dr. sc. Jadranka Polović: TERORIZAM SPONZORIRAN OD SVJETSKIH MOĆNIKA (3. dio)

U već trećem terorističkom napadu, od ožujka ove godine, koji je pogodio London (London Bridge), ubijeno je 10 osoba (među njima i tri napadača), a ozlijeđeno više od 48. „Islamska država“, koja gubi teritorije u Siriji i Iraku, nedavno je pozvala svoje sljedbenike da tijekom svetog mjeseca Ramazana, koji je započeo 27. svibnja, svim mogućim sredstvima izvedu napade na „križare“, nevjernike, tj. građane europskih zemalja. Uz Njemačku, Velika Britanija se posljednjih mjeseci izravno našla na meti islamističkih terorista.

Sasvim je opravdano postaviti pitanje: u kolikoj je mjeri Hrvatska kao turistička zemlja, koja i ovo ljeto očekuje izniman broj turista, zapravo sigurna od terorističkih napada. Naime, i State Department, kao i britanska vlada upozoravaju svoje građane da putovanje tijekom ljeta 2017.g. na omiljene europske turističke destinacije, u koje definitivno spada i Hrvatska, nije sasvim bezopasno. Izvedeni teroristički napadi, kao i postojanje terorističke prijetnje, proteklih su godina mijenjali navike putovanja i usmjerili turiste na sigurnije lokacije. Hrvatska je među europskim zemljama koja je time profitirala, u 2015. i 2016.g. službeno je procijenjena kao zemlja s umjerenim rizikom za terorizam što je svakako znatno utjecalo na broj turista koji su nas posjetili.

Međutim, teroristička prijetnja svakako postoji! Kao prvo, Hrvatska je članica NATO saveza, sudjeluje u vojnoj operaciji u Afganistanu, ali se zaoštravanjem prilika u međunarodnim odnosima pred nju postavljaju i dodatni izazovi sudjelovanja u sigurnosnim aktivnostima NATO-a. Hrvatska također snosi priličan dio odgovornosti za eskalaciju bliskoistočnog sukoba zbog niza poteza vlade koja je „međunarodno preuzete obveze u borbi protiv terorizma“ kao i bezuvjetnu suradnju s „međunarodnom zajednicom“ koju predvode velike sile, odgovorne za stanje u regiji, postavila kao prioritet. Bez propitivanja uzroka krize i odgovornosti globalnih aktera, hrvatska vlada već godinama, na različite načine, sudjeluje u avanturama intervencija: od priznavanja sirijske oporbe kao službenog predstavnika sirijskog naroda i uvođenja sankcija vladi Bašara al-Asada, zbog čega je od veljače 2012.g. zabranila nabavu, uvoz ili prijenos sirove nafte ili naftnih derivata iz Sirije, razmišljanja o prihvatu pretovara sirijskih kemijskih otrova u Rijeci i Pločama, do naoružavanja međusobno zaraćenih skupina –  prozapadnih pobunjenika koji su se najvećim dijelom prometnuli u radikalne islamiste.

Naime, temeljem trilateralnog sporazuma sa Saudijskom Arabijom i Jordanom, Hrvatska je gotovo dvije godine u kontinuitetu, ogromne pošiljke oružja, manjim dijelom hrvatskog, a većim dijelom iz zemalja članica EU-a, proslijeđivala preko Jordana izravno prozapadnim sirijskim pobunjenicima, a s ciljem svrgavanja legitimnog predsjednika Bašara al-Asada. Oružje je, prema New York Timesu, završilo na sirijskom i iračkom ratištu, u rukama islamističkih skupina s čim su bile upoznate sve relevantne instance hrvatske Vlade. U prljavi posao prodaje i isporuke oružja, u kojem, da ne bude zabune, sudjeluju i Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Bugarska, Rumunjska, Češka, Slovačka i Ukrajina, Ministarstvo obrane uključilo je i privatne tvrtke (ili su one uključile MZO) unatoč međunarodnoj zabrani naoružavanja sukobljenih strana u Siriji. Tako je zbog snažnog pritiska Sjedinjenih Država i drugih kolonijalnih sila, članica EU-a, Hrvatska postala još jedna u nizu europskih država duboko involvirana u sirijski sukob.

Prema najnovijim podacima, samo u prvih devet mjeseci 2016.g., Hrvatska je u Saudijsku Arabiju izvezla oružja i streljiva u vrijednosti nešto manjoj od 500 milijuna kuna, unatoč upozorenjima organizacija za ljudska prava o ilegalnom preusmjeravanju pošiljki u ratna područja, što predstavlja kršenje EU i međunarodnih zakona. Pri ovim poslovnim transakcijama, određeni lobyiji gomilaju nemjerljivo bogatstvo.

Treba reći kqko je Hrvatska već bila izložena terorističkim napadima! Zarobljavanje istaknutog člana egipatske terorističke organizacije, Al-Gama al-Islamija koji je uhićen u BiH, zatim prebačen u Hrvatsku, a nakon toga mu se uz pomoć CIA-e gubi trag, bio je razlog terorističkog napada u Rijeci, 1995.g., kada je pripadnik Al-Gama al-Islamije s automobilom u kojem je bilo 70 kg visoko eksplozivnog TNT-a, udario u zgradu policijske uprave. Unutar policijske postaje tada je ranjeno 27 osoba, izvan, dva prolaznika, dok je napadač smrtno stradao u ovom samoubilačkom terorističkom činu. Drugi put, 2015. kada je u Egiptu ubijen hrvatski državljanin, Tomislav Salopek, zbog sudjelovanja Hrvatske, kako su džihadisti naveli, u „ratu protiv Islamske države“.

Nadalje, Hrvatska ima vrlo nesigurno geopolitičko okruženje: Bosnu i Hercegovinu, Sandžak, Kosovo i Makedoniju. Sjetimo se, u Bosni i Hercegovini već su zabilježeni teroristički napadi: u Zvorniku, 2015.g., kada je u napadu na policijsku stanicu ubijen  jedan policajac, dok su dvojica ozlijeđena. Iste godine, u studenom, u predgrađu Sarajeva, osumnjičeni je islamist ubio dva policajca prije nego što se raznio bombom. Prema Europolu, na Balkanu postoji niz terorističkih kampova u kojima se odvija specijalistička obuka budućih terorista i provodi program vjerske radikalizacije. Unatoč svemu navedenom, o čemu su proteklih desetak godina pisali američki, hrvatski, bosanski i tko zna čiji mediji, odjednom se suočavamo sa spoznajom da je BiH najveća baza i jedinstveni teroristički kamp ISIL-a, veliki sigurnosni problem na koji državne vlasti ne reagiraju ikakvim adekvatnim mjerama. Na Kosovu je, već dugi niz godina, aktivno nekoliko terorističkih kampova, treneri su visokorangirani pripadnici OVK koji „polaznike“ obučavaju za gerilsko ratovanje i samoubilačke napade, a regrutacija se odvija kroz nevladine organizacije, privatne škole i džamije u kojima se uči arapski, izučava Kuran i provodi sustavna indoktrinacija novih naraštaja. Dvadeset godina nakon rata, islamisti se nesmetano šire regijom! Sasvim otvoreno pitanje o kojem bi trebalo raspraviti je: zašto Sjedinjene Države, kao i drugi involvirani međunarodni akteri u regiji nisu djelovali i zaustavili širenje ekstremizma u ovim najsiromašnijim europskim državama, zapravo protektoratima, u kojima, pored sve učestalijeg vrbovanja za džihad, caruje mafija, kriminal i korupcija kao neizostavni dio neoliberalnog poretka.

Treba se prisjetiti da su ratne prilike u Bosni i Hercegovini tijekom 90-tih, zapravo bile idealne za prodiranje i infiltriranje brojnih terorističkih organizacija zadojenih militantnim islamom. Upravo je Clintonova administracija bila optužena da je prešutno, 1994.g. dopustila tajnu operaciju ilegalnog zračnog prebacivanja tisuća tona iranskog oružja koje je bilo namijenjeno bosanskoj vladi, a koje se dopremalo preko Hrvatske, uz suglasnost hrvatske vlade. Operativno, za nesmetan dotok oružja bila je zadužena TWRA, službeno “humanitarna nevladina organizacija” usko povezana s radikalnim islamistima koja je, uz prešutno dopuštenje SAD-a, ali i Britanije, Austrije i Njemačke, još od 1992.g. službeno surađivala s muslimanskom vladom u Sarajevu, financirala i organizirala nabavku oružja za Armiju BiH, a ogroman novac koji je pristizao osigurale su Saudijska Arabija, Iran, Pakistan, Turska, Malezija i druge arapske zemlje, naravno u zamjenu za islamizaciju Bosne. O razmjerima i značaju suradnje, možda najbolje govori podatak da je TWRA bila povezana s Osamom bin Ladenom, ali i šeikom Omarom Abdelom Rahmanom, radikalnim imamom koji je osuđen na doživotni zatvor zbog terorističkih bombaških napada na World Trade Center, 1993.g. u New Yorku.

Osobnom odlukom o prebacivanja ogromne količine iranskog oružja muslimanskoj vladi u BiH, predsjednik Clinton doveo je u pitanje ne samo temeljne strateške odrednice američke vanjske politike, već se suprostavio odluci Ujedinjenih naroda o tada još uvijek važećem embargu na isporuke oružja bivšim jugoslavenskim republikama. Štoviše, američka je administracija na čelu s predsjednikom Billom Clintonom, Antonyjem Lakeom, tadašnjim čelnim čovjekom NSC-a i američkim veleposlanikom u Hrvatskoj, Peterom Galbraihom, a pod izlikom suosjećanja s bosanskim Muslimanima koji su bili velike žrtve rata, iskustvo iz Afganistana primijenila na prostor bivše Jugoslavije, tj. otpočela koristiti islamske militante za realizaciju vlastitih geopolitičkih ciljeva na Balkanu, postupno pretvarajući BiH, kao i Kosovo u militantne islamističke baze. Uz iransko oružje, u Bosnu su pristigli i pripadnici Iranske revolucionarne garde, iranski obavještajci (koji i danas nesmetano stoluju u hotelu Europa u centru Sarajeva), zajedno s brojnim mudžahedinima koji su, kao strani plaćenici, nastavili voditi rat u BiH.

Ipak, nesumnjivo značajnije utočište militantne islamske skupine imale su na Kosovu i Albaniji, gdje su uz blagoslov Sjedinjenih Država, Velike Britanije i ekipe iz tzv. „međunarodne zajednice“, aktivno sudjelovale u obučavanju i naoružavanju Oslobodilačke vojske Kosova. Nekad „teroristička organizacija“ ili kosovska gerila, postupno je transformirana u Oružane snage Kosova i potpuno je u funkciji američkih interesa na jugoistoku Europe. Danas, Kosovo, oko čije se integracije i europeizacije „lome“ svi zapadni akteri, predstavlja prostor narko-mafijaškog i džihadističkog djelovanja. Da je Kosovo glavni europski centar za proizvodnju, skladištenje i tranzit droge, općepoznata je činjenica. Još je 2005. godine njemačka obavještajna služba BND objavila detaljna izvješća o kriminalnom podzemlju na Balkanu, izrijekom locirajući neke od čelnih ljudi kosovske vlade, kao ključne igrače balkanske kriminalne infrastrukture. O Kosovu kao centru džihada, nedavno je u njemačkom Bundestagu javno govorila zastupnica Ljevice, Sevim Dagdelen, postavljajući upit svojoj vladi kako je moguće da se pred očima multinacionalne jedinice KFOR, Kosovo razvija u „islamistički teroristički centar regije“. Zastupnica je navela da je skandal, da zahvaljujući njemačkoj nazočnosti na Kosovu nesmetano djeluju saudijski propovjednici šireći nasilje i mržnju, te zatražila od njemačke vlade da prestane držati javnost u neznanju o konkretnom broju osoba koje su na Kosovu unovačene u islamističke terorističke mreže na području djelovanja KFOR-a.

Poznato je da Sjedinjene Države, posebno Njemačka, u Albaniji, Kosovu i Makedoniji podržavaju djelovanje organizacije Fetulaha Gulena FETO/PDY koju turske vlasti drže odgovornom za organizaciju puča u srpnju 2016., a sve kako bi smanjili utjecaj Erdogana na Kosovu. Nakon zatvaranja ovih institucija na prostoru BiH, FETO nastavlja pojačano djelovanje na Balkanu najviše kroz obrazovne institucije u kojima obrazuju kadar koji se poslije infiltrira u poduzetništvo, medije i vladine institucije, te na taj način izravno utječe na oblikovanje društvenih procesa. FETO je npr. na Kosovu i u Albaniji snažno prisutan i u nevladinom sektoru čije članove suportira na vrlo inovativne načine – stipendijama, pomaže im pri zapošljavanju, vjenčanjima, sprovodima…

Narastajuća islamizacija BiH također je proces koji je „otpilio“ sekularnu državu. Šerijatska pravila danas su gotovo općeprihvaćena, ona se uvode u javni život i javne institucije, a uz potporu vlasti u Sarajevu, te uz blagoslov svih međunarodnih sigurnosnih, političkih i gospodarskih institucija koje vršljaju po Bosni. I ugledni sarajevski novinar, Zlatko Dizdarević pita se otkud odjednom klizeće narastanje nečega što postaje osnova za ozbiljnu radikalizaciju društva i zašto pred tom činjenicom zatvaraju oči političke strukture, ali i njihovi glasači. Bosna i Hercegovina je, tijekom protekla dva desetljeća, doista promijenila svoj identitet – na tisuće ljudi simpatizira vehabijski pokret. Prema riječima Dragana Lukača, ministra MUP-a RS, Islamska zajednica u BiH pokušala je to staviti pod kontrolu, ali se nakon prijetnji povukla, zbog čega je „sada na redu država koja, nažalost, nije u stanju prekinuti taj trend i to će se ubrzo osjetiti“.

Bosna i Hercegovina, također je postala jedna od najatraktivnijih destinacija za državljane Bliskog istoka koji postaju vlasnici brojnih nekretnina. Dizdarević i ovdje spominje „arapsku invaziju na BiH“, na koju akademih Duraković gleda kao na vrstu dugoročne geopolitičke strategije koja će snažno mijenjati geopolitičke prilike u regije, a o čemu Hrvatska, nesumnjivo, treba voditi računa.

Hrvatska je za sada sigurna zemlja, ipak, zbog svog turbulentnog okruženja kao i geopolitičkog položaja na raskrižju Balkana i Zapadne Europe, kao država članica Europske unije koja je još uvijek izvan Schengenskog prostora, pogodna je za tranzit oružja i radikalnih islamista. Uz sigurnosni problem, bilo kakav teroristički napad imao bi nemjerljivo negativan utjecaj na turizam, time i političke, socijalne i gospodarske aspekte hrvatskog društva. Hrvatska u tome baštini nesretno iskustvo iz Domovinskog rata, te ostalih sukoba koji su se tijekom devedesetih vodili u regiji.