EU i rat protiv neprijateljske propagande: Medijska tišina za Trumpa i njemu slične!

Odlučni sukob snaga globalizacije i antinacionalne revolucije sa suverenističkim nacionalnim snagama država članica Europske unije, uskoro će, čini se, planuti punom silinom. Snage vladajuće liberalne globalističke elite, u suštini političke oligarhije „ekstremnog centra“, kako ga je nazvao britanski politički analitičar i publicist Tariq Ali, koje već dva desetljeća svojim socijalnim i gospodarskim liberalnim eksperimentima u sve ekstremnijim oblicima maltretiraju europske građane, ovih mjeseci grade bastione oko svojih posljednjih i najznačajnijih uporišta, Berlina i Pariza.

Politička agenda koja je svojom liberalnom gospodarskom politikom do praga siromaštva dovela većinu europskih građana i potpuno uništila europsku srednju klasu, te ozbiljno načela suverenitete većine nacionalnih država članica EU-a za račun najmoćnijih, prije svega Njemačke – ali ne i njemačkih građana – uništila je, čini se, nepovratno ideju Europske unije. Sadašnja generacija europskih političara, predvođena njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, uspjela je zlatni novčić europskog ujedinjenja i europskih vrijednosti u upotrebi, zamijeniti srebrnim, a potom i bakrenim.

Nesposobna elita

Isto je, nažalost, učinila ne samo na idejnom planu, nego i u ekonomskoj stvarnosti – sve zlatne kovanice završile su u riznicama Berlina i uskog kruga najmoćnijih država članica, a bakrene u rukama ekonomski slabijih i novoprimljenih država, gotovo pretvorenih u kolonijalne provincije, s moćnim i po demokratski razvoj opasnim namjesnicima ovisnim o bruxelleskom centru, koji je i sam pretvoren u transmisiju Berlina.

Ta egoistična i državnički nesposobna europska elita, svojim je socijalnim liberalizmom uništila politički život na europskim prostorima i uspostavila apsolutizam združene oligarhije tobožnjeg desnog centra i ljevice, kao udarne snage na dijelu političkog spektra tradicionalno nesklonog desnici, koja je iz svog političkog djelovanja potpuno izbacila europsko radništvo i okrenula se manje zahtjevnim skupinama, kao što su rodne manjine i biznisu uvoza imigrantske mase s afričkih i bliskoistočnih prostora radi zadovoljavanja egoističnih gospodarskih i financijskih interesa vodećih država EU-a.

Time je kao lijevo krilo vladajućeg liberalnog ekstremnog centra, proglašavajući sve ostale političke snage ekstremistima, pa i fašistima, zapravo, započela rastakati društveno tkivo europskih nacionalnih država. Ogromne mase građana isključene su iz ekonomskog i društvenog života i pretvorene u prekarijat bez nade u budućnosti u svojim državama ograničenog suvereniteta.

I sada bi ta ista liberalna elita, barem prema naglascima koji se ovih dana čuju sa Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, mjesta susreta gospodarske i financijske moći i njihovih vjernih političkih izvršitelja, nakon što im je neosporna činjenica o ugroženosti njihovog liberalnog raja na europskim prostorima i njihove vlastite sudbine iz stražnjice došla u glavu – tobože popravljala ekonomski položaj europskih građana i obnavljala srednju klasu.

No, politička javnost je gotovo u stanju pobune masa, pa je elita ipak svjesna da joj malo tko vjeruje i da će, ukoliko nešto ne učini na ograničavanju izborne moći građana i suspenziji dijela demokratskih sloboda, izborna volja naroda srušiti liberalni poredak. Ograničenje demokratskih političkih procesa definirali su kao uvjet svog opstanka jer procjenjuju, u protivnom će svaki sljedeći europski izbori biti korak prema njihovoj konačnoj detronizaciji.

Lov na ruske vještice

Stoga ugrožena liberalna europska aristokracija svoje uzastopne izborne poraze pokušava, umjesto svojoj državničkoj nesposobnosti i egoizmu, pripisati utjecaju fantomske treće strane – neprijateljskoj propagandi koja dolazi iz Rusije i njihovim hakerskim upadima. Potrebno je naglasiti da je ruska destabilizirajuća i subverzivna djelatnost uistinu intenzivno angažirana na europskim prostorima, ali je svakome jasno da je njihov utjecaj na europske građane vrlo ograničen.

Jedino mjesto na kojem se njihova djelatnost uspjeva razviti u punom opsegu je jugoistočna Europa, preko srpskih posrednika, i tome bi se europska politika, što se tiče ruskog utjecaja, trebala ozbiljno posvetiti, a ne lovu na ruske vještice u najrazvijenijim europskim državama koji rusku propagandu drže jednako poželjnom kao i ruske automobile. Europski politički establišment pokušava stvoriti potpunu medijsku tišinu u europskom medijskom prostoru, svojevrsni „media blackout“, u kojem bi se čuli samo nježni i umirujući tonovi politički i korporacijski kontroliranih medija, kako bi se zaustavili daljnji izborni porazi i napredak snaga nacionalnih suverenosti zaustavio pred Parizom i Berlinom.

U svrhu pripreme takve operacije poslužilo je, u novijoj povijesti neviđeno medijsko iživljavanje interkontinentalne umrežene liberalne internacionale nad legalno izabranim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Kako na političkom prostoru Europske unije, ni moćnoj liberalnoj oligarhiji nije tako jednostavno odmah suspendirati demokratske procese, prisiljena je to raditi postupno i u rukavicama, neprimjetno privikavajući javnost na promjene usmjerene ograničavanju demokratskih prava.

Zato im je i trebao skandalozni napad cijelog liberalnog arsenala na samog američkog predsjednika koji je optužen kao uzurpator predsjedničkog položaja na koji je, tobože, došao uz pomoć ruske propagadne i kibernetičke mašinerije. Liberalna elita to nije učinila samo zato da bi kompromitirala Trumpa i dovela u pitanje njegov predsjednički legitimitet, nego zato da bi taj isti obrazac primijenila na ukupnu dinamiku cijelovitog uspostavljenog globalnog liberalnog poretka koji će, kako procjenjuju, ove godine biti dodatno ugrožen izborima u ključnim europskim državama, Njemačkoj i Francuskoj. Haranga protiv Donalda Trumpa, koja se i dalje nastavlja, uspostavlja operativni temelj za djelovanje na europskim prostorima, na kojima se želi spriječiti pobjeda izbornih kandidata sličnih njemu, kakve europska elita naziva – populistima.

‘Sada već priznata ruska akcija’

Anti-Trump kampanja stvorila je presedan koji je utvrdio postojanje ruskog obavještajnog i propagandnog djelovanja na američke i zapadne izborne sustave, a po njemu će se, pak, moći dovesti u pitanje svaki izborni rezultat koji ne odgovara vladajućoj globalističkoj liberalnoj eliti na izborima u europskim državama tijekom 2017. godine.

Tako gledano, nastali politički cirkusi haranga protiv legalno izabranog američkog predsjednika, dobiva sasvim novo značenje. Ono prelazi okvire problematiziranja izborne pobjede DonaldaTrumpa i američke politike i usmjereno je na stvaranja pretpostavki za efikasnu reakciju na nepovoljne rezultate europskih izbora na kojima, pojednostavljeno rečeno, Marine Le Pen u Francuskoj ne smije pobijediti, a Angela Merkel u Njemačkoj ne smije izgubiti. Uspostavljeni obrazac osporavanja Trumpa zbog ruskog uplitanja, bude li potrebno, primijenit će se na europske izbore…

Pozivanje na taj presedan u Europi nije trebalo dugo čekati. Tako “Politico” već 14. siječnja prenosi izjavu odlazećeg veleposlanika SAD-a u Europskoj uniji, Anthonyja Gardnera, koji je, nakon poziva na održanje sankcija prema Rusiji i izražavanja bojazni da će Trumpova administracija popustiti Moskvi, jasno izrekao suštinu budućeg djelovanja globalnog liberalnog holdinga: “Bilo bi nezamislivo i sramotno ako bi uopće razmatrali ublažavanje sankcija Rusiji, posebice nakon što su se u posljednje vrijeme pokazale sada već priznate ruske akcije uplitanja i miješanja u naš unutarnji politički sustav i izbornu kampanju.”

Bitan je dio izjave – „sada već priznate ruske akcije“ – a sve ostalo kazano je u funkciji tih nekoliko riječi. Njima je američki veleposlanik Gardner i jasno i glasno definirao na američkom planu uspostavljeni presedan, koji polazi od postavke da je nedvojbeno utvrđeno kako je rezultat izbora u SAD-u djelo ruske aktivnosti i da je stoga njihov legitimitet upitan. Ruski utjecaj, tvrdi se sada nakon onoga što se dogodilo s izborom Trumpa, više ne može biti sporan i liberalna elita, sasvim je razvidno, za svaki svoj izborni poraz okrivit će „sada priznatu rusku akciju“ i osporiti njihov legitimitet.

(Ne)kontrolirani mediji

Stvorena konstrukcija daje nasluti da eventualni poraz Angele Merkel ili pobjedu Le Pen u Francuskoj, jednostavno nemaju namjeru priznati, jer će ih pripisati – ruskom djelovanju. Pozivajući se na fabricirani američki presedan, europska liberalna oligarhija osporiti će svaku pobjedu tzv. populističkih političkih protivnika. Svakako je više nego simbolična činjenica da je takvu opciju europske vladajuće politike najavio upravo odlazeći američki veleposlanik u EU-u.

Tako transatlantski umrežena ranjena liberalna zvijer, koja ima toliku zastrašujuću moć da se može poigravati čak i s predsjednikom najmoćnije države svijeta, vrijeđati ga i dovoditi u pitanje njegov izborni legitimitet, istu igru koju je igrala s Trumpom, sada prebacuje na Europu. Ne samo da će američki presedan “ruske sada priznate akcije” koristiti za eventualno osporavanje izbornih rezultata u Francuskoj i Njemačkoj, nego se unaprijed pokušava nametnuti potpuna medijska kontrola, pod izgovorom da nekontrolirani mediji, prije svega internet i društvene mreže, šire lažne vijesti za račun ruske politike.

Ideološka, a potom i batinaška matrica

Nije slučajno da jenstari lisac Trump u svom intervjuu izrekao upravo ono što se po svim kriterijima europskog novogovora i narastajuće cenzure, svrstava u tzv. lažne vijesti i rusku propagandu. Trump je kazao da je EU instrument u rukama Njemačke, da je NATO okoštala i zastarjela institucija koja treba hitne promjene i financiranje svih članica, a ne samo njih pet koje uplaćuju dogovorenih 2 posto BDP-a, pri čemu SAD uplaćuje 65 posto troškova saveza.

Namjerno im je poklonio koncentrat onoga što zovu lažnim vijestima i posprdno im u svom stilu poručio da se narasle europske institucije za borbu protiv lažnih vijesti i kontrolu društvenih mreža, ne moraju truditi kopajući po dubinama interneta, kada imaju njegove izjave, pa neka ih slobodno uvrste u proskribiranu kategoriju.

Trump, svojom provokacijom, zapravo, namjerno iskazuje da jako dobro shvaća što liberalni holding upravo radi – paralelno s organiziranjem prosvjeda i harangom protiv njega u SAD-u, sada isti mehanizam obračuna s neistomišljenicima i, na kraju krajeva, demokratskom voljom građana prenosi na europsko tlo.

Ono što se proteklih mjeseci događalo tijekom anti-Trump kampanje u Americi, samo je uvod u ono što će se događati u Europi. Nakon kampanje ocrnjivanja Trumpa, koja je odrađena cijelim društvenim arsenalom pod kontrolom liberalne elite – od kazališta, Hollywooda, dijela korporativne Amerike do obavještajnih i sigurnosnih službi – na europskim prostorima priprema se kampanja kompromitiranja svih političkih protivnika vladajuće politike u Njemačkoj i Francuskoj.

Udarna snaga te liberalne kampanje u Europi bit će ponovno, kao i u slučaju harange protiv Trumpa u SAD-u, ljevičarski krugovi koji još uvijek uporno odrađuju posao organiziranja podrške masovnoj imigraciji, a sada se polako uhodavaju u predizborni rat s protivnicima vladajuće politike u Berlinu i Parizu.

Ukoliko na izborima u Njemačkoj ne pobijedi Merkel, ili se u Francuskoj na predsjedničku funkciju ipak probije Marine Le Pen, to sada više neće biti zbog volje građana, nego zbog ruske propagande i specijalnog rata provođenog preko medija bez kontrole povezanog s unutrašnjim neprijateljem koji se, kako je to već uobičajeno u svim autoritativnim režimima, pa i u ovom ekstremno liberalnom režimu, uvijek povezan s vanjskim.

Europski građani ne znaju za tu ideološku, a potom batinašku matricu, ali oni europski narodi koji su imali iskustvo života u prisilnom političkom i državnom ustroju, jako dobro znaju kako će to završiti. Američka haranga protiv Trumpa stvorila je presedan “sada priznate ruske akcije”, te ruski izborni utjecaj utvrdila na političkoj i institucijalnoj razini i otvorila širok manevarski prostor vladajućoj politici u obračunu sa tzv. populističkim protivnicima

Priprema institucionalnog terena suzbijanja tzv. lažnih vijesti, odnosno svega što se ne slaže sa službenom istinom najmoćnijih država EU-a, započela je odmah nakon izbornih poraza europske vladajuće liberalne elite koja je, čini se, napokon shvatila smjer i dinamiku događaja i opasnost za svoju vlast, prije svega zahvaljujući točnim informacijama obavještajnih i sigurnosnih agencija koje su, umjesto na prijetnju islamističkog terorizma i vođenje rata s ruskim konkurentima, usmjerene i natjerane na prikupljanje informacija o europskim oporbenim političkim strankama i pokretima.

Zaustavite prokleti Internet!

Europski parlament je 23. studenoga prošle godine usvojio rezoluciju pod nazivom “Strateška komunikacija EU u obrani od propaganda trećih strana”, u kojoj stoji da Rusija i nedržavni subjekti, kao što su terorističke organizacije ISIL i Al-Qeada, u Europskoj uniji provode masovnu propagandnu kampanju, pri čemu Rusija otvoreno financira oporbene, prije svega populističke snage i organizacije u državama EU-a i koristi bilateralnu suradnju sa članicama EU-a, kako bi ih podijelila. Rezolucija poziva članice EU-a i Europsku komisiju da predlože “konkretne pravne inicijative” da bi se učinkovitije i odgovornije riješili problemi dezinformacije i propagande.

Inicijatorica donošenja rezolucije, eurozastupnica Anna Fotyga, za ukrajinski “Ukrinform News” je izjavila, da je prigodom izrade rezolucije koristila podatke država EU-a, NATO-a, Europskog fonda za demokraciju kao i fondova i organizacija civilnih društava koja rade u Ukrajini. Prije glasovanja o rezoluciji, održana je sjednica na kojoj je zaključeno da se, “Europska unija nalazi pod sve većim pritiskom dezinformacija država, kao što je Rusija i nedržavnih aktera, kao što su ISIL i druge nasilne islamističke skupine koje promoviraju nasilje kroz uporabu pseudonovinskih agencija i internetskih trolova, kako bi ugrozile demokratske vrijednosti i podijelile Europu.”

Tako vladajuća struktura centra, sačinjenog od desnog centra i ljevice, fabricira svoju propagandnu konstrukciju po kojoj su sve ostale političke snage ekstremisti, zbirno nazvani populistima, povezani s neprijateljskom propagandom i stoje u pozadini pogrešnog glasovanja birača koji, zatrovani ruskom propagandom, redom ruše etablirane progresivne liberalne političke snage.

Rezolucija preporučuje jačanje tzv. East STRATCOM Task Force, radne skupine EU-a za borbu protiv ruske dezinformacijske kampanje, koja bi se kasnije integrirala u europsku službu za vanjsko djelovanje (European External Action Service – EEAS) i povećanje financijskih sredstava za mainstream medije, uključujući kanal “Euronews”.

Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, naglasila je tada: “U ovoj eri post-istine, EU mora staviti naglasak na objektivne činjenice i istodobno se nositi s emocijama i osobnim uvjerenjima.“ Ovakva izjava je opasno blizu onome što svaki prisilno održavani sustav, kao što je EU, na kraju poduzima kako bi se zaštitio – ne oslanja se samo na argument činjenica, nego aktivno djeluje na emocije i osobna uvjerenja građana koja u ovom slučaju moraju biti istovjetna službenim stavovima bruxelleske administracije.

Nije mnogo nježniji prema europskim biračima bio ni Matteo Renzi, koji je nakon svog poraza ogorčeno progovorio: “Nismo izgubili, nego smo turbo izgubili. Pogriješio sam s referendumom. Nisam u tome vidio opasnosti i prevario sam se. Izgubili smo među mladim, prije svega među onima od 30. do 40. godine života. Porazu je presudio internet, prepustili smo internet onima koje cijeli svijet u ovom trenutku smatra promicateljima laži.”

Zaustavite prokleti internet – složno zahtijeva politička elita vodećih europskih država i Europske unije. Internet i društvene mreže, kao nekontrolirani mediji, postali su glavna meta europskog rata protiv neprijateljske propagande. Sprječavanje hakerskih upada i kibernetničkog kriminala i terorizma je nesporno, ali stvaranje kategorije lažnih vijesti i široko postavljenog pojma neprijateljske propagande i neprijateljskih medija vodi, ne samo kontroli političkih stavova na internetu i eliminaciji nepoželjnih nego, što je mnogo opasnije, stvaranju državnih ili paradržavnih tijela koja će određivati što je pravilno, a što nepravilno, odnosno – što je istina. Kako je krenulo, na kraju će se zaključiti da je uistinu potrebno Orwellovo – Ministarstvo istine.

Vapaj Renzija nije daleko od toga. Tim prije što iz njegove izjave – „prepustili smo internet onima…“ – logički proizlazi da ostale medije nisu nikome prepustili i da ih dobro kontroliraju. A tko su, pak, oni, koji prema Renziju kontroliraju sve osim interneta? To su udružena europska globalistička liberalna aristokracija koja sada, nakon svega što je učinila i Europu dovela na rub kaosa i novog velikog rata, još želi i europskim građanima šamponirati mozak svojim obavještajno-propagandnim umotvorinama i propisivanjem istine. EU se tako opasno približava demokratskim standardima Kine, koja jednostavno blokira internetske stranice koje ne odgovaraju vlasti.

Bruxelleska administracija i vladajuća politika vodećih država EU-a, čini se da je pod snažnim utjecajem svojih najbližih političkih, ekonomskih i vojnih partnera iz Saudijske Arabije, Katara i ostalih diktatura iz Vijeća za suradnju u Zaljevu, pa postupno usvaja njihove kriterije medijskih sloboda. Prijateljski Rijad, vjerojatno, još bičuje Raifa Badawija osuđenog na 10 godina zatvora i tisuću udaraca bičem zbog stavova koje je iznio na svom blogu. Uistinu je bizarno da je isti Europski parlament koji je donio rezoluciju “Strateška komunikacija EU u obrani od propagande trećih strana”, godinu dana ranije nesretnom Badawiju dodijelio Nagradu Saharov za ljudska prava i slobodu mišljenja. Licemjerju politike EU-a uistinu nema kraja…

Skupi filter vladajućih na internetu

Glavna liberalna utvrda koja mora ostati neosvojena s Angelom Merkel kao pobjednicom je – Njemačka i stoga je prema njoj usmjerena većina pozornosti europskog establišmenta u kreiranju javnog mišljenja i borbi protiv ruske propagande i lažnih vijesti, praktički protiv svakog stava koji je suprotan vladajućem.

Njemačka vladajuća koalicija stoga, među prvima u EU-u, s podlogom rezolucije Europskog parlamenta, predlaže zakonske mjere koje bi trebale “suzbiti govor mržnje i širenje lažnih vijesti na Facebooku i drugim društvenim mrežama“. Predloženi propisi predviđaju visoke kazne i do 500 tisuća eura, ukoliko se u određenom roku vijest proglašena kao lažna, ne bi uklonila sa Facebooka.

Facebook i Google su unaprijed najavili načelni pristanak na suradnju i obećali da će uklanjati tzv. lažne vijesti, a osnivač Facebooka, Mark Zuckerberg, obećao je da će politika njegove društvene mreže ipak biti ograničena samo na one vijesti koje su – “očigledno lažne”. Njemački političari otvoreno najavljuju što slijedi. Tako je zastupnik CDU-a, Partick Senzburg, izjavio u prosincu prošle godine: “Ciljane dezinformacije koje destabiliziraju državu, trebale bi biti kazneno djelo; moramo napraviti neku vrstu testne liste ili posebne web stranice koje bi otkrivale i identificirale propagandne stranice.”

Stephan Mayer iz CSU-a, također je za “Reuters” izjavio, da se slaže sa zahtjevom za uvođenje kaznenog djela zbog dezinformiranja. Ukazao je na povećanje hakerskih napada na stranke i političke organizacije, kao i poplavu dezinformacija. Prema njemu, počinitelji obasipaju građane pogrešnim informacijama da bi postigli određeni politički učinak i utjecali na izbore.

Glasnogovornik parlamentarne skupine SPD-a, Johannes Fechner, podržao je kolege: “Mi to moramo regulirati i moraju postojati sankcije ako društvena mreža zna za lažne vijesti i ne izbriše ih.” Predsjednik odbora za unutarnje poslove njemačkoga parlamenta Ansgar Heveling bio je nedvosmislen: “Mi smo posljednji put vidjeli kampanje dezinformacija tijekom hladnoga rata, a sada su one oživljene s novim medijskim mogućnostima“. Nedavno je i kancelarka Angela Merkel izjavila kako „ne može odbaciti mogućnost“ da će se Rusija „umiješati“ u predstojeće njemačke izbore

Namjera je njemačke politike i zakonodavaca, postaviti na internet nekakav filter koji bi propuštao samo provjerene vijesti, a odbacivao sve ono što politika smatra lažnim vijestima. S tim filterom ponovno se sve vraća na pitanje – tko će stvarno obrađivati i klasificirati vijesti i iznesena mišljenja na lažne i ispravne? Dakako, svrha operacije ne bi bila postignuta ako to ne bi bila vladajuća politika.

Kako bi direktni i neskriveni utjecaj države na klasifikaciju ipak bio u potpunoj suprotnosti s proklamiranim demokratskim ustrojem i previše podsjećao na – Ministarstvo istine, to će, po svemu sudeći, za državu činiti, tobože, dobronamjerne udruge građana. Na djelu je ista matrica kao i slučajevima korištenja famoznih Sorosovih organizacija otvorenog društva, direktno povezanih s obavještajnim agencijama za promicanje i nametanje političkih rješenja drugim državama.

Schmalbartom protiv laži desnih populista!

U Njemačkoj je, uz nesumnjivu državnu stručnu pomoć, već ustrojena tajna, ali tvrdi se dobronamjerna neprofitna udruga-mreža Schmalbart. Poluslužbeni Deutsche Welle je početkom siječnja mrežu Schmalbart ponosno predstavio kao “novu online platformu koja se želi boriti protiv laži koje šire desni populisti. Mreža Schmalbart se formira u tajnosti. Onima koji rade na projektu je stalo do demokracije – to je idealistični mamutski projekt”.

Već u samom uvodu uočava se nelogičnost da se ljudi, kojima je stalo do demokracije, organiziraju u – tajnosti. No, Deutsche Welle ne vidi u tome ništa sporno, pa javnosti predstavlja izvjesnog Christopha Kappesa za kojeg se može zaključiti da je, vjerojatno, jedan od osnivača mreže Schmalbart. Kappes je IT poduzetnik koji u svojoj agenciji u Hamburgu razvija online- strategije za poduzeća. A sada se, eto, iz dobre namjere odlučio boriti protiv – lažnih vijesti. Koliko je stvar pro bono i neprofitna, tek će se vidjeti. Kako bilo, Kappes u Deutsche Welleu uspješno reklamira svoju organizaciju.

“No iz te ideje brzo je proizašlo nešto veće. Umjesto malog broja zainteresiranih, javilo se 200 video producenata, programera, PR-savjetnika, stručnjaka za optimizaciju web stranica, čak i pravnika. Puno nas je, dakle želimo puno i uraditi”, kaže Kappes. Planira se, između ostalog, jedan YouTube format, shitstorm-servis na Twitteru i jedna činjenična baza podataka na osnovu koje se korisnicima može pružiti pomoć u argumentaciji na društvenim mrežama. Kappes dalje izjavljuje da, “kako bi se došlo do građana, mreža Schmalbart bi se trebala izravno uključiti u diskusije na Facebooku i pritom ostati fer i stavove argumentirati činjenicama.”

Aktivist mreže, Carsten Rossi, u članku predstavljen kao direktor jedne marketinške agencije iz Kolna, izjavio je da se putem Facebooka obratio svojim kolegama iz komunikacijske branše: “Ako ne uspijemo biti glasniji od populista, onda svi mi imamo pogrešan posao”, nakon čega mu se javio Kappes, pa se priključio mreži Schmalbart. Rossi kaže: “Ako netko na webu traži informacije o nekoj temi, onda ih ne bi trebao dobiti na populističkim stranicama. Sada je druga strana otkrila naš lijepi stroj za spas svijeta zvan internet. Iako je potreban dijalog, važno je i ostvariti nadmoć nad informacijama. Doduše, ne smiju se koristiti ista sredstva koja korite populisti, ali imamo se pravo svojim profesionalnim kampanjama pobrinuti da izjave, koje su po našem mišljenju lažne, ne ostanu bez odgovora.“

Aktivistica mreže, projektna menadžerica Juliane Krause-Akelbein, izjavljuje da se želi uključiti u Schmalbart jer, prema njezinom mišljenju, nedostaje “protuteža tzv. Novoj desnici”.

Deutsche Welle navodi da je „mreža Schmalbart još u fazi formiranja. Sudionici se organiziraju putem chata u projektnim grupama, postoje spiskovi s linkovima, jedno virtualno tzv. Wiki-mjesto i sigurnosni koncept – kao što je to slučaj i kod nekog pokreta iz podzemlja.“

Aktivistica Juliane Krause-Akelbein objašnjava da “postoji još puno grupa koje se zalažu za otvoreno društvo i s njima se želimo umrežiti.” Pozivanje na otvoreno društvo, vjerojatno nije slučajno, jer u članku Deutsche Wellea, opisani način funkcioniranja i ciljevi Schambarta, neodoljivo podsjećaju na organizaciju Otvorenog društva milijardera Georgea Sorosa, a lako je moguće da iza Schambarta, stoji – upravo on.

Kako bilo, države ipak neće moći izbjeći dojam stvaranja nekakave državne ili paradražavne institucije koja funkcionalno djeluje kao svojevrsno – Ministarstvo istine. Svi procesi na području borbe protiv tzv. lažnih vijesti i neprijateljske propagande, uvod su u veliki obračun snaga liberalne antinacionalne revolucije, predvođene lažnom europskom aristokracijom, sa snagama nacionalnih suvereniteta na europskom prostoru. U pozadini su i geostrateški ciljevi SAD-a, Europske unije, Rusije i Turske, svi s ambicijama pretakanja svoje geopolitičke i geoekonomske moći u carstva koja će se međusobno sudariti, najvjerojatnije preko posrednika, lomeći kosti malim narodima koji im se nađu na putu.

Povijest je bezbroj puta pokazala da zamjena jedne sigurnosne arhitekture s drugom, neizbježno vodi u oružana razračunavanja, a svaka dezintegracija moćne umjetne državne i političke tvorevine kao što je EU, uvijek je bila veliki ratni rizik. Veleumna bruxelleska politička elita, na čelu s njemačkom liberalnom ikonom Angelom Merkel, koja je Europu dovela u ranjivo stanje i neizvjesnu budućnost i koja se bori s nekakvim lažnim vijestima, umjesto da osigura ekonomski prosperitet građana i tako zasluži njihove glasove, trebala bi biti toga svjesna. Ili joj je rat, zapravo, cilj…