Terorizam – završna faza pokoravanja Europe

Islamistički terorizam završna je dionica pokoravanja europskih naroda jedinstvenoj nadnacionalnoj tvorevini Europske unije usko vezanoj s arapskim svijetom i Afrikom kao izvorištima energenata i demografskih potencijala i povezivanja tako stvorene nove geopolitičke cjeline sa SAD-om preko procesa transatlantske integracije izgrađene oko vojnih i trgovinskih ugovora.

Kako bi se Europa smekšala i prilagodila planiranoj transformaciji i geopolitičkoj unifikaciji, koja će trajati desetljećima, njeni su građani izloženi ubrzanoj seriji dramatičnih političkih procesa i nasilnih zbivanja.

Sve snažniji nasrtaji islamističkog terorizma, s očitom tendencijom njegova pretvaranja u unutarnje pobune u pojedinim europskim državama, i prateća programirana imigracijska kriza koja će nakon povremenih usporavanja uvijek iznova dobivati na snazi, u funkciji su stvaranja kaosa na europskim prostorima i izazivanja jedinog objektivno mogućeg odgovora na takav tijek događaja – jedinstvenog europskog preventivnog i represivnog uzvrata.

Oligarsi najmoćnijih država EU-a o svemu će odlučivati

Članice EU-a bit će prisiljene – htjele one to ili ne – sve veći dio suvereniteta svojih nacionalnih država iz područja sigurnosti i obrane prenositi na tijela Europske unije i tako prijeći još jednu stepenicu prema njenom pretvaranju u nadnacionalni državni entitet s neznatnim suverenitetom država članica i potpunom prevlasti oligarhije najmoćnijih europskih država na štetu ostalih. Na monetarnom i financijskom planu centralizacija i prijenos suvereniteta članica na europske institucije iznuđena je forsiranom i do krajnjih granica dramatiziranom grčkom dužničkom krizom i krizom eurozone, a sada se preko stvaranja zajedničkog europskog odgovora imigracijskoj krizi i islamističkom teroru utjeruje unifikacija u sigurnosnom i obrambenom sektoru.

Nakon savršeno planirane i vođene operacije obmane s grčkom dužničkom krizom na matrici farsične pobune grčke političke vlasti protiv vjerovničkih uvjeta i u biti postojećeg svjetskog i europskog financijskog i gospodarskog poretka, njegovi gospodari postigli su svoje ciljeve. Unaprijed predviđenim slomom grčkog otpora središta financijske moći Wall Streeta, londonskog Cityja i bruxelleske političke elite osigurali su razlog i dovoljan manevarski prostor za temeljito preuređenje europskog političkog i gospodarskog krajobraza i pokretanje procesa monetarne i financijske centralizacije eurozone po agendi zajedničkog dokumenta predsjednika Europske komisije, Vijeća EU-a, Euroskupine, Europskog parlamenta i Europske središnje banke iz lipnja prošle godine pod nazivom „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije“ po kojem bi članice eurozone trebale ustupiti više ovlasti europskim institucijama, uključujući i ministarstvo financija eurozone koje bi trebalo biti osnovano u idućih 10 godina, jer kako se u izvješću navodi drugim najmoćnijim gospodarstvom svijeta više se ne može upravljati na dosadašnji način, bez pojačanog dijeljenja suvereniteta u okviru zajedničkih institucija. Eurozona bi tako dobila svoju vladu, zajednički proračun,parlament i elemente državnosti,a ostale članice koje nisu dio monetarne unije bile bi kao dugorazredne članice prebačene u drugu razvojnu brzinu.

Schauble i suverenitet država članica EU-a

Njemački ministar financija Wolfgang Schauble tada je presudio: “U ovom trenutku možemo vidjeti da monetarna unija ne može funkcionirati bez političke unije. Stoga moramo ići naprijed i stvarati političku uniju ,kako bi se ojačala pozicija Europske komisije i Europskog parlamenta. Ali to ne znači da se države članice moraju odreći većeg dijela svog suvereniteta i prenijeti financijsku moć u nadležnost EU-a. Moramo dovršiti izgradnju europske ekonomske i monetarne unije”.

Nakon tog prigodnog izbacivanja u prvi plan medijske pozornosti vječne i neriješive grčke dužničke za potrebe monetarne i financijske centralizacije farsa se nastavila na sigurnosnom i obrambenom planu, također s nakanom stvaranja centraliziranog sustava.

Iskorišten je već postojeći migracijski pritisak na europske granice i prisutni islamistički terorizam, a njihovo izbacivanje u orbitu histerije pokrenuto je naizgled apsurdnim otvorenim pozivom njemačke kancelarke Angele Merkel ciljanoj skupini bliskoistočnog stanovništva na masovno useljavanje u Europu. Dakako da nije napravila nikakvu pogrešku i potpuno je isključeno da čelništvo najmoćnije i najuređenije europske države, sa sigurnosnim aparatom vrijednim milijarde eura i vrhunskim obavještajnim kapacitetima, nije znalo za posljedice svoje dramatične odluke. Konstantni imigracijski pritisak na europske granice u sekundi je dobio novi impuls i uz pomoć angloameričkih i arapskih financijera i organizatora s izravnim sudjelovanjem njihovih obavještajnih službi, prije svih saudijskih, katarskih i turskih na europskim prostorima izazvao kaos.

Skrenuli s linije pa dobili po prstima

U prvi mah, nepogrešiva njemačka obavještajna zajednica uzalud je politici dostavljala potpuno točne podatke o pogubnom djelovanju Saudijske Arabije i njenih arapskih satelita na širenje islamističkog ekstremizma i otvaranje dodatnih kanala njihova prodora kroz imigrantske rute preko rasporenih granica južnih europskih država. Politika je imala svoje ciljeve, njemački profesionalci su nakon medijskog curenja podataka dobili po prstima i potom politički usmjereni u željenom pravcu, a na djelo su diljem Europe stupile bizarne političke osobnosti koje su javnosti objašnjavale kako teroristi zapravo putuju u business klasama zrakoplova, a ne otvorenim i nekontroliranim putovima migracije kojima i ovoga trenutka u oba pravca putuju operativci islamističkog terora, a jednosmjerno prema Europi njihova propagandna mašinerija, oružje i eksploziv.

Početkom prosinca prošle godine Spiegel Online kao nevjerojatnu senzaciju prenosi vijest da se njemačka vlada ogradila od izvješća vlastite vanjske obavještajne službe BND-a (Bundesnachrichtendienst) u vezi izvješća o međunarodnoj ulozi Saudijske Arabije i njenog širenja islamističkog radikalizma. Bavarski Merkur otkriva da je BND posebno upozorio na financiranje i širenje radikalnog vehabizma i drugih ekstremnih pokreta, na što je njemačko ministarstvo vanjskih polova hladno objavilo da BND “sigurno ne govori u ime njemačke vanjske politike”, a sam politički vrh požurio se praktički opravdati pred saudijskim partnerima vladinom izjavom da “ocjene BND-a ne odražavaju stav njemačke vlade”.

Rješenje je, dakako, novi oblik centralizacije EU-a

Usporedno s politički potaknutom i održavanom imigracijom nastavljena je serija smrtonosnih terorističkih napada, a posljednji u Bruxellesu nimalo slučajno simbolički su usmjereni prema Europskoj uniji, koja se prema medijskoj prezentaciji ponovno našla na rubu propasti.

Rješenje je, dakako, ponovo novi oblik centralizacije Europske unije, ovog puta na sigurnosnom području. I objektivno gledano u sadašnjoj situaciji to je uistinu tako – članice EU-a moraju uvezati svoje obavještajne i sigurnosne sustave radi učinkovitog otpora naraslom terorizmu i osiguranja vanjskih granica kako bi se uopće mogao održati schengenski režim bez kojeg nema slobodnog protoka roba i kapitala unutar EU-a.

Ali pitanje je tko je i zašto uopće dopustio sadašnji imigracijski kaos i divljanje islamističkog terora po europskim prostorima. Sasvim je izgledno da u svemu ima skrivene namjere i obmane radi stvaranja pažljivo kontroliranog kaosa koji će kao i dramatična kriza eurozone na financijskom planu omogućiti centralizaciju ovlasti bruxelleske birokracije u sigurnosnom sektoru na štetu suvereniteta nacionalnih država članica. Jer raščlambe ozbiljnih obavještajnih službi ne samo da se zanemaruju, nego se javno preko medija odbacuju, što je bez presedana u novijoj europskoj povijesti. Pod tepih se guraju informacije stranih obavještajnih službi koje se odnose čak i na konkretne izvršitelje kasnijih terorističkih zlodjela, kao u slučaju bruxelleskih napada, što sve nekim čudom izbija na vidjelo i povlači se po medijima. Policijske pak službe koje bi morale imati i vlastitu obavještajnu komponentu u Francuskoj i Belgiji postupaju kao da ih vodi sam inspektor Clouseau, a njihove obavještane organizacije financirane milijardama eura, vrhunski tehnički opremljenje i kadrovski ekipirane uvijek iznova su zatečene i iznenađene.

Yisrael Katz: Samo nastavite lizati čokoladu!

Uistinu se teško oteti dojmu kako je sve to još jedna velika farsa koju životima plaćaju europski građani, a da službe jako dobro znaju što se događa jer bi inače njihovi šefovi bili istog trenutka razriješeni dužnosti, a same službe koje se javnosti prikazuju kao skup idiota odavno raspuštene.

Dobro znajući što je na stvari izraelski obavještajni čelnik Yisrael Katz nije odolio komentirati da će “Belgija, nastavi li i dalje mirno jesti čokoladu u svom liberalizmu i demokraciji, izgubiti fokus nacionalnih sigurnosnih pitanja”.

To lizanje čokolade i idiotizam koji sada iskazuju vodeće europske obavještajne i sigurnosne organizacije i ušutkivanje rijetkih među njima koji su ozbiljno radili svoj posao nedvojbeno ukazuje da je riječ o obmani koja ima političku svrhu i kojoj nastali kaos imigracijske navale, islamističkog terora i osjećaj bespomoćnosti odgovaraju. Terorizam se iskazuje kao završna dionica procesa unifikacije Europske unije na štetu nacionalnih suvereniteta i konačnog pokoravanja euroskih naroda bruxelleskoj oligarhiji.

Nimalo slučajno početkom ožujka, koji tjedan prije sudbonosnih bruxelleskih napada na EU, Ana Palacio, nekadašnja španjolska ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Svjetske banke u autorskom članku “Europska mrtvorođena sigurnosna strategija” za “Project Syndicate” upozorila je da će kašnjenje izrade vanjske i sigurnosne strategije Europske unije uzrokovati da se ona zbog promijenjenih okolnosti rapidne eskalacije imigranske krize i sigurnosne nestabilnosti rodi kao mrtvororođenče. Stoga, kako ističe Palacio, ta zakašnjela europska strategija koju beskonačno priprema Federica Mogherini, Visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku EU-a, mora biti dodatno odgođena kako bi bila prilagođena tim novim okolnostima i kako bi uključila potrebnu sigurnosnu transformaciju EU-a.

Potpuna promjena europske sigurnosne paradigme

“Proces koji omogućava Europi bolje reakcije na vanjske promjene sada mora odražavati priznanje da Europska unija, kakva je danas, mora doživjeti temeljitu preobrazbu”, kaže Palacio pozivajući na potpunu promjenu europske sigurnosne paradigme koja je moguća samo prema daljnoj integraciji i centralizaciji. Posljednja europska sigurnosna strategija donesena je davne 2003. godine, a tek u lipnju prošle godine Europsko vijeće zatražilo je donošenje nove, koja bi trebala biti dovršena do lipnja ove godine. Ana Palacio iza brige da se strateško dijete ne rodi mrtvo zapravo zagovara daljnje odgađanje kako bi se sigurnosna situacija u Uniji slijedom predvidljivih događaja još više zakuhala, pa bi nova sigurnosna strategija morala predvidjeti centralizaciju sigurnosnih i obrambenih funkcija EU-a. Stoga možemo slobodno očekivati, do konačnog donošenja Strategije, nastavak europskog kaosa, novo jačanje imigracijskog pritiska i eskalaciju islamističkog terorizma.

Ako čokoladama zabavljeni europski obavještajni analitičari još nisu ukapirali sljedeći korak islamističkog terorističkog holdinga, možemo očekivati pokretanje otvorenih pobuna u izdvojenim paralelnim društvima imigrantskih enklava na francuskom i belgijskom teritoriju u koje policija i sada ulazi samo uz pomoć posebne opreme. Najveću pogrešku belgijska vlast će napraviti ako sada nakon što se policija iz vojnu zaštitu uspjela probiti u Molenbeek iz njega povuče policijske postrojbe i opet ga prepusti samozvanim lokalnim islamističkim tijelima paralelne vlasti.

Nakon buxelleskih terorističkih napada zagovaranje integrirane i centralizirane europske sigurnosne i obrambene politike – u kojoj bi i one članice EU-a koje su pružale otpor nerazumnom poticanju imigracije i nemaju nikakve veze s poravnavanjem starih kolonijalnih računa morale dati svoj doprinos – postaje sve otvorenije. Tako Michael E. Smith, profesor na Sveučilištu Aberdeen i analitičar EU-CIVCAP projekta analize sposobnosti EU-a u sprječavanju sukoba za “EUobserver” izjavljuje da je “neizbježna posljedica ove zbrke i nedovoljne međudržavne suradnje Europa kakvu imamo danas, gdje sve glavne krize – eurozona, izbjeglice, a sada i terorizam, izviru iz istog problema – dubokog neslaganja između zemalja članica EU-a, posebno velike trojke, o budućnosti Europe i institucionalnih struktura potrebnih za održanje njene sigurnosti i prosperiteta. Ta nevoljkost koju još uvijek dijele neke članice EU-a odražava se i na napore za stvaranje jače obavještajne strukture EU-a, stvaranje operativnog zapovjedništva za vojne operacije i stvaranje snaga za brzo raspoređivanje”.

Na pomolu je, nema sumnje nakon programiranog migracijskog kaosa i sumnjivo lagano provedene terorističke eskalacije, još jedan prijenos sada vitalno važnog sigurnosnog i obrambenog suvereniteta nacionalnih država članica EU-a na bruxellesku oligarhiju, korumpiranu i povezanu tko zna s kim sve na ovome svijetu, od lobista angloameričkog i arapskog kapitala do suspektnih bliskoistočnih islamističkih organizacija koje kako vjetar puše Bruxelles stavlja ili skida sa svoje liste terorističkih organizacija, pa su čas pod različitim imenima podržavana sirijska “umjerena oporba”, a čas opasni ekstremisti.

Predaja suvereniteta u takve ruke – nacionalni suicid

Takvima kao što su Jean-Claude Juncker ili Mario Draghi, sadašnji šef Europske centralne banke, a nekadašnji potpredsjednik famoznog Goldman Sachsa, predati ključeve svoje nacionalne sigurnosti za članice EU-a iz drugog postroja čisti je nacionalni suicid. Predaja tih elemenata suvereniteta u dobroj vjeri da će služiti obrani zajedničkih obrani europskih vrijednosti i europskoj sigurnosti teška je naivnost. Sigurnosna i obrambena centralizacija dovršiti će bitni nosivi dio konstrukcije zgrade nadnacionalne Europske unije. Nakon toga ostaje još samo udaranje proečelja u vidu liberalnog ismijavanja i potiskivanja nacionalnih posebnosti članica.

Islamistički terorizam sumnjivo elegantno i lagano provučen imigrantskim rutama i izvučen iz svojih brloga u francuskim i belgijskim imigrantskim enklavama pred očima obavještajnih i sigurnosnih struktura prepuštenih čokoladnim užicima postaje tako katalizatorom završne operacije pokoravanja Europe i pretvaranja EU-a u centraliziranu nadnacionalnu državnu tvorevinu.

Ali to nije kraj nego tek početak i priprema dugoročnog projekta uvlačenja takve preparirane, liberalizirane i kozmopolitske Europske unije u jedinstvenu geopolitičku cjelinu sredozemnog bazena sa Sjevernom Afrikom i Srednjim istokom (MENA), arapskim svijetom, i potom zajedničkog povezivanja sa SAD-om preko transatlantskog mostobrana izgrađenog od mreže trgovinskih, gospodarskih i vojnih ugovora. Dramatična zbivanja u Europi i bliskostočne revolucije i ratovi dvije su strane te iste geostrateške medalje.