Hoće li Kongres opozvati Trumpa?

Kako se bliži dan inauguracije novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, valovi protuudara izbornih gubitnika postaju sve učestaliji i intenzivniji. Doslovno iz sata u sat, unaprijed pažljivo planirano i vremenski tempirano, na medijsko svjetlo izlaze nove optužbe na račun Donalda Trumpa i osoba iz njegovog prijelaznog tima.

Počelo je nevino s iznošenjem Trumpovih komentara o ženama iz muške svlačionice izrečene tko zna kada i u kojem kontekstu, nastavilo se optužbama da je rusko hakiranje korespodencije protivničke Demokratske stranke direktno utjecalo na američke izbore i omogućilo Trumpovu pobjedu. A svega tjedan dana prije preuzimanja dužnosti, novi američki predsjednik zasut je do sada, u povijesti američke demokracije, neviđenom medijskom lavinom optužbi i kompromitirajućih dokumenata, službeno nepotvrđene vjerodostojnosti, po kojima su on i članovi njegovog tima održavali nedopuštene tajne kontakte s ruskim dužnosnicima povezanim s obavještajnim strukturama Kremlja.

Tvrdi se da su Trump i njegovi suradnici praktički pod kontrolom ruskih obavještajnih službi, koje za Trumpa posjeduju materijale kojima ga mogu ucjenjivati. Nema potrebe iznositi detalje, jer su se za to već pobrinuli ozbiljni i ugledni mainstream mediji, koji se proglašavaju primjerom poštenog novinarstva i koji ovih dana ništa drugo i ne rade nego svoje stranice sladostrasno pune pikanterijama iz dokumenata koje su dobili od svojih političkih gospodara.

Pravi dragulj objavljenih dokumenata, koje čak nisu sačinile ni obavještajne agencije iz čijih stolova očito ispadaju, nego privatni detektiv kojeg je platio izborni stožer Hillary Clinton, je onaj koji navodne Trumpove seksualne ludorije s ruskim prostitutkama u moskovskom hotelu “Ritz Carlton”, predstavlja kao temelj ruske ucjene. Šanse nema da bi Trumpa time mogli pritisnuti. Možda nekog sretno oženjenog jajoglavog štrebera, kakvih je puna američka administracija, ali Trumpa sigurno ne. Sve podsjeća na jeftini špijunski film pun tajnovitih sastanaka, laži, urote i seksa…

Trump je pokušao parirati kombinacijom povlačenja i posrednog uvažavanja dijela iznesenih tvrdnji i izričitim negiranjima, ali je nakon posljednje serije medijskih indiskrecija neprovjerenih dokumenata, koji su zbog svog sadržaja zacijelo pod operativnom obradom sigurnosnih službi, pa bi stoga trebali biti i klasificirani, krenuo u žestoki medijski protunapad tvrdeći da je riječ o “lažnim vijestima i totalnom političkom lovu na vještice”. Već sada je potpuno izvjesno da će svečano preuzimanje dužnosti američkog predsjednika biti u dubokoj sjeni obračuna izbornih gubitnika s Donaldom Trumpom.

Stvari su otišle toliko daleko da će ovo što se sada odigrava, imati utjecaja na američku političku scenu i nakon Trumpove inauguracije i da će se dinamika sukoba nastaviti i u mandatu nove administracije, a uopće nije isključeno da će možda dovesti i do tzv. “impeachmenta”, odnosno pokušaja opoziva predsjednika SAD-a iz Kongresa. Kriterije za traženje opoziva definirao je tijekom 1970. godine vođa manjine u Predstavničkom domu Kongresa i kasniji predsjednik SAD-a, Gerald Ford, prema kojima razloge opoziva određuje “ono što većina Predstavničkog doma Kongresa smatra da je opravdan razlog u određenom povijesnom trenutku.”

Fordova definicija je općeprihvaćena u američkom političkom sustavu, pa bi suradnja i petljanje s ruskim političkim i obavještajnim akterima u ovome povijesnom trenutku, bio više nego dobar razlog opoziva. Cilj izbornih gubitnika gotovo je postignut – prema svemu objavljenom u američkim medijima proizlazi da Trump ni u kojem slučaju nije podoban biti predsjednikom SAD-a. Očito nije bez pokrića producent Michael Moore, jedan od organizatora prosvjeda protiv Trumpa, koji je nedavno javno zaprijetio da bi „Trump mogao doživjeti nešto ludo prije ulaska u Bijelu kuću“.

U cijeloj priči neobično je i indikativno da materijale koji sramote i kompromitiraju novoga američkog predsjednika zajednički prikupljaju i medijima raznose jednako marljivo i politički akteri Demokratske i Republikanske stranke.

Najnoviji objavljeni podaci navodno su nastali temeljem izvješća od 35 stranica kojeg je tijekom ljeta 2016. godine izradila privatna obavještajna agencija “Orbis Business Intelligence Ltd„, bivšeg pripadnika britanske obavještajne službe MI6, Christophera Steelea, po narudžbi izbornog tima Hillary Clinton i Demokratske stranke. FBI je, navodno, to izvješće pribavio još u kolovozu 2016. godine u Rimu od samog autora i po njemu je, navodno, operativno radio i čak podnosio zahtjeve američkim sudovima za tajni nadzor Trumpovih suradnika. U svakom slučaju, sa ili bez naloga, FBI je operativno obrađivao Trumpovu ekipu.

Američka politička elita i iz redova demokrata i republikanaca to je znala, pa je u vrijeme kada je FBI istraživao Hillary Clinton, predstavnik demokrata u Senatu, Harry Reid, poslao ljutito pismo ravnatelju FBI-ja, Jamesu Comeyju, u kojem je naveo: “Dok istražuješ gospođu Clinton postalo je jasno da posjeduješ eksplozivne informacije o bliskim vezama između Donalda Trumpa, njegovih najviših savjetnika i ruske vlade, strane vlade koja je otvoreno neprijateljska prema SAD-u.”

Nakon što je demokratski senator Reid podsjetio šefa FBI-a da bi se trebao posvetiti Trumpu, republikanski senator, John McCain, je prema tvrdnjama CNN-a uspio pribaviti izvješće koje kompromitira Trumpa i 9. prosinca 2016. godine osobno ga je dostavio ravnatelju FBI-ja, Comeyju.

Očito je, napadi na Trumpa ne dolaze isključivo iz demokratskog tabora, nego i iz dijela Republikanske stranke

Trump se cijelo vrijeme borio s vezanom desnom rukom, nasuprot Clinton, kojoj se slijevala, ne samo puna podrška njene stranke, nego i podrška utjecajnih političkih krugova iz republikanskih redova

 Nazivaju ih i globalističkom liberalnom elitom koja je bezbrojnim nitima povezana s europskom liberalnom oligarhijom, s kojom zajedno čini osnovicu globalnog liberalnog poretka. S njima se ogorčeno bori novi američki predsjednik Donald Trump koji je eksponent sasvim drugih političkih snaga, nacionalnih i konzervativnih i ne uklapa se u globalističku nadnacionalnu viziju svijeta kakvu stvaraju njegovi protivnici

Za napomenuti je da bi Trumpa, prema američkom izbornom zakonodavstvu, u slučaju opoziva, zamijenio predsjednički kandidat koji je bio drugi po broju glasova na zadnjim izborima za predsjednika – Hillary Clinton…

Postavlja se pitanje – s kakvim se to strašnim političkim mehanizmom bori američki predsjednik Donald Trump, kada uspijeva protiv sebe ujediniti vječno nepomirljive protivnike s demokratske i republikanske strane američke politike? To je u suštini isti politički, gospodarski i financijski kompleks koji je cijelo vrijeme izborne kampanje stajao iza kandidatkinje demokrata, Hillary Clinton, i svojim medijskim i financijskim inputima davao joj snagu kojom je dominirala izbornom kampanjom.

Nakon što je njihova uzdanica za američko predsjedništvo izgubila, ta politička snaga, koja se gotovo dva desetljeća polako, ali i sigurno, rušeći tradicionalne stranačke podjele nameće američkoj politici, pokušala je neželjenog izbornog pobjednika prilagoditi sebi, a kada je postalo jasno da će to s Trumpom teško biti moguće i da se on opire uklopiti u njihovu globalističku liberalnu koncepciju, krenuli su u njegovo obuzdavanje ili pak ako to ne uspije – političko uništenje i uklanjanje s predsjedničke pozicije.

Taj raznoliki politički spektar okupljen oko liberalne agende, za cijele je predizborne kampanje djelovao kao neki dodatni, nepoznati, javno nedefinirani politički faktor u jednadžbi političkog nadmetanja Trumpa i Hillary Clinton. Već tada je bilo očito da na američkoj političkoj sceni djeluje nešto toliko politički moćno, da stvara potpunu dezorijentaciju Republikanske stranke, izolira Donalda Trumpa i nezaustavljivo gura Hillary Clinton prema konačnoj pobjedi na predsjedničkim izborima.

Trump se, zapravo, cijelo vrijeme borio s vezanom desnom rukom, nasuprot Clinton, kojoj se slijevala, ne samo puna podrška njene stranke, nego i podrška utjecajnih političkih krugova iz republikanskih redova. Oni su još tijekom kampanje otvoreno odbacivali Trumpa i iskazivali podršku demokratskom predsjedničkom kandidatu, Hillary Clinton.To se nastavlja i nakon neočekivane Trumpove pobjede i dok nesuđena predsjednica prividno politički miruje, njena infrastruktura uporno ne priznaje poraz i pokušava razoriti Trumpovo predsjedništvo.

Politička snaga koja je bila sposobna, makar samo djelomično razlomiti republikanski elitni korpus i oko Clinton protiv Trumpa okupiti podršku iz obje stranke, daje naslutiti da je sposobna razbiti i tradicionalni bipartizam i potpuno u svoje ruke preuzeti poluge političke moći u SAD-u na dulji vremenski period. To je i pravi cilj njihova političkog djelovanja i sadašnjeg uraganskog napada na novog američkog predsjednika iza kojega nedvojbeno stoji.

Samo je jedna politička struktura, istodobno utjecajna i na republikanskoj i demokratskoj strain, sposobna to učiniti. Ona i ne krije svoje ambicije ovladavanja američkom politikom putem prevladavanja bipartizma i američkog dominatnog pozicioniranja u globaliziranom liberalnom poretku. Neki ih nazivaju i globalističkom liberalnom elitom koja je bezbrojnim nitima povezana s europskom liberalnom oligarhijom, s kojom zajedno čini osnovicu globalnog liberalnog poretka. S njima se trenutno ogorčeno bori novi američki predsjednik Donald Trump koji je eksponent sasvim drugih političkih snaga, nacionalnih i konzervativnih i ne uklapa se u globalističku nadnacionalnu viziju svijeta kakvu stvaraju njegovi protivnici.

Oni ga sada medijski i obavještajno gaze, a nakon inauguracije spremaju masovne ulične prosvjede u stilu revolucija tzv. “Arapskog proljeća”, stavljajući ga u istu ravninu s Gaddafijem, Mubarakom ili Basharom Assadom. Dovoljno je pogledati medije pod njihovom kontrolom, kao što je Sorosev “Project Syndicate”, u kojima Trump ima potpuno isti tretman diktatora i zlotvora, iako još nije ni preuzeo dužnost, niti je poduzeo bilo kakav relevantan politički potez.

Hillary Clinton je bila i ostala samo savršeni posrednik tog utjecajnog kruga geostratega koji su kao savjetnici, pomoćnici državnih tajnika, veleposlanici ili ministri, služeći jednako i pod demokratskim i pod republikanskim američkim predsjednicima, uspjeli formulirati i nametnuti svoju geopolitičku viziju američke uloge u svijetu kao državnu doktrinu. Istodobno, su svojim dugogodišnjim neprekinuti djelovanjem u vrhovima američkog državnog aparata postali nezaobilazna poveznica politike s Wall Streetom, krupnim kapitalom i moćnim vojnoindustrijskim kompleksom.

Hilllary Clinton, baš kao i Barrack Obama, oduvijek je od samih početaka svog političkog djelovanja bila dio njihovog kruga i kao državna tajnica provodila politiku sukladnu njihovoj doktrini , a kao predsjednica trebala im je osigurati političku moć bez primjera u modernoj američkoj povijesti. No, dogodio se Trump, kojega je sada potrebno ukrotiti ili pak milom ili silom potjerati s političke scene.

Za napomenuti je da bi ga, prema američkom izbornom zakonodavstvu, u slučaju njegova opoziva, zamijenio predsjednički kandidat koji je bio drugi po broju glasova na zadnjim izborima za predsjednika države, a to je, dakako, Hillary Clinton.

Trump – gladna lisica u liberalnom kokošinjcu Roberta Kagana

Pobjeda Donalda Trumpa onemogućava taj politički krug da za sebe osigura neograničen utjecaj u kreiranju američke politike, što bi, da je pobijedila Hillary Clinton, bilo nedvojbeno ostvareno i zato će se pritisak na Trumpa svakim danom povećavati, pa i nakon što formalno preuzme predsjedništvo
Snaga koja stoji iza Hillary Clinton i koja sada pritišće novog američkoga predsjednika, moćna je politička grupacija oko Roberta Kagana, suosnivača utjecajnog think-tanka „Project for the New American Century“( PNAC), čije su postavke postale doktrinarni temelji američke vanjske politike posljednjih dvadesetak godina za administracije Georgea W. Busha i Baracka Obame i idejno izvorište beskrajnih američkih ratova u Afganistanu i Iraku i ratnog prekrajanja bliskoistočnih prostora.

Pobjeda Donalda Trumpa onemogućava taj politički krug da za sebe osigura neograničen utjecaj u kreiranju američke politike, što bi, da je pobijedila Hillary Clinton, bilo nedvojbeno ostvareno i zato će se pritisak na Trumpa svakim danom povećavati, pa i nakon što formalno preuzme predsjedništvo.

Robert Kagan, koji svoju vanjskopolitičku viziju Amerike naziva „liberalnim intervencionizmom“, zajedno je s Williamom Kristolom osnovao PNAC 1997. godine sa ciljem promicanja ideje „globalnog američkog vodstva” koje je „dobro i za Ameriku i za cijeli svijet“. Po postavkama PNAC-a, SAD su „carstvo i to ne treba skrivati, jer SAD zaista treba biti carstvo“ koje će svojom dominacijom štititi uspostavljeni liberalni poredak i promicati ga diljem svijeta. Američka globalna hegemonija treba se ostvarivati zadržavanjem američke nadmoći, sprječavanjem suparničkih država da se približe toj razini moći i utjecaja koju posjeduje SAD, te oblikovanjem sustava međunarodne sigurnosti prema interesima SAD-a.

Iako takva američka hegemonija ne bi riješila sve probleme svijeta, ona je prema Kaganu – „bolja od bilo koje zamislive alternative“. PNAC-u bliski think tankovi, “Američki institut za istraživanje javnih politika” (American Enterprise Institute for Public Policy Research), “Američki odbor za javna pitanja Izraela” (American Israel Public Affairs Committee) i “Židovski institut za pitanja nacionalne sigurnosti “(Jewish Institute for National Security Affairs), zajedno s njim formulirali su buduću američku bliskolistočnu politiku fokusiranu na zaštitu Izraela i liberalnu transformaciju arapskih država.

PNAC je stvorio temelje za američke ratove u Afganistanu i Iraku i pokretanje revolucija tzv.“Arapskog proljeća“ koje su, sada već možemo sa sigurnošću tvrditi, rezultirale pokoljima epskih razmjera i masovnim ratnim zločinima za koje su odgovorni i oni koji su svojim suštinski geopolitičkim promišljanjima dali idejni temelj njihovom izvršenju. Nije stoga čudno što je PNAC iznenada ugašen 2006. godine, kada su postali svima vidljivi razmjeri iračkog krvoprolića i pljačke.

No, cijeli politički krug se potom okupio oko novoosnovanih think-tankova od kojih je sada aktualan „Center for a New American Security“ (CNAS ) kojeg je ponovno ključni osnivač – Robert Kagan. Koliki je bio utjecaj organizacije „Project for the New American Century“ na američku politiku, svjedoči činjenica da je od 25 osoba koje su potpisale njene osnivačke akte, njih 17 završilo na vodećim pozicijama Bushove administracije, uključujući i Dicka Cheneya, ministra obrane i kasnije potpredsjednika SAD-a, Donalda Rumsfelda, ministra obrane i Paula Wolfowitza, zamjenika ministra obrane.

U svakom slučaju, kompletna današnja američka vanjska politika i geostrategija, temelje se na geopolitičkim postavkama koncepta „Project for the New American Century“ i nastavlja se razvijati u okviru projekta „Center for a New American Security“ (CNAS), koji je tijekom svibnja 2016., objavio studiju za novo američko liderstvo, doktrinu za novog američkog predsjednika, sasvim očigledno dizajniranu baš po mjeri političke osobnosti Hillary Clinton. U nju se izborni pobjednik i aktualni predsjednik Trump, sa svojim vanjskopolitičkim stavovima, uklapa kao gladna lisica u liberalnom kokošinjcu, jer bi im studiju i cijelu strategiju, da je se dočepa, temeljito iskrižao.

Stoga se, znajući koliko je važno da se iz predsjedničke utrke eliminira Donald Trump i osigura pobjeda Hillary Clinton, Kagan još u veljači 2016. godine u članku za „Washington Post“ grubo okomio na Trumpa: “Trump je republikanski Frankenstein, čudovište. Sada je dovoljno jak da stranku uništi. Zašto stranački lideri nisu ranije reagirali i pokušali zaustaviti Trumpa, dok je još bilo vrijeme. A kako su i mogli? Trump se hranio njihovom nadom da će ih dovesti na vlast … I što sada učiniti ? Republikanska čudovišna kreacija uskoro će biti napuštena i stranka će ostaviti drugima posao koji sama nije uspjela provesti. Za republikance i za sve ostale jedino rješenje je glasati za Hillary Clinton. Stranka ne može biti spašena, ali zemlja još uvijek može biti spašena“.

No, Trump je ipak pobijedio i za Kagana i politički krug oko njega, on je osoba koja će američku državu baciti u prašinu i uništiti njenu vanjsku politiku i globalnu moć, a Clinton je za njih bila politička osobnost koja je mogla biti spasitelj američke države, jer je jedino ona mogla održati kontinuitet američke politike zaštite i širenja liberalnog svjetskog projekta koju je, prema Kaganu, predsjednik Obama iskreno provodio, ali ponekad nedovoljno odlučno, posebice u intenzivnijem korištenju vojnih instrumenata vanjske politike.

Inače, Robert Kagan je suprug Victorije Nuland, dosadašnje pomoćnice američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja, koja je od početka bila i ostala američki moderator ukrajinske krize. Postala je poznata nakon glasovitog telefonskog razgovora s američkim veleposlanikom u Ukrajini, Geoffrey Pyattom, u siječnju 2014. godine, odmah nakon rušenja Viktora Janukoviča i otvaranja krize u kojem je precizno opisala koliko drži do europskih političara koji godinama nisu uspjeli ono što je američka politika uspjela u nekoliko dana – “Fuck the EU”.

Po mnogim analitičarima, Victoria Nuland, najmoćnija je osoba američke vanjske politike i njen ključni kreator. U State Deparment uvela ju je osobno Hillary Clinton.

Steve Schmidt, istaknuti republikanac: ‘Vjerujem da je politika Hillary Clinton u skladu s mojim pogledima i ona će dobiti moj glas.’ Utjecajni republikanski politički analitičar, Max Boot: ‘Hillary Clinton kao predsjednica će biti daleko pogodnija od Donalda Trumpa’. Milijarder Mike Fernandez, koji je financirao kampanju Jeba Busha:‘Između Hillary Clinton i Trumpa, ja odabirem Hillary’. Republikanac Elliott Abrams, bivši savjetnik za vanjsku politiku u administraciji Ronalda Reagana i Georgea W. Busha: ‘Neću glasovati za Trumpa’

Hillary Clinton bi više koristila vojsku od Obame

Politička elita okupljena oko Roberta Kagana i think tanka ‘Center for a New American Security’, uskom povezanošću s američkom predsjednicom, stekla bi za jednu neformalnu političku skupinu do sada neviđenu političku moć koja ne poznaje granice stranačke politike

 Nakon Kagana, još tijekom predizborne kampanje, iskazalo se protivljenje dijela republikanske stranke Donaldu Trumpu i zaredala se serija republikanskih iskaza podrške Hillary Clinton.

Tako je tijekom ljeta prošle godine, Steve Schmidt, istaknuti republikanac, strateg Republikanske stranke za odnose s javnošću i bivši savjetnik senatora Johna McCaina izjavio za MSNBC: “Vjerujem da je politika Hillary Clinton u skladu s mojim pogledima i ona će dobiti moj glas.“

U emisiji političkog analitičara, Chrisa Matthewsa, Schmidt je najavio: „Uskoro ćemo vidjeti organizirani napor kampanje Hillary Clinton za dobivanje podrške uglednih članova republikanskog establišmenta s područja vanjske politike kao što su David Petraeus, umirovljeni general Odierno, Colin Powell, Brent Scowcroft. To su ljudi koji su služili na visokim razinama nacionalne sigurnosti u republikanskim administracijama. Kampanja Clinton će ići snažno prema prema stjecanju njihove podrške“.

Utjecajni republikanski politički analitičar, Max Boot, zaključio je tada da će “Hillary Clinton kao predsjednica biti daleko pogodnija od Donalda Trumpa“. Milijarder Mike Fernandez, koji je financirao kampanju Jeba Busha, izjavio je: “Između Hillary Clinton i Trumpa, ja odabirem Hillary“, a republikanac Elliott Abrams, bivši savjetnik za vanjsku politiku u administraciji Ronalda Reagana i Georgea W. Busha je poručio: “Neću glasovati za Trumpa“.

Iz Robertu Kaganu bliskog think-tanka „American Enterprise Institute for Public Policy Research“, također je tada stigla podrška Hillary Clinton preko neimenovanog republikanca: “Stekli smo uvjerenje da Clinton pristupa vanjskoj politici na dosljedan i odlučan način i razumije ključnu američku ulogu u svjetskim poslovima“.

Da je Hillary Clinton uspjela poraziti Donalda Trumpa, kako su očekivali njeni politički sponzori iz nekadašnjeg “Project for the New American Century“, a današnjeg „Center for a New American Security“ (CNAS), imala bi punu podršku tog utjecajnog političkog kruga koji bi joj osigurao veliki manevarski prostor za aktivniju vanjsku politiku i korištenje vojnih instrumenata koje je predsjednik Obama izbjegavao, što Clinton zacijelo ne bi i to je otvoreno najavljivala.

Politička elita okupljena oko Roberta Kagana i think tanka „Center for a New American Security“, uskom povezanošću s američkom predsjednicom, stekla bi za jednu neformalnu političku skupinu do sada neviđenu političku moć koja ne poznaje granice stranačke politike.

‘Eliminacija proračunskih okova izdataka za obranu…’

Potrebno je obnoviti američku moć i američko vodstvo u Aziji, Europi i Velikom Bliskom istoku gdje su prijetnje međunarodnom poretku najveće, kaže se u svibanjskoj studiji CNAS-a
Prema svibanjskoj studiji CNAS-a o širenju američke moći „Extending American Power – Strategies to Expand U.S. Engagement in a Competitive World Order“, praktički namijenjoj dopuni postojeće doktrine, nakon inauguracije novog predsjedništva potrebno je „više nego ikad obnoviti nacionalni konsenzus o američkoj ulozi u svijetu.“ To se, kao preduvjet uspješne vanjske politike naglašava već u uvodnom dijelu studije koja, zbog bliskosti Hillary Clinton s njenim autorima, može pokazati kakvu bi politiku vodila Clinton da je postala predsjednica.

Studija navodi : „Američka vojna moć, dinamika američke ekonomije i velik broj bliskih saveza koje SAD ima s drugim silama i narodima, stvorile su arhitekturu u kojoj je liberalni poredak procvjetao. Njegovo očuvanje zahtijevat će obnovu američkog vodstva u međunarodnom sustavu. Danas je temelj poretka potresen različitim silama – moćnim i autoritativnim vlastima u Rusiji i Kini, radikalnim islamističkim terorističkim pokretima i dugoročnim pomacima u globalnom gospodarstvu… Potrebno je stoga obnoviti američku moć i američko vodstvo u Aziji, Europi i Velikom Bliskom istoku gdje su prijetnje međunarodnom poretku najveće…

Postizanje ovog cilja zahtijevat će kritično jačanje svih elemenata američke moći – diplomatskih, ekonomskih i vojnih. Hitni prvi korak treba biti značajno povećavanje kapaciteta američke nacionalne sigurnosti i eliminacija proračunskih okova izdataka za obranu. Drugi korak je formulirati politiku koja će potpuno iskoristiti sve raspoložive znatne vojne, ekonomske i diplomatske snage koje su posljednjih godina nerado korištene.“

U poglavlju o Europi navodi se da „transatlantska zajednica ostaje temelj i suština liberalnog svjetskog poretka… Uspjeh Europe kao regije mira, demokracije, sigurnosti, rasta i prosperiteta, danas je ugrožen više nego što mnogi shvaćaju. Strateški je ugrožen rastom ruskih ambicija i spremnosti na upotrebu sile, uključujući invaziju na susjedne zemlje. Pozicioniranje Njemačke kao primus inter pares u Europi, nudi i mogućnosti i izazove. Kancelarka Angela Merkel zaslužila je pljesak za vodstvo u rješavanju migracijske krize, grčke financijske krize, također i za pomoć u održanju jedinstva Europske unije u režimu sankcija, kao odgovora na rusku invaziju Ukrajine… Došlo je do odstupanja od demokratskih vrijednosti i vladavine prava u Mađarskoj i Poljskoj, a terorizam i migracijska kriza dodatno su ugrozili koheziju transatlantske zajednice. Svi ovi faktori će zahtijevati značajni novi angažman SAD-a, kako bi se spriječila daljnja erozija i preokrenuli sadašnji trendovi…“

To je samo dio prikaza geopolitičke logike političkog kruga koji je podržavao Hillary Clinton i koji sada, svojim enormnim utjecajem na američkoj političkoj sceni, kompromitira i pritišće Donalda Trumpa.

Ne žele novog Trumpa u Europi!

Anti-Trump kampanja stvorila je presedan koji je utvrdio postojanje ruskog obavještajnog i propagandnog djelovanja na američke i zapadne izborne sustave, a po njemu će se moći dovesti u pitanje i svaki izborni rezultat koji neće odgovarati vladajućoj globalističkoj liberalnoj eliti na izborima u europskim državama tijekom 2017. godine

Pod pretpostavkom da sve što se događa nije dobro, organizirana je predstava i da i sam fenomen Trump nije proizvod tog istog vodećeg elitnog političkog centra američke politike, on je po svemu što je do sada javno iznosio, uistinu elementarna nepogoda za njihov dugo i pažljivo građen globalni koncept liberalnog intervencionizma i ekspanzije.

Geostrateška agenda tog moćnog političkog kruga odavno je usvojena kao neformalna vanjskopolitička doktrina i primijenjena na terenu, a sada je po procjeni njenih kreatora – opasno ugrožena političkim stavovima kruga oko novoizabranog američkog predsjednika.

Taj mainstream američke politike, Trumpa će, ili postupno uklopiti u svoj sustav ili će ga, ukoliko i dalje ostane neprilagođen i nepripitomljen, što je zbog njegove osobnosti lako moguće, jednostavno izolirati, politički umrtviti ili ga, ukoliko bude potrebno – eliminirati s dužnosti i iz političkog života.

I to je prava pozadina organizirane harange liberalne elite, koja vlada samim središtem američke političke moći, na novog američkog predsjednika. Jasno je vidljivo da taj politički, financijski i gospodarski globalistički holding koji ga udara iz oružja sve većeg kalibra, objedinjuje dijelove republikanskog i demokratskog stranačkog tijela i da je praktički nadstranački, a time i nadpolitički i predstavlja stoga istinsku opasnost, ne toliko za Trumpa, nego još veću za američki demokratski poredak. U samo takvoj političkoj paradigmi je moguće da liberalna ljevica organizira ulične prosvjede protiv Trumpa, a da istodobno republikanski senator i vođa republikanske većine, osobno dostavlja ravnatelju FBI-ja, za Trumpa kompromitirajuće dokumente.

Nesumnjiva ruska destabilizirajuća i subverzivna djelatnost po utrobi američke politike i izbornog sustava, sa, za sada teško procjenjivim razmjerima stvarnih učinaka i utjecaja na konačni izborni rezultat, temeljem svake logike trebala je ostati velika tajna američke države s kojom se trebala u narednom periodu nakon dovršetka izbornog ciklusa, u tišini temeljito obračunati. Štoviše, rusko petljanje trebalo je i zacijelo je moglo biti onemogućeno, ako ne u samom startu, a ono barem tijekom dugotrajne predizborne kampanje.

Ali ne, upravo ovakav skandalozan i po američku državu neugodan ishod s mogućom dugoročnom kompromitacijom novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, željela je postići udružena vladajuća liberalna elita. Nije im pritom zasmetala ni zluradost ruske strane, koja iako javno negira svoju umiješanost, stvarno trijumfira i ponosno pokazuje svoju moć koja je barem, prema izvješću američkih sigurnosnih i obavještajnih službi, udarila u same temelje američkog demokratskog sustava.

Učinila je to zato što njeni ciljevi nisu ograničeni samo na potiskivanje Donalda Trumpa, nego uključuju političku dinamiku cjelovitog uspostavljenog globalnog liberalnog poretka, koji će tijekom ove godine prema njenoj procjeni biti ugrožen izborima u ključnim europskim državama – Njemačkoj i Francuskoj. Ofenziva na Donalda Trumpa uspostavlja osnovicu za djelovanje na europskim prostorima na kojima se želi spriječiti pobjeda nekoga kao što je on.

Anti-Trump kampanja stvorila je presedan koji je utvrdio postojanje ruskog obavještajnog i propagandnog djelovanja na američke i zapadne izborne sustave, a po njemu će se, pak, moći dovesti u pitanje svaki izborni rezultat koji neće odgovarati vladajućoj globalističkoj liberalnoj eliti na izborima u europskim državama tijekom 2017. godine.

Tako gledano, nastali politički cirkus i haranga protiv legalno izabranog američkog predsjednika, dobiva sasvim novo značenje. Ono prelazi okvire problematiziranja izborne pobjede Donalda Trumpa i američke politike i usmjerena je na stvaranja pretpostavki za efikasnu reakciju na nepovoljne rezultate europskih izbora na kojima, pojednostavljeno rečeno, Marine Le Pen u Francuskoj ne smije pobijediti, a Angela Merkel u Njemačkoj ne smije izgubiti.

Uspostavljeni obrazac osporavanja Trumpa zbog ruskog uplitanja, bude li potrebno, primijenit će se i na europske izbore. Za to se na europskoj strani liberalnog transatlantskog korpusa već pripremaju propagandne i institucionalne pretpostavke.