PROMJENA VOJNO-POLITIČKIH ELEMENATA NA BLISKOM ISTOKU I SJEVERNOJ AFRICI OD 30. SIJEČNJA DO 5. VELJAČE 2017. G.

Sirija:

Sirijski predsjednik B. Asad je 5. veljače produžio rok do 30. lipnja za amnestiju protuvladinih boraca koji se predaju sirijskoj vojsci.
Ruski ministar vanjskih poslova S. Lavrov je 30. siječnja pozvao UN na brže djelovanje glede organizacije novog kruga pregovora u Ženevi, o riješenju sirijskog sukoba. Lavrov se osvrnuo i na prijedlog američkog predsjednika D. Trumpa, o osnivanju sigurnosnih zona na sirijskom teritoriju, kazavši, kako Rusija može razmisliti o tim mjestima, u koja bi se sklonili unutarnji prognanici s djelova Sirije zahvaćenim sukobima. To bi zahtijevalo usuglašavanje praktičkih detalja i s vladom u Damasku, kazao je ruski čelnik diplomacije.
O obnovi pregovora u Ženevi oglasio se 31. 1. i izaslanik UN-a za Siriju S. de Mistura, kazavši, kako se oni planiraju održati 20. veljače. Sirijska oporba taj rok smatra preuranjenim jer očekuje ruski odgovor na svoje upite glede instrumenata nadzora primirja potpisanog 29. prosinca prošle godine, izjavio je predstavnik oporbene delegacije koja je bila na pregovorima u Astani, M. Allush .
Iako je stanje u Siriji i dalje krajnje složeno, dogovor o primirju između sirijske vojske i oporbenih snaga se poštiva, pričemu se on ni u kom slučaju ne odnosi na „Islamsku državu“ i „Jabhat al-Nusru“ (odnosno njezina različita nazivlja).

Tako sirijska vojska i njezini saveznici na terenu vode intenzivne borbe protiv snaga „Islamske države“ u regiji Homs, a nastavljaju i svoj prodor prema Palmiri, iznova okupiranoj od strane džihadista u vrijeme kada su vladine snage bile koncentrirane na završne operacije oslobađanja istočnog Aleppa. Sirijska vojska vrši napade i na ISIL-ovce na sjevero-istoku regije Aleppo, gdje je oslobodila niz naseljenih mjesta, a također se približava i okupiranom gradu Al-Babu, gdje ruski i turski zrakoplovi zajednički napadaju ciljeve „IS“, a na terenu protiv džihadista oko tog grada ratuju i postrojbe sirijske oporbe koje podupire turska vojska.

Složeno vojno stanje nastavlja se i na sjevero-istoku Sirije, u zoni grada Deir ez-Zoura, gdje džihadisti „IS“ napadaju vladine snage u obližnjoj zrakoplovnoj bazi. Tamo je prošlog tjedna nastavljeno djelovanje ruskih strateških bombardera Tu-22M3 – u dva navrata – 30. 1. i 3. 2.
Uz potporu međunarodne koalicije pod vodstvom SAD-a, nastavljeni su napadi „Sirijskih demokratskih snaga“ (kojima dominiraju kurdske postrojbe) prema gradu Rakki. Tako je 4. veljače započela „nova faza“ te operacije, koja se već mjesecima rasteže, ne toliko zbog vojnih odnosa snaga, koliko zbog same politike i snažno isprepletenih tursko-kurdsko-američko-sirijskih interesa u svezi neformalnog glavnog grada „Islamske države“. Ta „nova faza“ odnosi se na nastojanja potpunog vojnog okruženja Rakke.

Jemen:

Fregata saudijske ratne mornarice je 30 siječnja, uz zapadnu obalu Jemena, napadnuta brzim gliserima od strane jemenskih pobunjenika-huta, pričemu su poginula dva člana posade, a ranjena još trojica. Već 3. veljače SAD je poslao svoj razarač za patroliranje južnom zonom Crvenog mora, poglavito uz zapadnu jemensku obalu, u namjeri onemogućavanja dostave iranske vojne pomoći šijtskim hutima.

Afganistan:

U izvješću od 1. veljače, sastavljenog sa strane američke organizacije (osnovane od Kongresa za nadzor financijske pomoći vladi u Kabulu), preciznije, ureda posebnog generalnog inspektora za preustroj Afganistana, vlada u Kabulu je do mjeseca studenog 2016. godine nadzirala svega 57% državnog teritorija, što je 15% manje negoli godinu dana ranije. Više od 10% regija u potpunosti je prešlo pod nadzor različitih pobunjeničkih snaga, a još 33% teritorija te su snage pokušale oduzeti od vladinih postrojbi.
Nakon dugo vremena VS UN-a uspjelo se usuglasiti oko skidanja sa sankcijskog spiska šefa oporbene vojne organizacije „Islamska stranka Afganistana“, Gulbuddina Hekmatyara. Radi se o osobi koja je s predsjednikom A. Ghaniem još krajem ljeta prošle godine potpisala sporazum o uključivanju te organizacije u politički sustav zemlje, u zamjenu za skidanje s popisa terorističkih organizacija unutar UN-a koje imaju veze s „Al-Qaidom“ ili „Islamskom državom“.

Iran:
Iran je, kao što smo izvjestili prošlog tjedna, 29. siječnja izvršio testiranje svoje balističke rakete. Taj čin izazvao je oštre reakcije SAD-a i Izraela, a vlada u Tel Avivu je priopćila, kako on ugrožava čitav Bliski istok. To je „potpuno nedopustivo“, izjavila je i nova predstavnica SAD-a u UN-u Nikki Haley, na zatvorenoj sjednici VS sazvanoj na tu temu. Predsjednik D. Trump je 2. 2. izjavio, kako ne isključuje ni jednu varijantu američkog odgovora Iranu, a već sljedećeg dana SAD je uveo nove sankcije Teheranu, koje se odnose na 13 privatnih i 12 pravnih osoba povezanih s programom iranskog razvoja balističkih raketa, ili s pružanjem bilo kakve pomoći iranskom Korpusu zaštite islamske revolucije. Međutim, istog dana, glasnogovornik Bijele kuće je priznao kako iransko testiranje balističkih raketa ne predstavlja kršenje sporazuma o iranskom nuklearnom programu, iako „proturječi njegovom duhu“. Već sljedećeg dana američki ministar obrane i šef Pentagona general Mattis Iran je prozvao „najvećim sponzorom svjetskog terorizma“ ali i izjavio, kako ne vidi potrebu „za povećanje američke vojne nazočnosti u regiji“.
Teheran je na najnoviji razvoj stanja odgovorio, kako nastavlja realizaciju svog raketnog programa neovisno o prijetnjama SAD-a i da pritom ne namjerava nikoga pitati za dozvole glede vlastitog plana obrane. Iranski raketni program „ima isključivo obrambeni karakter“ i njegova razrada isključuje postavljanje nuklearnih bojevih glava, navodi službeni Teheran. Inače, informacije radi, iransko raketno naoružanje se uopće ne razmatra unutar rezolucije 2231 VS UN-a, koja se odnosi isključivo na iranski nuklearni program, tj. razvoj iranskih balističkih raketa ne podlježe nikakvim sankcijskim prijetnjama VS.

Saudijska Arabija:

Spomenuti američki ministar obrane J. Mattis je 1. veljače razgovarao sa saudijskim prijestolonasljednikom i ministrom obrane M. bin Salmanom i izjavio, kako će SAD nastaviti sa suradnjom s tom državom po svim sferama. Saudijski ministar obrane je ukazao na „bogato iskustvo generala Mattisa u regiji“ i naglasio želju za što brže otpočinjanje zajedničkih aktivnosti u interesu obiju država.

Izrael:

Izraelska vlada je 1. veljače odobrila izgradnju još tri tisuće stambenih jedinica na teritoriju Zapadne obale, koji se nalazi pod palestinskom samoupravom.
Nova američka administracija je izjavila kako ta odluka ne pridonosi riješenju bliskoistočnog sukoba, ali je istodobno izjavila i to, kako ona tu odluku „ne smatra preprekom miru“ u regiji.

Europska unija:

Raspravljajući o izbjegličkoj krizi na neformalnom samitu na Malti, čelnici država EU su 3. veljače odredili strategiju rješevanja migracijske krize na Sredozemnom moru. Plan se sastoji od 10 prioritetnih točaka za pružanje potpore Libiji, preko čijeg se teritorija u EU prebacuju izbjeglice iz Afrike. U dokument je uključen i istodobno potpisani sporazum o izbjeglicama između Italije i Libije. EU namjerava još snažnije pomoći Libiji u zaštiti njezinih granica i obuci njezinih postrojbi obalne zaštite za borbu protiv krijumčarskih kanala, kao i pojaćati pomoć međunarodnim organizacijama koje se skrbe za izbjegličke logore u toj sjevernoj afričkoj zemlji.
Geopolitika.news ovdje izražava sumnju u polučenje značajnijeg uspjeha, prije svega zbog kaotičnog sigurnosnog stanja u samoj Libiji, čija međunarodno priznata vlada na čelu s premijerom F. Sarrajem jedva nadzire i sam glavni grad Tripoli, a država je de facto podjeljena na tri dijela pod nadzorom razliličitih vojnih i političkih grupacija, između ostalih, i onih islamističkih. U takvim okolnostima govoriti o zaštiti libijskih vanjskih granica od izbjegličkog vala iz dubine Afrike posve je besmislemo, jer bi to bilo složeno kvalitetno obavljati čak i u uvjetima znatno stabilnijega stanja na libijskom teritoriju.