LIBIJA: Oružana borba vanjskih igrača za njezinu naftu

Proteklih dana spomenuli smo dva važna događaja koja su obilježila stanje u Libiji proteklog tjedana: posjet zapovjednika vojnih snaga nepriznate vlade u Tobruku generala Haftara Moskvi, i ujedinjenje dviju konkurentskih libijskih nacionalnih naftnih tvrtki (poveznica).

Nacionalna naftna korporacija (National Oil Corporation), odana novoj vladi nacionalnog jedinstva premijera Sarraya, službeno je izvjestila o ujedinjenju sa svojom konkurentskom tvrtkom na istoku Libije. U priopćenju je navedeno kako će taj potez pomoći obnavljanju naftnog sektora zemlje, posljednje vrijeme izloženog sve češćim napadima različitih formacija. Rukovoditelj nove tvrtke bit će sadašnji šef Nacionalne naftne korporacije Mustafa Abdala Sanalla, koji je izjavio kako se radi o ozbiljnom signalu libijskom narodu i međunarodnoj javnosti, da je moguć konsenzus i početak procesa primirja između sukobljenih strana. Planira se usvojiti zajednički proračun do kraja ove godine te obnoviti razrušenu infrastrukturu. Također se planira, da sjedište ujedinjene naftne tvrtke bude u gradu Bengaziju na istoku zemlje. Prvi znakovi mogućeg ujedinjenja dviju naftnih tvrtki pojavili su se prošli mjesec, kada je Sanalla posjetio Bengazi i pripremio pregovore sa svojim istočnim konkurentom. To je tada izazvalo ljutnju šefa Predstavničkog doma (vlade) u Tobruku Akiklia Saleha ali on nije bio u stanju učiniti bilo što konkretno da spriječi taj dogovor. Također, pregovori se vode i o ujedinjenju dviju središnjih libijskih banaka – u Tripoliju i Tobruku. Kako se sada čini, njihovi šefovi usuglasili su glavne smjernice jedinstvene državne monetarne politike, uključno i rokove javnog uvođenja nove libijske valute, već pripremljenoj po narudžbi Tobruka u ruskoj Državnoj tiskari.

Još je uvjek potpuno nejasno što će biti s još jednim važnim libijskim aktivom iz doba bivše vlade Muammara Gaddafija – libijskog glavnog investicijskog fonda (LIA), čija su sredstva uglavnom blokirana u inozemnim bankama još od početka operacije rušenja Gaddafijevog režima. Stvar usložnjava borba između različitih „predsjednika“ toga fonda koji su na tu dužnost postavljani od strane različitih libijskih vlada, a oni se sada međusobno „bore“ u britanskoj prijestolnici, Londonu, iščekujući priznanje tamošnjih službenih vlasti. Pretpostaviti se može kako će pobjedu na kraju prisvojiti „igrač“ prmijera vlade nacionalnog jedinstva Sarraya. Premijer Sarray, koji je miljenik Zapada, na taj bi način objedinio dva od tri glavna gospodarska aktiva bivše predratne vlasti. Nova vlada će sada imati zadaću monopolizirati glavne financijske tokove zemlje ali ostaje jedan veliki problem – vlada ne upravlja vojnim snagama, a što navedene planove čini vrlo krhkim i u konačnici neizvjesnim.

Upravo se sada vode snažne borbe u tzv. naftnom polumjesecu Libije, od grada Sirta do Bengazija na istoku zemlje. Na tom ratištu djeluju najmanje četiri glavne oružane postrojbe: Brigada iz Misrate, odana novom premijeru Sarrayu i pod utjecajem libijskog ogranka „Muslimanske braće“ čije je sjedište u gradu Misrata; postrojbe „vlade“ iz Tobruka pod zapovjedništvom spomenutog generala Haftara kojeg podupire Egipat, UAE, a oružje mu kroz egipatske kanale isporučuje Rusija (uz plaćanje Abu Dhabija); libijska ekspozitura „Islamske države“ koja djeluje u Sirtu i njegovoj okolici; i postrojbe tzv. naftne policije pod zapovjedništvom plemenskog vođe Ibrahima Jadrana, poznatog još i kao libijski „Robin Hood“.

Upravo se taj posljednji sada našao između „čekića i nakovnja“, pokušavši manevrirati i tražeći jače igrače kojima bi se priklonio skupa sa svojim bratom Salemom. Njihovi politički manevri nisu bili dublje promišljeni već su vođeni površnim interesima. Tako je Ibrahim Jadran sredinom prošlog mjeseca razorio svoj savaz s generalom Haftarom i službeno se priklonio premijeru Sarrayu i zajedno sa snagama „Misratske brigade“ prepriječio put snagama generala Haftara iz Tobruka prema Sirtu. Na taj je način u drugi plan došla i borba protiv snaga „Islamske države“, a na vidjelo je izišlo nastojanje za onemogućavanje uspostave nadzora generala Haftara nad nekoliko velikih naftnih nalazišta u zoni grada Sirta. Štoviše, „Misratska brigada“ zaustavila je svoje napade na Sirt i objavila početak velikog napada na Bengazi kojeg sada nadziru snage odane „vladi“ u Tobruku. Do Bengazija „misratovci“ nisu došli  ali su se zato snage zapovjednika Ibrahima Jadrana našle u okruženju jer s istoka na njih napadaju postrojbe generala Haftara, čije topništvo i zrakoplovstvo već nekoliko dana nanosi udare po bazama „naftne policije“ pokraj grada Ajdabiya (na čijem je čelu spomenuti Jadranov brat Salem). Analitičari navode kako se tu radi o egipatskom zrakoplovstvu, a što proturječi zapadnim medijima koji govore kako se Kairo odriče potpore generalu Haftaru.

Osim toga, snage zapovjednika Jadrana morale su se otvoreno sukobiti i s „Brigadama oslobođenja Bengazija“ koje su osvojile neke djelove Ajdabiya i koje su navodno tijesno povezane s islamskim radikalima u Tripoliju i Misrati. Te brigade upravo sada ispunjavaju njihovu naredbu koja vodi k spomenutom cilju – uspostavi nadzora nad „naftnim polumjesecom“. Navedeni problemi rezultirali su i prevratom u gradskom vijeću Ajdabiya i odbacivanjem povjerenja njegovom čelniku Salemu Jadranu. Dvojac Jadran može na kraju vrlo lako postati politički autsajder i ispasti iz igre za nadzor naftnih nalazišta s kojima će pobjednik na kraju trgovati posredstvom upravo ujedinjene Nacionalne naftne korporacije.





Iznova se i po tko zna koji put potvrđuje kako je upravo nafta glavni pokretač svih društvenih, političkih i gospodarskih procesa na Bliskom istoku.

Komentari

komentar





0 komentara

You may also like