Francuski analitičari, usko povezani s tamošnjim obavještajnim miljeom i izvorima bliskim francuskoj vladi, iznjeli su svoje stavove vezano uz najnovija događanja unutar teške sirijske krize.
Kao prvo, smatraju, kako u sadašnjem trenutku Moskva nije zabrinuta u svezi možebitnih ozbiljnijih ograničenja glede učvršćenja njezinog utjecaja u Siriji. Pariz procjenjuje, kao vrlo visoku, sposobnost Moskve za diktiranje svojih uvjeta Damasku. Kao jedan od dokaza tome, navode i praktično skidanje s tema Ženevskih pregovora oporbenih zahtjeva za odlaskom Bashara Asada s vlasti. Francuzi ne vjeruju kako će sudionici Ženevskih pregovora u sastavu posebnog izaslanika UN-a za Siriju Steffana de Misture, šefa prosaudijske oporbe u Visokom pregovaračkom vijeću Mustafe Alusha i jordanskog ministra vanjskih poslova Nassera Judeha, uspjeti formulirati neku zajedničku poziciju za pritisak na Moskvu, u svrhu osiguranja interesa u smjeru sunitskog saveza. Stav američkog državnog tajnika Johna Kerrya francuski analitičari procjenili su kao „nedovoljno jasan“, bez sadržanja bilo kakvih djelotvornih instrumenata pomoću kojih bi se utjecalo na rusku poziciju. Prema istim ocjenama, Rusija će nastojati (i to već realizira) osigurati plan zamjene „saudijske grupe“ u Visokom pregovaračkom vijeću za oporbenu grupaciju, možda više nejasnu ali istodobno i više nastrojenu k stvarnim pregovorima s Damaskom. Kao rukovoditelji te grupacije spominju se bivši potpredsjednik Kadri Jamil (Kurd koji sada živi u Moskvi i čija su dva brata ranije u Moskvi imali trgovine odjećom poznatog brenda „Naf-Naf“), i A. Al-Jarba, bivši šef Nacionalne oporbene koalicije i revolucionarnih snaga, koji ima dobre odnose s Rijadom. Na taj način stvorila bi se određena ravnoteža interesa i skinulo bi se s „dnevnog reda“ glavno pitanje, o učešću sirijskih Kurda u pregovaračkom procesu.
Međutim, Geopolitika.news ipak smatra kako Kadri Jamil, iako Kurd, teško može predstavljati kurdski element na pregovorima, uključno čak i Kurdskoj radničkoj stranci blisku Stranku demokratskog saveza. Njegov položaj unutar oporbenih redova je prilično skroman glede utjecaja koji zauzima, a usto ima i reputaciju „agenta“ sirijskih tajnih službi.
Neovisno o tome, Francuzi su ipak uvjereni kako je ruski plan upravo usmjeren k „podrezivanju krila“ i Jamilu i al-Jarbi i da je plan u osnovi usuglašen s Egiptom, UAE i Alžirom. Međutim, također mislimo kako je ipak nerealno da se Kairo i Abu-Dhabi odluče na takav korak bez „amena“ Rijada, a to se posebice odnosi na Egipat koji sada od Saudijaca dobiva velike kreditne aranžmane. Upravo zato se i ne možemo složiti s ocjenama francuskih analitičkih krugova. Takve ocjene vrijedile bi samo u slučaju da je i Rijad shvatio bezizglednost svojih inzistiranja za odlaskom Asada s vlasti (o čemu je teško znati jer se tu može raditi o stavu isključivo najvišeg državnog vodstva te zemlje), pa da na taj način želi „očuvati obraz“. Pritom bi Rijad javno i dalje govorio o bezalternativnoj nužnosti smjene Asada, a formalno prema novoformiranoj oporbenoj pregovaračkoj grupaciji ne bi imao nikakvih pretenzija niti službenih odnosa.
Francuski analitičari također su uvjereni kako je Moskva usmjerena na uspostavu konačnog nadzora nad gradom Aleppom. Pritom razdjeljuju djelatnost ruskog Ministarstva obrane (koji je za taj cilj) i ruskog Ministarstva vanjskih poslova, koji upozorava na štetne posljedice koje bi taj potez izazvao po pregovarački proces u Ženevi i koji bi dodatno usložnio odnose Moskve i Washingtona. Francuzi također raspolažu podatcima o tome, da je plan oslobađanja Aleppa već prezentiran od strane ruskog vojnog zapovjedništva u njihovoj vojnoj bazi „Hmeimim“ kraj Latakije zapovjedniku iranske postrojbe „Al-Quds“ Korpusa straže iranske revolucije, generalu Qasemu Soleimaniju i mlađem bratu Bashara Asada Maheru Asadu.
Skrećemo pozornost na to, da su odnosi između njih daleko od idealnih. Maher Asad i njegov uži krug iz redova viših časnika sirijske vojske, u svoje vrijeme kategorički su istupali protiv planova generala Soleimanija o preustroju ostatka sirijske vojske i njezinog oblikovanja u formu svojevrsnog hibrida između vojske i neregularnih snaga – tipa libanonskog „Hezbollaha“.
Francuzi su uvjereni kako će glavninu udarnih snaga predstojeće vojne operacije za oslobađanje Aleppa činiti postrojbe pod zapovjedništvom pukovnika Suheyla al-Hasana (zv. „Tigar“), koji je usko povezan upravo s iranskim generalom Q. Soleimaniem. Djelovanja sirijskog zrakoplovstva koordinirat će šef obavještajne službe zrakoplovnih snaga sirijske vojske Jamil Hassan. Pritom moramo primjetiti, kako će bez sudjelovanja ruskih zračnih snaga akcija oslobođenja grada ipak biti vrlo teško realizirana. Osim toga, nužno je uključiti i procjene visokog humanitarnog rizika povezanog s očekivanim uništavanjem civilnih objekata. Uspostaviti nadzor nad gradom moguće je samo uz prethodnu evakuaciju stanovništva iz sunitskih djelova grada koji nisu pod nadzorom vladinih snaga.
Ali u ovoj priči mora se voditi računa i o glavnom suparniku sirijske vojske – terorističkoj organizaciji „Jabhat al-Nusra“. Njezino djelovanje motivirano je upravo namjerama Damaska, a pod neposrednim je utjecajem Rijada, prije svega saudijskog ministra obrane i nasljednog princa Muhammeda ben Salmana. Još na samom početku Ženevskih pregovora bilo je jasno kako će Rijad kroz svoju grupaciju pregovarača lobirati za vlastite interese. Danas se taktika Rijada svodi na to, da se „ne zaguše“ započeti pregovori ali da se u njima ne napravi nikakav značajan „korak naprijed“. Bitka za Aleppo predstavlja za Rijad glavni prioritet i pokreće mobilizaciju svih njegovih resursa glede organizacije kontinuirane opskrbe od strane Rijada nadziranih oružanih grupacija i isporuke njima prijenosnih protuzračnih raketnih sustava (bez kojih je njihova obrana nemoguća). Moguće je kako se to čini bez odobrenja SAD-a i da se radi o manjim količinama tog tipa naoružanja koje zabrinjava i američku stranu jer ga islamisti mogu koristiti i protiv američkih vojnih ali i civilnih zrakoplova.
Poraz kod Aleppa može postati katalizator propasti saudijsko-turske koalicije i fragmentacije postrojbi „Jabhat al-Nusre. Nakon pada grada, Rijad bi praktički bio primoran odmah transformirati svoju poziciju u odnosu na pregovore u Ženevi u više konstruktivnom smjeru. Ali čak i u takvom scenariju ostaje problem susjedne zapadne regije Idlib koja će (p)ostati posljednje ozbiljnije i strukturirano uporište prosaudijskih grupacija na sirijskom tlu. U svezi toga, kao alternativni korak u slučaju otpočinjanja akcije oslobađanja Aleppa od strane Damaska, Rijad može pokrenuti napadačke akcije u Idlibu u svrhu odvlačenja pozornosti i nužnog preusmjeravanja sirijskih snaga prema toj strateški važnoj regiji. A vladine snage sada su u potpunosti usmjerene prema Aleppu.
0 komentara