Novi detalji o iznenadnom odlasku ruskih zrakoplova iz Irana

Nakon današnje senzacionalne vijesti iz Irana o završetku korištenja iranske zrakoplovne baze Hamedan od strane ruskih bombardera, svega tjedan dana nakon rusko-iranskog dogovora o njezinom korištenju za bombardiranje terorističkih snaga u Siriji i koji je uzburkao političko-vojne duhove diljem svijeta, Geopolitika.news prikupila je nova saznanja.
Rusko Ministarstvo obrane potvrdilo je jutrošnju informaciju, kazavši kako su ruski zrakoplovi napustili Iran nakon obavljanja planiranih vojnih zadaća te su se vratili na teritorij Ruske Federacije.

Međutim, da stvari baš i nisu tako jednostavne, ukazuje i današnja kritika upućena Moskvi od strane iranskog ministra obrane Hoseina Dehgana. On je optužio Rusiju za javnu „objavu“ informacije o korištenju iranske vojne baze za operacije u Siriji. Kazao je kako su Rusi time željeli pokazati da su „oni – velesila i utjecajna država, da oni aktivno sudjeluju u sferi sigurnosti i u ovoj regiji i u svijetu.“ Dodao je i sljedeće: „Razglašenje te informacije pokazuje neuvažavanje (Irana, op.a.) i želju za vlastitim uljepšavanjem.“
Radi se o do sada najoštrijim riječima nekog iranskog državnog dužnosnika upućenog Moskvi od započinjanja njihove zajedničke koordinacije po pitanju sirijskog ratnog sukoba – preciznije, od ljeta 2015. godine.

Čini se kako je Moskva, ukoliko je Teheran uistinu tražio „medijsku tišinu“ koja mu je nužna zbog aktualne unutarnje borbe za vlast između liberalnih i konzervativnih krugova, kao i negativne percepcije u dijelu iranske javnosti (zbog opterećujućih historijskih odnosa između dviju država) koju takva objava može prouzročiti, iz za sada nepoznatog razloga tu informaciju ipak odlučila objaviti. Međutim, odmah se mora naglasiti kako je, zapravo, bilo čudno za očekivati kako poljetanje ruskih strateških zrakoplova s iranskog teritorija može ostati obavijeno velom tajne, u uvjetima visokosofisticiranih obavještajnih i informacijskih sustava i špijunskih satelita kojima nigdje, a poglavito na bliskoistočnom terenu ništa ne može „umaći“. Ukoliko se zna još i to, da je ta informacija obišla svijet već istog dana kada su ruski zrakoplovi i stigli u Iran, i da su oni usprkos tome već tjedan dana vršili bombardiranja islamističkih snaga u Siriji, još je čudnije zašto je Iran takvu odluku donio tek danas.

Pri pokušaju davanja odgovora na ovo pitanje treba ukazati na više elemenata: jedan od njih je taj, da rusko zrakoplovstvo djeluje po ciljevima koje prethodno koordinira sa sirijskom vojskom, pričemu upada u oči kako je ono prošlog tjedna intenzivno djelovalo na sjeveru Aleppa, dok se na jugo-zapadu od tog grada suzdržavalo od bombardiranja. A upravo su u tom dijelu raspoređene iranske i iračke šijtske postrojbe koje ratuju protiv tamošnjih združenih džihadističkih i Asadu oporbenih snaga, a rusko zrakoplovstvo im nije pružalo potporu. Takvo ponašanje ruskih zračnih snaga tj. ruske službene politike ukazuje kako Moskva primarno računa na očuvanje jedinstvene sirijske vojske, a ne daje potporu iranskim nastojanjima za „sektaškim“ preustrojem sirijskih oružanih snaga po uzoru na gotovo samostalni Korpus straže islamske revolucije koji u Iranu legalno djeluje izvan okvira oružanih snaga te zemlje i ima presudan politički ali i vrlo jak gospodarski utjecaj. Taj obrazac preustroja državne vojske Iran upravo želi dovršiti u Iraku posredstvom tamošnjih moćnih šijtskih milicja koje nadječavaju i sangu službene iračke vojske ali još uvijek s njom djeluju koordinirano.

Drugi važan element koji je možda utjecao na tek danas objavljenu oštru reakciju Teherana prema Moskvi jest taj, da je danas u saudijsku glavnu luku na Crvenom moru Džedu (Jeddah) stigao posebni predstavnik ruskog predsjednika za Bliski istok i Afriku Mihail Bogdanov. On se sastao sa saudijskim prijestolonasljednikom i ministrom obrane princom Muhammedom bin Salmanom i ministrom vanjskih poslova Adelom al-Jubeirom. Službena izjava po završetku susreta glasila je, kako su dvije zemlje usmjerene na približavanje i koordinaciju svojih stavova, kako u dvostranom formatu, tako i na različitim međunarodnim poljima za riješenje sukoba na Bliskom istoku. To uključuje Rusko-arapski forum za suradnju, strateški dijalog Rusija – Vijeće za suradnju arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, Međunarodnu grupu za potporu Siriji i sl. Rusija i Saudijska Arabija raspravile su široki krug pitanja daljnjeg razvoja međusobnih odnosa, uključno i aktiviranje političkih kontakata i povećanje uzajamne suradnje u gospodarstvu, energetici, investicijama i td. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova istodobno je objavilo, kako je „osobita pozornost pridana detaljnoj razmjeni ocijena o nastalom vojnom i humanitarnom stanju u Siriji, Jemenu i palestinskim teritoijima“, a naglasak je stavljen na političko riješenje sukoba u regiji na međunarodno-pravnim temeljima i borbu s „univerzalnom terorističkom ugrozom“.

Tajming zaoštravanja iranske retorike prema Moskvi je znakovit i s točke predstojećeg dolaska u Teheran turskog čelnika Recepa Erdogana (ovoga tjedna), a koji je u međuvremenu izgladio nesuglasice s Moskvom i pokrenuo dijalog oko riješenja sirijskog sukoba političkim putom, kroz ustroj rusko-turske komisije za Siriju, u koju ulaze vojni, diplomatski i obavještajni dužnosnici dviju država i koja se prošlog tjedna već sastala u Moskvi.

U istom kontekstu treba naglasiti, kako je danas u podne, u Ankaru stigla vojna delegacija NATO saveza na čelu sa zapovjednikom Združenih snaga NATO-a za Europu američkim generalom Curtisom Scaparrottijem. On će se susresti s turskim zapovjednikom Glavnog stožera OS Hulusiem Akarom.

Dakle, bliskoistočna „kuhinja“ ide dalje. U njezinoj recepturi skrivaju se mnoge „slatke tajne“ koje iznova šokiraju međusobno suprostavljene snage, a zapravo jedino svjedoče o krhkim savezništvima koja se rađaju i umiru već prema potrebi, a konstanta im je jedino to – da redovito nisu dugotrajnog vijeka.
A da je upravo to možda i najrealnija ocijena bliskoistočne konfuzije svjedoči i upravo objavljena vijest iz Irana, koja kaže, kako zabrana korištenja spomenute iranske baze za ruske zrakoplove ne znači kako je Teheran promijenio svoj stav o suradnji s Moskvom u borbi protiv međunarodnog terorizma. Iran je samo konstatirao, kaže se, kako je taj vojni korak završio po odluci Rusije, a ne da je Iran prinudio Moskvu na završetak operacije, ili promijenio svoju odluku. „Iran ne priječi Rusiji korištenje svoje vojne infrastrukture. Štoviše, Teheran je spreman ne samo omogućiti Rusiji infrastrukturu u Hamedanu već i na drugim mjestima“, izjavio je neimenovani iranski vojni dužnosnik.