Promjene vojno-političkih elemenata na Bliskom istoku od 19.-25. lipnja 2017. g.

I prošlog tjedna u bliskoistočnoj regiji dominirala je katarska kriza, poglavito odnosi na relaciji Doha-Rijad, ali i stanje u samom saudijskom državnom vrhu, gdje je došlo do smjene princa prijestolonasljednika Muhammeda bin Naefa, na čiji je položaj kralj Salman  imenovao svog sina Muhammeda bin Salmana.

Prošli tjedan Saudijska Arabija, Bahrein, UAE i Egipat posredstvom Kuvajta (kao neformalnog posrednika u sporu) uručile su Kataru zahtjev s 13 točaka. Među najvažnijim, svakako su zahtjevi za prekidom katarskih diplomatskih odnosa s Iranom i svih veza s panislamističkim radikalnim pokretom „Muslimanska braća“ . Još jedan zvučan zahtjev odnosi se na završetak turske vojne nazočnosti u Kataru.Traži se i prekid „naturalizacije državljana“ drugih arapskih zemalja koji se sada nalaze u Kataru, a Doha također mora izručiti sve one koji se nalaze na tjeralicama Saudijske Arabije, UAE, Bahreina i Egipta, a optuženi su za terorizam. Također mora dostaviti detaljno izvješće o financiranju inozemnih oporbenih organizacija i političkih pokreta. U jednoj točci se spominje i isplata kompenzacija za četiri spomenute arapske države-podnositeljice zahtjeva, čiji je iznos još nepoznat.

Za ispunjavanje ovog klasičnog ultimatuma, čijim bi prihvaćanjem Katar de facto kapitulirao i prestao biti država koja vodi suverenu vanjsku politiku, Dohi su na raspolaganje stavili svega deset dana.

Ovdje treba naglasiti kako arapske države ne namjeravaju primjeniti silu ukoliko Katar odbije njihove zahtjeve. Katarski oponenti smatraju kako će za normalizaciju odnosa biti nužan daljnji pritisak i nadzor sa strane SAD-a i EU.

Bilo kako bilo, katarski odgovor nije trebalo čekati dugo. Doha je uručene joj zahtjeve prozvala „nerealističnim“ i „neispunjivim“ i od uručitelja zatražila njihovo preispitivanje.

Američki državni tajnik Rex Tillerson pozvao je arapske zemlje da budu razumne u svojim zahtjevima prema Kataru. Rusko MVP je 24. lipnja izjavilo kako sukob između arapskih država mora biti riješen diplomatskim putom na temelju ravnoteže interesa, a samo dan ranije katarska vlada je ublažila vizni režim za ulazak ruskih državljana u zemlju. Oni sada mogu dobiti vizu na mjesec dana odmah po dolasku u Katar, bez pozivnog pisma i prethodnog odobrenja tamošnjeg MUP-a.

Najveću potporu Kataru ipak pruža Turska. Robna razmjena između dviju država od uvođenja blokade Katara povećana je za čak tri puta. Predsjednik Erdogan je 25.6. izjavio kako dijeli stav katarskog državnog vrha o neumjesnim zahtjevima prema toj zemlji, a poglavito se protivi onom dijelu koji se odnosi na ukidanje dozvole za djelovanje turske vojne baze i povlačenju turskih vojnika iz Katara, što Erdogan naziva nedopustivim mješanjem u tursko-katarske odnose.

Štoviše, turski vojnici stigli su u Katar radi izvođenja zajedničke vojne vježbe. U slučaju produljenja prometne i gospodarske blokade, Doha, osim Turske i Irana, računa i na pomoć dviju arapskih zemalja iz Zaljeva – Omana i Kuvajta (obje članice prosaudijskog Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva).

Stručnjaci ne prognoziraju pomirbu između zavađenih strana u bližoj budućnosti.

Sada se osvrnimo na promjene u saudijskoj kraljevskoj obitelji koje se tiču nasljedstva na prijestolju. Kralj Salman je za prijestolonasljednika imenovao, navodno 31-godišnjeg sina Muhammeda bin Salmana (točan broj njegovih godina iz nekog razloga dinastija krije). To je važan korak usmjeren k pomlađivanju vladajuće elite i, zapravo, posve očekivan. Za njegovu kandidaturu glasovao je 31 od 34 člana Vijeća za prisegu kraljevske obitelji. Kao službeni razlog kraljevskog dekreta o zamjeni nasljednika naveden  je pojam „posebne prilike“. Princ Muhammed bin Salman također je imenovan i za prvog zamjenika premijera, uz nastavak dužnosti ministra obrane koju obnaša od ranije. Njegov protukandidat i dosadašnji princ prijestolonasljednik te ministar unutarnjih poslova Muhammed bin Naef, lišen je svoje titule, položaja prvog zamjenika premijera i ministra UP, a na ministarsko mjesto je imenovan njegov nećak, princ Abdel Aziz bin Saud bin Naef. Nakon toga smjenjeni prijestolonasljednik je prisegnuo na vjernost novoizabranom prijestolonasljedniku.

Ove promjene u kraljevskom dvoru i vladi Muhammedu bin Salmanu i njegovom timu praktički omogućuju monopol vladavine.

Noviomenovanom službenom prijestolonasljedniku telefonski je odmah čestitao američki predsjednik Trump, pričemu su razgovarali o „nužnosti sprječavanja potpore terorizmu i pronalasku načina rješenja razmimoilaženja oko Katara“. Razgovarali su i o naporima glede uspostave pravednog mira između Izraelaca i Palestinaca, kao i tijesnoj suradnji oko postizanja sigurnosti, stabilnosti i razvoja Bliskog istoka.

Sirija:

Složenost stanja u toj zemlji potvrđuje i događaj od 18.6, kada je američki lovac F/A-18E srušio sirijski bombarder Su-22, koji je, prema američkoj verziji, bacao bombe južno od grada Tabka, u blizini boraca „Sirijskih demokratskih snaga“ (SDF) – proameričkom arapsko-kurdskom vojnom organizacijom s dominantnim učešćem kurdskih snaga. Sirijsko vojno zapovjedništvo opovrgnulo je takvo obrazloženje, izjavivši, kako je njihov zrakoplov napadao snage „Islamske države“. Moskva je ovaj američki napad nazvala „činom agresije“ i „pomoć teroristima“, a rusko MO je 19.6. objavilo prekid suradnje s Amerikancima u okviru memoranduma o sprječavanju incidenata na nebu iznad Sirije i od američkog zapovjedništva zatražilo opsežnu i detaljnu istragu tog incidenta. Također je objavljeno kako će sve letjelice u zoni djelovanja ruskog zrakoplovstva zapadno od rijeke Eufrat biti praćene ruskim zračnim i kopnenim sredstvima PZO kao vojni ciljevi.

Pentagon je priopćio kako SAD nema namjeru stvarati sukobe u Siriji ali da namjerava zaštititi sebe i svoje partnere u slučaju pojava ugroze, a također i „raditi na potpori otvorenih komunikacijskih kanala s Rusijom…“

Sirijska vojska i njezini saveznici na terenu prošli tjedan nastavili su napade istočno od Palmire. Oni su 19.6. izbacili teroriste iz grada Rasafa, 30 km južno od Rakke, a stavili su pod svoj nadzor i pet zona u jugo-istočnom prigradu glavnog grada Damaska.

Izbacili su teroriste i iz zone Bir-Qasab, 75 km jugo-istočno od Damaska. Istodobno, „Islamska država“ prebacuje svoje snage u regiju Hama, gdje su gradili zapovjedne točke i skladišta naoružanja. To je 23.6.  isprovociralo ruski napad krstarećim raketama „Kalibr“ s brodova i podmornice ruske flotile u Istočnom Sredozemlju. Uništene su uspostavljene zapovjedne točke i skladišta „IS“ u regiji Hama, a ostatci ISIL-ovih snaga uništeni su napadima ruskih bombardera koji su uslijedili odmah iza raketnih.

Bojeve operacije vođene su i u regijama Deir ez-Zour na istoku zemlje, Aleppo, Deraa i Al-Quneitra na jugu, a 25.6. po sirijskoj zoni Golanske visoravni u dva su navrata djelovali izraelski zrakoplovi.

Nastavlja se i vojna operacija prokurdskog SDF-a vezano uz oslobođenje grada Rakke, u čemu im pomažu zrakoplovi međunarodne koalicije na čelu sa SAD-om. Pritom je zapovjedništvo SDF-a zatražilo zaustavljanje vojnih akcija koje protiv njih vodi sirijska vojska na prilazima Rakki. U protivnom, „postrojbe SDF bit će primorane pribjeći svom zakonitom pravu na samoobranu i pružiti otpor vojsci režima“. Damask je odgovorio kako „nitko nema pravo smetati sirijskoj vojsci oslobađati teritorij svoje zemlje. Tko to bude želio učiniti, doživjet će poraz“. Ali općenito gledano, i kurdske snage i sirijska vojska nastoje izbjeći ponavljanje sukoba u regiji Rakka.

Američki minisatr obrane J. Mattis Turskoj je dostavio informaciju o isporuci oružja sirijskim Kurdima, naglasivši u pismu svom turskom kolegi, kako će „oružje isporučeno Kurdima biti vraćeno u SAD poslje poraza „Islamske države“. Predsjednik Turske R.T. Erdogan je 25.6. izjavio kako SAD čini grešku isporučujući Kurdima oružje.

Francuski predsjednik E. Macron je 21.6. izjavio kako on više ne traži „smjenu Asada kao prethodni uvjet za bilo što, jer ja ne vidim nijednog kvalitetnog njegovog nasljednika“. Pozvao je na razradu novog plana za Siriju s prioritetom borbe protiv terorističkih organizacija. „One su naši neprijatelji“, a za učinkovitu borbu protiv njih treba „suradnja svih zemalja, a posebno s Rusijom“.

Irak:

Stara jezgra Mosula – posljednje uporište ISIL-ovih snaga – praktički je oslobođena, izjavilo je 25.6. iračko vojno zapovjedništvo. Pod kontrolom džihadista ostalo je svega 1% njezinog teritorija, rečeno je u priopćenju.

Egipat:

24.6. egipatski predsjednik A.F. al-Sisi potvrdio je potpisani sporazum iz 2016. godine o demarkaciji granice sa Saudijskom Arabijom, suglasno kojem Egipat predaje saudijskom Kraljevstvu svoja dva otoka u Crvenom moru – Tiran i Sanafir. Nešto ranije to je potvrdio egipatski parlament, dok je saudijska strana to učinila još 2016. g., odmah po potpisivanju dogovora.

Afganistan:

Američki Pentagon objavio je redovito polugodišnje izvješće o stanju u Afganistanu, za razdoblje od prosinca prošle, do svibnja 2017. godine. U njemu se navodi kako se službene afganistanske snage sada nalaze na odlučujućoj prekretnici  borbe protiv pobunjenika ali da su, općenito, u stanju snositi odgovornost za sigurnost zemlje. Neovisno o ozbiljnom pogoršanju stanja, ugroza od strane unutarnje oporbe smatra se „suzdržanom“. Navodi se kako u zoni afganistansko-pakistanske granice sada djeluje 20 pobunjeničkih skupina, između kojih i Talibani, organizacija „Hakkani“, „Al-Qaida i „Islamska država“. Time se koncentracija terorističkih i ekstremističkih organizacija u toj regiji smatra najvećom u svijetu ali se sumnja u njihov operativni uspjeh. Tako se navodi da je vojna sposobnost i aktivnost Talibana različita u odnosu na pojedine regije, ali da je učinkovita u širenju informacija o svojim uspjesima posredstvom društvenih mreža i propagandne kampanje. Što se tiče „IS“, Pentagon navodi kako su protiv nje postignuti značajni uspjesi i da ona uglavnom još djeluje u četiri zone istočne regije Nangarhar, pričemu još uvjek predstavlja ugrozu izvršenjem terorističkih napada u velikim gradovima. Također se navodi kako se sve češće „Islamskoj državi“ priključuju i lokalni zapovjednici i borci talibanskog pokreta. Značajno jačaju položaji ekstremista u južnim i istočnim afganistanskim regijama Logar, Nangarhar, Hilmend, kao i na sjeveru, u regijima Kunduz i Parvan.