliko zbog novih političkih elemenata koje u sebi sadrži i koje je nužno proanalizirati.

Incident se dogodio u blizini spornog otočja Senkaku (kako ga imenuju Japanci) ili Diaoyu (kako ga zovu Kinezi). Ono je široj javnosti poznato još od 2012. godine i radikalnog zaoštravanja odnosa između Tokia i Pekinga (koje i danas prijeti otvorenim vojnim sukobom) glede prava na ostvarivanje suvereniteta nad njima, što traje još od prošlog stoljeća, a iznova je pokrenuto nakon američkog napuštanja pokroviteljstva nad japanskim arhipelagom početkom 70.-ih godina prošlog stoljeća. Tih osam otočića, osim što se zna da njihove vode obiluju ribom, vjerojatno kriju i velike zalihe nafte i plina, a kada je to tako, na potencijalne i stvarne rizike promatra se iz sasvim drugog kuta.

Prošlomjesečni incident odnosio se na zajedničko uplovljavanje kineskih i ruskih vojnih brodova u pomorsku zonu u blizini spornog otočja, a što je prvi takav slučaj u povijesti samog spora u kojem Amerikanci, očekivano, stranu drže službenom Tokiju, a Rusi se nikada nisu posebno izjašnjavali (poglavito ne u smislu političko-vojnog svrstavanja) ili bi se ograničavali na službena priopćenja niže razine, u kojima bi se navodila potreba mirnog dogovora, bez uvlačenja trećih strana u meritum spora.

O do sada ne zabilježenom incidentu prva je izvjestila japanska strana, navodeći, kako je u noći 9. lipnja kineska obalna straža patrolirala u zoni od 12 milja (koju liniju nisu presjekli), što ne narušava pravila ali predstavlja provokativni čin. Zajedno s kineskim, primjećena su i tri ruska broda. Japanski premijer Shinzo Abe, probuđen od strane svojih suradnika, navodno je upitao „a gdje se nalaze japanski brodovi“? Najprije je želio „prihvat“ neugodnih suparnika vlastitim brodovljem ali se ubrzo zadovoljio isključivo njihovim nadzorom, obavjestivši istodobno SAD o incidentu.

Interesantan je podatak prema kojem je japansko Ministarstvo vanjskih poslova već oko 2 sata iza ponoći pozvalo kineskog veleposlanika u Tokiu i uručilo mu prosvjednu notu (probuđeni kineski diplomat ju je odbio primiti neuobičajenim diplomatskim riječima, kazavši kako se tu ionako radi o kineskom teritoriju) ali ruskog veleposlanika nisu zvali. I to usprkos činjenici da su upravo ruski brodovi prvi ušli u spornu zonu, u 21:50 sati, a kineski tek sat vremena poslje pola noći. Osim toga, kineski brod vode arhipelaga napustio je oko 3 sata ujutro, a ruski tek oko 5 sati. I još jedan zanimljiv detalj: Kinezi su tamo imali jedan brod, a Rusi tri.

Ovakvu japansku reakciju možemo protumačiti s dvije strane: prva je, da Rusija ionako ne pretendira na teritorij ili akvatorij spornih otoka; a druga, da Tokio izbjegava „doljevati ulje na vatru“ dodatnim diplomatsko-političkim uvlačenjem u neugodan sukob još jednog krupnog međunarodnog igrača, s kojim ionako prilično teško (nakon prinudnog priključenja Tokia međunarodnim sankcijama protiv Rusije u svezi ukrajinske krize) nastoji održati stabilnu razinu političkih i gospodarskih odnosa. Tokio ne želi zaoštravanjem odnosa s Moskvom nju direktno otjerati u strateško savezništvo s Pekingom i po pitanju teritorijalnih sporova koje Japan ima s velikom i snažnom Kinom. Napore u istom smjeru ulaže i Moskva (o čemu svjedoči i nedavni prijedlog da se Japanu omogući izgradnja plinskih skladišta paralelno s gigantskim plinovodom kojeg Gazprom upravo gradi prema kineskom teritoriju) iako ona sve više upozorava kako nema namjeru beskonačno trpjeti japanska financijska i gospodarska ograničenja. Osim toga, radikalizacija i totalno zahladnjenje američko-ruskih odnosa ne ostavlja Moskvi previše prostora za dilemu kojem dalekoistočnom partneru dati prioritet, poglavito u odnosu na vojno-sigurnosna pitanja. O tome svjedoči i tajming ovog incidenta koji se dogodio uoči službenog posjeta ruskog predsjednika Putina Kini.

Pa iako se zapravo radilo o samo jednom pravom ruskom vojnom brodu (ostala dva su bila pomoćna tj. namjenjena osiguranju tehničke pomoći), ovaj ruski čin u svakom slučaju sadrži elemente smjelost i drskosti (ne u vojnom već političkom smislu) i odašilje jasnu poruku i Japanu i SAD-u. Činjenica je da se SAD iznova vraća u Aziju svojim pojačanom političkom retorikom i isto takvim pomorskim i zračnim snagama.Tome treba pridodati i američke namjere (odnedavno i službeno najavljene kao već gotov sporazum) o instaliranju svog suvremenog PRO sustava THAAD u Južnoj Koreji čemu se Kina i Rusija oštro protive, smatrajući ga primarno usmjerenim protiv njihovih (a ne sjevernokorejskih) nacionalnih interesa i sigurnosti. Osim toga raste napetost i u akvatoriju Južno-kineskog mora, poglavito nakon nedavne presude Međunarodnog suda u Haagu u korist Filipina, koju kineska strana ne priznaje, a u sudskom sporu nije niti željela sudjelovati odbacujući nadležnost toga suda. U takvim okolnostima sve veće približavanje Moskve i Pekinga nikoga ne iznenađuje. Ono se sada sve više ostvaruje izvan gospodarskog aspekta kao dominantnog te se usmjerava na usklađenije zajedničke političko-diplomatske akcije i priopćenja ali i intenziviranje vojne suradnje, poglavito kroz izvoz suvremenog ruskog naoružanja i koordinaciju i integraciju vojnih sustava prilikom izvođenja sve češćih zajedničkih vojnih vježbi. Takve aktivnosti, osim ideološke potke koja se provlači kroz identičan stav Kine i Rusije po pitanju Drugog svjetskog rata i protivljenju pokušajima njegovog revizionizma, imaju i spomenutu gospodarsku pozadinu jer Rusija na taj način ubire simpatije Pekinga i osigurava svoje gospodarske interese uzdrmane naglim presijecanjem svog pristupa Zapadnom tržištu i tamošnjim financijskim izvorima.

Čini se kako velika azijska igra „kvarteta“ SAD-Rusija-Kina-Japan tek počinje, a spor oko spomenutog otočja samo je jedan njezin manji dio.

0 comments