Zaljevske arapske petromonarhije iz Vijeća za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC) u čijem su sastavu Saudijska Arabija, UAE, Bahrein, Kuvajt, Katar i Oman, svojom su finacijskom moći uspjele korumpirati vodeći dio europske političke elite, ostvariti utjecaj na europsku politiku i nametnuti se kao europski strateški partneri na bliskoistočnim prostorima.
Države članice Europske unije suočavaju se s novim migrantskim valom, na prostoru između Grčke i Albanije nalazi se više od 60 tisuća migranata kojima je jedini cilj domoći se Zapadne Europe. Nakon zatvaranja balkanske rute koja je vodila preko Makedonije, Srbije i Hrvatske, novi val migranata slijedi novu izbjegličku rutu koja iz Grčke, preko Albanije i Crne Gore vodi do Bosne i Hercegovine. Tijekom svibnja, u BiH je svakodnevno ulazilo oko 100 ilegalnih migranata koji pristižu iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Države članice shengenske zone nastoje pod svaku cijenu onemogućiti ulazak migranata na svoj teritorij, što Hrvatsku stavlja u nepovoljan položaj, budući da bi svi migranti iz zemalja Shengena mogli biti vraćeni u Hrvatsku. Posljednjih mjeseci zaoštravaju se stavovi pojedinih zapadnih zemalja po pitanju migranata. Novi talijanski ministar unutarnjih poslova, Matteo Salvini, poručio je migrantima: „Besplatna vožnja je završena. Vrijeme je da odete!“, i najavio novu imigracijsku politiku zemlje. Slični stavovi se mogu čuti i u Austriji ili susjednoj Sloveniji, a krajem svibnja žestoko se prosvjedovalo na njemačkim ulicama.
Tijekom prosvjeda u Berlinu policija je silom razdvajala Nijemce koji su u organizaciji AfD-a (Alternative za Njemačku) izražavali protivljenje imigrantskoj politici vlade, od Nijemaca koji su u organizaciji liberalno-ljevičarskih udruga, tobože branili jadne i nesretne imigrante. Dok su se na ulicama njemačkih gradova oko pitanja imigracije sukobljavali „obični“, „mali“ Nijemci, pravi inspiratori, kreatori, financijeri i organizatori imigracije, za to su vrijeme ugošćeni u uredima njemačke gospdarske, financijske i bankarke zajednice u čijoj je strukturi (kojim čudom!!!) i arapski kapital koji je svojim domaćinima postavio jasne uvjete.
Sumnjivom koincidencijom, masovna arapska ulaganja u europska gospodarstva i bankarske institucije, koja su započela dolaskom ekonomske krize 2008.godine, svoj su vrhunac doživjela upravo u trenucima imigrantske navale na Europu.Teško je ne zaključiti da je taj primljeni novac zapravo otvorio vrata imigrantima na zahtjev arapskih ulagača. Naime, ne može se tek tako primiti nečije ulaganje vrijedno milijarde dolara i potom ne uvažavati zahtjeve onoga tko je novac dao. Teza da je riječ o čistim tržišnim odnosima i normalnim tijekovima kapitala, roba i usluga bajka je za malu djecu. Nikakvo uistinu slobodno tržište ne postoji ni unutar suvremenih država, ni na regionalnoj razini, a najmanje na globalnoj. Uspostavljeni odnosi moći i hijerahija dominacije diktiraju pravila vrlo kontroliranog tržišta. Što se po toj ljestvici više uspinje, vjetrovi su jači, tamo opstaju samo najmoćniji koji diktiraju uvjete svima ostalima i kreiraju tržište koje potom kroz medije, koje dakako kontroliraju, proglašavaju slobodnim. U suštini geoekonomski i geopolitički interesi najmoćnijih država svijeta uređuju svjetske tokove novca. Onaj tko je u Europi u trenucima krize odlučio prihvatiti arapski kapital učinio je to iz svojih gramzljivih geoekonomskih i geopolitičkih interesa, znajući unaprijed da će morati udovoljavati zahtjevima arapskih investitora.
Europska javnost (zainteresirana manjina) polako se suočava s činjenicom da iza masovne imigracije u Europi, zapravo, stoji europski krupni kapital i njegovi arapski partneri. Dok je jednima u interesu pribavljanje jeftinije radne snage i obaranje cijene rada, drugima je cilj naseliti Europu njima prihvatljivim stanovništvom Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Primjer koji se stidljivo probio u javnost ovih dana potvrđuje ove teze koje nekima mogu izgledati poput teorije zavjere. Naime, medijski servis „Fanack“ (osnovan u Nizozemskoj 2010. godine s ciljem promicanja informacija s područja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA), u članku „GCC Investments in the West“, objavljenom 13. veljače 2017.godine, opisuje opseg arapskih ulaganja u europskim državama. U članku se, između ostalog navodi da su katarski investitori sudjelovali u financiranju izgradnje londonskoga Shard Towera, poslovne zgrade visoke 310 metara koja je i najviša građevina u Europi. „Fanack“ navodi da su katarski investicijski fondovi uspjeli preuzeti 80 posto udjela u tom projektu nakon čega su postavili pravila poslovanja. „Fanack“ europsku javnost s tom činjenicom upoznaje na slijedeći način: “Kako su projekt financirali fondovi koji su usklađeni sa šerijatskim pravom, budući korisnici poslovne zgrade podložni su određenim uvjetima i pravilima uključujući i to da nisu povezani sa poslovima koji su nezakoniti po šerijatskom pravu“. Ovo je čini se jedan od prvih stidljivih izdanaka uvođenja pravila arapskih investitora u europski poslovni svijet, a u narednom periodu za očekivati je sve više i više ovakvih intervencija u europsku poslovnu praksu. Onaj tko može postavljati ovakve uvjete, s napomenom da je ovdje citirani investitori mogli zahtjevati i propuštanje i masovno naseljavanje stanovništva s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike na europske prostore. Tim prije što je opisani primjer koji je osvanuo u javnosti najvjerojatnije krajnje nevin prema onome što arapski investitori iza kulisa čine sa svojim europskim partnerima.
Kancelarka Merkel i oko nje okupljena politička elita protiv koje se prosvjeduje, za europski je krupni kapital kao i njihove arapske partnere odradila lavovski dio posla i sada služi kao štit. Strogo kontrolirani kooperacijski mainstrem mediji također nastavljaju svoj dio posla i uspješno od javnosti prikrivaju svaku vezu centara gospodarske i financijske moći s imigracijskom agendom. U cilju prikrivanja neosporne činjenice da iza svega stoji veliki novac i konkretni ekonomski interesi Njemačke i najmoćnijih europskih država, te njima pridruženog arapskog kapitala, otpor javnosti namjerno se usmjerava na emocionalnu razinu. Odstranjivanjem bivše čelnice Frauke Petry i političkog kruga oko nje iz AfD, te uz pomoć obavještajnih struktura instaliranjem novog vodstva, nad ovom je strankom, zapravo. izvršena lobotomija. Petry je uporno ukazivala baš na vezu interesa poslovnog i bankarskog kruga za uvozom jeftine radne snage i otvoreno zahtijevala donošenje propisa kojim bi zaštitili njemačke građene od obaranja cijene rada, te im osigurali prednost pri zapošljavanju u odnosu na imigrante. Stranka je izvanjskim djelovanjem transformirana i uobličena u stranku kojoj se lakše može pripisati ekstremizam i koja će se u djelovanju oslanjati na emocije građana, umjesto smislenog političkog pritiska na ključne točke imigracijske politike vladajuće elite. „Praksa označavanja političkog djelovanja koje pravi otklon od mainstreama europske nesuvisle politike kao „populističkog“, „radikalnog“ ili „ekstremističkog“ postala je klasična metodologija vladajućih struktura u europskim državama prigodom uklanjanju protivnika s političke scene. Ulični prosvjedi u ovom konkretnom slučaju u Njemačkoj ne postižu zapravo ništa i na koncu samo dodatno dijele njemački narod koji je već žrtva. Na njih se imigranti ne obaziru, budući da ne razumiju njemački, niti ih zanima što o njihovoj prisutnosti na njemačkom tlu misli njemački narod. Najmanje mogu djelovati na njemačke vladajuće krugove okupljene oko kancelarke Angele Merkel koji su u suštini samo administrativni izvršitelji volje gospodarske i bankarske elite.
No, sramotna, hladna, racionalna poveznica imigacije i gospodarstva svako malo kroz naslage emocija ipak ispliva na površinu i ukazuje na neporecivu činjenicu da je imigracijskom osvajanju europskih prostora prethodilo kapitalno osvajanje iz ključnih država, pravih gospodara ratova na bliskoistočnim ishodištima imigrantske najezde. Notorna je činjenica da novac određuje pravila igre i političke odluke, a odluke o otvaranju europskih vrata imigraciji iz arapskih zemalja znakovito su donijete nakon što su ogromne investicije bogatih arapskih monarhija, sponzora i zaštitnika sunitskog ekstremizma, Saudijske Arabije, Kuvajta i posebice Katara, učvrstile pozicije u Europi u koju su masivnije ušle početkom gospodarske krize u misiji direktnog upumpavanja i spašavanja europskih banaka i korporacija.
Tako primjerice danas Katarski investicijski fond (Qatar Investment Authority) raspolaže redovnim i povlaštenim dionicama njemačkog Volkswagena i Siemensa, anglo-nizozemskog Royal Dutch Shella, francuskog građevinskog giganta Vinci, švicarskog Glencorea koji se bavi rudarstvom i trgovanjem sirovinama. Katarski fond nadalje je većinski vlasnik španjolske elektroenergetske tvrtke Iberdole (s 31 tisuću zaposlenika u desetak država), te banke Barclays sa sjedištem u Londonu. Složenim financijskim konstrukcijama s njim su povezani katarski Paramount Holding Services fond u vlasništvu člana kraljevske obitelji, šeika Hamada Bin Jassim Bin Jabor Al-Thania, koji je tijekom 2014 godine sudjelovao u dokapitalizaciji Deutsche Bank „ubrizgavanjem“ 1,75 milijardi eura. Fond ima značajne udjele u Credit Suisse, a 2008. godine od propasti je spasio Barclays direktno ulažući u tu banku 6 milijardi funti. Ta banka se pak, povezuje s finaciranjem prebacivanja migranata iz Libije preko Sredozemlja posredovanjem humanitarnih udruga okupljenih oko organizacija Georgea Sorosa i pod pokroviteljstvom američkih vladinih službi i agencija.
Prema podacima austrijske vojne obavještajne službe “Osterreichischen Abwehramts“, publiciranim u austrijskom listu“ InfoDirekt“ banka Barclys je preko svoje tvrtke “British Equistone Partners Europe” stvarni vlasnik tvrtke “Ors Service Ag”,koja pruža finacijsku pomoć imigrantima. Većinski dioničari Barclays banke, spašavane katarskim kapitalom, su nitko drugi do britanska investicijska kuća “NM Rothschild & Sons Limited” i njihov financijski satelit “Lazard Brothers”. A gde je još saudijski, emiratski i bahreinski novac koji je direktno „upumpan“ u europsku ekonomiju ili pak plasiran kroz sklapanje potpuno nepotrebnih, fiktivnih poslova s europskim tvrkama kako bi se pokrile transakcije i poklonjeni novac razmjenjen za politički utjecaj. Riječ je o stotinama milijardi eura i milijunskim provizijama kojima su arapski moćnici u suradnji s domaćim partnerima korumpirali kompletnu europsku politički elitu, koja se, eto, bori za svoja gospodarstva. Bivši francuski premijer, Manuel Valls, po povratku iz Rijada 13. listopada 2014. ponosno je twitao: “Francuska – Saudijska Arabija: ugovori vrijedni 10 milijardi eura! Vlada je aktivna u očuvanju naših tvrtki i radnih mjesta.“
Prema podacima koje je iznio njemački „Die Zeit“ u srpnju 2017.godine, Katar raspolaže sa 17 posto dionica Volkswagena, 3 posto dionica Siemensa, 14 posto dionica Hapag-Lloyda, inače po veličini kapaciteta petog najvećeg svjetskog kontejnerskog prijevoznika, te s oko 8 posto dionice Deutsche Bank. U ožujku 2017.godine, Reuters prenosi informaciju o interesu saudijskog državnog investicijskog fonda (Public Investement Fund – PIF) za ulaganjima u njemačke financijske i tehnološke tvrtke. Intenzivna ulaganja arapskog kapitala u europske tvrtke, posebice Njemačke, nastavljaju se i u 2018. godini. Kolika je borba između arapskih investitora za osvajanjem europskog tržišta pokazuje i činjenica da su saudijski fondovi zbog nastavka njemačke suradnje s Katarom tijekom njegove izolacije od strane Saudijske Arabije i njenih arapskih saveznika zaprijetili prekidom suradnje. No, njemački poslovni i bankarski krugovi nemaju izbora nego i po cijenu gubitaka poslova sa Saudijcima moraju nastaviti suradnju s Katarom koji je duboko involviran u njemački financijsko gospodarski kompleks.
Kako posao mora ići dalje, lako je moguće da će se nesuglasice izgladiti na zakazanom 21. arapsko – njemačkom poslovnom forumu koji će se u organizaciji Arapsko-njemačke trgovačke i industrijske komore „Ghorfa“ održati u Berlinu od 25. do 27.lipnja 2018.godine. Prema priopćenju “Ghorfe“, forum će se održati pod pokroviteljstvom njemačkog saveznog ministra za gospodarstvo i energetiku, Petera Altmaiera, a očekuje se dolazak više od 600 vodećih stručnjaka i ključnih ljudi koji u Njemačkoj donose odluke na području gospodarstva, politike i znanosti.
U ovoj je analizi prikazano samo medijski uočeno zrnce pijeska u pustinjskoj oluji arapskog kapitala koja tutnji preko europskog kontineta. Tko može biti toliko naivan i misliti da vlasnici tolikih udjela u vodećim europskim korporacijama i bankama, povezani sa britanskim i američkim kapitalom, ne odlučuju o ključnim pitanjima europske politike. Pa i o novom naseljavanju Europe etničkim i vjerskim profilom stanovništva koji je njima po volji! Riječnikom ekonomski naglo osviještenih bliskoistočnih šeika ofenzivi njihove „strong economy“,potreban je prilagodljiv „human capital“, na kakav su navikli u svojim de facto privatnim državama i najmračnijim autokracijama suvremenog svijeta. Zaljevske arapske petromonarhije iz Vijeća za suradnju u zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC) u čijem su sastavu Saudijska Arabija, UAE, Bahrein, Kuvajt, Katar i Oman svojom su finacijskom moći uspjele korumpirati vodeći dio europske političke elite, ostvariti utjecaj na europsku politiku i nametnuti se kao europski strateški partneri na bliskoistočnim prostorima.
Imigracijska operacija pritom je samo dio mnogo šire i pogubnije geostrateške agende uvezivanja Europe i prostora Sjeverne Afrike i Bliskog istoka u jednu geopolitičku i geoekonomsku cjelinu. Tek pregledom službenih stranica Europske unije i GCC-a mogu se uočiti nedvojbeni znaci ekonomskog, gospodarskog i političkog integracijskog procesa GCC-a i cijelog arapskog svijeta sa strukturama Europske unije. U masovnim korporativnim medijima zbivanja na razmeđi Europe i arapskog svijeta, uključujući imigracije i dalje se uporno prikazuju kao spontana, nepredvidiva i nekontrolirana, a za sve jače veze između EU i GCC-a koje uključuju sastanke dužnosnika gotovo na tjednoj osnovici stvara se lažni medijski dojam da su na razini uobičajenih međudržavnih odnosa. No, već površnim pregledom objavljenih priopćenja i službenih dokumenata više je nego jasno da je riječ o nečemu mnogo većem i značajnijem-prikrivenom i ubrzanom geostrateškom povezivanju i integraciji europskih i MENA prostora na ekonomskom, gospodarskom i vojnom planu.
0 komentara