Hoće li Britanci u lipnju početi kovati kovčeg za pokop EU-a?

Možemo zaključiti da je situacija na starom kontinentu zaista loša i iz izjava najtvrdokornijih eurofila, jer su i oni počeli sumnjati u vlastita uvjerenja koja na vrhu imaju ujedinjenu Europu. Ta je ideja danas suočena sa zamršenim klupkom izazova i prijetnji za vlastiti opstanak. Mnogi su ljudi širom Europe izgubili povjerenje u institucije vlasti, bilo da je riječ o nacionalnim ili europskim. Upravo je taj ”gubitak povjerenja” u nedavnom intervjuu za Franfurter Allgemeine Zeitung naglasio sam predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, upozorivši na mogućnost ”implozije Europske unije” zbog sve snažnijih antieuropskih pokreta koji niču diljem kontinenta.

Najnoviji razlog zbog kojeg je Shulz pesimističan dolazi iz Nizozemske, gdje je prošlog tjedna na referendumu izrečeno jasno ”ne” trgovinskom sporazumu između EU-a i Ukrajine. Riječ je o trećem referendumu zaredom na kojem su se europski građani izjasnili protiv interesa EU-a, koji je uslijedio nakon referendumske odluke Danaca da ne ulaze u čvršću suradnju s Bruxellesom po sigurnosnim pitanjima ranije ove godine, te odbijanja Grka na referendumu prošlog ljeta da prihvate plan Trojke o mjerama sanacije duga koji doslovce uništava Grčku i gura ju dublje u ekonomsku neizvjesnost.

Što je Juncker rekao lani, ne vrijedi i danas

Međutim, neizabrani europski birokrati sve više otkrivaju svoje pravo lice i pokazuju kako uopće ne mare za mišljenje građana koje oni izražavaju na referendumima. Ubrzo nakon objave rezultata nizozemskog referenduma, odgovor EU je bio kako će unatoč negativnom ishodu referenduma, nastaviti istim smjerom te da će uskoro predložiti ukidanje viza za Ukrajince. Prisjetimo se što je u siječnju rekao Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije: ”Ako Nizozemci glasuju protiv, mogli bi izazvati veliku ustavnu krizu.” A danas? Kao da se ništa nije dogodilo, a najavljene ustavne krize nema ni na vidiku. Koga briga što misle Nizozemci? Neimenovani izvor iz Europske komisije izjavio je kako ta odluka možda djeluje kao da ignoriraju glasače u Nizozemskoj, ali da moraju održati riječ danu Ukrajini, koja je ispunila sve uvjete za ukidanje viznog režima.

Riječ je o riskantnoj strategiji bruxelleskih birokrata, jer je već sada u Nizozemskoj vrlo izraženo nezadovoljstvo, i raste broj tamošnjih ljudi koji su duboko frustrirani Unijom. Uz rastuće strahove o sve većem broju imigranata, te slab gospodarski rast i ekonomsku nesigurnost, i činjenicu da je ovo već drugi put u posljednjih 10 godina kako je Bruxelles grubo zanemario volju većine Nizozemaca, lako je predvidjeti da će oni vlastitu frustraciju izraziti na izborima koji ih očekuju sljedeće godine, tako što će dati značajno veći broj glasova desnim i ekstremno desnim strankama od kojih neke zagovaraju i radikalne korake, poput izlaska iz Europske unije.

Zabrinuta je čak i vrhuška MMF-a

Ignorirajući želje građana Europe koje su izrazili na referendumima, europski birokrati čine si medvjeđu uslugu u sam osvit najvažnijeg od svih europskih referenduma. 23. lipnja, građani Velike Britanije imat će priliku na referendumu izjasniti se žele li ostati u Uniji ili nastaviti svojim putem bez EU-a. Referendum je popularno nazvan Brexit, i ako će građani Velike Britanije slijediti stope Grka, Danaca i Nizozemaca te glasuju proziv interesa EU-a, zamršeno europsko klupko bezbrojnih problema moglo bi se početi rasplitati, a sama Unija mogla bi se početi raspadati. Sam je Schulz upozorio na mogućnost pojave novih zahtjeva za napuštanjem EU-a, ako se Britanci izjasne za takvu mjeru, što bi predstavljalo najveću političku prijetnju s kojom se projekt Unije ikada suočio. Ekonomske posljedice takvog scenarija mogle bi biti nesagledive. MMF je izdao priopćenje u kojem navodi da bi izlaskom Velike Britanije iz EU-a moglo doći do velike štete kako na regionalnoj, tako i globalnoj razini jer će doći do poremećaja u već uhodanim gospodarskim odnosima. Vrhuška MMF-a zaključuje kako bi zabrinutost investitora mogućim ishodom britanskog referenduma, koja je već sada izražena, mogla značajno porasti i uzrokovati daljnje potrese ako glasači odluče da je Velikoj Britaniji bolje bez EU-a.

A tko su ti investitori? Najzabrinutija od svih investitora je ekskluzivna grupa u koju spadaju velike međunarodne financijske institucije, popularno nazvane too-big-to-fail banke koje na čelu imaju too-big-to-jail predsjednike uprava. Prema riječima Chrisa Batesa, partnera u odvjetničkoj tvrtci Clifford Chance, koji je savjetnik nekoliko banaka po pitanju mogućeg izlaska Velike Britanije iz EU-a, upravo su najveće banke one koje bi Brexitom najviše izgubile.

U protekla dva desetljeća, Velika Britanija se prometnula u najznačajniji svjetski financijski centar koji posluje s derivatima i valutama, posebice kada je riječ o euru. Prema procjeni agencije Fitch Ratings, otprilike polovica imovine banaka koja iznosi 6,9 bilijuna funti (gotovo 10 bilijuna dolara) nalazi se u rukama nebritanskih financijskih institucija. Među njima su giganti poput Goldman Sachsa, za koje se smatra da su najutjecajnija financijska institucija u Europi, i upravo oni predvode medijsku kampanju protiv Brexita. Donirali su 700 tisuća dolara grupi koja lobira za ostanak Velike Britanije u EU.

Euroskeptici sustigli eurofile

Goldman Sachs pomaže financiranje projekta „Strah“, kako se u kuloarima naziva kampanja protiv Brexita. Riječ je u vrlo opsežnoj reklamnoj kampanji kojom se pokušava posijati među glasače strah od mogućih posljedica izlaska iz EU. Međutim, čini se kako kampanja ne postiže svoj cilj, već upravo suprotno: ankete pokazuju kako je podrška izlasku iz EU-a sve veća kako se bliži referendum. Trenutno je 17 posto glasača neodlučno, a broj onih koji su za izlazak iz EU-a prošloga se tjedna prvi put izjednačio s onima koji su protiv izlaska. Poznato je da kampanje koje dugo traju, a koje pokušavaju usaditi strah i paniku među glasače, imaju tendenciju vratiti se kao bumerang u glavu onima koji su ih započeli. Nakon nekog vremena glasači uviđaju kako su strašne prognoze pretjerane te ih, umjesto uplašenima, takve kampanje iritiraju u toj mjeri da bez previše razmišljanja glasuju upravo suprotno željama onih koji kampanju straha provode.

Ako Unija ne pronađe nešto konstruktivno, što bi glasačima mogli „reći“, zbog čega bi se počeli osjećati dobro unutar najambicioznijeg političkog projekta u posljednjih 50 godina, i nastavi agresivno isticati potencijalne strašne posljedice ako bi bili izvan EU-a, bruxelleski birokrati riskiraju ne samo gubitak podrške europskoj ideji u Velikoj Britaniji, već i u čitavoj Europi. Međutim, kako navesti ljude da se osjećaju dobro uz toliko loših stvari koje im se odvijaju pred očima, a koje su izravna posljedica te veličanstvene ideje o ujedinjenoj Europi?

Problemi nisu riješeni, samo su zaleđeni

Primjerice, Grčka danas nije ništa manje bankrotirana negoli je bila prošlog ljeta, što nam je lijepo servirano u medijima prije dva tjedna, koji su objavili privatni razgovor između dvaju ekonomista MMF-a koji je slučajno procurio u javnost. Mnogi gospodarski problemi s kojima su suočene Španjolska i Portugal, poput javnog duga koji se oteo nadzoru, nisu nekim čudom nestali. Jednostavno su stavljeni na led, i na ledu će ostati sve dok se ne formiraju vlade koje će biti sklonije uraditi što od njih traži ozloglašena Trojka: ESB, MMF i Europska komisija.

Kao da to nije dovoljno velik izazov za eurofile, i Francuzi, kao moguće jedini preostali ljudi u Europi koji znaju kakva je moć ulice i čega se u redovitim razmacima podsjećaju još od 1789. godine, preplavili su ulice gradova i prosvjeduju protiv najavljenih reformi na tržištu rada. Zatim, talijanska vlada u suradnji sa središnjom bankom pokušava naći dovoljno velik tepih pod koji bi mogla sakriti zapanjujuće veliku planinu loših zajmova koje bilance tamošnjih banaka čine sve toksičnijim svakog novog dana. Populističke vlade Poljske i Mađarske ukopavaju se sve dublje, braneći se od bilo čega što im pokušava nametnuti Bruxelles, od imigracijske politike do zakona o medijima. Njemačka je zaokupljena vlastitim problemima s Deutsche Bankom, Volkswagenom i milijunima novih izbjeglica koje Angela Merkel tješi na svom bujnom poprsju.

U međuvremenu, najveće europske banke: HSBC, Credit Suisse, Santander i posebno Deutsche Bank, izgledaju sve nestabilnije u gospodarsko-financijskom okruženju koje je na rubu nove, velike globalne krize. Sve oči uprte su u kalendar, fiksirane na 23. lipanj kada će građani Velike Britanije reći na referendumu što misle o Uniji, i moguće svojim glasom ubrzati rasplet događaja u Europi, pa i svijetu. Što će se dogoditi nakon toga dana, ostaje nam za vidjeti.