Mario Stefanov: AMERIČKO-BRITANSKI POKUŠAJ ELIMINIRANJA NJEMAČKE S BLISKOG ISTOKA

Situacija u koju je dovedena europska politika Trumpovim zakuhavanjem krize oko Katara  je krajnje neugodna. Nastavili li Njemačka i EU vojnu  i gospodarsku suradnju s Katarom, ukoliko se sukob nastavi, zatvoriti  će joj se vrata Saudijske  Arabije i ostalih protivnika Katara. A prekid suradnje s Dohom je praktički nemoguć, ne samo zbog  gubitka poslova i enormne financijske štete nego i zato što je Katar duboko involviran  u europsko gospodarstvo i financije putom svojih udjela u vlasništvu moćnih europskih korporacija i banaka i svaki poremećaj odnosa može ozbiljno destabilizirati europske burze. Pored toga Katar je i najveći opskrbljivač Europske unije ukapljenim plinom i neposredni konkurent američkim planovima opskrbe Europe svojim ukapljenim plinom. Američka politika tako je naizgled lepršavim  Trumpovim izletom do Rijada dovela njemačke i europske regionalne opcije u škripac  koji prijeti ozbilljnim posljedicama za europska gospodarstva i geopolitičke interese.

Katarski investicijski fond (Qatar Investment Authority) raspolaže redovnim i povlaštenim dionicama njemačkog Volkswagena i Siemensa, anglo-nizozemskog Royal Dutch Shella, francuskog građevinskog giganta Vinci, švicarskog Glencore koji se bavi rudarstvom i trgovanjem sirovinama, španjolske elektroenergetske tvrtke Iberdole sa 31 tisuću zaposlenika u desetak država, čiji je i većinski vlasnik, te banke Barclays sa sjedištem u Londonu.  S njim složenim financijskim konstrukcijama povezani katarski Paramount Holding Services fond u vlasništvu člana kraljevske obitelji šeika Hamada Bin Jassim Bin Jabor Al-Thania, tijekom 2014 godine sudjelovao je u dokapitalizaciji Deutsche Bank  ubrizgavanjem 1,75 milijardi eura. Fond ima značajne udjele u Credit Suisse, a 2008. godine od propasti je spasio Barclays direktno ulažući u tu banku 6 milijardi funti. Prema posljednjim dostupnim podacima Katarski fondovi imaju 17 posto udjela u Volkswagenu, 9 posto u Glencoreu, u Royal Dutch Shellu 2,13 posto, Barclaysu 6,3 posto. Udarac na Katar i nastavak njegove opsade imaju potencijala ozbiljno destabilizirati  europske burze.

Katar je po procjeni njemačke politike ključan oslonac njemačkih interesa u Perzijskom zaljevu i ključ pristupa Berlina petromonarhijama iz Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC).Takav stav službene njemačke politike ilustrira  nedavna studija uglednog think-tanka, Dahrendorf Forum, osnovanog  od strane berlinske Hertie School of Governance, London School of Economics i zaklade Stiftung Mercatora, koji  pokušava  na tragu promicanja suradnje s Katarom i ostalim  diktaturama iz GCC-a, stvoriti ljepšu sliku Katara i naglasiti njegov strateški značaj za  njemačku i europsku politiku.  Dahrandorfova studija, autora Nicolasa Fromma sa sveučilišta njemačkih oružnih snaga  „Helmut Schmidt“u Hamburgu, tvrdi da je Katar tijekom vladavine emira Hamada bin Khalifa Thania (1995-2013) započeo „politiku otvorenosti prema vanjskom svijetu i izgradnju liberalne ekonomske i društvene strukture” čime se  tobože približio europskom društvenom i ekonomskom modelu. Nakon bizarnog  oslikavanja Katara kao čudnovatog kljunaša liberalne demokracije s emirom na čelu države, studija zaključuje  da Europska unija mora još snažnije  razvijati odnose s Katarom i ostalim  državama GCC-a kako bi postigla svoje vlastite dugoročne, ekonomske i sigurnosne interese: „To vrijedi danas više nego ikad, u svijetlu sve veće važnosti sredozemne dimenzije za europsku politiku pri čemu je Katar ključna poveznica EU prema ostalim državama GCC-a.” Stoga prema autoru studije “Europa treba usvojiti konstruktivniji pristup prema svojim zaljevskim partnerima iz GCC-a. Trebalo bi se odmaknuti od paradigme koja Katar, ali i ostale države GCC-a prikazuje isključivo kao prekršitelje ljudskih prava pri čemu se ignorira meritum katarske vanjske politike.” Umjesto nametanja krivnje za ljudska prava Fromm tvrdi da bi se s Katarom i drugim državama iz GCC-a uključujući Saudijsku Arabiju trebao stvoriti nekakav odnos povjerenja, koji bi ih mudrim posredovanjem Europske unije vodio k daljnjoj unutarnjoj demokratizaciji. Dakako, riječ je najobičnijoj bedastoći  kojom se pokušava politički i moralno opravdati  bliska suradnja s notornim diktaturama koje se koriste u provođenju strateškog integracijskog procesa Europe i Bliskog istoka. Stoga je mnogo važnija odrednica Katara i drugih diktatura iz GCC-a prikazana u nastavku studije, gdje Fromm navodi kako je “Katar  snažno uključen u interakciju s državama NATO-a pri čemu se Doha uspjela postaviti kao primarni arapski sugovornik, koji je konstruktivo pridonio jačanju veza  GCC-a s NATO-om. Tijekom 2011. godine Katar je pokazao svoju spremnost slijediti Zapad i preuzeti  odgovornost rušenjem Gaddafia u Libiji“. Upravo ova posljednja citirana rečenica je bit američkog i europskog odnosa prema arapskim državama i  savršena definicija uloge arapskih autoritativnih monarhija iz GCC-a u zapadnoj regionalnoj strategiji. To je istovremeno i istinski  kriteriji  vrednovanja  arapskih partnera – koliko je tko bezpogovorno spreman slijediti Zapad i rušiti vlade drugih suverenih država, kakve god one bile, na trasi realizacije zapadnih strateških agendi. Treba li uopće išta više dodati nakon ovih teza iz Dahrendofove studije. Trump i američka politika udarili su baš na taj i takav Katar koji njemačka politka stavlja u središte svog bliskoistočnog nastupa negirajući istovremeno  njemačke i europske  službene stavove  o demokratskom iskoraku Katara i konstruktivnoj ulozi na Bliskom istoku.Tako i sve  izneseno u studiji  Dahrendorf Foruma iz pera  Nicolasa Fromma sa sveučilišta njemačkih oružanih snaga gubi svaki smisao, jer Katar u američkoj režiji postupno postaje oličenjem organizatora  i financijera  sveukupnog islamističkog terorizma, kako  sunitskog tako i šijitskog uz potpunu  ekskulpaciju Saudijske Arabije i njezinog klana.

Destabilizacija Katara, Vijeća za suradnju u Zaljevu i cijelog arabijskog poluotoka, poticanje međusobnih sukoba na crti tobožnjeg razgraničenja tko podržava organizacije islamističkog terorizma, a tko se bori protiv  njih i raspirivanje ratne psihoze prema Iranu i njegovim šijitskim saveznicima u arapskom svijetu,  u službi je jačanju američkih i britanskih regionalnih pozicija i potiskivanju svih ostalih aktera. Inače,  prava  je istina je da su  sve zaljevske države osim Omana na razne načine, u većoj ili manjoj mjeri podržavale holding islamističkog terora. Od članica kolalicije, koje sada u stilu srednjovjekovnih opsada pritiskaju Katar, jedinih pravih razloga za to ima Egipat, koji ne samo, da za razliku od ostalih nije podržavao islamističke ekstemiste, nego ga je Katar direktnom potporom „Muslimanskom bratstvu“ i rušenju vlasti Hosni Mubaraka vratio barem dva desetljeća unatrag. Katarsko djelovanje na egipatskom tlu za trajanja tkzv. arapkog proljeća imalo je sve odlike asimetrčnog rata i posredne agresije. No to je druga priča koja je Egipat priljubila saudijskoj politici i uvela u  antikatarsku  koalicju. U novom američkom bliksoistočnom preslagivanju na općoj crti starih strateških agendi stvaranja „Novog Bliskog istoka“, eliminiranje ekonomskih političkih i vojnih pozicija Europske unije i Njemačke kao njene predvodnice na samom je vrhu prioriteta američke i britanske politike. Njemačkoj i Europskoj uniji polako se pokušavaju zatvoriti  svi smjerovi projekcije njihovih interesa, kako prema istoku Europe tako i preko jugoistoka Europe prema Bliskom istoku i dalje prema Aziji.

Njemačka, stoga, punom silinom posljednjih godina, a posebice nakon Brexita i američkih izbora jača svoje geoekonomske i geopolitičke pozicije upravo na području GCC-a, koji je ključan za plan integracije bliskoistočnih prostora i Europske unije u jednu jedinstvenu geopolitičku cjelinu, kao i za  održavanje prohodnosti pravaca projekcije njemačkih interesa prema cijeloj MENA-i i dalje prema Aziji. Vojna industrija – trgovina oružjem – ima veću političku težinu nego bilo koja druga gospodarska djelatnost u vanjskoj politici. Stoga na isti način kako je Trump svoj posjet Rijadu i Izraelu osnažio pokretnim sajmom oružja to radi i Njemačka. Prodaja oružja Saudijskoj Arabiji i ostalim članicama GCC-a nema samo ekonomski karakter nego je i moćni  instrument  geopolitičkog pozicioniranja.

Počinje zapravo otimanje za utjecaj na onom geopolitičkom fragmentu koji  će činiti odlučni čimbenik modeliranja novih odnosa i rasporeda snaga na Bliskom istoka i osigurati njegovo povezivanje s Europom u jedinstvenu geoekonomsku i geopolitičku cjelinu. To je upravo ovaj kompleks interesnog saveza Saudijske Arabije i cijelog GCC-a s Izraelom koji se  gradi pod dominirajućim američkim i britanskim utjecajem. Potpuno je jasno kako taj blok pod vodstvom Saudijske Arabije, SAD i cijeli Zapad podržava svom silinom, a da konkurentski Iran i njegove saveznike gleda kao neprijatelje. Taj saudijski blok, podržan  od strane Zapada, odlučivat će o ratu i miru. Izvjesno je kako on kreće u veliki rat potiskivanja iranskog utjecaja i svi globalni igrači u ovome trenutku žele imati kontakte s njim i bilo kakav utjecaj u njemu kako bi mogli osigurati utjecaj na njegovu politiku i u što većoj mjeri osigurati svoje regionalne interese u nastupajućem raspletu.

Iza potiskivanja njemačkih pozicija iz GCC-a ne stoje samo geopolitički interesi nego i snažna ekonomska dimenzija. Američki interes je jednako kao potisnuti prodaju njemačkih automobila na američkom tržištu, ovdje potisnuti prodaju njemačkog oružja i povećati svoj udjel u poslovima. Njemačka i europska vojna industrija posljednjih godina u ekspanziji su na bliskoistočnom tržištu, a  glavnina sklopljenih ugovora i realiziranih aranžmana upravo je sa zaljevskim monarhijama, pa i sa Saudijskom Arabijom, iako unutar njemačke politike postoje ozbiljni prigovori vojnoj suradnji s tom državom zbog notornog  kršenja ljudskih prava i sudjelovanja u ratnom sukobu u Jemenu. Prodaja oružja i vojne opreme takvoj državi je u suprotnosti s člankom 26. njemačkog Ustava kojim se Njemačkoj zabranjuje potpora državama koje vode ratove. Prema „Deutsche Welleu“: „Isporuke Saudijskoj Arabiji kojoj oružje prodaju firme „Heckler&Koch“ (jurišna puška G36), „Kraus-Maffei Wegmann“ i Rheinmetall (streljivo i pokušaji prodaje tenkova Leopard 2), EADS (borbeni zrakoplovi „Eurofighter“i  zrakoplovi cisterne A330), „Diehl BGT“ (rakete za „Eurofightere“ IRIS-T te drugo naoružanje i oprema) u suprotnosti su s duhom njemačkog ustava. Saudijska Arabija zbog kršenja ljudskih prava i vojne intervencije u Jemenu i optužbi da neposredno podržava terorističku islamsku državu, je država s kojom Njemačka nikako ne bi trebala poslovati sukladno članku 26. svoga Ustava….“

Kako je zbog pritiska javnosti i dijela politike postala problematična daljnja isporuka modernog njemačkog naoružanja Saudijskoj Arabiji, njemački  proizvođači, za koje je potpuno jasno da su pod nadzorom i zaštitom države, pronašli su zaobilazne  načine isporuke oružja Rijadu. Tako je sredinom prošle godine južnoafrička podružnica „Rheinmetalla“, „Rheinmetall Denel Munition“ (RDM) zajedno sa saudijskim proizvođačem oružja „Saudi Millitary Industries Corp.“ (SAMIC), u vojno industrijskom kompleksu „Al-Kharj“  južno od Rijada, otvorila tvornicu za proizvodnju zrakoplovnih bombi i svih vrsta streljiva – od minobacačkih mina kalibra 60,81 i 120mm preko topničkog streljiva 105 i 155 mm, do zrakoplovnih bombi težine do tisuću kilograma. Dnevni kapacitet proizvodnje je 300 topničkih granata i 600 minobacačkih mina. Streljivo proizvedeno kod Rijada od strane njemačkog „Rheinmetalla“ maskiranog  južnoafričkom podružnicom direktno je upucano u jemensko ratište i njime, posebice zrakoplovnim bombama bez sustava preciznog navođenja, ekstenzivno  se  uništava infrastruktura te države.  Na njemačkoj strani nitko ništa ne poduzima, iako je riječ o očitom izigravanju njemačkih propisa, a moguće i poreznim manipulacijama. A i zašto bi – novac je novac od koga god dolazio. Stoga je,  znajući što Trump planira s Rijadom, njemačka kancelarka Angela Merkel pohitala  dva tjedna prije njega u Saudijsku Arabiju gdje je blago zamolila Rijad da jemenski rat konačno završi. Nije, dakako, propustila ni licemjerno naglašavanje ljekovite saudijske uloge u bliskoistočnim zbivanjima, uobičajeno u svakom  bilateralnom susretu, pa je ovom prigodom u prisutnosti saudijskog kralja Salmana posebno naglasila značaj Saudijske Arabije u borbi protiv terorizma. „Njemačka je izuzetno zainteresirana za suradnju sa Saudijskom Arabijom u području sigurnosne politike jer je Saudijska Arabija važan dio koalicije u borbi protiv Islamske države“- kazala je Angela Merkel. U znak daljnje suradnje dogovorena je  obuka saudijskih vojnika od strane instruktora Bundeswehra u Njemačkoj, a njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova obučavat  će granične službenike i sigurnosne stručnjake.

Osim Saudijske Arabije, velike poslove njemačka vojna industrija ugovorila je i s drugim zaljevskim monarhijama među kojima se ističe Katar kao njemački strateški parner. Prema informacijama “Welt am Sonntaga“ Njemačka je tijekom 2015. godine izvezla oružja u vrijednosti od 7,86 milijardi eura, što je dvostruko više nego 2014. godine (3,97 mlijardi), pa je tako došla na treće mjesto izvoznika oružja, odmah nakon SAD-a i Rusije. Prodaja oružja Kataru izazvala je, jednako kao i trgovina oružjem sa Saudijskom Arabijom, nove rasprave unutar njemačkog političkog miljea i zgražanje javnosti koja prigovara da je Katar direktno umješan u građanski rat u Jemenu i temeljito sumnjiv oko podrške Islamskoj državi.

Unatoč tome Njemačka je tijekom 2016. godine ugovorila prodaju oružja Kataru u vrijednosti od 1,6 milijardi eura. Do kraja 2016. godine „Krauss-Maffei Wegmann“ (KMW) Kataru je isporučio gotovo polovinu od naručenih 62 usavršena i modificirana najsuvremenija njemačka tenka Leopard 2A7+. Isporuka ostalih tenkova dovršava se u ovim trenucima, kao i isporuka 24 samohodne haubice PzH 2000 kalibra 155 mm, 32 izvidnička vozila „Fenek“ i veći broj oklopnih vozila „Dingo“ u tri različite  verzije naoružanja i opreme. Uz njih se prema ranijim ugovorima isporučuje i 100 Mercedesovih tegljača za prijevoz tenkova „Actos 4058“ u konfiguraciji pogona 6×6. „Rheinmetall Waffe Munition“ zajedno sa južnoafričkom podružnicom „Denel Munition“ isporučuje streljivo i to 120 mm granate „DM11“ za tenkove „Leopard“ i 155 mm streljivo za topničke sustave.

Uz njemačku industriju i ostala vojna industrija Europske unije, koja je već poprilično međusobno integrirana, ima ugovorene i djelomično realizirane poslove prodaje vojne opreme zaljevskim monarhijama i Kataru u vrijednosti koje se mjere milijardama eura. Što se tiče Katara on je s Francuskom ugovorio kupovinu 24 borbena zrakoplova „Dassault Rafale“, uključujući i MBDA visoko sofisticirane projektile za njega, trening za 36 pilota i 100 mehaničara sve u vrijednosti od oko 6,7 milijardi eura. Prvi zrakoplovi „Rafale“ za Katar su već proizvedeni i terbali bi biti isporučeni u ritmu od jedan mjesečno. No nakon Trumpove intervencije u regionalni raspored snaga, Katar je sklopio preliminarni ugovor o kupnji američkih zrakoplova F-15QA i otvoreno je pitanje kako će se to odraziti na isporuku francuskih borbenih zrakoplova. Lako je mouće da će Katar ići u nabavku i jednih i drugih, tim prije što bi nekakvo daljnje zaoštravanje moglo dovesti do uskrate odobrenja američkog Kongresa prodaji F-15. Koliko su bogate narudžbe zaljevskih monarhija i Katara prema njemačkoj i EU vojnoj industriji, govori podatak o broju najavljenih i ugovorenih  poslova  samo tijekom međunarodne pomorske izložbe i konferecije u Dohi sredinom prošle godine (Doha Internacional  Maritime Defence Exhibition and Conference- DIMDEX 2016). Tako je Katar  s europskom tvrtkom vojne industrije „Finmeccanica“, u kojoj udjele imaju Njemačka, Francuska, Italija,  sklopio ugovore o prodaji automatiziranih brodskih topova kalibra 76 mm, protutorpednog obrambenog sustava C310 i brodske borbene stanice kalibra 30 mm za nove katarske ophodne brodove kao i verije  za opremanje borbenih vozila. Od „Finmeccanice“ Katar je naručio  i bespilotne letjelice „Falco“. S europskom tvrtkom MBDA Katar je potpisao pismo namjere o nabavi raketnih sustava obalne  obrane u vrijednosti 2,6 milijarde eura, novih protubrodskih raketa  „Exocet“ MM40B3 u vrijednosti od 240 milijuna eura, od njemačke kompanije“ MTU Friedrichshafen GmbH“ naručio je remont  MTU brodskih motora i plinskih turbina ugrađenih na katarskim ratnim brodovima, s francuskom tvrtkom „DCI“ obuku pilota borbenih zrakoplova i helikoptera u vrijednosti od 32,5 milijuna eura, s njemačkom tvrtkom“ Reiner Stemme Utillity Air- Systems GmbH“ zajedničku proizvodnju bespilotnih letjelica u vrijednosti 365 milijuna eura, a s francuskom tvrtkom“ Thales“ isporuku radara u vrijednosti od 60 milijuna eura. I to sve u samo dva dana trajanja izložbe.

Za  američku administraciju europski poslovi prodaje oružja, opreme  i vojnih usluga vodećim državama GCC-a na tim prostorima direktno ugrožavaju interese dominirajuće američke vojne industrije.

Američki interes je stoga izbaciti iz igre ili barem smanjiti opseg poslovanja europskih proizvođača naoružanja i vojne opreme, a udarac po Kataru, ključnom njemačkom i europskom političkom  partneru u GCC-u  i obećavajućem tržištu plasmana proizvoda vojne industrije, ujedno je i udarac ekonomskim i geopolitičkim interesima Njemačke i EU.

Ali to je i bio jedan od bitnih ciljeva Trumove bliskoistočne turneje i američkog induciranja krize na Arapskom poluotoku, koja je rezultirala  zaoštravanjem odnosa između zaljevskih monarhija i  kulminirala diplomatskom, političkom i fizičkom izolacijom Katara na granici neposrednog vojnog sukoba.