Nakon porasta napetosti u odnosima između formalnih bliskih partnera Saudijske Arabije i Egipta (o kojima smo nedavno opširnije pisali ovdje), Saudijci se suočavaju s još jednim neugodnim problemom i to unutar „svoje“ organizacije – Vijeće za suradnju arapskih država Perzijskog zaljeva. Taj se problem zove – Oman.
Radi se o sultanatu s nešto manje od 4 milijuna stanovnika, izuzetnog geostrateškog značaja, smještenog na krajnjem jugo-istoku Arapskog poluotoka i s izlazom na Arapsko more i Omanski zaljev. Ali najveći strateški značaj Omana ogleda se u njegovoj eksklavi – poluotoku Musandam – kroz koju Oman nadzire južni ulaz u Hormuški tjesnac (nasuprot Iranu, koji nadzire njegov sjeverni ulaz), kao „vrata“ Perzijskog zaljeva, kojim se odvija glavnina ukupnog svjetskog tankerskog prometa. Oman, kao dominantno islamska zemlja, ujedno je i jedina država u kojoj se ispovjeda ibadi islam, specifičan u odnosu na sunitski i šijtski smjer.
Muskat (glavni grad Omana) nikada nije skrivao svoj korektan odnos s Teheranom, pravilno percipirajući ulogu koju obje zemlje imaju u smislu „čuvanja“ Hormuškog tjesnaca kao priliku za suradnju, a ne neprijateljstvo. Oman je istodobno blizak partner svim arapskim zemljama Perzijskog zaljeva s kojima i tvori spomenuto Vijeće za suradnju. Na taj način, mali sultanat je sebi osigurao položaj svojevrsnog mosta i koordinatora unutar složenih odnosa između Irana i arapskih država – točnije, njihovom sunitskom sastavnicom koja je i dominantna. Na taj način povisio je i stupanj vlastite sigurnosti.
Međutim, problem koji za Rijad sada snažno izlazi na vidjelo veže se uz činjenicu, da Oman na zapadu graniči s Jemenom, u kojem je u tijeku vojna intervencija koalicije arapskih država na čelu sa Saudijskom Arabijom. A kroz omanski teritorij jemenskim šijtskim pobunjenicima-hutima sve češće pristiže novo naoružanje, kojim oni napadaju čak i južne pogranične dijelove saudijskog teritorija. Naravno, oružje dostavlja Iran posredstvom razvijene krijumčarske mreže unutar Omana. Ali krenimo redom:
Izvanredni sastanak arapskih zemalja Perzijskog zaljeva
U Omanu je 3. listopada održan sastanak članica Vijeća za suradnju arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, na kojem je najvažnije pitanje bilo ono o brzom pogoršavanju odnosa između Saudijske Arabije i Omana. Naime, svega nekoliko dana prije tog sastanka, jemenski narodni pokret odan Rijadu zaustavio je šest kamiona s oružjem koji su došli s omanskog teritorija – regije Džofar. Teret je sadržavao i taktičke rakete „zemlja-zemlja“ srednjeg dometa, iranske proizvodnje. Upravo je takva raketa nedavno uništila položaje arapske koalicije na sjeveru Jemena, prilikom čega je poginulo više desetaka saudijskih vojnika. Iste rakete huti koriste i za napade na stožer arapske koalicije u jugozapadnom saudijskom gradu Khamis Mushaitu (zračne udaljenosti od točke lansiranja cca 420 milja). Zaustavljena pošiljka demantira ranije navode huta, kako se radi o raketama domaće (jemenske) proizvodnje (ionako je bilo jasno kako razrušena industrijska postrojenja Jemena i nedostatak financija onemogućuju razvoj raketne tehnologije takve razine). Ovaj čin je toliko razljutio saudijskog princa prijestolonasljednika i ministra obrane Mohammeda ben-Salmana, da je gotovo istog trenutka urgirao kod kuvajtskog emira Al-Sabaha (Kuvajt je predsjedao sastankom u Omanu) da izvrši diplomatski pritisak na omanskog sultana Qaboosa bin Said Al Saida, u smislu da se ovaj ozbiljno pozabavi problemom šverca oružja kroz njegovu državu. Pritom Saudijci tvrde da se omanski teritorij koristi čak i za skladištenje iranskog oružja namjenjenog hutima, a ne samo šverc preko zračne luke u Salalahu (administrativnom središtu omanske južne regije Džofar) i omanskih otoka u Arapskom moru.
Međutim, sastanak Vijeća arapskih zemalja nije polučio željeni učinak „pomirbe“ prije svega zbog agresivnog stava saudijskog predstavnika koji je odmah oštro kritizirao omansku stranu za „nedostatan“ napor u zaštiti svoje granice s Jemenom. Ovdje moramo naglasiti kako jemenske pogranične službe po tom pitanju realno ne mogu učiniti puno više. Naime, pogranična regija Džofar uživa visoki stupanj svojevrsne autonomije u odnosu na Moskat, a njezini predstavnici nazočni su u svim tijelima središnje državne vlasti, na što je Moskat pristao nakon građanskog rata u tom dijelu Omana. U tadašnjem građanskom sukobu lokalnim stanovnicima pomoć je dolazila upravo iz NDR Jemen (Južni Jemen) i u dobrovoljcima i u naoružanju, a to se ne zaboravlja. Treba napomenuti kako se upravo tom rutom stoljećima švercalo oružje u smjeru istok-zapad što je itekako ostavilo traga u životu tamošnjih ljudi, nešto slično kao i na jugu Italije i Siciliji kada je riječ o višestoljetnom utjecaju tamošnjih mafijaških organizacija na ukupno stanovništvo tih regija. Zato, u svrhu održavanja stabilnosti u državi, vlast u Omanu i „žmiri“ na švercerske poslove tamošnjeg stanovništva, od kojih ono u osnovi i živi.
Saudijske obavještajne službe zabrinute
Analize saudijskih obavještajnih struktura ukazuju na to, da omanski sultan Qaboos o švercu iranskog oružja ne zna ništa, a da čitav posao nadziru dijelovi sigurnosnih struktura Omana odanih ili potkupljenih od strane Teherana, na čelu sa šefom Obavještajno-sigurnosne službe (OSS) Omana Muhammedom al-Noomanom. Zbog toga saudijske obavještajne službe smatraju, kako je nemoguće vjerovati njihovim omanskim kolegama i s njima surađivati, iako, istini za volju, suradnje među njima nema već odavno, a što negativno utječe na rad spomenutog Vijeća za suradnju arapskih zemalja Perzijskog zaljeva.
Po ovom problemu interesantni su i stavovi pojedinih ruskih analitičara, koji idu još i dalje, smatrajući kako saudijska obavještajna služba može prekinuti sve kontakte i s britanskim MI6 čiji operativci „sjede“ u glavnom središtu omanske OSS i sigurno dobro znaju što se događa na tamošnjem terenu. Ruski analitičari se također ne slažu ni sa saudijskim obavještajnim procjenama, kako spomenuti omanski sultan o svemu ovom ništa ne zna. Oni navode da je šef omanske OSS jedan od najbližih suradnika sultana Qaboosa i ništa ne čini bez njegovog odobrenja, neovisno o sultanovom lošem zdravlju. Osim toga, Teheran Moskatu plaća velike sume novca za opisane usluge u dostavi oružja u Jemen.
Navedene ruske stavove po pitanju znanja središnje vlade o tome što se na terenu događa Geopolitika.news smatra ispravnijima u odnosu na spomenute saudijske. Oni se uklapaju u gore spomenutu ulogu Omana koju je uspio izgraditi u svojstvu svojevrsnog „mosta“ između Irana i arapskih zemalja Zaljeva.
Također prosuđujemo kako histerija Rijada, u prvom redu princa i ministra obrane Muhammeda ben-Salmana, iskazuje svu puninu teškoća i gliba u koji je zapala saudijska (koalicijska) vojna kampanja u Jemenu. Ona se, osim u problemima vanjsko-političke prirode, gdje je sve izraženiji gubitak snažnog autoriteta i utjecaja Saudijske Arabije u regiji (poput onog u Egiptu, Siriji i Iraku, uz složeno stanje u Bahreinu, kao i sve snažnije i samostalnije poteze UAE u široj regiji), ogleda i na unutarnjoj političkoj sceni arapskog Kraljevstva. Tamošnja najjača suparnička figura saudijskom ministru obrane je ministar unutarnjih poslova i također nasljedni princ Muhammed ben Nayef al-Saud (o njihovom suparništvu smo pisali ovdje), koji samo čeka novi kiks svog mladog i neiskusnog kolege kako bi uskočio na njegovo mjesto i preuzeo ulogu budućeg kralja. A taj kiks, osim što je vrlo moguć po pitanju Sirije, dodatno se može pojaviti i kroz eventualni neuspjeh vojne kampanje u Jemenu koja je direktan i potpuno osmišljen produkt upravo Muhammeda ben-Salmana, kojim je on želio osigurati trajni dominantni utjecaj Kraljevstva u arapskom svijetu i široj regiji. Taj neuspjeh označio bi i kraj ambicija mladog prijestolonasljednika koji danas upravlja svim glavnim polugama vlasti unutar Rijada.
A da će saudijski problemi u Jemenu biti sve veći, osim odbacivanja saudijskih optužbi od strane Omana i nedvosmislene namjere sultanata da nastavi s dosadašnjom politikom, ukazuje i sve samostalniji pristup vođenja rata u Jemenu od strane saudijskog glavnog koalicijskog partnera UAE, koji shvaća apsurd nastavka totalnog rata protiv šijtskih huta zbog čega više vojno niti ne sudjeluje u oparacijama protiv njih na sjeveru Jemena već je primarno vojno koncentriran na jug zemlje. Štoviše, bogati Abu Dhabi zapravo računa s novom podjelom Jemena na Sjeverni i Južni, gdje bi on osigurao vlastite privilegije koje se prije svega ogledaju u nadzoru tamošnjih morskih luka, kao što to već čini (u suradnji s Egiptom) i na Rogu Afrike u samoproglašenom Somalilandu (sjeverno od ostatka Somalije i smještenom na obalama Adenskog zaljeva), gdje je nedavno polučio koncesiju za stratešku luku Berbera iz koje će osigurati svoj daljnji gospodarski prodor u dubinu afričkog kontinenta (vidi ovdje).
0 komentara