Perspektiva sporazuma: SAD U SIRIJI RATUJE SAM SA SOBOM

Brojne Assadu oporbene grupacije dobivaju potporu iz programa američke CIA-e, a istodobno ratuju s postrojbama sirijskih Kurda (YPG) koje dobivaju pomoć sa strane Pentagona.

Najznačajnija vijest u svezi sirijskog sukoba nakon što je započeo prije više od četiri godine, svakako je ona jučerašnja, o američko-ruskom postizanju dogovora o primirju kojeg su obvezne prihvatiti sve sukobljene strane, pri čemu se on, naravno, ne odnosi na terorističke organizacije „Islamska država“ i „Jabhat al-Nusra“.

Iako mnogi analitičari oko sporazuma iskazuju skepsu, poglavito u odnosu na postupke Turske i Saudijske Arabije, ali i Assadove vlade s obzirom na velike pobjede koje njezina vojska ostvaruje proteklih tjedana, način na koji je sporazum dogovaran i usuglašen, kao i elementi osiguranja njegove provedbe, govore kako ipak postoji nada za smirivanje stanja i, poglavito, sprječavanje eskalacije sukoba izvan sirijskog državnog okvira, a što već samo po sebi predstavlja značajan uspjeh.

Ovome svakako treba pridodati i današnju vijest iz Damaska, prema kojoj je sirijska vlada spremna zaustaviti vojne aktivnosti (osim onih protiv terorističkih organizacija) sukladno američko-ruskom dogovoru (info: agencija SANA). U tom će smislu za jamstvo provedbe dogovora sirijska strana nastaviti koordinaciju s ruskom stranom, glede određivanja zona u kojima djeluju oružane grupacije koje će biti uključene u dogovor.

Kako bi se izbjegao propast dogovora, sirijska vlada naglašava nužnost usvajanja mjera nadzora pograničnih zona, a kako bi se spriječili bilo kakvi pokušaji potpore pojedinim oružanim grupama i njihovom pregrupiranju i učvršćivanju položaja. Pritom vlada zadržava svoje pravo na adekvatan odgovor na bilo kakvo narušavanje dogovora od strane drugih oružanih grupacija u odnosu na sirijske građane ili sirijske oružane snage.

Takva pozicija sirijskih vlasti itekako ima svoju logičnu utemeljenost s obzirom na prethodna iskustva, poglavito vezana uz turske aktivnosti i njihovu umiješanost u unutarnje stvari susjedne joj države. Tako npr., turska novina Cumhuriyet upravo provodi vlastito istraživanje od javnosti skrivenih djelovanja turskih vlasti vezanih za sjeverna područja Sirije. Novina je polučila informacije o suradnji turskih vojnih i sigurnosnih struktura s „Islamskom državom“, a prikupljena saznanja objavljena su pod naslovom „Upravljali granicom s vojskom DAISH („IS“, op.a.)“.

Putin o detaljima sporazumu s Amerikancima

U posebnom obraćanju javnosti nakon potpisanog američko-ruskog sporazuma o prekidu vojnih djelovanja u Siriji, ruski predsjednik Putin govorio je o svom prekjučerašnjem telefonskom razgovoru s predsjednikom Obamom. Pri postizanju dogovora vođeni su tajni sastanci na kojima su sudjelovali stručnjaci dviju zemalja, a korištena su i iskustva iz njihovog prijašnjeg dogovora o uništenju sirijskog kemijskog oružja.

Dan do roka otpočinjanja primirja (26. veljače) sve strane u sukobu moraju potvrditi ruskoj ili američkoj strani prihvaćanje ovog dogovora, a američki i ruski vojni stručnjaci će na kartama označiti teritorije na kojima te grupe djeluju. Protiv njih neće djelovati oružane snage sirijske vojske, ruske OS i američka koalicija. Oporbenjaci će, sa svoje strane, zaustaviti napade na vladine snage i lokalne postrojbe koje im pružaju potporu, izjavio je ruski predsjednik. Pritom će biti nastavljeni napadi na borce „IS“, „Jabhat al-Nusra“ i druge terorističke organizacije sa spiska VS UN-a.

SAD i Rusija, kao supresjedatelji Međunarodne grupe za potporu Siriji, uspostavit će „učinkovite instrumente za realizaciju i nadzor prekida vatre“ prema svim sukobljenim stranama koje prihvate dogovor, u koju svrhu će biti uspostavljena i „vruća linija“ sveze i, po potrebi, radna grupa za razmjenu informacija. Pritom će Rusija „raditi“ s Damaskom, a SAD s grupacijama kojima one pružaju potporu.

Predsjednik Putin na kraju je naglasio, kako se napokon pojavila realna šansa za postizanje završetka krvoprolića i nasilja, što će omogućiti pristup humanitarne pomoći sirijskom stanovništvu. Time će se stvoriti i uvjeti za otpočinjanje unutarsirijskog dijaloga pod međunarodnim nadzorom.

Scenariji za budućnost Sirije

Ukoliko navedeni dogovor bude realiziran otvaraju se i različite opcije za sirijsku budućnost, jer je, načelno, od svih zainteresiranih međunarodnih čimbenika potvrđeno kako ta država mora zadržati svoju teritorijalnu cjelovitost. U tom smislu morat će se razgovarati isključivo o njezinom unutarnjem ustroju.

Postoji više perspektiva ali su svakako najrealnije one o federalizaciji Sirije. Ona bi mogla ići u smjeru formiranja triju teritorijalnih jedinica, od kojih je prva ona „pro-Assadova“, kojoj se osigurava zapadni dio zemlje – od Damaska na jugu do Aleppa na sjevero-zapadu (uključno i ta dva grada). Drugi dio zauzimao bi središnje i istočne dijelove zemlje, a možemo ga nazvati i „Sunistan“ (kao dominantno sunitskim stanovništvom naseljena područja). Treći i najprijeporniji dio (zbog turskog opiranja) jest kurdska federativna jedinica, koja bi se prostirala na njihovom etničkom prostoru na sjeveru Sirije, uzduž granice s Turskom.

Ta posljednja varijanta (koju Turska pod svaku cijenu želi spriječiti) sada je i primarni turski problem, a smjena Assadovog režima i za samu Ankaru je postala drugorazredna stvar. Jer, uspostavom „pro-Assadovog“ teritorija, činjenica hoće li Assad duže ili kraće ostati na vlasti neće imati nikakvo značenje budući da će njega zamijeniti neki drugi „Assad“, a taj će teritorij definitivno ostati pod ruskom sigurnosnom zaštitom.

Amerikanci ratuju sami protiv sebe

Takva teritorijalna podjela prema mnogim analitičarima ne odgovara ni SAD-u ni njezinim regionalnim saveznicima. Međutim, SAD, po mom mišljenju, nema previše izbora: ili ići u kompromisna rješenja ili riskirati eskalaciju sukoba (u tom smislu i s Rusijom) kroz ratovanje „tuđim rukama“, u ovom slučaju – turskim. Ali Amerikanci sigurno zbog Turske neće zaratiti s Rusima, a to isto neće učiniti niti NATO, pa takav scenarij po Ankaru može imati katastrofalan učinak.

Vrlo je dvojbeno koliko bi i Saudijska Arabija iskreno željela biti uvučena, u više nego neizvjestan sukob u kojem danas glavnu riječ vodi Rusija, dobro znajući kako zbog nje NATO (čija nije niti članica) sigurno neće zaratiti s Moskvom. A tu je još i njoj neugodni suparnik Iran koji ne bi ostao po strani, kao i po Rijad nikako rješiv problem već jednogodišnje vojne intervencije u Jemenu na čijem tlu on upravo indirektno i ratuje s Teheranom.

Još je jedan američki problem u Siriji koji može ići u prilog njihovog ozbiljnog nastojanja za stabilizacijom stanja. SAD je jednostavno izgubio poluge upravljanja sirijskom krizom, a o tome svjedoči i sljedeća kontradikcija prema kojoj Amerikanci u Siriji zapravo ratuju sa samim sobom.

Naime, radi se o tome, da oružane grupacije kojima SAD vojno i logistički pomaže, na sirijskom tlu ratuju jedna protiv drugih.

Američki medij BuzzFeed tako piše, kako brojne, Assadu oporbene grupacije, dobivaju široku potporu po programu američke CIA-e, a da pritom istodobno ratuju s postrojbama sirijskih Kurda (YPG) koje dobivaju vojnu pomoć od strane Pentagona.

Upravo o tome govori i zapovjednik jedne od oporbenih grupacija („Furqa al-Sultan Murad“) Ahmet Otman. On je potvrdio kako su njih u regiji Aleppo napadale kurdske postrojbe. O sukobu s Kurdima izvješćuju i neke druge proameričke oružane grupacije.

„To je veliki problem. Stvar nije u tome što se radi o glupoj politici. Riječ je o tome, što s pozicije utjecaja mi toliko brzo gubimo od Rusije, da nas ljudi jednostavno više ne slušaju“, stanje komentira Andrew Tabler, stručnjak za Siriju u Washingtonskom institutu za Bliski istok.

Još jedan čimbenik može ići u prilog američke želje za uspostavom, makar i privremene stabilnosti u Siriji. Riječ je o nadolazečim predsjedničkim izborima u studenom ove godine, a Bijela kuća svakako želi stabilnost koju namjerava promidžbeno iskoristiti u paketu tzv. punog američkog vanjskopolitičkog uspjeha (iako je o tome, najblaže rečeno, vrlo dvojbeno govoriti u svjetlu pogoršanih američkih odnosa s Rusijom i Kinom u vrijeme drugog mandata predsjednika Obame) koji uključuje: dogovor oko iranskog nuklearnog programa, učvršćivanje jedinstva s EU i osnaženje NATO-a). Tom bi paketu svakako dobrodošlo i političko rješenje dugovječnog sirijskog problema kojeg su Amerikanci sami i „zakuhali“.