IZVJEŠĆE AMERIČKIH ANALITIČARA O SIRIJI

Geopolitika.news nastavlja s objavom izvješća inozemnih analitičkih krugova vezano uz teme kojima se primarno i sama bavi. Ovoga puta pozabavit ćemo se stavovima američkih analitičara bliskih Pentagonu, koji su upravo objavili svoje redovito izvješće vezano uz daljnji razvoj sukoba u Siriji. Izvješće je krajnje pesimistično, a zasnovano je na dva ključna elementa: unutarturski kaos nakon neuspjelog pokušaja vojnog prevrata; i želje Washingtona za iscrtavanjem konkretnih obrisa svoje suradnje s Moskvom glede sirijskog sukoba.

Američki analitičari smatraju kako je manijakalno traženje neprijatelja od strane turske vlasti nakon pokušaja puča dovelo do ozbiljne štete za logistiku pobunjeničkog pokreta u Siriji, neovisno o njegovoj ideološkoj platformi i ciljevima borbe. Jednako stradavaju i „umjerenjaci“, kao i pristalice „Islamske države“ i „Jabhat al-Nusre“. Dvije posljednje, kaže se u izvješću, također su dobivale pomoć preko turskog teritorija. Stradala je i tehnička i kadrovska opskrba, a desetkovan je i turski korpus savjetnika u stožerima „Jabhat al-Nusre“. Prema informacijama CIA-e, turski časnici masovno se pozivaju u Tursku gdje se izvrgavaju provjeri svoje odanosti aktualnoj vladi, a neovisno o tome koliko će te provjere trajati protivnicima režima Bashara Asada već je nanesena nepopravljiva šteta.

Zamjeniti u kratko vrijeme takvu količinu iskusnih vojnika Ankara ne može sve i da hoće. Ukoliko se nastavi sadašnja dinamika napada vladinih snaga i potpore sa strane ruskog zrakoplovstva, Amerikanci smatraju kako je neizbježan ozbiljan poraz oporbenih snaga na sjeveru Aleppa u prvoj fazi, i na jugu Aleppa i sjeveru Latakije u drugoj fazi. Oporbene postrojbe u Aleppu već su suočene s ozbiljnim problemom glede opskrbe. Sada još kako-tako dobivaju ograničenu pomoć preko sjevero-istočnog kanala ali i on se postojano napada sa strane vladinih snaga te je pomoć iz turske praktički skroz obustavljena. Pritom je glavnina snaga „Al-Nusre“ trenutačno koncentrirana na sjever regije Latakija i jug Idliba, a njihov premještaj kao pomoć opkoljenim snagama u Aleppu se niti ne razmatra. Pokušaji proboja oporbenjaka iz samoga Aleppa dovode do velikih gubitaka u njihovom ljudstvu i ne rezultiraju uspjehom. Na taj se način sve više ostvaruju optimalni uvjeti za provedbu oslobodilačke akcije vladinih snaga prema tom gradu koji bi omogućili minimiziranje materjalnih razaranja i broja civilnih žrtava.

Drugi ključni element na kojem se zasniva američko analitičko izvješće je onaj o suradnji SAD-a i Rusije. U središtu predstojećih američko-ruskih konzultacija bit će terorističke grupacije u Siriji, poglavito „Jabhat al-Nusra“. Američki analitičari smatraju kako se ta koordinacija neće odnositi na zajedničke vojne udare već svojevrsnu podjelu napora. Navodi se, kako će Rusija uz pomoć vladinih snaga, libanonskih šijta, palestinskih postrojbi i postrojbi iranskog Korpusa straže islamske revolucije nastaviti čišćenje Aleppa, a Amerikanci će odustati od opskrbe „umjerene oporbe“ oružjem i usredotočiti se na zauzimanje Rakke. Ovo je potpuno u skladu prethodnih analiza Geopolitike.news u kojima smo najavljivali zadovoljstvo Bijele kuće oslobađanjem Rakke i iračkog Mosula kao simbola „Islamske države“, što im je dovoljno za proglašavanje američke pobjede nad tom organizacijom u svjetlu nadolazećih predsjedničkih izbora i u korist kandidatkinje Demokratske stranke Hillary Clinton. O tome svjedoči i prošlotjedna odluka predsjednika Obame da se u borbu za oslobođenje Rakke prebaci 3 tisuće američkih specijalaca. Ta odluka svjedoči o nemoći da lokalne arapske snage, koje djeluju u sastavu većinski kurdskim snagama popunjenih proameričkih „Sirijskih demokratskih snaga“, same oslobode Rakku (Kurdi to ne smiju učiniti jer je to bio uvjet Amerikancima postavljen od strane Turske, a da se Ankara uopće suglasi s otpočinjanjem akcije oslobađanja Rakke).

Amerikanci i Rusi će se usuglasiti oko toga da u sirijskoj oporbi nema samostalnih postrojbi koje bi predstavljale „treću snagu“, izvan spomenute dvije glavne terorističke organizacije, jer je realnost takva da se velika glavnina njih već pridružila „Islamskoj državi“ ili „Al-Nusri“. Pritom se spominje i ranije obećanje Bijele kuće prosaudijskim i proturskim oporbenim grupacijama, da će im SAD nastavljati isporučivati pomoć i u slučaju da one pretrpe poraz u Ženevskim pregovorima. Zbog toga je jasan i razlog permanentne blokade tih pregovora od strane prosaudijskog dijela sirijske oporbe, koja na taj način oteže stvar da bi u međuvremenu na terenu jačala svoju vojnu moć. Na taj se način izvodi zaključak kako je Washington od samoga početka računao na propast mirovnih pregovora ali se sada postavlja pitanje – što se promijenilo?

Američki analitičari daju odgovor, odnosno uzrok pronalaze u tome, da je propao pokušaj izgradnje neke alternative „IS-u“ ili „Jabhat al-Nusri“ od strane „umjerene oporbe“. Zbog toga je nastala potreba za pojačavanje vlastitih vojnih snaga za završetak pokrenutih oslobodilačkih akcija u gradu Manjibu i Raki (u ovoj prvoj, navodno, uz američke sudjeluju i francuski i njemački specijalci). U takvom slučaju pružanje vojne pomoći tzv. umjerenim oporbenjacima, a koja većinom završi u rukama ISIL-a ili „Al-Nusre“, posve je kontraproduktivno i nosi velike rizike i po same Amerikance.

Amerikanci će možda morati započeti i zračne napade na samu „Al-Nusru“, navodi se dalje, kako bi umanjili rizik zaoštravanja odnosa s Rusima i njihovim regionalnim saveznicima u Siriji, zbog kojeg bi se ugrozilo i američko nastojanje za oslobođenjem Rakke. Zbog toga pojedine informacije već sada navode kako je „zamrznuta“ američka isporuka naoružanja „umjerenoj oporbi“, a što može dovesti do fragmentacije postrojbi Slobodne sirijske vojske i njihovog masovnog prijelaza „Jabhat al-Nusri“.

Pritom američki analitičari smatraju kako je nastojanje Ankare i Dohe za uvjeravanjem zapovjednika „Al-Nusre“, da službeno objave sebe „strukturom koja nema ništa zajedničko s „Al-Oaidom“ i tako pobude Amerikance na promjenu neprijateljskog odnosa prema njima, ravno nuli. Na taj način Rijad vrlo lako može izgubiti nadzor nad tom organizacijom u koju je uložio golema financijska sredstva, a saudijci neće dozvoliti da „Jabhat al-Nusra“ odustane od džihadističke platforme i iskaže vjernost „Muslimanskoj braći“ koja uživa potporu Katara.

Prošlotjedni vapaji saudijskog ministra vanjskih poslova al-Jubeira upućeni Moskvi, kako ova može dobiti gotovo sve što hoće na Bliskom istoku, čak više i od kineskih ulaganja i snage bivšeg SSSR-a, samo da odbaci svoje pružanje pomoći Basharu Asadu, ukazuju na stupanj nervoze Saudijske Arabije razvojem stanja u Siriji. Naravno, saudijski dužnosnik nervozu Rijada kamuflira tipičnim lukavim arapskim riječima iz sfere trgovanja u kojima im nema premca, da su Asadovi dani odbrojani te da zato Ruse poziva „sklopiti posao dok je još moguće“.