Izbjeglička kriza: Austrija podiže svoju vojsku na granicu s Italijom

Rim je upozorio kako sadašnja količina priljeva izbjeglica izlazi iz okvira talijanskih mogućnosti i da se luke ubrzo mogu zatvoriti za njihov prihvat.  Hoće li se zato  iznova aktivirati balkanska izbjeglička ruta ili njezin novi krak koji bi prolazio kroz Albaniju, preko Crne Gore do južne hrvatske granice i dalje hrvatskom obalom prema sjeveru?

Ljutita talijanska vlada je posredstvom svog Ministarstva vanjskih poslova pozvala austrijskog veleposlanika u toj zemlji, nakon priopćenja vlade Republike Austrije o spremnosti ponovnog podizanja vojske i njihovog razmještaja uzduž granice dviju zemalja glede uspostave snažnijeg pograničnog nadzora vezano uz pojačan priljev izbjeglica na talijanski teritorij. Pritom se spominje i dovoženje oklopnih transportera s ciljem sprječavanja njihovog nasilnog proboja u Republiku Austriju.

Austrijski ministar obrane Hans Peter Doskozil izjavio je kako vojska može biti razmještena na prijevoju Brenner i kako su već 4 oklopna transportera „Pandur“ poslana u regiju Tirol, u koju je već pristiglo 750 austrijskih vojnika. „Mi se moramo pripremiti prema razvoju migracije u Italiji i ja očekujem kako će pogranični nadzor u skoro vrijeme biti nužno aktivirati…“, izjavio je prvi austrijski vojnik.

Razmještaj vojske u Alpe bit će „nezamjenjiv“ korak ukoliko se ne umanji pritok izbjeglica iz Sredozemnog mora u Italiju, kazao je ministar. Pritom je izjavio kako ne postoji strogi vremenski rok povećanog pograničnog nadzora ali i naglasio, kako Austrija vidi „da stanje u Italiji postaje sve zaoštrenije i mi moramo biti spremni izbjeći stanje slično onom iz ljeta 2015. godine“.

Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurtz je izjavio kako je Beč spreman zaštititi granicu s Italijom ukoliko bude potrebno. Nakon tih riječi, talijansko MVP je objavilo priopćenje kako je u svoje prostorije pozvalo austrijskog veleposlanika.

Podsjećamo, Austrija je još prošle godine uvela pogranične provjere na granici s Mađarskom i Slovenijom, a i dalje ih namjerava primjenjivati. Ali takve mjere nije poduzimala na granicama s drugim državama, između ostalih i Italijom, s kojima je ostao na snazi sustav otovrenih granica unutar Schengenske zone.

Austrijsko Ministarstvo obrane je naglasilo kako na granicu ne šalje tenkove već samo oklopna vozila za blokadu prometnica.

Međutim, ovakvo pojašnjenje teško može zadovoljiti službeni Rim jer on ionako nije zabrinut nekakvom hipotetskom mogućnošću nezakonitog upada austrijske vojske na talijanski teritorij. Rim je prije svega i jedino zabrinut činjenicom da u Italiju s mora pristiže sve veći broj izbjeglica iz Afrike i Bliskog istoka, a da će austrijskom blokadom granice svi oni biti primorani ostati na Apeninskom poluotoku.

A granični prijelaz Brenner (prijevoj Brenner je visok 1375 m), na kojem Beč želi pooštriti nadzor, jedan je od glavnih planinskih prijevoja u Istočnim Alpama i glavna granična prijelazna točka između Austrije i Italije.

Opisanim stanjem stvari postaje jasno kako se izbjeglička kriza u Europskoj uniji i izvan nje iznova zaoštrava, nakon što je prije cca dvije godine Njemačka na svoj teritorij pustila više od milijun sirijskih izbjeglica, od kojih, ruku na srce, mnogi niti nisu bili Sirijci već su različitim kriminalnim metodama pribavili krivotvorene sirijske putne isprave, a sami potječu iz drugih muslimanskih zemalja. Većina njih niti nije zahvaćena neposrednim ratnim sukobima čime migranti s njihovog teritorija predstavljaju ekonomsku migraciju, a nikako političku ili onu izazvanu ratom, koje im onda omogućuju dobovanje azila u zemlji domaćinu.

Njemačka je u međuvremenu najavila i počela primjenjivati strože kriterije ulaska izbjeglica na svoj teritorij, prije svega zbog negativnog efekta provedbom dotadašnje liberalne politike ulaska izbjeglica unutar vlastite javnosti, kao i sve većim doticajem s neposrednim terorističkim ugrozama. Osim toga, istočne zemlje EU i dalje se otovreno protive povećanju kvota za prijam izbjeglica u vlastite države, pričemu  Velika Britanija izlazi iz EU, a ionako je već i ranije suvereno odlučivala o izbjegličkoj problematici, najčešće donoseći odluke i mjere koje su sprječavale njihov masovniji dolazak na Otok.

Na taj način Italija je iznova dovedena u nezavidan položaj pri kojem ne smije vlastitom primjenom zakonite sile, na što kao suverena država ima ustavno pravo, braniti ilegalan i stihijski ulazak na svoj teritorij, jer se različitim sporazumima i priopćenjima usklađenim sa službenim Bruxellessom primat daje tzv. humanitarnom pravu. Međutim, po Rim je taj problem postao političko teško breme jer se, kao što smo i spomenuli, ostale države EU, a da ne govorimo o SAD-u i bogatim arapskim petro-monarhijama. takvih načela i takvog prava baš i ne pridržavaju.

Prema informacijama UN-a, u Italiju je u prvih šest mjeseci ove godine ušlo oko 85 tisuća migranata i izbjeglica, što je čak 20% više u odnosu na isto razdoblje prošle-rekordne godine. Oni najčešće dolaze iz Libije, odakle najbliža točka do talijanskog teritorija iznosi samo 460 kilometara. Italija više jednostavno nije u stanju osiguravati smještajne kapacitete i pružati sigurnost za takvu količinu migranata, od kojih, prema statistici UN-a, veći dio ne može dobiti utočište na europskom kopnu. Svega 30% njih bježi od stvarnih ratnih sukoba, dok su oko 70% njih ekonomske izbjeglice, od čega su većina mladi i slobodni muškarci bez ikakvog ili s najmanjim stupnjem obrazovanja. Također se upozorava kako je 15% migranata maloljetno, bez pratnje roditelja ili drugih odraslih osoba.

Ovakvo stanje izazvalo je krajnje nezadovoljstvo Rima, koji je već upozorio kako sadašnja količina priljeva izbjeglica izlazi iz okvira talijanskih mogućnosti i da se talijanske luke mogu u vrlo skoro vrijeme zatvoriti za njihov prihvat. Što bi to značilo za samu izbjegličku krizu u Europi, koja je i pored toga velika, nije potrebno pojašnjavati. Za nadati se samo, ukoliko je to uopće nekakva utjeha, kako se zbog toga iznova neće aktivirati bivša balkanska izbjeglička ruta ili čak njezin novi krak o kojem se već govorilo, a koji bi prolazio kroz Albaniju, preko Crne Gore do južne hrvatske granice i dalje hrvatskom obalom prema sjeveru.

A sve ove mjere koje najavljuju pojedine članice Europske unije u stvarnosti predstavljaju „gašenje požara čašom vode“ jer se bave isključivo saniranjem posljedica, a ne liječenjem ili preveniranjem uzroka izbjegličke krize i umjetnog pokretanja desetaka milijuna ljudi iz islamskog prostora Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka prema europskom kopnu, kao dio širih geopolitičkih strategija. A samo kroz Sredozemno more, u dosadašnjem tijeku 2017. godine u Europu je ušla 101 tisuća izbjeglica, pričemu je poginulo njih 2247.