ETIOPIJA I ERITREJA NA PRAGU VELIKOG RATNOG SUKOBA

Bolji (i stariji) poznavatelji političkih prilika na afričkom kontinentu vjerojatno se sjećaju turbulentnih zbivanja na Rogu Afrike početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća, iako je pozornost naše i šire javnosti tada s pravom bila fokusirana na krvave ratove u Hrvatskoj i BiH pokrenute velikosrpskom agresijom.

Nakon raspada SSSR-a i njegovog prestanka pružanja vojne pomoći Etiopiji, nastalo stanje iskoristili su eritrejski gerilci i u dvogodišnjoj borbi uspjeli 1993. godine izvojevati nezavisnost Eritreje od te zemlje. Pogranični sporovi uzrokovali su 1998. godine novi rat između dviju država koji je završio dvije godine kasnije potpisivanjem Alžirskog sporazuma.

Etiopija je kudikamo veća zemlja i površinom i stanovništvom (za usporedbu, Etiopija ima blizu 100 milijuna stanovnika, a Eritreja manje od 7 milijuna). Kada se govori o odnosima dviju država bitno je naglasiti i religijski element: Etiopija je većinski kršćanska država (44 posto pravoslavni i 19 posto ostali kršćani) izuzetno bogate i zanimljive povijesti (npr. odnos između izrealskog kralja Salomona i kraljice od Sabe), a jedna je od rijetkih zemalja koja nikada nije bila pod kolonijalnom vlašću europskih sila izuzev vrlo kratkog (petogodišnjeg) razdoblja uoči Drugog svjetskog rata, kada je bila pod vlašću Italije. S druge strane, Eritreja je većinski muslimanska država (2010. g. bilo je 50 posto muslimana, a 48 posto kršćana). Obje zemlje danas su među najsiromašnijim afričkim državama.

Već i prvi pogled na geografsku kartu ukazuje na odsječenost Etiopije od izlaza na more (Crveno more) koja je prouzročena osamostaljenjem Eritreje (pritom treba znati kako je etiopski car Haile Selassie tek nakon drugog svjetskog rata pripoijo područje Eritreje etiopskoj državi u jedinstvenu federaciju, što je bilo odobreno rezolucijom UN-a iz 1952. g.).

A kako sada stoje stvari, dvije države iznova se nalaze na pragu velikoga rata (samo u ratu iz 1998. godine poginulo je oko 10 tisuća ljudi). Sukob između dviju strana tinja već dugo razdoblje „hladnog“ mira i prijeti prijelazom u „vruću fazu“. Vođe dviju država (nekada bliski suradnici iz doba rušenja etiopskog režima pod vodstvom Mengistu Haile Mariama krajem 80.-ih godina prošlog stoljeća), posvađali su se odmah nakon pobjede nad režimskim snagama i do danas su njihovi odnosi ostali na istoj (niskoj) razini. Novo je samo to, što iza današnjeg sukoba između Adis Abebe i Asmare koji prijeti novim otvorenim ratom, stoji pravi „hladni rat“ između glavnih sponzora dviju strana: Etiopjiju snažno podupire SAD, a Eritreju Saudijska Arabija, UAE i Egipat.

U središtu današnjega spora su, osim njihovih tradicionalnih sukoba, projekti vezani uz izgradnju Velike brane na izvoru Plavog Nila inicirani od strane Adis Abebe, kao i oštri potezi etiopske vlasti usmjereni prema minimizaciji utjecaja Saudijske Arabije na etiopsko muslimansko stanovništvo iz naroda Oromo (taj narod čini oko 40 posto ukupnog multietničkog etiopskog stanovništva). Zbog toga je Adis Abeba prije dvije godine deportirala niz saudijskih propovjednika pod optužbom raspirivanja protuvladinih prosvjeda. Muslimani se, prema pojedinim procjenama, danas u Etiopiji već približavaju polovici broja stanovništva.

Oromski separatizam danas je jedan od glavnih destabilizirajućih čimbenika etiopskog društva, a aktivno ga podupiru Saudijska Arabija i UAE. Adis Abeba i Asmera su 12. lipnja optužili jedna drugu za eskalaciju napetosti na granici dviju država, koja je dovela do pogibije više od 300 boraca i pripadnika ilegalnih ustaničkih postrojbi s obje strane regije Tsorona (u sastavu Južne eritrejske subregije). Prije nekoliko dana glasnogovornik etiopske vlade Getachew Reda izjavio je kako je Etiopija, u slučaju ugroze njezine nacionalne sigurnosti spremna protiv Eritreje započeti „masovne totalne vojne akcije“.

Djelovanje Eritreje i njezinog predsjednika Afewerkija uvjetovani su potporom Rijada i Abu Dhabija. Saudijski ministar obrane i nasljedni princ Muhammed ben Salman u travnju su potpisali s Eritrejom pakt o strateškom partnerstvu u sferi obrane i sigurnosti, a UAE su pod svoj nadzor stavili bivšu vojnu bazu u Eritreji, koju koriste kao „odskočnu dasku“ za svoje zrakoplove u okviru vojnih akcija koalicije arapskih zemalja na susjednom jemenskom bojištu. Ta baza ujedno je i glavni logistički čvor za ulazak vojnih brodova UAE koji opskrbljuju emiratske vojne postrojbe u jemenskom glavnom gradu Adenu. Osim toga, bogate arapske monarhije investiraju najmanje 50 milijuna dolara u obnovu lučke i cestovne infrastrukture u Eritreji. Kairo, s druge strane, posredstvom Eritreje nastoji vršiti pritisak na Adis Abebu glede zaustavljanja njezinog plana izgradnje Velike brane na Plavom Nilu koja će drastično promjeniti razinu te rijeke nizvodno od brane. To je za Egipat ponajvažnije sigurnosno pitanje od kojeg će u velikoj mjeri ovisiti njegov agrarni sektor koji će se u velikoj krizi, prema predviđanjima stručnjaka, naći već 2017. i 2018. godine. A da su propala sva diplomatska nastojanja oko riješavanja tog problema, svjedoči i prijelaz u aktivnu fazu podrivačkog rata protiv Etiopije vođenog od strane egipatskih obavještajnih struktura. Naime, još prije dvije godine Egipat je uputio svoje prijedloge Eritreji s ciljem utjecaja na Adis Abebu, ali je Eritreja to odbila. Međutim, danas iza egipatskih nastojanja stoje Saudijci i UAE, što iz temelja mijenja stvar. Upravo su UAE na sporni dio granice s eritrejske strane uputile svoje iskusne snage pod vodstvom bivšeg šefa Službe za preventivnu sigurnost M. Dahlana, koji je i osobni savjetnik prijestolonasljednika UAE Muhammeda ben Zaeda. Taj špijunski velemajstor za podrivačke operacije već odavno za Emirate izvršava delikatne zadaće, poput onih o tajnim pregovorima s palestinskim HAMAS-om.

Dahlan je 12. lipnja stigao u Kairo gdje je egipatskom ministru za vodne resurse H. Muhgaziju i višim časnicima egipatskih obavještajnih struktura predstavio svoj plan za destabilizaciju stanja na etiopsko-eritrejskoj granici. Plan uključuje iskorištavanje boraca iz naroda Oromo uz punu potporu Eritrejske vlade. Nakon dobivene potpore sa strane egipatskih vlasti, emiratski obavještajac stigao je 16. lipnja u eritrejski glavni grad Asmeru i plan predstavio predsjedniku Afewerkiju. Susret je pripremio visoki dužnosnik Fronte za oslobođenje Oromo (Oromo Liberation Front) – Omgita Sharo, koji je posrednik između egipatskih obavještajnih službi i te organizacije, a povremeno živi u Kairu i u Asmeri. Emiratski operativac proveo je tajne konzultacije i s predstavnicima navedene Fronte.

Sve Dahlanove akcije posljedica su odbacivanja etiopskih vlasti zahtijeva za povlačenje 2 tisuće svojih vojnika s platoa na granici s Eritrejom, u zoni Hankale. Taj plato nalazi se iznad eritrejske pomorske luke Assab, u kojoj se sada i nalazi vojna baza Saudijske Arabije i UAE. Treba naglasiti kako su se vlade dviju arapskih monarhija prethodno tajnim memorandumom obratile vladi u Adis Abebi s molbom za povlačenjem njezinih vojnika s tog platoa, a što je bilo kategorički odbijeno. Štoviše, etiopske snage, u okviru vojne vježbe u susjednom Džibutiju, i s te su (južne) strane koncentrirale značajan vojni kontingent na granici s Eritrejom. Zbog svega toga arapske monarhije i Eritreja ozbiljno razmatraju vjerojatnost etiopskog vojnog napada na luku Assab s dvije strane, a što bi riješilo i davni plan Adis Abebe o probijanju koridora do Crvenog mora kojeg je izgubila osamostaljenjem Eritreje.

U čitavom ovom problemu važno je istaknuti kako etiopska vlada svoju snagu demonstrira na temelju tihe potpore sa strane Washingtona, posredstvom dva snažna lobista – američkog veleposlanika u Afričkoj uniji (sjedište u Adis Abebi) Reubena Brigetyja i američko-etiopskog biznismena Daniela Yohannesa koji je ranije bio američki predstavnik u OECD-u i Millennium Challenge Corporation-u. Upravo su njih dvojica po nalogu State Departmenta posjetili vladu u Adis Abebi i razgovarali na temu napetosti u zoni Roga Afrike. Niz analitičara uvjerava kako su SAD i Izrael već obećali potporu etiopskim stavovima u vrijeme mogućih rasprava u VS UN-a.

Upravo ta potpora odašilje jasan signal tamošnjoj vladi o ispravnosti njezinih najnovijih vojnih poteza. Čini se kako je Adis Abeba procjenila, da je nastupio najbolji trenutak za ostvarivanje njezinih nacionalnih interesa usmjerenih k izlazu na Crveno more (sada za izvoz svojih proizvoda koristi luku u Džibutiju) jer računa na napregnutost snaga UAE i Saudijske Arabije koje su već neposredno uvučene u iscrpljujući i neizvjesni vojni sukob u Jemenu, gdje se njihovi interesi prelamaju s interesima osnaženog postsankcijskog Irana. Saudijci su, k tome. dodatno fokusirani i na dugotrajni i rizični sirijski sukob nastojeći bezuspješno srušiti režim Bashara al-Asada posredstvom sebi odanih i obilato sponzoriranih islamističkih snaga. Hoće li to na kraju Etiopiji biti dovoljno ili će se i ona uvući u neizvjestan ratni sukob koji će je i samu destabilizirati, vidjet ćemo vrlo brzo.