Mario Stefanov: NOVA EU KROZ FRANCUSKO-NJEMAČKO BRATSTVO PO ORUŽJU (2)

Američki predsjednik Donald Trump je, sredinom svibnja, tijekom sastanka svog kabineta kojem je nazočio i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg, upozorio europske saveznike da će se on uskoro suočiti s njihovim izbjegavanjem ugovorenih financijskih  obveza prema NATO-u,  odnosno dogovorenim podizanjem stope izdvajanja za obranu na 2 posto BDP. Posebice je ukazao na Njemačku, koja to uporno izbjegava. Trump to nije izrekao slučajno,  niti se  glavni tajnik NATO-a bez razloga u tom trenutku našao u Washingtonu.

Na izvjesni način Trumpove riječi  poruka su odaslana  najmoćnijim članicama EU, Francuskoj i Njemačkoj , koje ubrzano pokreću  zajedničku vojnu osovinu, kako u integraciji struktura oružanih snaga tako i na području izgradnje zajedničkog vojno-industrijskog kompleksa i proizvodnje novih oružnih sustava,  kojima bi se opremale francuske i njemačke oružane snage i vojske drugih država članica EU. To je samo po sebi već udarac na američku prodaju oružja u Europi. Pored toga predsjednik Trump svojom izjavom poručuje Francuskoj, Njemačkoj i jezgri ostalih najsnažnijih država EU – namjeravate trošiti milijarde eura na zajedničke vojne projekte,  koje već i ugovarate,  a ne želite povisiti obrambene proračune i financijski pridonositi NATO-u. Trumpova izjava odražava sumnju američke politike da će razvojem svoje zajedničke EU obrambene sile, pa možda čak i vojske EU, europski saveznici zapostaviti NATO pod vodstvom SAD-a. Istovremeno , to je i upozorenje Europi da razvoj EU vojne integracije oko francusko-njemačke osovine ne može biti na štetu NATO-a,  a najmanje zamjena za njega. Washington se s takvim razvojem događaja nikada neće složiti. Odgovor je to i na nedavnu izjavu njemačke kancelarke Angele Merkel na svečanosti dodjele nagrade Karla Velikoga francuskom predsjedniku Macronu, kako se Europa više ne može pouzdati u američku zaštitu i kako  mora „uzeti stvari u svoje ruke“.

Francusko- njemačka vojna suradnja tako je, u sjeni medijski atraktivnijih političkih zbivanja, izazvala prve reakcije s druge strane Atlantika. Američkim partnerima, zacjelo, posebice smeta razvoj EU vojne industrije,  čiji bi proizvodi mogli umanjiti vojne nabavke članica EU od SAD-a na račun europskog oružja.

Sada se, nakon reakcije Washingtona na intenziviranu francusko-njemačku vojnu suradnju, može očekivati i aktivno uključenje Velike Britanije u francusko-njemačku  vojnu  ljubavnu priču, na način kojim bi pokušala privoliti Francusku na ponovno aktiviranje svega što je na tom području posljednjih godina pregovarala s  Londonom. Sudeći po pragmatičnosti francuskog predsjednika Macrona, na pomolu je možda trokut nadmetanja za budući profit proizvodnjom i liferacijom oružja i vojne opreme. Jer, u pozadini svega što se događa na planu europskog vojno-industrijskog sustava , nisu novi izljevi francusko-njemačke ljubavi nego zajedničko očekivanje novog profita. To je bit naglo oživjele francusko-njemačke suradnje na vojnom planu i, na koncu, priče  o vojsci EU. Ali ni u snu se oni neće moći riještiti utjecaja SAD-a na europske poslove, niti će u  sjenu baciti NATO, pa  ni izgradnjom zajedničke vojne moći. Mogu tražiti, i eventualno izboriti, samo koncesije unutar postojeće strukture moći na čijem je vrhu SAD.

Stoga, koncentriranje političke volje Francuske i Njemačke na bliskom povezivanju međusobnih vojnih sposobnosti i vojne industrije uglavnom služi u borbi za pozicije na tržištu oružja i vojne opreme. Istovremeno preko takve suradnje Pariz i Berlin pokušavaju dublje integrirati jezgru najmoćnijih članica EU okupljenih oko francusko-njemačke osovine.

Tako se obrambena i sigurnosna politika,  prije svega inicijativom francuskog predsjednika Macrona,  postavlja  kao jedan od ključnih temelja nove,  reformirane Europske unije. U tom smislu Frank Baasner, šef njemačko-francuskog instituta iz Ludwigsburga, u članku za njemački  poluslužbeni   „Deutsche Welle“ od 22. siječnja 2018. godine, potpuno otvoreno iskazuje: “Potrudili smo se proučiti sve dosadašnje njemačko-francuske izjave o namjerama i samo minimalni  broj njih je ostvaren“. Prema Baasneru,  projekt ujednačavanja  poreznih odredbi koje se odnose na tvrtke pokrenut je  još 2011. godine, a do danas nije dao nikakvog rezultata. Navodi kako su za blisku suradnju Francuske i  Njemačke podobna samo tri područja – obrana, porezna politika  i mobilnost kapitala i radne snage između Njemačke i Francuske. Prema Baasneru je “posebice važna vojna suradnja Francuske i Njemačke kao središnje osi oko koje su se spremne okupiti po pitanjima sigurnosti i obrambene politike 23 od 28 članica EU. Njemačka i Francuska u tom projektu mogle bi imati ulogu predvodnika“.

Ta nova vizija Europske unije, kako ju je definirala francuska politika,  a koju Berlin u sve većoj mjeri prihvaća,  predviđa razvoj europske integracije kao unije  u više razvojnih brzina, u čijem bi se središtu političkog odlučivanja nalazile  financijski  i gospodarski najmoćnije europske države. Zajednička proračunska potrošnja i raspodjela novca po članicama ovisila bi i o sukladnosti njihovih politika s politikom  koja će biti kreirana u franko-njemačkom centru, uz asistenciju ostalih  najmoćnijih država EU, oličenom  u bruxelleskoj administraciji.

Takva Europska unija svoj bi novi razvojni impuls u ovom početnom trenutku transformacije trebala dobiti kroz zajedničku i jedinstvenu francusko-njemačku obrambenu politiku.

Razvoj jedinstvene vojne moći,  u biti franko-njemačko bratstvo po oružju,  uz francuske nuklearne vojne kapacitete i njemačku financijsku i gospodarsku moć, trebalo bi osigurati snažnu koheziju EU i njezino pretvaranje u jedinstveni politički, vojni i ekonomski entitet. On bi osigurao stabilni mirovni poredak u Europi, sigurnost EU,  a njezin vanjski utjecaj podigao do globalne razine. Francuska strana istovremeno bi, zbog svojih ponovo uspostavljenih i ojačanih  veza i partnerstva sa SAD-om i Velikom Britanijom tijekom  Macronovog predsjedništva, bila svojevrsni štit prema njihovim pokušajima dominacije europskim poslovima. Pariz bi, tako, trebao igrati ulogu balansa između interesa EU i interesa Anglosfere, predvođene SAD-om i Velikom Britanijom. Francuska za  Macrona ne samo da razvija blisku suradnju s američkom i britanskom politikom na svim područjima njihova interesa i aktivnog djelovanja na područjima izvan Europe, od sjeverne Afrike do Bliskog istoka, Subsaharske Afrike,  do Indo-pacifičke regije,  nego je spremna i  na bilo koji oblik vojne intervencije na tim prostorima,  bilo unilateralno ili u zajedničkim operacijama s SAD-om i Velikom Britanijom,  što je jasno izraženo tijekom posljednjeg napada na Siriju. Macron uporno naglašava potrebu stvaranja europske kulture vanjskog intervencionizma,  koji je, uostalom, za samu Francusku tradicionalan, ali u takvu doktrinu sada pokušava uključiti Njemačku kao strateškog europskog partnera i cijelu Europsku uniju. Francuska politika, za razliku od Njemačke, nema nikakvih ograda i suzdržanosti u sučeljavanju s Rusijom i Kinom u okviru zajedničkog djelovanja s britanskom i američkom politikom.

Njemačka manevrira, ali  svjesna činjenice da su se okolnosti, kako u Europi tako i na globalnoj razini nakon promjene predsjedničke administracije u SAD-u i problema  u kojima se EU našla promijenile, pokušava redefinirati svoju vanjsku politiku.

Za razliku od ranije,  ovoga puta, u četvrtom mandatu kancelarke Angele Merkel, velika koalicija koja ga je osigurala gotovo u cjelosti je jedinstvena u tome da je Njemačkoj i cijeloj Europskoj uniji potrebna nova obrambena i sigurnosna politika,  pa time Njemačka ide ususret francuskim pozivima i raširenim  rukama koje pozivaju na duboku vojnu suradnju.

Novo bratstvo po oružju sada se rađa po zamisli Macrona i suglasnosti Merkel, uz jasnu potporu koalicije CDU/CSU/SPD i treba postati jedna od ključnih poluga dublje integracije Europske unije, jačanja njezine unutarnje kohezije, podizanja stupnja vojne neovisnosti od SAD-a  i prerastanja EU pod francusko-njemačkim vodstvom u globalnog igrača na svjetskoj pozornici.

Temeljem Macronovog  plana o rekonstrukciji Europske unije i integracije obrambenih politika Francuske i Njemačke, kao osovine buduće zajedničke europske vojne sile, francuska vlada  donijela je u listopadu 2017.pregled sigurnosne i vojne strategije – „Revue stratégique de défense et de sécurité nationale 2017“. Macronova nova strategija razvoja francuske vojne moći predviđa do sada neviđeno  jačanje francusko-njemačke vojne suradnje na svim razinama – od zajedničkog razvoja naoružanja i vojne opreme do formiranja zajedničkih vojnih formacija, i što je najvažnije, na stvaranje zajedničke vojne doktrine.

Doneseni strateški pregled pripreman je za donošenje nove francuske vojne doktrine koji će biti kodificiran u novom zakonu o razvoju  vojnog ustroja –„La loi de programmation militaire“. U predgovoru „Revue stratégique de défense et de sécurité nationale“, kojeg je objavilo francusko Ministastvo obrane,  predsjednik francuske republike Emmanuel Macron objasnio je razloge i ciljeve nove francuske strategije i njezine usmjerenosti na usku suradnju s Njemačkom, kao drugom stranom središnje osovine europske moći.

Macron navodi: „Vojne sposobnosti Francuske u srcu su naših težnji. Ostvarivanje naših ambicija na tom planu zahtijeva financijske i ljudske resurse. Ali također je potrebna i strateška vizija. Stoga sam, odmah nakon preuzimanja dužnosti, od ministra obrane zatražio strateško definiranje naše obrane i nacionalne sigurnosti i donošenje novog zakona o obrambenom planiranju. Ušli smo u doba velike turbulencije. Rizici i prijetnje s kojima se suočavamo nisu nam nepoznati, ali su se njihove manifestacije ubrzale, a učinci pojačali. Akumulacija izazova i prijetnji odražava slabljenje međunarodnog sustava sigurnosti i pojavu aktera koji ga žele otvoreno osporiti. Francuska i Europa sada su izravno izložene…. Autoritativni režimi nastaju ili se vraćaju na scenu, dok se sve više čini kako multirateralna sigurnost blijedi i prevladava zakon jačega. Cyberspace je, tako, postalo mjesto redovitih agresivnih akcija s potencijalno dramatičnim posljedicama. Europska ideja, kao predložak mira i prosperiteta, rođena nakon dramatičnih događaja prošlog stoljeća, duboko je potresena Brexitom, izbjegličkom krizom i sumnjama u sposobnost Europe da se zaštiti. U ovakvom okruženju, koje dovodi u pitanje vrijednosti izgrađene tijekom triju desetljeća, samo moćna Francuska može donijeti odgovore na izazove suvremene krize, unaprijediti promicanje svoje vrijednosti i interesa. Ovakva ambicija ne može se ostvariti bez aktivnog djelovanja francuske diplomacije, uz istovremenu potporu moćne vojske, snažne i vjerodostojne, sposobne djelovati protiv svih prijetnji i na svim prostorima. Tako ćemo učvrstiti naš položaj u Vijeću sigurnosti UN-a i u multilateralnom poretku održati sposobnost djelovanja koje jamči našu suverenost. Zato sam odlučio zadržati  i ojačati našu sposobnost nuklearnog odvraćanja. Ona je jamstvo naših vitalnih interesa, naše neovisnosti i slobode odlučivanja. U ovom neizvjesnom stateškom okružju i u kotekstu snažnih operativnih napetosti trebamo osposobiti svoju  vojnu moć i ojačati vojne kapacitete kako bi okretno i elastično mogli jamčiti našu obranu.“

Nakon općeg pregleda stanja francuske obrane i nacionalne  sigurnosti i izazova kojima je Francuska izložena, predsjednik Macron je u svom predgovoru naznačio važnost stvaranja zajedničke europske obrambene politike i izgradnje  zajedničke vojne moći.

Macron definira budući razvoj riječima: “Konačno, europski napredak  na području zajedničke obrane morat će se ubrzati i konsolidirati. Već su postavljeni temelji europske strateške autonomije. Naši najvažniji partneri shvaćaju kako je Europa u okviru izbalansiranog transatlanskog odnosa prirodno okruženje naše sigurnosti i zaštite naših granica. Izazovi s kojima se suočavamo mogu se riješavati jedino zajedničkim djelovanjem. Došao je, stoga, trenutak, kada je potrebno oživljavanje europske obrane povezivanjem i poticanjem pragmatičkog partnerstva s europskim državama koje imaju političku volju i vojnu sposobnost da s nama, rame uz rame dijele odgovornost u vojnim djelovanjima  izdvajanjem potrebnih resursa za obrambenu sposobnost Europske unije.  Pri tom se mora konsolidirati i uvezati europska obrambena industrija, kako bi zadržala i ojačala  svoju tehnološku moć i tako ostala konkurentna na globalnoj razini.“

Nakon predgovora francuskog predsjednika, „Revue stratégique de défense et de sécurité nationale“ razrađuje prioritete francuske obrambene politike. U točki 5. se navodi: “Francuska želi ojačati europsku obranu temeljem zajedničkih sigurnosnih interesa. Francuska stoga podupire instrumente razvoja europskih obrambenih sposobnosti, Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (CSDP), novostvoreni PESCO – Permanent Structured Cooperation i Europski obrambeni fond.“ Posebno se naglašava suradnja s Njemačkom: “Inicijativa definirana u ovom strateškom pregledu usmjerena je na jačanje ključnih bilateralnih obrambenih odnosa s Njemačkom……To će pridonijeti razvoju zajedničke strateške obrambene kulture za Europljane. Cilj je da Europa ima zajedničku  obrambenu doktrinu, operativne sposobnosti za vjerodostojnu zajedničku intervenciju i zajedničke proračunske  instrumente za potrebe obrane do početka slijedećeg desetljeća.“

Francuska inicijativa definirana u „ Revue stratégique de défense et de sécurité nationale“, a posebice  predgovor samog francuskog predsjednika,  oduševila je njemačku politiku.

Prema German Council on Foreign Relations (DGAP) francuska inicijativa odmah je prihvaćena od strane njemačke politike i to ne samo vladajuće nego i dobrog dijela oporbe. Francuska se ovim dokumenom otvara vojnoj suradnji s Njemačkon do do sada neviđenih razmjera, nudeći mogućnost brzog napretka u formiranju europskih oružanih snaga. Njemačka strana je posebice zadovoljna pozivom na projekte razvoja zajedničkih oružanih sustava, kao, primjerice, KNDS, zajednički projekt njemačkog proizvođača tenkova i oklopnih vozila Krauss-Maffei Wegmann (KMW), koji proizvodi tenkove „Leopard  2“ i francuskog  Nexter Defense Systems, proizvođača tenkova „Leclerc“ u cilju razvoja zajedničkog francusko-njemačkog osnovnog tenka koji bi u obje vojske zamijenio postojeće Leoparde i Leclerce i time unificirao udarnu snagu francuskih i njemačkih oklopnih i mehaniziranih postrojbi. No to bi bio  samo početak zajedničke suradnje vojnih industrija, a konačni cilj je puna zajednička proizvodnja najsuvremenijih ratnih brodova i novog europskog  borbenog zrakoplova šeste generacije koji bi zamijenio sadašnje „Eurofightere“ i „Rafale“.

Integracija francuske i njemačke vojne industrije u holdingu KNDS, koju su stvorili njemački KMW i francuski Nexter, odvija se u širem kontekstu zajedničkog obrambenog  projekta KANT.

Projekt KANT nastao je 15. prosinca 2015. godine početnom integracijom KMW-a i Nexter Systemsa. Sjedište holdinga je u Leidenu u Nizozemskoj. Cilj projekta je daljnja integracija razvoja i vojne proizvodnje ključnih francuskih i njemačkih proizvođača oružja i vojne opreme okupljenih oko najmoćnijih njemačkih i francuskih tvrtki koje su stvorile KANT. Inače sam naziv KANT je skračenica od početnih slova  tvrtki KMW i Nexter, odnosno rečenice KMW and Nexter Together.  Taj holding francusko-njemačke obrambene industrije ima godišnji neto promet od 2 milijarde eura, trenutno  ugovorene narudžbe u vrijednosti od oko 9 milijardi eura i više od šest tisuća zaposlenika. U srpnju 2015. godine, francusko zakonodavstvo, u cilju daljnjeg razvoja tog vojno-industrijskog giganta, odobrilo je privatizaciju dijela francuskih tvrtki vojne industrije u državnom vlasništvu kako bi se lakše mogle uklopiti u KANT. Holding  KANT samo je dio procesa integracije francuskog i njemačkog vojnoindustrijskog  kompleksa na području oružja i opreme za potrebe kopnene vojske. Razvoj zajedničke zrakoplovne industrije i novih tehnologija zračnog i pomorskog ratovanja koncentriran je u gigantu „Airbus“. U integracijske procese uključuju se i druge države iz uske jezgre buduće EU iz prve razvojne brzine, prije svega Italija i Španjolska. Tako se talijanski proizvođač ratnih brodova „Fincantieri „spaja s nekadašnjom  francuskom DCNS Naval Group, čime će se stvoriti  tvrtka koja bi proizvodnjom svih vrsta ratnih brodova i naoružanja pomorskog ratovanja osigurala dominantan položaj na tržištu Europe.

Osim spajanja vojnih industrija, u tijeku su ugovorene isporuke naoružanja koje se donedavno ne bi mogle niti zamisliti. Tako je njemački „Heckler und Koch“ s francuskim ministarstvom obrane sklopio ugovor o isporuci više od sto tisuća primjeraka jurišnih pušaka HK416 za francusku vojsku. Te puške će zamijeniti francusko streljačko oružje u francuskoj vojsci, što francuski nacionalni ponos do prije kratkog vremena ne bi ni u snu dozvolio. No riječ je o velikim ulozima, velikom kapitalu i enormnim profitima koji će se zajednički ostvariti prodajom oružja nove generacije ostalim članicama Europske unije koje nemaju ni financijske ni tehnološke sposobnosti uvezivanja u novi vojno-industrijski kompleks koji se u Europi upravo stvara.

Krajem travnja ove godine, tijekom održavanja  Aerospace Exhibition (ILA) u Berlinu, ministri obrane Francuske i Njemačke, potpisivanjem više preliminarnih ugovora na području vojne industrije vrijednih gotovo tri milijarde eura, pokrenuli su međusobnu industrijsku i vojnu suradnju koja bi u planiranoj punoj realizaciji trebala obuhvatiti vojne projekte u vrijednosti od više stotina milijardi eura. Tom prigodom izvršni direktor francuskog proizvođača zrakoplova Dassault Aviationa, Eric Trappier otvoreno je naznačio cilj francusko-njemačke vojne suradnje: “Ovdje je riječ o jačanju europskog suvereniteta i strateške autonomije EU što je moguće samo na temelju nezavisnih europskih riješenja. Sada su oni postavljeni kao temeljni ciljevi.“ U središtu tih ambicioznih projekata je projektiranje i proizvodnja novog borbenog zrakoplova na temelju Airbusovog  koncepta FCAS (Future Combat Air System). 25. travnja, Airbus Defence and  Space, sa sjedištem u Ottobrunnu kod Munchena, i francuski Dassault Aviation sklopili su ugovor o razvoju novoga borbenoga zrakoplova šeste generacije, zapravo, složenog zrakoplovnog borbenog sustava u kojem je sam zrakoplov samo podsustav unutar većeg sustava. Novi zrakoplov trebao bi zamjeniti Eurofightere i francuske Rafale do 2040. godine. Cijena razvoja i konstrukcije zrakoplova trenutno se procjenjuje na oko 80 milijardi eura.

Mario Stefanov: NOVA EU KROZ FRANCUSKO-NJEMAČKO BRATSTVO PO ORUŽJU