Produljenje proturuskih sankcija i njihov utjecaj na globalne naftne tvrtke i opskrbu Europe plinom

 

Američko Ministarstvo financija u utorak, 20. lipnja, produljilo je proturuske sankcije i njima priključilo još poneke ruske tvrtke i fizičke osobe, prije svega one na Krimu i pobunjeničkim istočnim djelovima Ukrajine – Donbassu.

Međutim, i dalje najveću pozornost izazivaju negativne reakcije na moguće američko uvođenje sankcija protiv ruskog energetskog sektora od strane pojedinih europskih državnih dužnosnika i  energetskih tvrtki EU ali i samog SAD koje nisu željele stati iza takvog prijedloga. O tome smo nedavno pisali, referirajući se na izjave austrijskih i njemačkih državnika, u kojima se dvije zemlje protive američkim sankcijama (pod kojima bi se  mogle naći i europske energetske tvrtke koje su u poslovnim odnosima s ruskim tvrtkama, bilo po pitanju zajedničkih projekata u toj zemlji, bilo po pitanju energetske opskrbe same Europske unije).

Sankcije protiv ruskog energetskog sektora uvedene 2014. godine, kojima su se, htjele ili ne, priključile sve glavne energetske tvrtke SAD-a i EU, nisu polučile željene rezultate. Ruski energetski sektor, iako otežano, zbog puno složenijeg pronalaska financijskih sredstava i suvremene tehnologije bušenja u složenim klimatološkim i geografskim uvjetima, uspio se snaći, većim dijelom okretanjem samom sebi ili kroz suradnju s partnerima koji Rusiji nisu okrenuli leđa uvođenjem sankcija (Kina, Indija, …).

Tako The Financial Times piše, kako sankcije koje je uvela EU, zbog manje agresivnih regulacijskih mjera od strane Bruxellessa nisu pokazale tako odlučan učinak po tamošnji energetski sektor i tvrtke koje u njemu posluju, u odnosu na SAD, gdje je njegova oštra primjena prisilila tamošnje tvrtke (poput energetskog giganta ExxonMobila), na zamrzavanje financiranja i zaustavljanje perspektivnih projekata u Ruskoj Federaciji.

Rainer Seele, izvršni direktor austrijskog OMV-a, priopćio je kako su sankcije prouzročile neznatni utjecaj na aktivnosti tvrtke u Rusiji. Pritom pravnici smatraju kako američke tvrtke podliježu puno strožem nadzoru zbog strogosti uprava po pitanju kontrole stranih aktiva – struktura koje nadziru provedbu sankcija i koje se smatraju učinkovitijima od njihovih analoga u EU, gdje se ta realizacija odvija odvojeno po državama.

Za razliku od američkih, europska pravila npr. omogućuju očuvanje stečenih pozicija prije uvođenja sankcija 2014. godine, što europskim energetskim tvrtkama, za razliku od američkih, daje mogućnost produljenja radova na ranije dogovorenim projektima. Tako se, primjerice, talijanski ENI i ruski „Rosnjeft“ pripremaju za početak bušenja u nalazištima na istočnim dijelovima Crnog mora kroz zajedničku tvrtku osnovanu 2013. godine.
S druge strane, američki ExxonMobil nema dozvolu za zajednički posao s tom ruskom državnom tvrtkom za bušenja u Crnom moru iako su obje to također dogovorile prije uvođenja proturuskih sankcija. Ta američka energetska tvrtka (u privatnom vlasništvu), na čijem je čelu do ove godine stajao sadašnji američki državni tajnik Rex Tillerson, pokušala je u travnju ove godine dobiti olakšice od strane američke administracije, koje bi joj omogućile svojevrsno zaobilaženje sankcija zbog golemih gubitaka koje zbog njih gomila i koje se procjenjuju na više od milijardu dolara. Međutim, aktualni ministar financija u Trumpovoj vladi to je odbio, rakavši, kako ista pravila moraju vrijediti za sve američke tvrtke.

Ovdje svakako treba spomenuti kako su u lipnju o.g. predstavnici europskih energetskih mega-tvrtki BP, Royal Dutch Shell i Total, ali i spomenutog američkog ExxonMobila sudjelovali na redovitom sankt-peterburškom Međunarodnom gospodarskom forumu, iz čega je jasno vidljiva želja za njihovom daljnjom suradnjom s ruskim partnerima. Štoviše, mnoge EU tvrtke javno su objavile sklapanje novih ili izvjestile o napretku već postojećih projekata u Rusiji, dok ExxonMobil nije mogao polučiti bilo kakve po sebe pozitivne rezultate.
Primjerice, francuski energetski gigant Total nije morao napustiti ogromni projekt vrijedan 27 milijardi dolara na ruskom poluotoku Jamal, u Arktiku, gdje se nalazi postrojenje za proizvodnju ukapljenog plina. Naime, plinske projekte EU je izuzela iz sankcija zbog europske ovisnosti o uvozu tog energenta iz Ruske Federacije. S druge strane, ExxonMobil zbog američkih sankcija pod sve teži položaj stavlja svoje unosne projekte u Rusiji, prije svega one ugovorene s „Rosnjeftom“, a tiču se nalazišta u Crnim moru, Zapadnom Sibiru i ruskom Arktiku.

Britanski BP je na sankt-peterburškom gospodarskom forumu objavio o „strateškoj suradnji s Rosnjeftom, između ostalog o planovima prodaje većih količina ruskog plina na europskim tržištima“.

Nizozemski Shell također razmatra nove projekte glede plinskih nalazišta u Rusiji, između ostalog i proširenje projekta „Sahalin-2“ tj. postrojenja za proizvodnju ukapljenog plina na Dalekom istoku.

Suradnju s ruskim tvrtkama u naftnim projektima prošlog mjeseca najavio je i španjolski Respol vezano uz naftni projekt u Sibiru, zajedno s tvrtkom kćeri ruskog Gazproma. Pritom treba podsjetiti na izjavu španjolskog ministra energetike Alvara Nadala u vrijeme njegove nedavne posjete Moskvi, kada je kazao, kako „sankcije imaju ograničeno djelovanje i ostavljaju prostora za suradnju“.

Podsjetimo, američki Senat prošli tjedan je izglasao prijedlog za proširenje sankcija protiv ruskog energetskog sektora kojima bi podlijegale i europske tvrtke koje s njim surađuju. To izglasavanje daje mogućnost uvođenja dodatnih sankcija predsjedniku Donaldu Trumpu kada god to zaželi. Njemačka vlada je na to izglasavanje oštro reagirala, ukazujući na „nezakonite eksteritorijalne“ prijetnje Washingtona na koje oni neće pristati.  Takav njemačko-austrijski odlučan stav daje nadu europskim energetskim tvrtkama u budućnost njihovog neovisnog poslovanja s ruskim partnerima.

Ali pritom ne treba umanjivati golemu američku moć pritiska na europsku, prije svega bruxellessku političku elitu, pod kojom ova može popustiti (što nikako ne bi bilo prvi put) i nakon toga pooštriti svoje regulatorne instrumentarije i time poslovne ambicije vlastitih energetskih tvrtki i korporacija svesti na nulu kada su u pitanjnu njihove poslovne veze s ruskim partnerima.

Da prostora za zabrinutost ima ukazuje i današnja prilično upozoravajuća izjava pristigla iz ruskog energetskog diva Gazproma, koja se odnosi na proširenje američkih proturuskih sankcija. Šef vijeća direktora te tvrtke Viktor Zubkov izjavio je, naime, kako nove američke sankcije ugrožavaju buduće  isporuke plina u Europu.

Pritom se osvrnuo na projekt „Sjeverni tok-2“, kazavši slijedeće: „Kada projekt ide prema normalnoj realizaciji, kada je završeno temeljno projektiranje i već razmješteno tisuće kilometara cijevi, započinju redovite insinuacije, pojačavanje sankcija protiv Rusije u sferi energetike.“ Tim sankcijama Washington gura vlastite gospodarske interese, lobirajući prije svega za interese američkih energetskih tvrtki na europskom tržištu, izjavio je Zubkov, napomenuvši, kako svejedno još nitko od partnera iz holdinga „Sjeverni tok-2“ nije najavio svoje povlačenje iz projekta nakon priopćenja o američkim planovima proširenja sankcija protiv ruskog energetskog sektora.

Međutim, kao što sam već gore napomenuo, Washington je ne jednom dokazao svoju dominaciju u odnosu na EU političku elitu, uključno i na onu njemačku, koja, nakon britanskog Brexita, preuzima vodeću političku i gospodarsku ulogu unutar Europske unije. Pritom Washington vješto manipulira kombinacijom geopolitičkih čimbenika i vlastitih sigurnosnih projekcija – od „prijetnji“ ruskom vojnom intervencijom u Istočnoj Europi , preko izbjegličke krize, do ugroze od međunarodnog (islamističkog terorizma) i prelijevanja bliskoistočnog sukoba na teritorij EU, a od čega onda eto Europu može obraniti jedino SAD. Pod prijetnjom takvih „argumenata“ očekivati zajedničku europsku političku čvrstoću po pitanju suprostavljanja po nju izrazito nepovoljnog smisla predloženih novih proturuskih sankcija njezinom energetskom sektoru, nije baš realno očekivati. Vrijeme istinskih europskih državnika ipak je odavno prošlo.