Prije nekoliko dana gostovao sam u radio emisiji „Danas“ državne BHRT iz Sarajeva, na temu najnovijih javnih istupa izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, njegovih unutarnjih i vanjsko-političkih poteza koje će povlačiti kada preuzme dužnost najmoćnijeg čovjeka svijeta, kao i posljedica koje bi oni mogli imati po SAD i svijet.
Tada sam, osvrćući se na netom održanu prvu konferenciju za novinare g. Trumpa, između ostalog, izjavio, kako upravo ona svjedoči o tome da ne posustaju sustavni napadi vodećih američkih medija i tamošnje liberalno orijentirane javnosti na g. Trumpa kao „heretika“, naprotiv. Sustavno se pronalaze (čitaj: proizvode) novi i novi „dokazi“ kojima ga se pokušava diskreditirati na moralnom ali i političkom polju, poglavito u kontekstu navodne ugroze američke nacionalne sigurnosti zbog njegovih veza s ruskim predsjednikom Putinom. U tom smislu američki medij „BuzzFeed“ je prvi objavio, a CNN, ne provjeravajući istinitost odmah i prenio informaciju o tome, da ruske sigurnosne službe raspolažu kompromitirajućim materjalima o Trumpovim igricama seksualne prirode s ruskim prostitutkama po elitnim moskovskim hotelima. O tome nešto više kasnije, a sada bih spomenuo kako je jučer i ruski predsjednik Putin, već i sam iznerviran optužbama ovakvoga i sličnog tipa, koje g. Trumpa diskreditiraju „prljavim ruskim rukama“ (od „svemoćnih“ ruskih hakera koji su eto na čelni položaj u Bijeloj kući doveli ruskog agenta, pa do angažiranih ruskih prostitutki koje su pripomogle da Rusi budućeg američkog predsjednika sada drže za vrat), na konferenciji za novinare izjavio kako takve metode do sada nikada u povijesti nisu korištene protiv nekog američkog predsjednika, što govori o značajnoj degradaciji Zapadne političke elite, prije svega američke. Iza tih napada određenih snaga unutar SAD-a stoje dvije zadaće: prva je, kaže g. Putin, podrivanje legitimiteta g. Trumpa kao izabranog predsjednika, a druga, „zavezati ruke i noge“ budućem predsjedniku, kako bi ga se onemogućilo u ispunjavanju predizbornih obećanja koja su ga i dovela do pobjede.
Sada bih se vratio na navedeni „kompromitirajući“ materjal oko ruskih prostitutki objavljen od strane CNN-a, koji je i isprovocirao g. Trumpa da na spomenutoj medijskoj konferenciji (na kojoj se, inače, držao vrlo uvjerljivo i dostojanstveno) novinaru tog medijskog mastodonta ne dozvoli postavljanje pitanja.
Kompromitirajući materjal proizveo bivši agent britanskog MI6
Kada je u rujnu 2015. g. Donald Trump objavio svoju kandidaturu za američkog predsjednika, jedan od velikih donatora Republikanske stranke angažirao je privatnu istraživačku tvrtku FUSION GPS (vodi je bivši novinar Wall Street Journala) da pronalazi kompromitirajuće materijale o Trumpu. Ta je tvrtka s istim ciljem angažirala britansku privatnu obavještajnu tvrtku Orbis Business Intelligence, čiji je suosnivač bivši agent britanske obavještajne službe MI6 Christopher Steele. Upravo je on dostavio američkim obavještajnim službama, FBI-u i medijima izvješće o navodnim Trumpovim igricama s ruskim prostitutkama. Naravno, problem je u tome što u njemu nema nikakvih konkretnih i čvrstih dokaza. Štoviše, Trump je već idućeg dana na svom Twitteru izjavio kako je američka obavještajna služba te dokaze nazvala falsifikatima (nije naveo koja služba, budući da je za te kompromitirajuće materjale Trump već optužio čelnika CIA-e Johna Brennana koji na toj dužnost ostaje još svega dva dana). Neovisno o tome Kongres je svejedno najavio formiranje istražne komisije.
Međutim, stvar je u nečem sasvim drugom. Ukoliko je točno, a je, da jedan bivši britanski obavještajac (koji je i sada, kako se s pravom može pretpostaviti, u vezi s MI6, u blizini čije zgrade u Londonu ima i svoju veliku kuću) čini takve stvari u vrijeme američke predizborne kampanje, pa čak i sada, nakon što je Trump izabran za američkog predsjednika, kako je moguće da se npr. Rusiju optužuje zbog hakerskih napada nekih privatnih osoba (iza kojih navodno stoji Kremlj) s ciljem utjecaja na rezultat američkih izbora, a da to isto, i to u još puno drastičnijem obliku, čini najbliža američka saveznica Velika Britanija, odnosno njezina obavještajna služba preko svoje produžene ruke u liku g. Steelea. Ali, naravno, to pitanje glavni američki mediji teško da će ikada postaviti.
Trumpov intervju Bildu i Timesu šokirao Bruxelless i EU elite
Prije nekoliko dana g. Trump dao je intervju njemačkom Das Bildu i britanskom The Timesu, kojim je šokirao predvodnike EU političke elite ali i NATO-vih čelnika. Trump je upravo tu vojno-političku organizaciju nazvao zastarjelim ali ipak još uvjek važnim savezom. Kritizirao je činjenicu kako se većina članica ne pridržava propisanih pravila o financiranju NATO-a, a što, kaže Trump, nije pošteno. On smatra da europske zemlje za svoju sigurnost moraju platiti SAD-u. Njegova druga kritika kaže kako se NATO malo bori protiv terorizma tj. nedostatno sudjeluje u američkim bliskoistočnim vojnim operacijama.
Te riječi su izazvale veliku zabrinutost od strane glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga ali i njemačkog ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera. Trumpovi protivnici odmah su naglasili kako takve izjave mogu izazvati „nove napetosti“ u odnosima SAD-a s njegovim europskim saveznicima. Međutim, treba biti iskren i reći kako europski čelnici ne raspolažu bilo kakvim važnijim polugama moći, kojima bi mogli spriječiti Trumpa u njegovim namjerama za uvođenjem reda. Štoviše – oni sada izgledaju potpuno izgubljeno i dezorijentirano, a po hodnicima briselskih institucija zabrinuto jedni druge pitaju što od njih očekuje njihov novi šef.
Međutim, treba reći kako je g. Trump zapravo potpuno u pravu kada govori o smislu djelovanja jedne takve organizacije poput NATO-a koja je, kako kaže, ustrojena još davne 1948. g. u tadašnjim posljeratnim svjetskim prilikama. Raspadom SSSR-a i pobjedom Zapada (SAD-a) u Hladnom ratu, NATO, kao vojni savez, izgubio je svoj smisao i od tada neprestano traga za vlastitim identitetom i traženju „neprijatelja“ koji bi opravdali njegovo daljnje postojanje. Podsjetimo, kroz permanentno širenje na Istok Europe, a onda i unutar programa i održanih samita s predstavnicima država kojima je ponuđen program Partnerstvo za mir i data im perspektiva uključivanja u NATO savez, vršene su prezentacije na kojima su se navodile sljedeće temeljne ugroze, a onda i zadaće te organizacije: borba s terorizmom, borba protiv širenja droga, borba s ilegalnim emigrantima, i, konačno, borba protiv nekontroliranog širenja atomskog i drugog oružja za masovno uništenje. Upravo na provedbu pojedinih djelova tih zadaća Trump i upozorava kao na nedjelotvornu.
Ali u ovo vrijeme potpunog skidanja maski i odbacivanja „simulatora stvarnoga života“ treba se zapitati, radi li se unutar spomenutih zadaća uopće o problemima s kojima se moraju i mogu baviti bilo čije oružane snage. Kako ćete npr. zapovjedniku neke divizije na terenu objasniti potrebe primjena metoda borbe protiv krijumčarenja droga, oružja, … Kako ćete mu reći da se on mora boriti protiv terorizma? To su redom problematike koje zahtijevaju zasebnu institucionalnu strukturiranost unutar kompleksa sigurnosnog sustava, kao i usavršenu obuku različitih operativaca i specijaliziranih timova, od odjela i postrojbi za borbu protiv različitih oblika terorizma, do onih za suzbijanje krijumčarenja drogom, ljudima, oružjem, …. Pofesionalna vojska se s takvim izazovima ne može nositi jer to niti nije njezina primarna zadaća. To se najbolje vidi i u sudjelovanju NATO brodova u spriječavanju ulaska ilegalnih emigranata u EU preko Sredozemnog mora. Oni svejedno i dalje dolaze, uglavnom preko Italije.
Trump izjednačio Angelu Merkel i Vladimira Putina
Posebno šokantan dio spomenutog Trumpovog intervjua bio je onaj o Europskoj uniji, koju je okarakterizirao kao „instrument za postizanje ciljeva“ Njemačke. Nakon što je izrazio prvotno divljenje njemačkom kancelarkom, odmah je dodao kako je gđa. Merkel načinila „katastrofalnu pogrešku“ zbog politike „otvorenih vrata“ za izbjeglice čije su posljedice potpuno nepredvidljive, a to je povezao i s nedavnim terorističkim napadom u Berlinu. Njemačka čelnica je na Trumpove kritike odgovorila pozivom na još jače europsko jedinstvo ali taj se potez u sadašnjim okolnostima čini posve jalov. Nije tajna kako mnoge europske zemlje i njihovi narodi zapravo podržavaju navedene Trumpove stavove i kritike. U istom intervjuu g. Trump hvali odluku Velike Britanije o napuštanju EU, a nju će, kaže dalje, slijediti i neke druge europske zemlje. Pritom je naglasio kako V. Britanija nakon Brexita u trgovinskom smislu, u odnosima s SAD-om neće ništa izgubiti. Istodobno Trump najavljuje nove namete za njemačke proizvođače automobila. Iz svega toga nije nelogično pretpostaviti kako je pod ozbiljnu ugrozu stavljen ionako kontroverzan plan iz doba Obamine administracije o uspostavi Transatlantskog trgovinskog partnerstva između SAD-a i EU, koji je i prije Trumpove pobjede na izborima ionako imao veliki broj protivnika, kako unutar zemalja EU, tako i u samom SAD-u.
Ali možda je najveći „šamar“ njemačkoj kancelarki i Bruxellessu uopće Trump „opalio“ svojim riječima, kako će on još razmisliti o tome kome će više vjerovati – kancelarki Merkel ili ruskom predsjedniku Putinu. Imajući u vidu kako su Bruxelless i kancelarka Merkel (kao najveća europska saveznica Baraka Obame po pitanju njegove proturuske politike) posljednjih godina gotovo demonizirali rusku politiku i Vladimira Putina osobno, takve Trumpove riječi zapravo predstavljaju veliko poniženje za njemačku kancelarku. Također, takve riječi mogu vrlo negativno utjecati na novu predizbornu kampanju gđe. Merkel i na rezultate njemačkih parlamentarnih izbora.
Trumpov odnos prema Rusiji i Kini
U intervjuu The Wall Street Journalu g. Trump je svojim izjavama zapravo potvrdio kako nedvosmisleno nastavlja operacionalizirati smjernice buduće američke vanjske politike artikulirane tijekom predizborne kampanje, čime je opovrgnuo one kritičare koji govore kako on ustvari ne zna što hoće.
Novi važan element u odnosima s Rusijom je taj, da je Trump toj zemlji predlažio daljnje smanjivanje atomskog naoružanja u zamjenu za ukidanje sankcija, a što je, kaže, američki nacionalni interes. Prilično apsurdan prijedlog ukoliko se zna kako se uvedene gospodarske sankcije odnose na rusko prisvajanje Krima, a nakon toga i na dodatno uvedene sektoralne sankcije zbog rata u istočnoj Ukrajini, a što sa smanjenjem nuklearnih arsenala nema nikakve veze. Osim toga, Trump ima ovlasti ukinuti samo manji dio sankcija, i to onih koje je nametnuo predsjednik Obama, dok veći dio njih može ukinuti isključivo Kongres koji ih je i izglasao. Negativne reakcije stižu i od strane brojnih ruskih analitičara koji eventualni ruski pristanak na taj prijedlog označavaju kao ugrozu ruske nacionalne sigurnosti, imajući u vidu vojnu nadmoć SAD-a u konvencionalnom naoružanju. Također i pojedini ruski visoki državni dužnosnici odbacuju mogućnost trgovine sankcijama, govoreći, kako su one prije svega problem onih koji su ih izglasali, a da će Rusija usprkos njih preživjeti.
Osobno se ne bih složio da će službena Moskva u startu odbaciti Trumpov prijedlog. Naime, od nečega se mora početi razgovarti. Moskva, kao protutežu može predložiti i top-teme koje se „vrte“ u američkoj javnosti – razgovore oko zajedničke borbe protiv terorizma, zajedničke borbe protiv hakerskih ugroza i sl. Može također vezati Trumpov prijedlog oko nuklearnog razoružanja s pitanjem američkog PRO štita čijoj se izgradnji Moskva oštro protivi. Tema za razgovor ima bezbroj, a vrlo brzo će se uvidjeti u kojem će se smjeru stvari dalje odvijati i hoće li g. Trump, suočen s ogromnom količinom napada, uopće biti u mogućnosti bilo što konkretno učiniti glede poboljšanja odnosa dviju zemalja, a da to ne bude politički i medijski zlouporabljeno kroz frazu „evo, baš taj njegov potez dokazuje da je Trump ruski igrač, o čemu smo mi stalno govorili (pisali)“ i td.
Trump je ruski angažman u Siriji označio negativnim, a zbivanja u Aleppu „užasnim“. Ali ništa više od toga po pitanju borbe s terorizmom na Bliskom istoku on još nije ponudio. Ali je zato intervenciju američke vojske u Iraku po zapovjedi G. Busha-mlađeg nazvao „vjerojatno, najgorom odlukom ikada donesenom u povijesti zemlje“.
Kina:
Najvažniji cilj američke vanjske politike bit će razmatranje američkih odnosa s Kinom. U intervjuu WSJ Trump je govorio kako je za američko-kineske odnose dugovječna politika „jedne Kine“ „smrtonosna“ (u odnosu prema Tajvanu). Činjenica da je Trump za šefa Vijeća za trgovinu svoje administracije postavio Petera Navarra, dovoljno govori sama za sebe. Navarro je oštar kritičar kineske gospodarske politike, a autor je i knjige više nego simboličnog naslova „Smrt Kine“.
Posve je očita Trumpova namjera zaoštravanja odnosa prema Pekingu, a što će nužno iziskivati i odgovarajući odgovor Kine. Kineski mediji su u ponedjeljak već započeli s oštrim kiritikama Donalda Trumpa, pa China Daily tako piše, kako se Trump „igra s vatrom“ i da Peking neće imati izbora nego odgovoriti na „bačenu rukavicu izazova“. Kinesko MVP je u nedjelju izdalo priopćenje kako politika „jedne Kine“ „ne podliježe razmatranju“.
Međutim, čini se ipak kako Trump, kao i u slučaju s Rusijom, Pekingu odašilje poruku: sukob će se nastaviti i jačati ako SAD ne sklopi novi sporazum s Kinom vezan uz trgovinske odnose i određena politička pitanja. Pritom bih isključio bilo kakvu mogućnost ruskog svrstavanja na američku stranu po pitanju blokiranja Kine jer Moskva je s Pekingom uspostavila čvršće odnose nego ikada ranije u povijesti, a oni su zapravo i jamstvo da globalnog rata između tri glavne svjetske sile neće biti. Rusija, osim toga, bez obzira na moguće „slatke“ ponude g. Trumpa, dobro zna kako on neće biti vječno u Bijeloj kući (pitanje je hoće li preživjeti i ovaj mandat) i da poslje njega opet vrlo lako može doći neki novi Obama. Osim toga, i najavljeno formiranje istražne komisije od strane Kongresa glede spomenutih kompromitirajućih materjala, znači kako će to najviše zakonodavno tijelo imati mogućnost pozivanja na saslušanja najbližih suradnika budućeg predsjednika, uključno i predsjednika samog. A to zanači Trumpovu neprestanu obranu u smislu dokazivanja svoje nevinosti, i slabljenje početnog entuzijazma, s ciljem „pacificiranja“ i onemogućavanja provedbi njegovih, za mnoge dijelove američkog i EU establišmenta, „bogohulnih“ namjera i poteza. Ipak mislim kako je g.Trump prejak igrač i veliki američki domoljub (a ne tuđa lutka na koncu), iza kojeg stoje dovoljno snažne snage američkog društva i da ga zato ovakve namjere neće omeći u provedbi njegovih predizbornih obećanja.
0 komentara