Komentar Z. Metera o susretu Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost s ruskim veleposlanikom u SAD-u

Bijela kuća objavila je informaciju o susretu savjetnika za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika, Johna Boltona, i ruskog veleposlanika u SAD-u Anatolija Antonova.

Bolton je na tom susretu izjavio kako je poboljšanje međusobnih odnosa nužno i Moskvi i Washingtonu. „Međutim poboljšanje odnosa zahtjeva razmatranje niza problema, između ostalog o miješanju u američke izbore, uporabi kemijskog oružja u Velikoj Britaniji, stanju u Siriji i Ukrajini“, navedeno je u priopćenju američke administarcije.

Ovdje bih podsjetio kako Rusija negira svoju umješanost u američke izbore, a da za trovanje bivšeg špijuna Skripala i njegove kćeri, kao i navodnog kemijskog napada sirijske vojske u gradu Dumi još uvjek nema nikakvih konkretnih dokaza. Naravno da će Washington spomenute, po Moskvu politički i medijski neugodne elemente koristiti kao jake „karte“ pri vođenju međusobnih pregovora, samo je pitanje koliko će ih Moskva uvažavati s obzirom na njezinu intenzivnu protupropagandnu djelatnost  upravo po spomenutim pitanjima. Što se tiče Ukrajine, ona je već „tradicionalno“ bojno polje američko-ruskog geopolitičkog sukoba oko kojeg će, pretpostavljam, biti i najviše problema u postizanju bilo kakvog dogovora, dok je sa Sirijom, iako djeluje nemoguće, kompromis moguće puno lakše postići jer Rusija od samog početka poziva na aktivno političko sudjelovanje SAD-a u razrješenju tamošnjeg vojnog sukoba. Tu je pak primarno pitanje, žele li Sjedinjene Države trajnu stabilizaciju tog prostora koja bi nužno uključivala i povratak Rusije i njezinih interesa u tu regiju, ili kategorički na to još uvjek nisu spremni. To će ovisiti o percepciji ravnoteže vojnih snaga, kako između dviju supersila, tako i između njihovih regionalnih saveznika i partnera. Želio bih također  dodati kako sam uvjeren da se između SAD-a i Rusije svo ovo vrijeme međusobno vrlo napetih odnosa odvijaju određeni kontakti po unaprijed utvrđenim kanalima, bilo vojne bilo diplomatske razine, ili i jedne i druge. O tome najbolje svjedoči i nedavno “čudno” američko raketiranje Sirije, s gotovo nikakvim vojnim i strateškim učinkom na samom terenu, kao i izostanak bilo kakve konkretne ruske reakcije, osim one nužne, koja se ogleda u političkoj osudi “američke agresije” na suverenu državu. Osim toga, nije isključeno da nakon predstojeće inauguracije ruskog predsjednika Vladimira Putina na novi mandat na tu dužnost, i očekivane potpune rekonstrukcije ruske vlade, uključno i smjene dosadašnjeg premijera Dmitryja Medvedeva, Rusija i SAD započmu konkretne političke pregovore temeljene na pragmatičnim odnosima i većem stupnju uvažavanja nacionalnih interesa druge strane.

Podsjećam, također, kako je John Bolton nedavno stupio na dužnost, trećeg po redu Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, zamijenivši na tom položaju generala Herberta McMastera čijim radom Trump nije bio zadovoljan. Bolton je bivši američki veleposlanik pri UN-u, poznat kao zagovornik radikalnih vojnih riješenja, prije svega po pitanju američke intervencije u Iraku u vrijeme Bushove administracije, kao i nedavno, u vrijeme napetih odnosa između SAD-a i Sjeverne Koreje. Međutim, prvi Boltonovi potezi na novoj dužnosti pokazuju potpuno drukčiji i osmišljeniji pristup međunarodnoj politici u odnosu na njegove prethodne stavove. Tako je proteklih dana upravo Bolton, uz Mikea Pompea (također novo lice američke diplomacije nakon što će uskoro i službeno postati državni tajnik, na koj položaj dolazi s funkcije uspješnog direktora CIA-e), bio jedan od sukreatora novog američkog plana za Siriju u koji nastoji involvirati i regionalne arapske države (koji ima itekako logičku pozadinu), a najnoviji susret s ruskim veleposlanikom u Washingtonu to još više potvrđuje. Uostalo, ubrzo nakon prve Trumpove objave o njegovom imenovanju  na dužnost savjetnika za nacionalnu sigurnost, Bolton je za Wall Street Journal izjavio kako njegove prijašnje (ratoborne, op. ZM.) izjave više nemaju nikakve veze s funkcijom koju će od sada obnašati u američkoj administraciji i u kojoj će isključivo provoditi politiku predsjednika Donalda Trumpa. To je sasvim logično, s obzirom kako se Trump svo vrijeme nastoji okružiti snažnim ljudima od osobnog povjerenja, koji će bespogovorno u djelo provoditi njegove ideje i zamisli i pomoći mu u suprostavljanju napadima od strane političkih protivnika u Kongresu, kao i nesklonih mu medija, ali isto tako i smanjiti snažni utjecaj vojnog lobija (čiji je predstavnik bio McMaster) na ključne vanjskopolitičke odluke. Sve mu je to nužno i zbog predstojećih važnih političko-diplomatskih koraka, poput sastanka sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom (oko toga mu trebaju kvalitetni savjeti stručnih, iskusnih i pouzdanih osoba unutar svoga tima,o čemu svjedoči i nedavni tajni odlazak Pompea u Pjongjang i razgovor s Kim Jong-unom) i donošenju konačne odluke o (ne)ostanku SAD-a u Sporazumu o iranskom nuklearnom programu (krajem svibnja), ali još i više, predstojećih izbora za američki Kongres koji će se održati u studenom ove godine i koji su najvažniji događaj za Trumpov politički opstanak na čelu američke države.